Orchid

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Orchid
Opeth - Orhideja 1995.jpg
Opeth (studijski album)
Žanr black metal, progresivni death metal[1]
Objavljen 15. svibnja 1995.
Snimanje ožujak 1994.[2]
Studio Unisound (Finspång, Švedska)
Trajanje 65:11
Izdavač Candlelight, Century Black
Producent(i) Dan Swanö, Opeth
Recenzije
Kronologija albuma – Opeth
  Orchid
(1995.)
Morningrise
(1996.)

Orchid je debitantski studijski album švedskog progresivnog metal sastava Opeth, koji je u Europi 15. svibnja 1995. objavila diskografska kuća Candlelight Records, a 24. lipnja 1997. u SAD-u Century Black. Ponovno je bio objavljen 2000. godine, ovaj put uz bonus skladbu "Into the Frost of Winter", ranu neproduciranu probnu snimku grupe. Snimanje albuma odvijalo se u starom studiju Unisound u Finspångu, a produkcijom je rukovodila skupina s Danom Swanöm. Skupina nije snimila demo uradak kako bi potpisala ugovor s diskografskom kućom. Leeju Barrettu, osnivaču Candlelight Recordsa, svidjela se snimka Opethove probe te je odlučio potpisati ugovor sa sastavom. Album je dobio pohvale kritičara.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Opeth je 1989. godine u Stockholmu, Švedskoj osnovao David Isberg. Isberg je pozvao Mikaela Åkerfeldta (iz tada nedavno raspuštenog sastava Eruption) da se pridruži Opethu. Ostali članovi grupe usprotivili su se tome i napustili Opeth te su u njemu ostali samo Isberg i Åkerfeldt. Anders Nordin, Nick Döring i Andreas Dimeo ušli su u skupinu kao zamjenski članovi.[3] Održavali su probe u osnovnoj školi koristeći se starom opremom iz 1960-ih koju su ondje pronašli. Opeth je održao koncert u veljači 1991. u Stockholmu s Therionom, Excruciateom i Authoriseom. Samo su dvije skladbe bile odsvirane na nastupu. Åkerfeldt je o nastupu komentirao: "Pretpostavljam da je to bio najgori nastup koji se mogao doživjeti. Bili smo toliko nervozni da smo svi htjeli otkazati jebeni nastup i samo se vratiti kući."[3]

Sastav je održao drugi nastup u Göteborgu. Döring i Dimeo napustili su grupu nakon prvog nastupa te je tako Opeth kontaktirao s dvama članovima skupine Crimson Cat, Kimom Petterssonom i Johanom DeFarfallom, i zamolio ih da mu se pridruži na koncertu. Ostali izvođači koji su svirali na koncertu bili su At the Gates, Therion, Desecrator, Megaslaughter i Sarcazm. Nakon nastupa De Farfalla je napustio Opeth kako bi se posvetio djevojci. Zamijenio ga je Åkerfeldtov prijatelj Peter Lindgren, koji je svirao u šaljivoj grupi Sylt i krysset. Prihvatio je ponudu za sviranje bas-gitare u Opethu jer se želio baviti nečim ozbiljnijim. Pettersson je kasnije napustio skupinu te se Lindgren prebacio na gitaru.[3] Isberg je izašao iz sastava 1992. godine zbog kreativnih razlika.[4] Åkerfeldt je postao novi pjevač. On i Lindgren odmah su počeli skladati materijal. Vježbali su kao tročlana grupa više od godine dana. Stefan Guteklint pridružio se na bas-gitari, ali je otišao ubrzo nakon što je skupina potpisala svoj prvi ugovor za snimanje albuma s Candlelight Recordsom 1994. godine.[5]

Opeth je potpisao ugovor s Candlelightom bez demo uratka. Za njega je odlazak u studio kako bi snimio demo bio jednako velik korak poput snimanja albuma. Åkerfeldt je objasnio: "Nismo imali dovoljno novca da bismo ga trošili na takve stvari. To bi nas koštalo barem par stotina dolara ... Nismo znali gdje da snimimo demo." Åkerfeldt je nekolicini izdavača poslao snimke proba na kazeti, ali nikad nije dobio odgovor. Međutim, Lee Barrett ponudio je skupini da snimi album. Åkerfeldtu je to bilo "vrlo čudno".[6] Anders Nyström (iz sastava Katatonia) izjavio je da je Candlelight bio zainteresiran zbog Samothove glasine (člana grupe Emperor). Samoth je poslao kazetu sa skupinama koje nisu imale ugovor Barrett u Candlelightu. Sadržavala je samo par sekundi skladbe "The Apostle in Triumph". Barrettu se to toliko svidjelo da je želio potpisati ugovor sa sastavom.[6] Kasnije je Barrett nazvao Åkerfeldta i rekao mu da želi objaviti Opethov studijski album.[7]

Snimanje i produkcija[uredi VE | uredi]

Orchid je bio snimljen tijekom ožujka 1994. u Finspångu, gdje se nalazio stari studio Unisound. Opeth se preselio iz Stockholma u Finspång, gdje je Dan Swanö unajmio apartman za njegove članove. Studio se nalazio u podrumu male kuće smještene nasred polja.[8] Album su producirali i miksali Swanö i sastav, a inženjer zvuka bio je Swanö.[9] Tijekom snimanja grupa je zamolila Johana De Farfallu da svira bas-gitaru u studiju. Na koncu je postao punopravni član.[5]

Usprkos tjeskobi članova skupine snimanje je prošlo glatko. "Bili smo tako spremni prije nego što smo ušli u studio, do tad smo vježbali šest ili sedam puta tjedno te smo čak vježbali u potpunoj tami da savršeno odsviramo pjesme bez gledanja", Åkerfeldt se prisjetio 2009. godine u intervjuu s časopisom Kerrang![10] Međutim, sastav je zažalio što nije imao dovoljno vremena za snimanje akustične skladbe "Requiem". Pjesma je prvo bila snimljena u Unisoundu, ali grupa nije bila zadovoljna rezultatom. "Requiem" je naknadno bio snimljen u stockholmskom studiju s Pontusom Norgrenom, koji je bio njezin koproducent.[8] Zbog greške tijekom masteriranja Orchida završetak "Requiema" bio je postavljen na početak skladbe "The Apostle in Triumph". Skupina je izrazila žaljenje zbog toga i izjavila da to nije bila njezina greška.[11]

Glazbeni stil i teme tekstova[uredi VE | uredi]

Glazba[uredi VE | uredi]

Glazba na Orchidu spaja elemente nadahnute progresivnim rockom i akustične dionice tradicionalne glazbe s vriskovima black metala i growlovima death metala, ali i čistim vokalima. Također sadrži utjecaje jazza i melodične dionice svirane na klaviru i akustičnim gitarama.[1][12] Opeth je zvučao dosta drugačije od uobičajenih black odnosno death metal sastava u to vrijeme[13][14] te je ovo album na kojem se grupa najviše približila black metalu.[14] Kritičari su opisali zvuk albuma "jedinstvenim". Jim Raggi napisao je: "Ako želite više deathast Opeth orijentiraniji skladanju pjesama, preskočite na My Arms, Your Hearse i otamo nastavite dalje. Ako tražite jedinstveno putovanje kroz glazbu izgrađenu na harmonijama dviju gitara koje prelaze u dionice kad i dvije gitare i bas-gitara sviraju različite stvari, povremenim stop-start prijelazima i nježnim svestranim [skladbama], počnite ovdje."[12] Matt Smith izjavio je: "Na Orchidu je skupina predstavila svoj spoj složene, spore akustične gitare, klavirskih dionica i ljuljajućih, keltskih, distorziranih ritmova."[15]

Većina pjesama na albumu prelazi devet minuta u trajanju, ali prisutne su dvije kraće instrumentalne skladbe. Te su dvije instrumentalne skladbe "Silhouette" i "Requiem". Prva je pjesma bila snimljena tek par sati prije nego što je sastav napustio studio[16] i kraći je klaviristički interludij. Bio je impresioniran time što je Anders Nordin vrlo dobro svirao klavir. Lindgren je komentirao: "Sjećam se Danovog izraza lica kad smo rekli 'Naš bubnjar može svirati klavir.' Nije nam vjerovao ni riječi. Dan zna svirati klavir. Većina tipova jako loše svira. Kad je Anders počeo svirati, Dan je bio vrlo impresioniran." Åkerfeldt je kasnije rekao: "I dalje sam vrlo impresioniran."[17] Drugi je instrumental, prema Lindgrenu, akustična epska skladba. Åkerfeldt je iz prodavaonice gitara posudio Trameleuc, španjolsku akustičnu gitaru, kako bi mogao odsvirati pjesmu.[18]

Bonus skladba, "Into the Frost of Winter", rana je snimka skupine tijekom probe iz 1992. godine. Sadrži nekoliko dijelova koji su kasnije bili prerađeni i uvršteni u "Advent", uvodnu skladbu na drugom albumu, Morningriseu.[19]

Tekstovi[uredi VE | uredi]

Nakon što su članovi napustili Opeth, Mikael Åkerfeldt i David Isberg počeli su pisati pjesme. Åkerfeldt je o tome komentirao: "Kao što biste mogli znati, tada sam bio manje-više nadahnut okultnim, iako ne u ozbiljnom smislu. S glazbenog su me gledišta vrlo zanimali uvrnuti, mračni rifovi zlog prizvuka. Tekstovi koje smo pisali ja i David bili su čiste sotonističke mantre!"[3] Prema Åkerfeldtovim riječima "Opeth je trebao biti zao—[sastojati se od] sotonističkih tekstova i zlih rifova. Birao sam note tako da zvuče zlo."[20] Prve dvije skladbe koje su Åkerfeldt i Isberg napisali bile su "Requiem of Lost Souls" i "Mystique of the Baphomet" (kasnije poimence "Mark of the Damned" i "Forest of October").[3] Kad je Isberg napustio sastav, Åkerfeldt i Peter Lindgren "doista su smatrali da su pronašli vrlo jedinstven način sviranja. U to vrijeme nije bilo gotovo niti jedne grupe [sic] koja se koristila tolikim harmonijama kao oni."[5] "Forest of October" je, prema Lindgrenovim riječima, "najbolja pjesma na albumu". Åkerfeldt je komentirao da se ne sjeća o čemu govori i da se jedino sjeća da je pisao tekst tako da zvuči poput glazbe.[16]

Åkerfeldt je izjavio da se "The Twilight Is My Robe" ranije zvao "Oath" te da je "sotonistička pjesma. Poput ode Sotoni." Također je komentirao da je jedan dio pjesme "čisti plagijat" Scorpionsove "Fly to the Rainbow".[16] Prema Lindgrenu najviše zla skladba na albumu bila je "Under the Weeping Moon", a njezin je tekst Åkerfeldt opisao "nekom vrstom sotonističkog obožavanja Mjeseca. Ne radi se zapravo ni o čemu",[17] a na kasnijem je koncertnom albumu The Roundhouse Tapes komentirao da je tekst pjesme "potpuna black metal bedastoća". Usput je pohvalio melodiju skladbe "The Apostle in Triumph" i izjavio da je tekstualno "spoj prirode i sotonističkog štovanja".[18] Najdulja skladba na albumu, "In Mist She Was Standing", posljednja je bila dovršena. Govori o noćnoj mori i nadahnuta je filmom Dama u crnome.[21]

Naslovnica i omot albuma[uredi VE | uredi]

Naslovnica[uredi VE | uredi]

Kad je snimanje bilo završeno, skupina je odmah počela raditi na naslovnici. Åkerfeldt je neko vrijeme kontaktirao s fotografom Torbjornom Ekebackeom i saznao da je Ekebacke izrađivao i grafičke omote. Zamolio ga je da izradi omot za Orchid. Opeth je naručio orhideju prikazanu na naslovnici iz Nizozemske.[11] Na prvoj inačici albuma Opethov logotip nije bio prikazan na naslovnici. Fotografije na stražnjoj strani albuma bile su fotografirane u Sörskogenu. Åkerfeldt je izjavio: "Doista smo imali sreće jer je suton te večeri vjerojatno bio najljepši koji sam ikad vidio. Načinili smo nekoliko dobrih fotografija tog dana, ali te sa siluetama bile su najbolje."[11]

Omot albuma[uredi VE | uredi]

Uz poteškoće s masteriranjem skladbe "Requiem" sastav se suočio s još jednim problemom: stranice s tekstovima pjesama kosile su se s Opethovim uputama. Raspored boja bio je obrnut i sam je CD bio plave boje, a ne crne. Grupa je izrazila žaljenje zbog toga, ali obožavateljima se raspored boja svidio.[11] Nakon što je dovršila omot, skupina je poslala album u Englesku.

Popis pjesama[uredi VE | uredi]

Tekstovi: Mikael Åkerfeldt, glazba: Mikael Åkerfeldt i Peter Lindgren, osim na skladbi "Silhouette", koju je skladao Anders Nordin.

Br. Skladba Trajanje
1. "In Mist She Was Standing"   14:06
2. "Under the Weeping Moon"   9:50
3. "Silhouette" (instrumental) 3:05
4. "Forest of October"   13:02
5. "The Twilight Is My Robe"   10:59
6. "Requiem" (instrumental) 1:08
7. "The Apostle in Triumph"   13:01
65:11

Recenzije[uredi VE | uredi]

Album je dobio uglavnom pozitivne kritike. Recenzent Matt Smith iz Maelstroma izjavio je da je jedan od najboljih Opethovih albuma i da "dobro uvodi u iduće albume".[15] Međutim, prema Åkerfeldtovim riječima, prije objave Orchida:[22]

Wikicitati „Većina ljudi, barem na švedskoj sceni, snimala je u Unisoundu i Opeth prije objave albuma nitko nije smatrao ozbiljnim sastavom. Nitko ništa nije očekivao od nas. Nije se dobro pričalo o nama. Neki naši raniji nastupi bili su užasni i David Isberg, naš pjevač koji je osnovao grupu, nije baš bio omiljen. Nitko nije dobro mislio o skupini. Nismo imali nikakve prijatelje na sceni. Nikoga nisam poznavao. Bili smo potpuni autsajderi.”

John Serba iz AllMusica izjavio je da je Orchid "vrlo odvažan uradak, strahovito epsko prog/death čudovište koje podjednako odiše ljepotom i brutalnošću – to je tako odličan album, tako introspektivno uobražen da je, u retrospekciji, Opethova buduća veličina bila davno predviđena".[1] John Chedsey iz Satan Stole My Teddybeara izjavio je da je album "jedan od zapanjujućih i razorno snažnih debitantskih uradaka bilo koje metal skupine bilo kojeg žanra."[23] Jim Raggi iz Lamentations of the Flame Princessa napisao je: "Vjerojatno najprepoznatljiviji glas u cijelom ekstremnom metalu, Mikael Åkerfeldt doista diže nešto buke na svojem debitantskom uratku. Ne mogu nabrojiti mnogo pjevača iz 1994. godine (kad je album bio snimljen) koji su se slobodno služili i čistim i grubim vokalima. Zasigurno neću otići tako daleko da ga nazovem prvim koji je to učinio (barem ga je tu potukao Dan Swanö!), ali prije toliko je godina Åkerfeldt postavio standarde za ono kako bi pjevač u ekstremnoj progresivnoj glazbi trebao zvučati". Dodao je: "Činjenica jest da je ovaj album revolucionarna prekretnica u heavy metalu za progresivne elemente koji se ubacuju u metalniju glazbu i ekstremne vokale" te da je zvuk albuma "potpuno jedinstven".[12] Chris Dick iz časopisa Decibel izjavio je u Precious Metal: Decibel Presents the Stories Behind 25 Extreme Metal Masterpiecesu:[13][24]

Wikicitati „Death metal, nakon svojeg doba oblikovanja, nije bio nesklon eksperimentaciji ili utjecaju drugih žanrova, ali nikad nije zvučao tako snažno, hrabro i vješto kao na Orchidu ... Opethov je debi, da citiram riječi frontmena Mikaela Åkerfeldta iz 1993. godine, majstorski spoj 'Wishbone Asha, Black Sabbatha i Bathoryja.' ... Bio je primamljiv, grub i prepun suptilnosti. Unatoč tome što su Symbolic, Slaughter of the Soul, Domination, The Gallery i Storm of the Light's Bane svakoga raspametili 1995. godine, Opethov je Orchid bio onaj koji je zauvijek promijenio death metal.”
(Chris Dick, Decibel)

Međutim, nisu svi kritičari pozitivno reagirali. Francuski časopis Metallian izjavio je da je album "dosadan i jednoličan" te mu je dao 1 od 10 bodova.[6] Johan De Farfalla komentirao je: "Na death metal sceni mislili su 'Opa! Ovo je guba!'. A obrazovani glazbenici koje sam poznavao rekli su 'Ovo je sranje. Zvuk je loš. Trebali bi ovo ponovno snimiti.' Ali mislim da se doista svidio ljudima, samo je zvuk bio iznimka."[6]

Osoblje[uredi VE | uredi]

Opeth
Ostalo osoblje

Objava[uredi VE | uredi]

Objava Orchida bila je odgođena te je, nestrpljivo htijući svirati skladbe s albuma, Opeth održao nekoliko nastupa kad ga je Lee Barrett iz Candlelight Recordsa doveo u Ujedinjeno Kraljevstvo. Jedan se nastup održao u Astoriji te su na koncertu nastupili i Impaled Nazarene, Ved Buens Ende te Hecate Enthroned.[25]

Godinu dana nakon što je bio snimljen, Orchid je 15. svibnja 1995. u Europi na CD-u objavio Candlelight Records, dok ga je na kazeti objavio Mystic Production.[9][26] U SAD-u ga je 24. lipnja 1997. objavio Century Black.[27] Ponovno ga je 2000. s jednom bonus skladbom, "Into the Frost of Winter", u Europi objavio Candlelight, a u SAD-u Century Media. Iste ga je godine u inačici s dvije gramofonske ploče objavio Displeased Records; inačica je bila ograničena na 1000 primjeraka. Posebnu je inačicu albuma Candlelight objavio 2003. godine.[9]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 (engl.) Opeth - Orchid na allmusic.com Pristupljeno 9. siječnja 2019.
  2. Opeth - Orchid na Discogsu
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 (engl.) Opeth Biography: Chapter II. Opeth.com pristupljeno 18. lipnja 2011.
  4. McIver, Joel (siječanj 2008.). "Pressing the Red Button". Metal Hammer
  5. 5,0 5,1 5,2 (engl.) Opeth Biography: Chapter III. Opeth.com Arhivirano s izvorne stranice 17. lipnja 2011., pristupljeno 18. siječnja 2011.
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 Precious Metal, str. 248
  7. Precious Metal, str. 249
  8. 8,0 8,1 (engl.) Orchid Session Diary. Opeth.com Arhivirano s izvorne stranice 17. lipnja 2011., pristupljeno 18. lipnja 2011.
  9. 9,0 9,1 9,2 (engl.) Orchid. Opeth.com Arhivirano s izvorne stranice 17. lipnja 2011., pristupljeno 19. lipnja 2011.
  10. (24. siječnja 2009.) "Treasure Chest. An Intimate Portrait of Life in Pop". Kerrang! (1245)
  11. 11,0 11,1 11,2 11,3 (engl.) Orchid Session Diary 2. Opeth.com Arhivirano s izvorne stranice 17. lipnja 2011., pristupljeno 19. lipnja 2011.
  12. 12,0 12,1 12,2 (engl.) Orchid Reviews. Opeth.com pristupljeno 21. lipnja 2011.
  13. 13,0 13,1 (engl.) Dick, Chris. Opeth "Orchid". Decibel pristupljeno 21. lipnja 2011.
  14. 14,0 14,1 (engl.) Dupont, Filip (13. listopada 2005.). Orchid. Archaic Magazine pristupljeno 2. srpnja 2011.
  15. 15,0 15,1 (engl.) Smith, Matt. Review From The Vault Opeth-Orchid: Maelstrom Issue No 19. Maelstrom pristupljeno 28. lipnja 2011.
  16. 16,0 16,1 16,2 Precious Metal, str. 262
  17. 17,0 17,1 Precious Metal, str. 261
  18. 18,0 18,1 Precious Metal, str. 263
  19. (2000.) Knjižica albuma za Orchid koju je napisao Mikael Åkerfeldt. Candlelight Records.
  20. Precious Metal, str. 250
  21. Precious Metal, str. 260
  22. Precious Metal, str. 247
  23. (engl.) Chedsey, John (studeni 1997.). Orchid Review. Satan Stole My Teddybear pristupljeno 21. lipnja 2011.
  24. Precious Metal, str. 246
  25. (engl.) Archived copy Arhivirano s izvorne stranice 27. srpnja 2014., pristupljeno 14. studenog 2013.
  26. Precious Metal, str. 245
  27. (engl.) Orchid Opeth. Amazon pristupljeno 9. srpnja 2011.