Ortodoksni judaizam
Ortodoksni judaizam zajednički je naziv za više pokreta unutar judaizma koji slijede tradicionalni židovski nauk. U prehrani se strogo pridržavaju pravila košer, na šabat odmaraju, tijekom bogoslužja žene imaju prekrivenu glavu i odvojene su od muškaraca, muškarci uvijek moraju imati pokrivenu glavu kao podsjetnik da je Bog iznad svega, te ne briju brade i kosu ispred uha.[1]
Njegovo je oblikovanje završeno u kasnom srednjem vijeku i početkom novog vijeka. Središnji dio religijskog koncepta ortodoksnoga judaizma je halaha u obliku, u kome je zapisana u Usmenom zakonu (u Mišni i Hemari, to jest u Tori) i sačinjava Šulhan aruh. Halaha je dio hebrejske rabinske predaje sadržane u talmudskoj literaturi.
Ortodoksni judaizam zagovara striktno poštovanje židovskog zakona ili halahe, koji se tumači i određuje isključivo prema tradicionalnim metodama i pridržavajući se kontinuiteta prihvaćenih presedana kroz stoljeća. On smatra da je cijeli halahijski sustav u konačnici utemeljen na nepromjenjivoj objavi i izvan vanjskog utjecaja. Ključna praksa je proučavanje Tore. Ključne doktrine uključuju budućeg Mesiju koji će obnoviti židovsku praksu izgradnjom hrama u Jeruzalemu i okupiti sve Židove u Izraelu, vjeru u buduće tjelesno uskrsnuće mrtvih, božansku nagradu i kaznu za pravednike i grešnike.
Ortodoksni judaizam nije centralizirana denominacija. Odnosi između njegovih različitih podskupina ponekad su zategnuti, a točne granice podložne su intenzivnoj raspravi. Vrlo grubo, može se podijeliti između ultraortodoksnog ili haredi judaizma, koji je konzervativniji i povučeniji, i modernog ortodoksnog judaizma, koji je relativno otvoren prema vanjskom društvu. Svaka od njih sastavljen je od neovisnih zajednica.
Držeći se tradicionalnih uvjerenja, pokret je moderan fenomen. Nastao je kao rezultat raspada autonomne židovske zajednice od 18. stoljeća, a uvelike je bila oblikovan svjesnom borbom protiv pritisaka sekularizacije i suparničkih alternativa.
To je, po brojnosti, najmanja židovska vjerska skupina u SAD-u, koju čini oko 10 % židovske populacije.[2][3] U Izraelu se oko 30 % osoba svrstava u ortodoksnu i cionističku struju, a 57 % ih se izjašnjava sekularnima ili se ne prepoznaju ni u jednom židovskom pokretu.[4]
Do Holokausta je među ortodoksnim Židovima u Europi u svakodnevnoj uporabi bio široko rasprostranjen jidiš (mješavina njemačkog i hebrejskog jezika), kojim i danas mnogi govore.[1]
- 1 2 Atkinson, Kenneth. 2004. Judaism. Library Binding izdanje. Chelsea House Publishers. str. 12–13. ISBN 9780791078600. Pristupljeno 17. siječnja 2026.
- ↑ Mitchell, Travis. 11. svibnja 2021. Jewish Americans in 2020. Pew Research Center (engleski). Pristupljeno 18. siječnja 2026.
- ↑ Chapter 3: Jewish Identity. Pew Research Center (engleski). 1. listopada 2013. Pristupljeno 18. siječnja 2026.
- ↑ Hiddush – for Freedom of Religion and Equality; Smith Polling Institute. Rujan 2021. Israel Religion & State Index, Report #13 (2021) (PDF) (Abridged Version). Pristupljeno 18. siječnja 2026.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)