Prijeđi na sadržaj

Osobna zaštitna oprema

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Osobna zaštitna sredstva)

Osobna zaštitna oprema je sva oprema koju radnik nosi, drži ili ne bilo koji drugi način koristi kako bi se zaštitio na radu pri obavljanju poslova, tako da ga štiti od jednog ili više izvora opasnosti odnosno štetnosti koji bi mogli ugroziti njegovu sigurnost i zdravlje. Svako pomagalo ili dodatak koji se koristi za postizanje iste svrhe također se smatra osobnom zaštitnom opremom.

Prema Pravilniku o uporabi osobne zaštitne opreme (N.N., br. 5/21.), osobnu zaštitnu opremu radnici koriste na poslovima na kojima nije moguće u dovoljnoj mjeri otkloniti ili smanjiti rizike za sigurnost i zdravlje na radu primjenom osnovnih pravila zaštite na radu ili odgovarajućom organizacijom rada.

Podjela osobne zaštitne opreme

Kako bi se osigurala sigurnost i zaštitu zdravlja radnika, osobna zaštitna oprema koja se koriste mora:

  • biti oblikovana i izrađena u skladno s propisanim tehničkim zahtjevima
  • biti namjenski izrađena za zaštitu pred očekivanim rizicima i ne smiju uzrokovati većerizike za sigurnost radnika
  • odgovarati stvarnim uvjetima na mjestu rada
  • odgovarati specifičnim ergonomskim potrebama
  • biti izrađena tako, da ih korisnik može pravilno prilagoditi na jednostavan način.

Oprema za zaštitu glave

[uredi | uredi kôd]
Zaštitne kacige na gradilištu.

Osobna zaštitna oprema za zaštitu glave štite glavu od raznovrsnih opasnosti, ali se najčešćeupotrebljavaju za zaštitu od mehaničkih opasnosti, npr. od padova predmeta na glavu, udara glavom u oštre ili tvrde predmete i dr. Za zaštitu od ovih opasnosti primjenjuje se zaštitna kaciga koju nose radnici u građevinarstvu, brodogradnji, elektroprivredi i dr.

Postoji i niz druge opreme kao što su npr. kape, podkape, kapuljače i dr. koja štite glavu od opasnosti kao što su rotirajući dijelovi strojeva, toplinsko zračenje, niske temperature, voda i vlaga ili od štetne prašine i dr.

Zaštitna kaciga štiti glavu od:

  • slobodnog pada nekih predmeta na glavu
  • udarca glavom kod kretanja ili penjanja, posebno u uskim i zatvorenim prostorima, tunelu dimovodnih kanala, bubnju kotla, ložištu i sl., zatim od udarca glavom pri radu na razini ili povišenoj razini
  • udarca raznim predmetom u glavu, npr. prilikom odvijanja ili zavijanja (pritezanja) vijaka neodgovarajućim ključem za matice, raznim polugama za produžetke i sl.
  • većih letećih čestica, npr. kod zakivanja, odsijecanja, brušenja i eksplozija
  • udara električne struje kod dodira glavom električnog postrojenja pod naponom.

Kacige se izrađuju prema normi HRN EN 397

Zaštitna radna kapa namijenjena je zaštiti glave od prašine i drugih nečistoća te opasnog približavanja glave pokretnim dijelovima stroja. Služe još i za zaštitu glave od vremenskih nepogoda kod terenskih radova.

Štitnici za uši radnika štite od hladnoće, a namijenjeni radnicima na terenskom radu pri niskim temperaturama, a prikladni su i posebno kod radova gdje se mora nositi zaštitna kaciga.

Mrežice za kosu prikladne su za zaštitu od zaplitanja kose u razne rotirajuće i pomične dijelove strojeva i uređaja.

Oprema za zaštitu sluha

[uredi | uredi kôd]
Za zaštitu od buke mogu se koristiti jednokratni čepići za ušni kanal.

Osobna zaštitna oprema za zaštitu sluha štite sluh na mjestima gdje se buka ne može sniziti tehničkim sredstvima ispod dopuštene granice. Osobna zaštitna oprema se izrađuje u obliku zaštitnih čepića od raznih materijala koji se lako prilagođavaju ušnom kanalu te štitnika za zaštitu sluha, a primjenjuju se na mjestima gdje vlada prekomjerna buka. Koja će se vrsta osobne zaštitne opreme za zaštitu sluha nositi, to ovisi o jakosti buke na mjestima rada i ostalim uvjetima.

Oprema za zaštitu sluha izrađuju se kao:

  • ušni čepići za jednokratnu uporabu - vrhunske su tehnologije i pružaju maksimalnu udobnost pri nošenju, a svojim klinastim oblikom i mekom pjenom prate konturu ušnog kanala osiguravajući laganu upotrebu i ugodno prirodno začepljenje ušnog otvora. Prosječna redukcija buke je do 25 dB.
  • ušni čepići za višekratnu uporabu - izrađuju se od plastičnih materijala i mogu prijanjati u svaki oblik ušnog kanala, a lako se održavaju i mogu se prati. Prosječna redukcija buke je do 30 dB.
  • ušni štitnici (antifoni) - sastoje se od dvije školjke, pričvršćene na elastičnom polukružnom nosaču. Školjkama se pokrivaju uši, a tijela školjke se izrađuju od neakustičnog krutog materijala, a obložena su mekim spužvastim materijalom koji je vrlo slab vodič zvuka. Ukupan stupanj buke snižavaju od 28 do 32 decibela. Postoje razne izvedbe ušnih štitnika kao što su štitnici pričvršćeni na kacigu, štitnici s aktivnom kompenzacijom šuma, štitnici s audio-električkim ulazom itd.

Oprema za zaštitu očiju i lica

[uredi | uredi kôd]
Zavarivač opremljen naglavnom maskom za zavarivače

Osobna zaštitna oprema za zaštitu očiju i lica štite oči i lice radnika od ozljeda mehaničke prirode kao što su upadi čestica raznih materijala u oko, nagrizajućih i nadražujućih tvari u obliku u prašine, tekućina, para, dimova i plinova te ozljeda koje mogu nastati zbog djelovanja štetnih vidljivih ili nevidljivih zračenja.

Najčešća izvedba ove opreme su razne vrste zaštitnih naočala za zaštitu očiju te štitnici koji uz oči zaštićuju i lice. U praksi se najčešće primjenjuju naočale za zavarivače, brusače s krilcima i zaštitne naočale s odušcima za zrak.

  • Zaštitne naočale za zavarivače namijenjene su zaštiti očiju kod električnog i plinskog zavarivanja od štetnog prejakog svjetla, ultraljubičastog i toplinskog isijavanja i od iskri rastopljenog metala. Naočale imaju izmjenjiva okrugla stakla i podesivu elastičnu traku oko glave.
  • Preklopne naočale s tamnim i prozirnim staklima namijenjene su zaštiti očiju od krupnih letećih čestica i iskri pri električnom i plinskom zavarivanju kad je otežana zamjena naočala pri radu.
  • Naočale za brusače s krilcima namijenjene su zaštiti očiju od krupnih letećih čestica i iskri iz čeonog i bočnog smjera pri ručnim i strojnim poslovima, npr. kovanje, zakivanje, klesanje, čišćenje zavarenih mjesta, tokarenje, brušenje, blanjanje. Naočale imaju navoj između stakla, štitnike s obje strane i nose se pomoću držača za uhom. Mogu biti s tamnim i prozirnim staklima. Naočale s tamnim staklima namijenjene su zavarivačima.
  • Štitnici za oči i lice namijenjeni su zaštiti očiju, lica, vrata, čeonog i tjemenog dijela glave od krupnih letećih čestica prašine i djelomično nagrizajućih otopina i tvari u tekućem i rasutom obliku. Upotrebljavaju se kao viziri i naglavne maske. Vizir je izrazito otporan na udar i ostvaruje visok sigurnost pri ručnim i strojnim poslovima, npr. kovanje, klesanje, brušenje, blanjanje. Navojima sa strane štitnik se učvršćuje ili podiže, a navojem na stražnjoj strani podešava obujmu glave.
  • Naglavna maska za zavarivače namijenjena je zašiti očiju, glave i vrata pri elektrolučnom zavarivanju od direktnog i indirektnog djelovanja vidljivog, ultraljubičastog i toplinskog isijavanja i letećih iskri rastopljenog materijala. Stakla na maskama za elektrozavarivače su izmjenjiva. Prednost naglavne maske je u tome pri radu osigurava radniku slobodne obje ruke.

Oprema za zaštitu dišnih putova

[uredi | uredi kôd]
respirator
Puna maska s filterom

Osobna zaštitna oprema za zaštitu dišnih organa štiti radnika od štetnih plinova, dimova, magle te od čestica prašine. Razlikuju se tzv. filtracijska sredstva, a to su respiratori te zaštitne pune maske i polumaske, namijenjene za uporabu na mjestima gdje ima dovoljno kisika za disanje te izolacijska sredstva za mjesta sa smanjenom koncentracijom kisika.

Respiratori su uobičajeni naziv za opremu posebne izrade koja štiti dišne organe od finijih ili grubljih čestica raznih vrsta prašine, odnosno štetnih para i dimova kod raznih vrsta radova.

Punim maskama nazivaju se maske koje pokrivaju puno lice zajedno s očima, a polumaske pokrivaju dio lica s ustima i nosom, a za filtriranje zraka služe razne vrste promjenjivih filtara za zaštitu od raznih vrsta štetnih plinova i para. Filtri su označeni raznim oznakama i bojama koje treba poznavati kako bise u uporabu odabrao odgovarajući filtar. Trajnost filtra naznačena je na svakom filtru i strogo se mora poštovati

Respiratori i zaštitne maske s filtrima mogu se primjenjivati u radnoj okolini s više od 17% kisika. Kriterij za izmjenu filtra, kod manje otrovnih tvari je miris tvari kojeg će pri radu osjetiti radnik, ali u većini slučajeva izmjena se obavlja prema iskustvu. Kod respiratora je vrijeme za izmjenu filtra kad se osjeti otpor pri udisanju.

U slučajevima kada je koncentracija kisika manja od 17 % ili pri većim koncentracijama otrovnih tvari u okolini nije moguće upotrebljavati respirator niti maske.

Zaštitna oprema na bazi izolacije ili izolacijski uređaji upotrebljavaju se ako je koncentracija kisika u zraku manja od 17 % volumnih, ako je nepoznata koncentracija kisika i/ili onečišćenja, ako je koncentracija onečišćenja viša od one koju mogu savladavati uređaji na bazi filtracije, te ako ne postoji odgovarajući filtar. Ovu opremu možemo podijeliti na:

  • Cijevne uređaje
  • Aparate s otvorenim sustavom cirkulacije (na komoprimirani zrak)
  • Aparate sa zatvorenim sustavom cikulacije (na komprimirani kisik ili kemijski vezani kisik)
  • Zaštitne naprave za disanje pri samospašavanju

Takva sredstva zaštite primjenjuju se za rad u skučenim prostorima te kod raznih radova u prostorima u kojima se očekuje smanjena koncentracija kisika. Maske s dovodom stlačenog zraka ili kisika iz boca koje radnici nose na leđima jesu izolacijski uređaji koji omogućavaju potpuno slobodno kretanje i rad u prostorima u kojima se očekuje smanjena koncentracija kisika. Najčešće se izrađuju tako da omogućuju boravak u opasnom prostoru od 30 do 60 minuta.

Oprema za zaštitu ruku

[uredi | uredi kôd]
Zaštitne rukavice

Ova osobna zaštitna oprema za koristi se za zaštitu ruku od mehaničkih, toplinskih, kemijskih i drugih opasnosti.

Najčešće su u uporabi zaštitne rukavice od kože koje služe za zaštitu ruku od dodira s oštrim i hrapavim materijalima i predmetima, iskara rastopljenog materijala, umjereno vrućih predmeta, toplinskog zračenja, hladnoće i dr.

Za zaštitu od mehaničkih oštećenja ruku, uz rukavice od kože, danas se upotrebljavaju još i rukavice od vrlo čvrste tkanine kevlara te njegovih kombinacija.

Rukavice koje moraju zaštititi ruke od visokih i niskih temperatura, također se danas uz kožu sve više izrađuju os sintetičkih materijala. Tako se za zaštitu od hladnoće upotrebljavaju podstavljene rukavice, a od visoke temperature od silikatnih tkanina koje ne gore. Azbest se u tu svrhu više nigdje ne koristi. Za zaštitu od visokih temperatura i razlijevanja rastopljenog metala na ruke upotrebljavaju se rukavice od vune s aluminiziranom reflektirajućom površinom.

Rukavice koje zaštićuju ruke od kemijskih i bioloških oštećenja izrađuju se od raznih materijala kao što su PVC, lateks, neopren, nitril itd. te od raznih kombinacija ovih materijala.

Danas se upotrebljavaju i rukavice za tvz. opću namjenu izrađene od pamuka, najlona, poliestera i drugih sintetičkih tkanina, a koje štite ruke od raznih manjih oštećenja, mogu poslužiti za zaštitu proizvoda pri rukovanju hranom, u kontroli proizvoda i sl.

Zaštitne rukavice za jednokratnu uporabu primjenjuju se za razne svrhe u industriji, medicini i kućanstvu, a izrađuju se o lateksa, nitrila, vinila i polietilena.

Razlikujemo slijedeće vrste rukavica:

  • rukavice za široku namjenu koje služe za zaštitu ruku od posjekotina, uboda, derotina kao i ostalih mehaničkih oštećenja,
  • rukavice otporne na kemijska sredstva
  • rukavice za specijalnu namjenu
  • rukavice za rad pri ekstremno niskoj temperaturi (-160°C)
  • rukavice za rad pri ekstremno niskoj temperaturi (450 do 1100°C)
  • vatroodbojne alumizirane rukavice
  • elektroizolacijske rukavice
  • antivibracijske rukavice

Oprema za zaštitu nogu

[uredi | uredi kôd]
Zaštitne cipele s čeličnom kapicom za zaštitu nožnih prstiju.

Osobna zaštitna sredstva za zaštitu nogu i stopala služi zaštiti od mehaničkih, toplinskih i kemijskih djelovanja te zračenja. Ovisno o opasnostima, štetnostima i naporima na pojedinom radnom mjestu, govorimo o upotrebi sigurnosne, zaštitne i/ili radne obuće. Takva obuća ne smije biti teška i neudobna, odnosno mora biti oblikovana u skladu sa ergonomskih zahtjevima.

Uzimajući u obzir razinu rizika, učestalost izlaganja rizicima, karakteristike mjesta rada, okolnosti, vrijeme te uvjete u kojima ih radnik mora upotrebljavati mora se utvrditi vrsta obuće koja odgovara stanju na radnom mjestu. Postoji cijeli niz zaštitnih mogućnosti koje osobna zaštitna oprema za zaštitu nogu i stopala može pružati svom korisniku, ali takva obuća ne smije za vrijeme rada izazivati žuljanje i znojenje nogu odnosno, druge tegobe pri radu i kretanju te mora ispunjavati i tehničke uvjete propisane postojećim standardima.

Prema materijalu od kojeg je izrađena, obuća se dijeli na 2 razreda:

  • Razred I - obuća izrađena od kože i od drugih materijala, osim obuće koja je u cijelosti izrađena od gume ili od polimeriziranih materijala.
  • Razred II - gumena obuća (tj. u cijelosti vulkanizirana) ili obuća izrađena samo od polimera (tj. u cijelosti brizgana).

Oprema za zaštitu tijela

[uredi | uredi kôd]

Osobna zaštitna oprema za zaštitu tijela služe za zaštitu od raznih vrsta opasnosti kao što su opasnosti od zahvaćanja pokretnim dijelovima strojeva, opasnosti od djelovanja nagrizajućih tvari, vlage, visokih temperatura, hladnoće, padova i dr. Izrađuju se u raznim oblicima kao zaštita odijela raznih vrsta i namjena, kao zaštitne pregače, bunde, kabanice, ali i od raznih vrsta materijala ovisno o namjeni.

U praksi se često upotrebljavaju zaštitna odijela za zaštitu od zahvaćanja pokretnim dijelovima strojeva i uređaja koja se izrađuju uglavnom kao jednodijelna odijela takvog kroja da budu što je moguće više priljubljena uz tijelo radnika. Tako se postiže glavna svrha zaštite od opasnosti, odnosno da nema dijelova koji bi stroj mogao zahvatiti.

Za zaštitu tijela od visokih temperatura i plamena te od čestica rastopljenog metala, naročito kod zavarivanja i lijevanja metala, služe zaštitna odijela otporna na vrućinu i vatru. Kako se danas u u tu svrhu više nigdje kao materijal ne upotrebljava azbest u obzir dolaze samo posebni materijali.

Kemijskih štetnosti ima toliko da se danas proizvodi doista velik broj vrsta zaštitnih odijela otpornih na kemijske tvari, raznih oblika i materijala. Ta odijela moraju zaštititi tijelo od tekućina, para, plinova i dimova, i to u pravilu cijelo tijelo uključivo i glavu, a ponekad samo najčešće pojedine prednje dijelove tijela. Zato i susrećemo razne izvedbe zaštitnih odijela s kapuljačom do dvodijelnih odijela i ogrtača, a vrlo se često upotrebljavaju i pregače. Materijali su različiti i ovise o vrsti kemikalija kojima se rukuje, a spominju se polietilen, poliuretan, poliester i dr. Slična zaštitna odjeća izrađuje se i za zaštitu od vlage.

Zaštitna odjeća za zaštitu tijela od hladnoće mora biti prilagođena vrsti radova koje radnici obavljaju najčešće na otvorenom prostoru iako ima i poslova u hladnoći u zatvorenom prostoru. Najčešće se proizvode zaštitna odijela, i to jednodijelna ili dvodijelna s ulošcima za zaštitu od hladnoće koja se mogu skidati zbog pranja. Za radnike koji rade na jakoj hladnoći i vjetru, zaštitnom odijelu se može dodati i vjetrovka s kapuljačom. Radnicima koji na hladnoći obavljaju radove pretežno uz stajanje i hodanje namijenjen je zaštitni ogrtač ili bunda.

Oprema za zaštitu od pada s visine

[uredi | uredi kôd]

Oprema za zaštitu od pada s visine koriste radnici kojima nije moguće na niti jedan drugi način ograditi ili na drugi način osigurati radno mjesto. U ovu opremu spadaju zaštitna užad i opasači. Pravila zaštite na radu nalažu uporabu osobne zaštitne opreme ( OZO )[1] kao posljednji korak u povećanju sigurnosti na radnom mjestu. Potrebno je prije pokušati otkloniti opasnosti na drugi način:zamjenom nesigurnog stroja za sigurni, automatizacijom radnog procesa ili ograđivanjem opasnosti kako bi se spriječio pristup - primjenom osnovnih pravila zaštite na radu.

Izvori

[uredi | uredi kôd]