Oršići

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Hrvatska velikaška obitelj
Oršić
Država Kraljevina Hrvatska u personalnoj uniji s Ugarskom, Hrvatska pod Habsburzima
Etničko podrijetlo hrvatsko
Matična kuća Oršić
Naslovi barun (od 1675.),
grof (od 1744.)
Utemeljenje prije 1420.
Utemeljitelj ?
Sadašnji rodonačelnik Tomislav Kiš
obiteljski posjedi: Slavetić, Severin na Kupi, Gornja Stubica, Gornja Bistra, Jurketinec (Varaždinska županija) i dr.
Dvorac Oršić, Gornja Stubica (18. st.)

Oršići Slavetićki, hrvatska plemićka obitelj, prema predaji podrijetlom iz starih hrvatskih rodova Lapčana i Karinjana. U izvorima se prvi put spominju 1420. godine na području Unca.[1]Postupno se uzdižući u plemićkoj hijerarhiji, stekli su godine 1675. barunstvo, a 1744. grofovstvo. Članovi obitelji vršili su visoke državne i vojne dužnosti, baveći se politikom, teologijom, kulturom, mecenatstvom i drugim djelatnostima.

Obiteljska povijest[uredi VE | uredi]

Oršići se u povijesnim izvorima prvi put spominju u jednoj ispravi iz Knina 1420. godine, iz koje proizlazi da potječu s područja Unca,[2]u srednjovjekovnoj hrvatskoj županiji Pset. Kao Oršići od Udrinića (danas je to naselje Drinić, jugoistočno od Bosanskog Petrovca) navode se 1449. godine.

U 15. stoljeću, nakon pada Bosanskog Kraljevstva, sele se (između 1464-1472) pred turskim prodorima na sjeverozapad, u Goričku županiju, i tu stječu manje posjede (Orehovac, Dol, Lipovac). Godine 1487. kralj Matija Korvin darovao je Petru Oršiću posjed Slavetić, sjeverozapadno od Jastrebarskog, po kojem su se prozvali Oršići Slavetićki.[3] Kasnije su stekli i druge posjede i dvorce, među kojima Gornju Stubicu, Gornju Bistru, Severin na Kupi i Jurketinec (Varaždinska županija).

U 17. stoljeću sva su se obiteljska imanja našla u rukama Matije Oršića (*oko 1600 – †1680), sina Stjepanova, jedinog preostalog člana obitelji, koji je bio krajiški kapetan i svojim bogatstvom osigurao nasljednicima daljnji uspon, moć i društveni ugled.

Matijin sin Ivan Franjo (*1630 – †1686), vicegeneral Karlovačkog generalata i od 1682. nasljedni veliki župan Modruške županije, nosio je naslov baruna, te priskrbio nova vlastelinstva svojoj obitelji (Bistra, Psarno, Gornja Stubica, Jakovlje). Njegovog sina Antuna (*1670 – †1706.), pukovnika habsburške vojske, zadesile su bračne nevolje (skandali, rastava), a unuka Bernarda III. (*1698 – †1725.) umorila je ljubomorna grofica Vojković.

Krsto II. Oršić (*1718 – †1782), sin Bernarda III. i Ane rođ. Patačić, ostavši bez oca još kao dijete, odrastao je uz majku, postavši kasnije podmaršal habsburške carske armije, veliki župan Zagrebačke županije i prisjednik Banskog stola, a 1744. godine, najviše zbog svojih vojnih zasluga, stekao je naslov grofa.

Najstariji Krstin sin Adam (*1748 – †1820.) bio je carsko-kraljevski komornik i kroničar svoje obitelji, napisavši memoare o obiteljskoj povijesti i rodoslovlju. Franjo (*1758 – †1807), jedan od najmlađih Krstinih sinova, bio je teolog i zagrebački kanonik. Adamov sin Juraj – Jurica (*1780 – †1847.), habsburški pukovnik, istaknuo se kao političar, veliki pristaša ilirskog preporoda i uvođenja hrvatskog narodnog jezika kao službenog (umjesto latinskog), te član vodstva Narodne stranke.

Od Ivana Nepomuka (*1752 – †1792), jednog od Krstinih sinova, te njegovih sinova Vilima, Ernesta, Karla i Augusta, potječu svi daljnji Oršići, čiji potomci danas žive u više zemalja svijeta.

Galerija[uredi VE | uredi]

centar

Antun Oršić (*1670 - †1706),
sin Ivana Franje i djed Krsta II

centar

Krsto II. Oršić (*1718 - †1782),
unuk Antunov

centar

Ivan Nepomuk Oršić (*1753 - †1792),
sin Krsta II.

centar

Juraj Oršić (*1780 - †1847),
unuk Krsta II.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 151.-152.
  2. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 151.-152.
  3. http://www.dvorci.hr/news.aspx?newsID=89&pageID=491

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]