Otkupljenje

Otkupljenje je temeljni pojam u mnogim religijama, uključujući kršćanstvo, judaizam i islam. Pojam podrazumijeva čin „otkupljenja”, odnosno vraćanja slobode kroz neku cijenu, slično kao kada je rob oslobođen plaćanjem otkupnine.
U kršćanskoj teologiji pojam otkupljenja odnosi se na oslobođenje ljudi od grijeha i njegovih posljedica kroz Kristovu smrt na križu.[1]
Prema kršćanskom vjerovanju, svi su ljudi rođeni u stanju odvojenosti od Boga zbog istočnog grijeha, te je otkupljenje nužno za postizanje vječnoga života. Apostol Pavao osobito povezuje otkupljenje s Kristovom smrću, ističući da je ona čin kojim su vjernici oslobođeni robovanja grijehu.[2]
U Novom zavjetu pojam otkupljenja koristi se i u smislu oslobođenja od grijeha i izbavljenja iz ropstva.[3] U teološkom smislu, otkupljenje je povezano s pomirenjem, odnosno s Kristovom žrtvom koja se metaforički tumači kao plaćanje cijene za ljudsko spasenje (lat. redemptio – „otkup”).[4]
Papa Ivan Pavao II. u svojoj prvoj enciklici Redemptor hominis (hrv.: Otkupitelj čovjeka) potaknuo je vjernike da vide širu sliku Isusova otkupiteljskoga djela i kako Božja milost ne mijenja samo pojedinca, nego sve stvoreno. U enciklici se otkupljenje vidi kao novo stvaranje. Preko otkupljenja, svijet u kojega je ušao grijeh, nakon oslobađanja od grijeha dobiva novu vezu s božanskim izvorom Mudrosti i Ljubavi.[5]
Većina protestantskih teologa odbacuje starije tumačenje Origena prema kojemu je otkupnina bila plaćena Sotoni. U pravoslavnoj eshatologiji otkupljenje poprima kozmičku dimenziju, ostvarenu u Drugom dolasku Kristovu i obnovi svega stvorenoga.[6]
Pojam spasenje obuhvaća cijeli proces izbavljenja, uključujući otkupljenje, ali i posvećenje te proslavljenje.
U Tori pojam otkupljenja (heb. ge'ulah) odnosi se na oslobađanje robova ili vraćanje imovine (npr. u Izlasku 21:8).[7]
Otkupljenje Izraela iz ropstva u Egiptu smatra se prototipom božanskog otkupljenja, a konačno otkupljenje očekuje se u mesijanskom vremenu.[8]
U islamu se otkupljenje postiže vjerničkom vjerom (iman) i dobrim djelima te iskrenim pokajanjem. Vjernik se oslobađa grijeha kroz molitvu, milostinju i traženje oprosta od Boga i bližnjih.[9]
U hinduizmu sličan pojam naziva se prāyaścitta, što označuje očišćenje od grijeha i moralno iskupljenje.
U džainizmu se otkupljenje postiže kroz pratikramana, svakodnevni čin pokajanja i samopropitivanja, kojim se čisti duša od grijeha i nasilnih djela.[10]
- ↑ Morris, Leon. 1962. Redeemer, Redemptio, 'The New Bible Dictionary'. William B. Eerdmans Publishing Company. Grand Rapids. str. 1078–1079
- ↑ Morris, Leon. 1993. Dictionary of Paul and his Letters. InterVarsity Press. str. 784
- ↑ Demarest, Bruce. 2006. 'Christ died for our sins once for all'. The Cross and Salvation. Crossway. str. 177–178
- ↑ Grudem, Wayne. 1994. Systematic Theology: An Introduction to Biblical Doctrine. InterVarsity Press. str. 580
- ↑ Enciklika Redemptor hominis vatican.va Preuzeto 5. studenoga 2025.
- ↑ Frangopoulos, Athanasios. 2024. Our Orthodox Christian Faith. Brotherhood of Theologians "The Savior". ISBN 9786182120064
- ↑ Demarest, Bruce. 1997. The Cross and Salvation. Crossway Books. str. 176
- ↑ Babylonski Talmud, Rosh HaShanah 11b
- ↑ Yahiya Emerick. 2011. The Complete Idiot's Guide to Islam. Penguin. str. 110
- ↑ Bhikkhu Nyanatusita. 2014. Analysis of the Bhikkhu Patimokkha. Buddhist Publication Society. str. 86