Opsada Majozamalhe

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Opsada Majozamalhe
sukob: Julijanov perzijski pohod
Vrijeme 363.
Mjesto Majozamalha, Azoristan
Ishod Rimska pobjeda
Sukobljene strane
Rimsko Carstvo Sasanidsko Carstvo
Zapovjednici
Julijan Apostat
Hormizd
nepoznato
Gubitci
čitav grad

Opsada Majozamalhe (ili Maogamalhe) vođena je 363. godine. Rimska vojska pod carem Julijanom napala je, opljačkala i uništila grad Majozamalhu, prije nego što je nastavila dalje prema sasanidskoj prijestolnici Ktezifontu.[1][2]

Pozadina[uredi | uredi kôd]

Želeći osvetiti poraze koje su Rimljani pretrpjeli pod Konstancijem II. i proslaviti se po osvajanju istoka, što nijednom rimskom caru nije prije uspjelo, rimski car Julijan je 363. godine napao posjede Šapura II., perzijskog kralja.[3] Skupivši svoje snage kod Kare, u rimskoj provinciji Mezopotamiji, Julijan je podijelio svoje snage. Prema Amijanu Marcelinu, dio vojske od 30000 ljudi poslao je sjeveroistočno pod zapovjedništvom svojega rođaka Prokopija i namjesnika Egipta Sebastijana, koji su trebali zatražiti pomoć od Aršaka II., armenskog kralja. Udruženim snagama, Prokopije, Sebastijan i Aršak II. su trebali zatim poći duž Tigrisa na Ktezifont. Julijan je osobno, s većim snagama (65000 ljudi), prodro u Asiriju na jugu, nastavivši put duž Eufrata od Kalinika u pravcu Ktezifonta. Prešao je granicu kod Kirkezija, gdje je bio sklopljen mir između Rimskoga Carstva i Perzije u vrijeme Dioklecijana. Ondje je Julijan ostavio odred od 10000, koji su trebali osigurati pozadinu Julijanove vojske.[4] Šapura je pak iznenadila snaga i pravac Julijanovog prodora. Stoga nije uspio skupiti na vrijeme snage, koje bi branile Asiriju. Iz tog razloga je Julijan tijekom svog prolaska kroz Asiriju nailazio na samo simboličan otpor. Perzijska konjica napadala je Julijanova krila. Perzijanci su također razrušili kanale i nasipe kako bi poplavili Asiriju. Međutim, Julijan je nadvladao ove prepreke. Anah je kapitulirao pred njegovim snagama. Makeprakta je pokorena. Pirizabora je također pobijeđena i opljačkana. I tako se Julijan brzo našao podno zidina Majozamalhe, čvrsto utvrđenog mjesta udaljenog dvadesetak kilometara od perzijske prijestolnice Ktezifonta.[5]

Opsada[uredi | uredi kôd]

Majozamalha je imala jaka obrambena postrojenja i snažnu posadu. Zbog toga ju je Julijan odlučio osvojiti. Prije toga, dovukao je katapulte i opsadne strojeve kroz Asiriju. Julijan ih je bezuspješno upotrijebio protiv neosvojivih fortifikacija. Međutim, ispostavilo se da je Julijanov frontalni napad zapravo bio paravan iza kojega se krio pravi manevar. Naime, dok je perzijska obrana odbijala napad na zidine, rimski inženjeri su iskopali tunel ispod branitelja, preko kojega su tri kohorte, ili 1500 elitnih rimskih vojnika podrli u srce grada. Grad je odmah zauzet iznutra. Osvajači nisu pokazali nikakvu milost prema iznenađenim braniteljima i stanovništvu, koji su prije pada grada uvrijedili Julijanovu vojsku i savjeznika, odmetnutog kneza perzijske kraljevske kuće, Hormizda.[6]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Jaques, Tony. 2007. Dictionary of battles and sieges : a guide to 8,500 battles from antiquity through the Twenty-first century. Dennis E. Showalter. Greenwood Press. Westport, Conn.. str. 618. ISBN 978-0-313-33536-5. OCLC 68786744
  2. Ammianus Marcellinus. Rolfe, J.C. (ur.). The Roman History of Ammianus Marcellinus Book XXIV. Loeb Classical Library. Pristupljeno 27. listopada 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - authorlink1 (pomoć)
  3. Gibbon 1932, str. 798-799.
  4. Gibbon 1932, str. 806-808.
  5. Gibbon 1932, str. 821, 810-813.
  6. Gibbon 1932, str. 813-814.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Gibbon, Edward. 1932. The Decline and Fall of the Roman Empire. The Modern Library