Panettone
.jpg)
Panettone tradicionalni je talijanski slatki kruh i voćni kolač, podrijetlom iz Milana, koji se najčešće priprema i konzumira za Božić i Novu godinu u zapadnoj, južnoj i jugoistočnoj Europi, kao i u Južnoj Americi, Eritreji,[1] Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi.[2]
Ima oblik kupole koja se uzdiže iz cilindrične osnove te je obično visine oko 12-15 cm za panettone mase 1 kg. Ponekad se koriste i druge osnove, poput osmerokuta ili krnjeg stošca sa zvjezdastim presjekom, što je češće kod kolača pandoro. Priprema se dugotrajnim postupkom koji uključuje fermentaciju kiselog tijesta. Sam proces dizanja tijesta traje nekoliko dana, čime se dobiva karakteristična rahla i prozračna struktura. Sadrži kandiranu naranču, citron i limunovu koricu, kao i grožđice koje se dodaju suhe, bez namakanja. Postoje brojne varijante, uključujući obični panettone ili onaj s čokoladom. Poslužuje se narezan na okomite kriške, uz slatke tople napitke ili slatko vino. U nekim dijelovima Italije poslužuje se s crema al mascarpone, kremom od jaja, mascarponea i slatkog likera.
U tijeku su nastojanja za dobivanje oznaka zaštićene oznake izvornosti (PDO), no do sada nisu bila uspješna.[3]
U Italiji povijesni zapisi o panettoneu dosljedno navode da potječe iz Milana. Riječ panettone izvedena je iz riječi panetto, što znači mali kruh. Uvećanica -one mijenja značenje u „veliki kruh”.[4]
Moguće je da se panettone spominje u suvremenoj kuharici talijanskog kuhara Bartolomea Scappija, osobnog kuhara papa i careva u vrijeme Karla V.. Najstariji i najsigurniji zapis o panettoneu nalazi se u knjizi troškova Boromejskog kolegija u Paviji iz 1599. godine: 23. prosinca te godine, na popisu jela za božićni objed, zabilježeni su i troškovi za 5 funti maslaca, 2 funte grožđica i 3 unce začina predanih pekaru za izradu 13 „kruhova” koji su bili namijenjeni studentima na Božić.[5]
Prva zabilježena povezanost panettonea s Božićem pojavljuje se u talijanskim spisima 18. stoljeća prosvjetiteljskog autora Pietra Verrija, koji ga naziva pan de ton („luksuzni kruh”).[6]
Prvi tiskani recept za panettone pojavljuje se u trećem izdanju kuharice Nuovo cuoco economico milanese iz 1853. godine autora Giovannija Felicea Luraschija (Pasta per far panatoni).[7]
- ↑ Madote.com (2016). “Christmas in Eritrea”. Madote. Pristupljeno 2016.
- ↑ ANSA (4. prosinca 2017). “Negli Usa tutti pazzi per il panettone, è boom vendite”. ANSA.
- ↑ European Commission (2008). EU agricultural product quality policy. Europska komisija. Pristupljeno 6. prosinca 2008.
- ↑ LearnWithOliver.com (2024). “Italian Grammar Lesson 60”. LearnWithOliver. Pristupljeno 24. prosinca 2024.
- ↑ Collegio Borromeo (2022). “Spigolature d’Archivio – dicembre 1599: panettone per gli alunni”. Collegio Borromeo. Pristupljeno 17. kolovoza 2022.
- ↑ Dolce Jasmine (2017). “Panettone: What you should know (ingredients, calories and origin)”. YouTube. Objavljeno 18. studenoga 2017.
- ↑ Luraschi, Giovanni Felice (1853). Nuovo cuoco economico milanese. Treće izdanje. Milano.