Pasji trn (biljna vrsta)
| Pasji trn | |
|---|---|
.JPG) Vučji trn | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Elaeagnaceae |
| Rod: | Hippophae |
| Vrsta: | h. rhamnoides |
| Dvojno ime | |
| Hippophae rhamnoides L. | |
Pasji trn (Vučji trn, vukodržica; lat. Hippophae rhamnoides; sin.: Elaeagnus rhamnoides), biljna je vrsta iz obitelji Elaeagnaceae ili zlolesinovki. Zimzelen je trnovit grm visine između 1 do 6 m, a može biti i u obliku guste šikare. Muški i ženski cvjetovi rastu na odvojenim grmovima.
Postoji i veliki broj kultiviranih odlika,od kojih su neke samooplodne("Friesdorfer Orange","Dorana","Leikora","Auslese Rugen","Frugana","Novost Altaja","Dar Katuni","Obilnaja","Velikan","Vitaminnaja","Jantarnaja,"Samorodok").[1] Uzgojem pasjeg trna kao voćke najranije su se bavili u bivšem Sovjetskom Savezu, već početkom pedesetih godina prošlog stoljeća ( do danas razvijeno je više od 30 uzgojnih odlika), te u Njemačkoj Demokratskoj republici oko 1971. U ondašnjoj Zapadnoj Njemačkoj uzgoj je započeo oko 10 godina kasnije.[1]
Plod je narančasto-crvene boje i vrlo bogat karotinom i vitaminima C, E (alfa tokoferol) i F. Od pulpe vučjeg trna proizuvodi se ulje koje sadrži prirodne pigmente karotenoide, tokoferol, fitosterol i palitoleinske kiseline. Djeluje protuupalno i baktericidno i pomaže u zacjeljivanju ožiljaka[2].Danas se biljka zbog svojih svojstava i naveliko uzgaja,najviše u Kini.U Europi su najveće uzgojne površine u Francuskoj i Njemačkoj.
Kod nas je samonikao pasji trn rijetka biljka,eventualno se nađe na obalama Drave i Dunava.
Sadržaj vitamina u bobama pasjeg trna[uredi VE | uredi]
- Vitamin A (karotin) ( 4 – 8 mg/100 g)
- Vitamin B1 ( 0,02 - 0,04 mg/100 g),
- Vitamin B2 ( 0,03 - 0,05 mg/100 g)
- Vitamin B3 ( 2000 b)
- Vitamin B9 ( 0,8 mg/100 g)
- Vitamin E ( 5 – 15 mg/100 g)
- Vitamin C ( 200 – 900 mg/100 g ,zavisi o sorti)
- Vitamin K ( ca. 1 mg/100 g)
Sinonimi[uredi VE | uredi]
- Argussiera rhamnoides (L.) Bubani
- Hippophae angustifolia Dippel.
- Hippophae littoralis Salisb.
- Hippophae rhamnoidea St.-Lag. (Spelovana varijanta)
- Hippophae rhamnoides L.
- Hippophae sibirica Steud.
- Hippophae taurica Dippel
- Hippophaes rhamnoideum (L.) St.-Lag.
- Osyris rhamnoides (L.) Scop.
- Rhamnoides hippophae Moench
Dodatna literatura[uredi VE | uredi]
Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
Звонарев, Н. М. Облепиха, жимолость, ирга. Москва 2011. ISBN 978-5-227-02705-4
Dubrovin,I. Celitelnaja oblepiha,Moskva 2005.
Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]
http://www.seabuckwonders.com/education/plant-based-omega-sea-buckthorn/
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ 1,0 1,1 http://www.kuegler-textoris.de/Wildobst_Diplomarbeit_Zeitlhoefler_2002.pdf Pristupljeno 7.09.2015.
- ↑ Ulje pulpe pasjeg (vučjeg) trna
Nedovršeni članak Pasji trn (biljna vrsta) koji govori o biljkama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
