Ostava

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Kasnobrončanodobna ostava brončanih ogrlica sa završetcima u formi ušice, kamenim kalupom za srpove i srpom izlivenim iz tog kalupa. Narodni muzej, Prag

Ostava je skupina predmeta ukopanih odjednom u zemlju.

Postoje različita mišljenja o razlozima zakapanja predmeta u ostavama.

Ranije je prevladavalo mišljenje da su one kao imovina pojedinca bile zakopane u nemirnim vremenima i to je sigurno točno, primjerice za rimske i srednjevjekovne ostave novca.

U novije vrijeme se proširilo mišljenje da su dio ostava bile votivne tj. zavjetne, osobito one iz brončanog doba poput ostave Peklenica s raskošno profiliranim iglama velikih dimenzija, i ostave iz Gajine pećine kod Drežnika na Korani s golemom lučnom fibulom s antropomorfnim prikazom koji je inače vrlo rijedak u kasnobrončanodobnoj umjetnosti. U prilog tog mišljenja ide i činjenica da je ostava u Gajinoj pećini pohranjena u pečinskom prostoru koji je bio prostor za žrtvovanje par excellance.

Iz ritualnih razloga vjerojatno su ukopane i neke druge ostave, primjerice, poznata ostava Lovas koja potječe iz srednjeg brončanoga doba.[1]

Pitanje izvorne namjene pojedinih ostava stoga ovisi od slučaja do slučaja, osobito, primjerice, u brončano doba.[2]

Vidi također[uredi VE | uredi]


Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Majnarić Pandžić 1998, 195
  2. Vinski Gasparini 1983, 650

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Vinski Gasparini 1983 - Ksenija Vinski Gasparini: Kultura polja sa žarama sa svojim grupama, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV, Sarajevo, 1983., str. 547-646
  • Majnarić Pandžić 1998 - Nives Majnarić Pandžić: Kasno brončano doba, u: Stojan Dimitrijević; Tihomila Težak–Gregl; Nives Majnarić-Pandžić: Prapovijest, Zagreb, 1998., str. 194-219