Pareidolija
Pareidolija (grč. para-, uz, pored, + eidolon, oblik, forma) psihološki je fenomen prepoznavanja poznatih obrazaca, primjerice crta lica, u apstraktnim objektima poput oblaka, peciva ili kamena. Označava se kao sklonost uočavanja specifične, često smislene slike u nasumičnim ili dvosmislenim vizualnim uzorcima.[1] Može biti vizualna i slušna. Smatra se oblikom apofenije.[a]
Neki od primjera pareidolije su ljudsko lice na Marsu, klica i životinje u oblacima, Isus i Gospa u hrani, lice na Mjesecu, zabuna da se čuje zvonjava vlastitog mobitela ili zvona na ulaznim vratima ili pogrešno prepoznavanje riječi u nasumičnim zvukovima.[2]
- ↑ Riječ potječe od njemačkog termina Apophänie koji je skovao njemački psihijatar Klaus Conrad 1958. godine. Riječ je zapravo složenica koja vuče korijene iz grčkog jezika: apo-, od, izvan + phainein, pojaviti se.
- ↑ iluzija. Medicinski leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 16. rujna 2024.
- ↑ Pareidolija – livescience.com
