Osteosarkom

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
osteosarcoma (lat.)
Klasifikacija prema MKB-10
C40 Zloćudna novotvorina kostiju i zglobne hrskavice udova
C41 Zloćudna novotvorina kosti i zglobne hrskavice ostalih i nespecificiranih sijela

Osteosarkom je najčešći primarni maligni tumor kosti. Također je osmi najčešći oblik dječijeg raka, gdje čini 2.4% svih malignosti u pedijatrijskih pacijenata, i približno 20% svih primarnih tumora kosti.[1]

Opis[uredi VE | uredi]

Osteosarkom karakterizira to da tumorske stanice izravno stvaraju osteoid (mješavinu bjelančevina koju izlučuju osteoblasti i koja postaje kost kada se u njoj odlože minerali).

Osteosarkom može zahvatiti bilo koju kost. Ipak u 50% slučajeva tumor zahvaća kosti u području koljena (donji dio bedrene kosti, gornji dio goljenične kosti), a češće još zahvaća kosti zdjelice, nadlaktičnu kost i kralježnicu. Razlikujemo primarne i sekundarne osteosarkome. Sekundarni nastaju na kostima koji su već zahvaćene nekom bolesti (npr. Pagetova bolest) ili na prethodno zračenim kostima, a primarni na prethodno zdravoj kosti.

Simptomi[uredi VE | uredi]

Rendgenski snimak oboljele kosti kod psa
Osteosarkom na prednjoj lijevoj nozi anatolijskog pastirskog psa

Simptomi osteosarkoma mogu biti prisutni tjednima i mjesecima (povremeno i duže) prije nego se bolest dijagnosticira. Najčešći prezentirajući simptom osteosarkoma je bol, osobito bol pri fizičkoj aktivnosti.[2] Oboljeli se obično žale na bol u području tumora i na oteklinu (ako je tumor porastao). Patološke frakture javljaju se pri osteosarkomu u oko 5-10% slučajeva[3], stoga s osteosarkomom nisu učestale - osim u posebnom histološkom podtipu osteosarkoma, teleangiektatičnom osteosarkomu, gdje se incidencija patoloških fraktura penje i do 43%.[4]

Dijagnoza[uredi VE | uredi]

Dijagnoza obično počinje rtg-snimkom, pa zatim računalna tomografija (CT), scintigrafija kosti i na kraju potvrda tumora biopsijom. Na rtg-snimci može se vidjeti tzv. Codmanove trokut što ga čini ravnina vanjske strane kosti i izdignuta pokosinca (periost).

Liječenje[uredi VE | uredi]

U liječenju ovih zloćudnih tumora koristi se kemoterapija, radioterapija i kirurške metode. Uspjeh liječenja ovisi značajno o stadiju bolesti. Bolest karakterizira brz rast i rano metastaziranje, najčešće u pluća, ali može i u druge organe.

Izvori[uredi VE | uredi]

Esculaap4.svg     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!