Palmarola
Palmarola | |
|---|---|
| Otok | |
 Pogled sa litice na zapadnoj obali Palmarole na dva otočića u blizini | |
.jpg)
.svg) PalmarolaSatelitska snimka zapadnog dijela otočja | |
 Zemljovid Poncijskih otoka | |
| Položaj | |
| Koordinate | 40°56′13″N 12°51′29″E / 40.937°N 12.858°E |
| Država | |
| More | Tirensko more |
| Otočje | Poncijski otoci |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 1.36 km2 |
| Duljina | 2.7 km |
| Širina | 1.1 km |
| Najviši vrh | Monte Guarniere, 249 m |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | nenaseljen |
  Palmarola Palmarola na zemljovidu Italije  | |
Palmarola je krševit, uglavnom nenaseljen otok u Tirenskom moru u blizini zapadne obale Italije. Drugi je po veličini od Poncijskih otoka, a udaljen je oko 10 km zapadno od Ponze. U antici je bio poznat kao Palmaria.
Palmarola ima izuzetno stjenovitu obalu prošaranu prirodnim pećinama, zaljevima, liticama i hridima. Otok je prvenstveno prirodni rezervat, ali postoji nekoliko luka u koje mogu pristati brodovi i jedan restoran koji opslužuje turiste tijekom ljetne sezone. Palmarola ima nekoliko malih plaža.
Slavni francuski istraživač i oceanograf Jacques-Yves Cousteau imenovao je Palmarolu "najljepšim otokom u Sredozemnom moru".[1]
- Svetište San Silverio, mjesto gdje su potvrđena čuda, pristup mjestu je donekle otežan.
- Cava Mazzella, prirodna špilja
- ↑ Palmarola, al di là delle terre abitate. Sito ufficiale del turismo in Italia (talijanski). 1. lipnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. ožujka 2016. Pristupljeno 1. travnja 2016.
- Richards, Jeffrey. 1979. The Popes and the Papacy in the Early Middle Ages, 476–752. Routledge and Kegan Paul. London; Boston. ASIN B01FIZI4RW
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Palmarola |