Osteosarkom

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10 C40, C41
NSK 000058929
MeSH D018213, D012516, D018213 (engl.)
Medscape 988516, 1256857, 393927, 394057 (engl.)

Osteosarkom je najčešći primarni maligni tumor kosti. Također je osmi najčešći oblik dječijeg raka, gdje čini 2.4% svih malignosti u pedijatrijskih pacijenata, i približno 20% svih primarnih tumora kosti.[1]

Opis[uredi VE | uredi]

Osteosarkom karakterizira to da tumorske stanice izravno stvaraju osteoid (mješavinu bjelančevina koju izlučuju osteoblasti i koja postaje kost kada se u njoj odlože minerali).

Osteosarkom može zahvatiti bilo koju kost. Ipak u 50% slučajeva tumor zahvaća kosti u području koljena (donji dio bedrene kosti, gornji dio goljenične kosti), a češće još zahvaća kosti zdjelice, nadlaktičnu kost i kralježnicu. Razlikujemo primarne i sekundarne osteosarkome. Sekundarni nastaju na kostima koji su već zahvaćene nekom bolesti (npr. Pagetova bolest) ili na prethodno zračenim kostima, a primarni na prethodno zdravoj kosti.

Simptomi[uredi VE | uredi]

Rendgenski snimak oboljele kosti kod psa
Osteosarkom na prednjoj lijevoj nozi anatolijskog pastirskog psa

Simptomi osteosarkoma mogu biti prisutni tjednima i mjesecima (povremeno i duže) prije nego se bolest dijagnosticira. Najčešći prezentirajući simptom osteosarkoma je bol, osobito bol pri fizičkoj aktivnosti.[2] Oboljeli se obično žale na bol u području tumora i na oteklinu (ako je tumor porastao). Patološke frakture javljaju se pri osteosarkomu u oko 5-10% slučajeva[3], stoga s osteosarkomom nisu učestale - osim u posebnom histološkom podtipu osteosarkoma, teleangiektatičnom osteosarkomu, gdje se incidencija patoloških fraktura penje i do 43%.[4]

Dijagnoza[uredi VE | uredi]

Dijagnoza obično počinje rtg-snimkom, pa zatim računalna tomografija (CT), scintigrafija kosti i na kraju potvrda tumora biopsijom. Na rtg-snimci može se vidjeti tzv. Codmanove trokut što ga čini ravnina vanjske strane kosti i izdignuta pokosinca (periost).

Liječenje[uredi VE | uredi]

U liječenju ovih zloćudnih tumora koristi se kemoterapija, radioterapija i kirurške metode. Uspjeh liječenja ovisi značajno o stadiju bolesti. Bolest karakterizira brz rast i rano metastaziranje, najčešće u pluća, ali može i u druge organe.

Izvori[uredi VE | uredi]

Esculaap4.svg     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!