Savska Panonija
| Savska Panonija Pannonia Savia ←  297. – 5. stoljeće  → | |
|---|---|
 | |
| Savska Panonija u 4. stoljeću | |
| Država: | Rimsko Carstvo |
| Glavni grad | Siscia |
| Danas dio |  Slovenija  Hrvatska  Bosna i Hercegovina |
Savska Panonija (lat. Pannonia Savia, Pannonia Ripariensis ili Pannonia Interamnensis), provincija kasnog Rimskog Carstva.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Savska Panonija osnovana je 297. kada je car Dioklecijan, u sklopu reorganizacije države, podijelio Gornju Panoniju na Prvu i Savsku.[1][2] Proces reorganizacije dovršen je do vladavine Konstantina I. Velikog.[3]
Osnivanjem Panonske dijeceze 395. postaje njezin dio. U 4. stoljeću postaje dio prefekture Italije, a od 347. ulazi u prefekturu Ilirije.
Upravljanje Savske panonije u početku je bio dux, a kasnije corrector. Ovaj drugi je bio činovnik visokog, pretorijanskog ranga.
Dux Pannoniae secundae ripariensis et Saviae je bio naziv za zapovjednika Druge panonije i Savske Panonije, odnosno južnog dijela Panonskog limesa. Većina jedinica (neke su imenovane na nekoliko lokacija) pripadale su Limitaneima. Rasprostranjeni su po utvrdama ili gradovima izravno na obalama rijeka ili njihovom zaleđu. Nekoliko njih se također može naći u vojsci na terenu ( Comitatenses ) Magister Equitum i Magister Peditum. Notitia dignitatum navodi ukupno 22. dvoraca odnosno gradova Druge Panonije i Saviae. No navodi se samo deset župana i četiri tribuna.
Savska Panonija tijekom velike seobe[uredi | uredi kôd]
Ugovorom 432.godine između istočnog cara Teodozija II., pošto se Zapadno Rimsko Carstvo odreklo ove provincije, i vojvode Aecija ugovoreno je da Savia pripadne Aeciju. U Panoniju provaljuju Huni s njihovim vazalskim plemenima Alana i Ostrogota koje su predvodili braća (po rodbinskim vezama) Valamir, Videmir i posljednji Theodemir, koji je bio oženjen kršćankom Ereleuvom i slabljenjem Huna potpisao ugovor sa Leonom I.. Istočno carstvo 455.godine dopušta Ostrogotima da se tu nasele kao federati, gdje se kao vladar Savske Panonije i Siscije spominje Teodorika kralja Ostrogota (između 507.i 511.) i kasnije gotskog comesa (namjesnik Dalmacije i Savije) Osuina (526.). U turbulentnim događanjima tih vremena sve se manje spominje ova provincija, a posljednja spominjanja Savske Panonije i Siscije se javlja 530. godine na crkvenom skupu u Saloni, kao njenog predstavnika biskupa Ivana (Johannes), a tri godine kasnije opet na koncilu pojavljuje se novi biskup Siscije Konstancija (Constantius). Još jedno spominjanje 546.godine Longobardskog kralja Audoin dok je radio kao regent u ime maloljetnog Vakonovog sina u Savskoj Panoniji, Langobardi su također bili naseljeni na ovo područje kao federati u vrijeme cara Justijana. Zanimljivo da je sama Siscija kao središte Savske Panonije prvenstveno Ostrogotima,a potom Longobardima bila izričito zanimljiva zbog arijanskog oblika krsćanske crkve.
Zemljopis[uredi | uredi kôd]
Središte provincije bio je grad Siscia, današnji Sisak u Hrvatskoj. Na području provincije nalaze se teritoriji tri današnje države: Hrvatske, Slovenije te Bosne i Hercegovine.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Hrvatska enciklopedija: Panonija
" Dioklecijan je, provodeći 297. novi administrativni ustroj države, podijelio cijelu Panoniju na četiri područja. Gornju Panoniju podijelio je na Savsku Panoniju (Pannonia Savia ili Pannonia Ripariensis ili Pannonia Interamnensis) sa sjedištem u Sisciji (Siscia, danas Sisak) i na Prvu Panoniju (Pannonia Prima ili Pannonia Superior) sa sjedištem u Savariji (Savaria, danas Szombathely)." - ↑ Opća i nacionalna enciklopedija: Panonija
"God. 297. Dioklecijanovom reorganizacijom države Gornja P. dijeli se na Savsku P. (Pannonia Savia, Pannonia Ripariensis, Pannonia Interamnensis) sa središtem u Sisciji (Sisak), i na Prvu P. (Pannonia Prima, Pannonia Superior), sa središtem u Savariji (Szombathely)." - ↑ Mocsy, A.: "Pannonia and Upper Moesia", str. 272-273, Boston, Routledge and Kegan Paul Ltd., 1974.