Pars nervosa
Hipofiza
Pars nervosa (Pars nervosa glandulae pituitariae, pars nervosa hypophyseos), dio hipofize.
U embrionalnom razvitku neurohipofiza nastaje od neuroektoderma. Nastaje kao izbočina dna diencefalona (infundibul) koji raste ka dolje poput drška koji ostaje povezan s mozgom.[1]
Građa[uredi | uredi kôd]
Sastoji se od aksona hipotalamičkih neurona. Svojstveno ovim aksonima su vrlo brojna po cijeloj dužini u kojima se nalaze neurosekretna zrnca. Nakupine neurosekretnih zrnaca tzv. Herringova tjelešca nalaze se na krajevima aksona. Tu su i razgranate glija-stanice tzv. pituiciti. Nema žljezdanih stanica. Hormoni koji se oslobađaju u pars nervosa su oksitocin (OT) i antidiuretički hormon (ADH).[2]
Držak hipofize i pars nervosa tvore neurohipofizu. Ona se u embrionalnoj fazi razvija od neuroektoderma usne šupljine.[3]
Krvlju ju opskrbljuje arterija koja potječu od unutarnje karotidne arterije. S ventralne strane, desna i lijeva ventralna hipofizna arterija (arteria hypophysialis inferior) opskrbljuju neurohipofizu te malim dijelom držak.[1]
Pars nervosa čini glavninu stražnjeg režnja hipofize. Skladištem je oksitocina i vazopresina. Ponekad se ovo smatra istoznačnicom sa stražnjim režnjem, što je pogrešno.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Veterinarski fakultet u Zagrebu Goran Domitran: Usporedne osobitosti građe hipofize u konja, psa, dobrog dupina i plavobijelog dupina, Zagreb, 2007., str. 6 (pristupljeno 28. travnja 2019.)
- ↑ Veterinarski fakultet u Zagrebu Goran Domitran: Usporedne osobitosti građe hipofize u konja, psa, dobrog dupina i plavobijelog dupina, Zagreb, 2007., str. 9 (pristupljeno 28. travnja 2019.)
- ↑ Veterinarski fakultet u Zagrebu Goran Domitran: Usporedne osobitosti građe hipofize u konja, psa, dobrog dupina i plavobijelog dupina, Zagreb, 2007., str. 7 (pristupljeno 28. travnja 2019.)
- ↑ (eng.) Histology image:14004loa from Vaughan, Deborah (2002). A Learning System in Histology: CD-ROM and Guide. Oxford University Press. ISBN 978-0195151732.