Otto von Moser

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Otto von Moser
Otto von Moser.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 21. ožujka 1860.
Mjesto rođenja Stuttgart, Württemberg
Datum smrti 11. listopada 1931.
Mjesto smrti Isny im Allgäu, Njemačka
Nacionalnost Flag of the German Empire.svg Nijemac
Supruga Antonie Distel
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1877.-1918.
Čin General poručnik
Ratovi Prvi svjetski rat
Važnije bitke Ofenziva Gorlice-Tarnow
Invazija na Srbiju
Bitka kod Arrasa
Bitka kod Cambraia
Vojska Flag of the German Empire.svg Njemačka
Rod vojske kopnena
Zapovijedao 107. pješačka divizija
27. pješačka divizija
XIV. pričuvni korpus
Odlikovanja Pour le Mérite

Otto von Moser (Stuttgart, 21. ožujka 1860. - Isny im Allgäu, 11. listopada 1931.) je bio njemački vojni zapovjednik i vojni teoretičar. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je 107. i 27. pješačkom divizijom, te XIV. pričuvnim korpusom na Istočnom, Balkanskom i Zapadnom bojištu.

Vojna karijera[uredi VE | uredi]

Otto von Moser rođen je 21. ožujka 1860. u Stuttgartu. Sin je Alwina Mosera i Auguste Moser rođ. Kleinlogel. U württemberšku vojsku stupio je u travnju 1877. služeći u 126. pješačkoj pukovniji. Od srpnja 1882. pohađa vojnu školu, te se nakon završetka iste, u svibnju 1884., vraća na službu u 126. pješačku pukovniju. U veljači 1889. unaprijeđen je u poručnika, dok od listopada 1889. pohađa Prusku vojnu akademiju. Po završetku iste, u listopadu 1892., služi u Glavnom stožeru, dok je u rujnu 1893. promaknut u čin satnika. Od travnja 1894. nalazi se na službi u 119. grenadirskoj pukovniji gdje zapovijeda satnijom, nakon čega od rujna 1896. ponovno služi u Glavnom stožeru u Berlinu gdje se nalazi na službi do studenog 1897. kada je premješten u stožer 27. pješačke divizije u Ulmu. U rujnu 1899. unaprijeđen je u bojnika, da bi potom služio u stožerima i to najprije od srpnja 1900., XVIII. korpusa, te nakon toga, od veljače 1902., XIII. korpusa sa sjedištem u Stuttgartu.

U travnju 1904. Moser postaje zapovjednikom bojne u 120. pješačkoj pukovniji, dok u travnju 1906. premješten na službu u stožer 126. pješačke pukovnije. Istodobno s tim imenovanjem unaprijeđen je u čin potpukovnika. Mjesec dana poslije međutim, u svibnju, postaje predavač na Pruskoj vojnoj akademiji gdje predaje do studenog 1909. kada postaje načelnikom odjela pri Glavnom stožeru. U međuvremenu je, u ožujku 1909., unaprijeđen u čin pukovnika. U travnju 1910. postaje zapovjednikom 121. pješačke pukovnije, dok je u listopadu 1912. promaknut u čin general bojnika. U siječnju 1913. postaje zapovjednikom 53. pješačke brigade u Ulmu kojom zapovijeda i na početku Prvog svjetskog rata.

Prvi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Na početku Prvog svjetskog rata 53. pješačka brigada nalazila se u sastavu 5. armije kojom je na Zapadnom bojištu zapovijedao prijestolonasljednik Vilim. Moser je tako svojom brigadom ušao u Belgiju, te je vodio teške borbe kod Virton-Bleida. Potom je njegova brigada sudjelovala u borbama kod Gesnesa gdje je Moser 2. rujna 1914. ranjen.

Nakon oporavka Moser je u svibnju 1915. odabran da zapovijeda novoformiranom 107. pješačkom divizijom. Navedena divizija je ušla u sastav također novoustrojene 11. armije pod zapovjedništvom Augusta von Mackensena. Moser zapovijedajući navedenom divizijom sudjeluje u izuzetno uspješnoj ofenzivi Gorlice-Tarnow nakon koje je u rujnu promaknut u čin general poručnika. Potom je sa svojom divizijom premješten na Balkansko bojište gdje u sastavu 11. armije sudjeluje u invaziji na Srbiju. Nakon zauzimanja Srbije Moser je sa divizijom kojom je zapovijedao premješten na sjeverni dio Istočnog bojišta u Litvu gdje se nalazi do ljeta 1917. godine.

U lipnju 1916. Moser preuzima zapovjedništvo nad 27. pješačkom divizijom sa kojom je sudjelovao u Bitci na Sommi. Nakon toga u ožujku 1917. postaje zapovjednikom XIV. pričuvnog korpusa zamijenivši na tom mjestu Georga Fuchsa. Zapovijedajući navedenim korpusom sudjeluje u Bitci kod Arrasa u kojom se ističe uspješnim odbijanjem britanskih napada. Za uspješno zapovijedanje u predmetnoj bitci 26. travnja 1917. odlikovan je ordenom Pour le Mérite.

U studenom 1917. Moser sa XIV. pričuvnim korpusom koji se tada nalazio u sastavu 2. armije sudjeluje u Bitci kod Cambraia gdje je njegov korpus žestoko napadnut od britanskih snaga. Nakon što je uspio zaustaviti britanski tenkovski napad, Moser je u veljači 1918. najprije stavljen na raspolaganje, da bi u srpnju bio konačno umirovljen.

Poslije rata[uredi VE | uredi]

Nakon završetka rata Moser je živio na svojem imanju u Isnyju. Bavio se pisanjem, te je autor više djela vojne tematike među kojima je najpoznatije djelo Württemberški sudionici Prvog svjetskog rata. Zbog znanstvenih dostignuća u području vojne povijesti Sveučilište u Tübingenu mu je u lipnju 1927. dodijelilo počasni doktorat.

Otto von Moser preminuo je 11. listopada 1931. godine u 72. godini života u Isnyju. Od listopada 1883. bio je oženjen sa Antoniom Distel sa kojom je imao dva sina i kćer.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

(eng.) Otto von Moser na stranici Prussianmachine.com
(njem.) Otto von Moser na stranici Deutschland14-18.de
(njem.) Otto von Moser na stranici Landesarchiv-bw.de
(njem.) Otto von Moser na stranici Leo-bw.de