Ordubad

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ordubad
Panorama Ordubada iz 2014.
Panorama Ordubada iz 2014.
Grb Ordubada
Grb
Koordinate: 38°54.29′N 46°01.40′E / 38.90483°N 46.0233°E / 38.90483; 46.0233Koordinate: 38°54.29′N 46°01.40′E / 38.90483°N 46.0233°E / 38.90483; 46.0233
Država Flag of Azerbaijan.svg Azerbajdžan
Rajon Ordubadski rajon
Visina 948 m[1]
Stanovništvo (2008.[2])
 - Grad 10.372
Vremenska zona UTC+4 (UTC+4)
Poštanski broj AZ6900
Pozivni broj +994 0136
Zemljovid
Ordubad na karti Azerbajdžan
Ordubad
Ordubad

Ordubad ili Ordubat je najveće naseljeno mjesto i upravno središte azerbajdžanskog rajona Ordubadskog rajona; drugi po veličini naseljeno mjesto u Nahičevanskoj Autonomnoj Republici (iza grada Nahičevana), oko 88 km jugoistočno od glavnoga i jedinoga grada Nahičevanske Autonomne Republike, Nahičevana, i 94 km sjeverozapadno od Tabriza u Iranu[1].

Razglednica Ordubada: Panoramski pogled na područje Ordubada i planinskog lanca, Džuma džamija i Huseinova džamija, Dirnis džamija i Gejsarija spomenik, Ambaras džamija i Saršahar džamija.

Povijesno središte Ordubada je nominirano za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji od 2001. god. kao „planski feudalni grad koji je bio jedan od najvažnijih trgovačkih gradova s karavanima koji su dolazili iz Kine, Europe i Indije”[3].

Zemljopisne odlike[uredi VE | uredi]

Ordubad se nalazi na nadmorskoj visini od 948 metara, na sjevernoj obali središnjeg dijela rijeke Aras, istočna Zakavkazja, koja je ranije pripadala Perziji, a sada u Azerbajdžanu. Ordubad je podijeljen u pet četvrti: Ambaras, Kurdtatal, Mingis, Sar Šeher i Uč[3]. Ordubad ima veliki broj stabala oraha i duda[1].

Povijest[uredi VE | uredi]

Trg Sar Šeher

Arheološka istraživanja ruskih arheologa u drevnim naseljima Ordubada otkrila su ostatke brončanog doba iz četvrtog stoljeća[4]. Ordubad je bio važna postaja na putu svile i imao je trgovačke veze s Kinom, Europom i Indijom. Urbano središte je tada bilo na vrhu Ambrasa na lijevoj obali rijeke Ordubadčaj, poznato kao grad Gala. Razvojem Ordubada izgradila su se nove četvrti naselja s desne obale rijeke koje je nazvano Ordubad. To ime je tursko-perzijskog podrijetla i znači „vojni grad” (od turskog ordu, što znači vojska, i perzijskog bad, što znači „grad”), što znači da je grad nastao u vrijeme mongolske ili Il-Khanidske vladavine (1256.–1335.). Svakako, Hamdalah Mustaufi (pisac iz sredine 14. stoljeća) opisuje ga kao provincijalni grad, jedan od pet gradova koji čine tumān Nahičevan, s finim vrtovima i dobrim grožđem, kukuruzom i pamukom[1].

Gejserija Zorhana iz 17. st., danas Povijesni i etnografski muzej Ordubada.

Ordubad je strašno stradao u sukobima Osmanlijskog Carstva i Safavidskog Carstva u 16. st.; toliko da su stanovnici bili oslobođeni poreza kako bi se Ordubad obnovio. U 17. i 18. stoljeću na desnoj obali Ordubada uspostavljeni su trgovački centri, što je umanjilo važnost gornjeg grada Gala, a Ordubad je izgrađen u snažno istočnjačkom feudalnom stilu[3]. U svibnju 1829. u Ordubadu je živjelo 644 domaćinstva s populacijom od 2.444 stanovnika. U Ordubadu je bila tržnica, 6 velikih džamija, 6 karavanseraja i most preko rijeke Ordubad[5]. Gospodarstvo Ordubada ovisilo je o trgovini, osobito voća, pšenice i svile, grožđa (40 vrsta), araka, te ponajviše svile koja se izvozila u Veneciju, Marseilles, Amsterdam i mnoga druga mjesta u Europi.

Krajem 18. i početkom 19. st. formiran je Nahičevanski kanat, koji je nominalno priznavao perzijsku vlast. Nakon Rusko-perzijskog rata (1826.-1828.) Turkmančajskim mirovnim ugovorom 1828. godine ovo područje postaje ruskim posjedom, a Nahičevanski kanat se ukida.

Godine 1999. zabilježeno je 5.000 stanovnika, od kojih je velika većina pripadala šijitskim muslimanima, jer su Armenci i Rusi činili manjinu[6].

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

U novom Ordubadu, planiranom u 17. stoljeću, postojalo je pet četvrti s trgovačkim trgovima većih dimenzija, koji su također imali mnoštvo džamija, česama i kupki. Raspored ulica je radijalan i pojavljuje se u obliku lepeze od središta Ordubada. Svaka od ulica ima trg s bunarima kanatima koji su tipično obilježje grada i azerbajdžanske kulture. Srednjovjekovni trg se nalazi u srcu Ordubada, a Džuma džamija (Cümə) je orijentir[3]. Povijesni muzej, smješten na suprotnoj strani, je kupolasta građevina iz 18. stoljeća koja je u prošlosti služila kao trgovina svilom, restoran i zurkhaneh ("kuća snage"). Obližnja zgrada Gejserija je povijesna građevina iz 17. stoljeća koja je danas povijesni i etnografski muzej.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

U sovjetskom razdoblju se u Ordubadu pored poljoprivrede razvilo i rudarstvo (bakar, boksit, volfram, kositar). U regiji je u 2015. poslovalo 21 industrijsko postrojenje (npr. prerada mlijeka, proizvodnja sokova od nara), koja su zapošljavala 634 radnika i proizvodili 8469,7 tisuća manata, što je 4,8 puta više od 2005. godine.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 C. Edmund Bosworth, ORDUBĀD, Enciklopedija Iranica, 20. srpnja 2002. (engl.) Pristupljeno 12. srpnja 2019.
  2. Ekonomska regija Nakhchivan, Državni odbor za statistiku Republike Azerbajdžan 2017. (az.) Pristupljeno 11. srpnja 2019.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 [1], službene stranice UNESCO-a, 24. listopada 2001. (engl.) Pristupljeno 12. srpnja 2019.
  4. Adrienne Mayor, The Amazons: Lives and Legends of Warrior Women across the Ancient World, Princeton University Press, 2014., str. 73. ISBN 978-1-4008-6513-0
  5. Chopin I. И., "Povijesni pamyatnik armenske regije u epohi pridruživanja ruskom carstvu", Sankt Peterburg, Izdavačka kuća: Tipografiâ Imperatorskoj Akademii Nauk, 1852. god., str. 482.
  6. Muḥammad ʻAlī Sayyāḥ, An Iranian in Nineteenth Century Europe: The Travel Diaries of Haj Sayyah, 1859-1877, Ibex Publishers, Inc., 1999. ISBN 978-0-936347-93-6,

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ordubad