Palača u Wilanówu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Palača u Wilanówu
{{{opis slike}}}
Pročelje palače iz kraljevskih vrtova
Osnovan 1805.
Lokacija ul. Stanislawa Kostki Potockiego 10/16, Varšava
Tip Umjetnički muzej palače
Broj posjetitelja 3.098.985 (2016.)[1].
Ravnatelj Paweł Jaskanis
Službena stranica www.wilanow-palac.art.pl

Palača u Wilanówu (poljski: Pałac w Wilanowie) je kraljevska palača u distriktu Wilanów, Varšava. Gradio ju je arhitekt Augustyn Wincenty Locci od 1677. do 1679. godine za kralja Jana III. Sobieskog na južnom kraju Varšavske kraljevske rute koji se danas naziva „Poljski Versailles”. Ime mu potječe od polaniziranog talijanskog naziva Villa Nuova, tj. „nova vila”.

Wilanówska palača iz zraka.

Povijest[uredi VE | uredi]

Bernardo Bellotto, Palača u Wilanówu sa sjeveroistoka, 1777.
Unutrašnjost Muzeja palače kralja Jana III.

Nakon smrti Jana III. ovdje je boravio njegov nasljednik, kralj August II. Jaki, do 1700. god. Bio je poznat po velikim i ekstravagantnim festivalima koje je održavao u palači. Palača je tada prešla u posjed velikaških obitelji Sieniawski, Lubomirski, Czartoryski, Potocki i Branicki, koji su palaču i okolicu dogradili u današnji oblik. Naselje Wilanów uključivalo je različita sela i rezidencije u okolici, kao što su: Gucin Gaj, Morysin, Natolin, Powsiń i palača Krasińskich.

Palaču je njemačka vojska 1944. godine opljačkala i zapalila nakon Varšavskog ustanka; međutim, njihov izvorni cilj potpunog uništavanja ovog simbola poljske kulture više nije mogao biti ostvaren zbog napretka Crvene armije. Palača je obnovljena u izvornom baroknom obliku nakon Drugog svjetskog rata.

Muzej palače kralja Jana III.[uredi VE | uredi]

Unutrašnjost palače uključuje stilove baroka, rokokoa i neoklasicizma. Obilazak uključuje knjižnicu, veliku blagovaonicu, kraljeve privatne sobe s originalnim namještajem, Potocki muzej u etruščanskoj dvorani s brojnim drevnim skulpturama iz zbirke Potocki i dnevne sobe s brojnim slikama, uključujući dobro poznati portret Jana III. Sobieskog kao turskog borca na konju, te konjički portret Stanislasa Potockog (Jacques-Louis David). Izvorno je kraljevska kolekcija uključivala 6 slika Rembrandta i „Ljubavno pismo” Johannesa Vermeera, koje su razdijeljene po kraljevoj smrti. Kasniji vlasnici zbirku su ponovno obogatili slikama umjetnika kao što su: Lucas Cranach stariji, Peter Paul Rubens, Jan Lievens, Charles Le Brun, Pompeo Batoni, Angelika Kauffmann i Anton Graff[2].

Zbirka baroknih portreta na lijesovima najveća je na svijetu. Bijela soba princeze Izabele Lubomirske u stilu ampira također zaslužuje posebnu pažnju. Pročelje prema parku ima sunčani sat gdanjskog astronoma Johannesa Heveliusa, koji pored vremena pokazuje i znakove zodijaka.

Popis odabranih djela u kolekciji muzeja:

Wilanówski park[uredi VE | uredi]

Ružičnjak francuskog parka u Wilanówu.

Wilanówski park nastao je u 17. stoljeću u baroknom stilu prema talijansko-francuskom modelu (francuski park) na površini od 43 hektara. Kasniji dijelovi vrta redizajnirani su u romantičarskom stilu (engleski park). Mnogobrojne zgrade i skulpture u parku krase park. Na terasama ispred dvorca Gerard Ciołek rekonstruiran je najstariji dio vrta s geometrijskim oblicima, fontanama i figurama. U engleskom parku sjeverno od dvorca nalazi se nekoliko sarkofaga vlasnika dvorca, obelisk, stupovi, kineski paviljon i oranžerij s izložbom skulptura i ukrasa. Vrt ruža zapadno od palače u stilu je neorenesanse.

U blizini dvorca nalaze se i barokna kovačnica, barokna gostionica i muzej plakata. Iza monumentalnog pročelja stare škole jahanja nalazi se moderna zgrada s najstarijom, najprestižnijom i najvećom kolekcijom umjetničkih plakata na svijetu.

Mauzolej Potocki je negotička grobnica izgrađena od 1799. do 1832. godine prema projektu Henryka Marconija sa skulpturama Jakuba Tatarkiewicza i Konstantya Hegela.

Crkva svete Ane u dvorcu parka sagrađena je od 1772. do 1775. godine za Adama Kazimierza Czartoryskog u neklasicističkom stilu, a obnovili su je od 1857. do 1870. godine Henryk Marconi i Jan Kacper Heurich u neorenesansnom stilu.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Palača u Wilanówu.
  1. 5 most visited Museums: 2016, EGMUS (engl.) Pristupljeno 17. srpnja 2020.
  2. Povijest zbirke, wilanow-palac.pl (polj.) Preuzeto 17. srpnja 2020.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 52°09′55″N 21°05′25″E / 52.16528°N 21.09028°E / 52.16528; 21.09028