Patuljasti orao

Izvor: Wikipedija
Patuljasti orao
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Accipitriformes
Porodica: Accipitridae
Rod: Hieraaetus
Vrsta: H. pennatus
Dvojno ime
Hieraaetus pennatus
Gmelin, 1788
Raspon
  Gniježđenje   Stalni boravak   Prolazak   Bez gniježđenja
  Gniježđenje
  Stalni boravak
  Prolazak
  Bez gniježđenja

Patuljasti orao (lat. Hieraaetus pennatus ili kao Aquila pennata ) je srednje velika ptica grabljivica široke rasprostranjenosti u palearktičkoj zoni i južnoj Aziji, koja zimi u tropskim zemljama Afrike i Azije, zimi, s malom populacijom u jugozapadnoj Africi. Kao i svi orlovi, on pripada obitelji Accipitridae.

Opis[uredi | uredi kôd]

Mužjaci su teški oko 51–770 g, a ženke oko 840–1,025 g, a dugači su 40 cm s rasponom krila 11–132 cm. Postoje dva relativno različita oblika perja. Blijede ptice su uglavnom svijetlosive boje, s tamnijom glavom i svjetlijim perjem. Drugi oblik ima srednje smeđe perje s tamno-sivim oznakama na perjima.

Rasprostranjenost i staništa[uredi | uredi kôd]

Razmnožava se u južnoj Europi, sjevernoj Africi i cijeloj Aziji, a također i na zapadu Južne Afrike i u Namibiji.[1] Sjeverna populacija migrira i prezimljuje u periodu između studenog veljače[1] u subsaharskoj Africi i južnoj Aziji, dok je mala populacija južne Afrike sjedilačka. Ovo je vrsta šumovitih, često brdovitih krajeva, a razmnožava se na stjenovitim terenima, ali selidbena populacija koristiti gotovo sve vrste staništa osim guste šume.

Ponašanje[uredi | uredi kôd]

Ženke liježu 1-2 jaja u gnijezdo izgrađeno od granja i obloženo zelenim lišćem na drvetu, ili preuzima oduzeto gnijezdo druge velike ptice, poput crne lunja ili sive čaplje. Ženka sjedi na jajima oko 45 dana, a mužjak ih hrani nakon što se izlegu. Ženka čuva gnijezdo i mladunce, dok mužjak osigurava hranu. Pilići se osamostaljuju nakon 70–75 dana.[1]

Lovi male sisavce, gmazove i ptice.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d Aquila pennatus (Booted eagle). Biodiversity Explorer. Iziko Museums of Southern Africa. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. ožujka 2016. Pristupljeno 2. studenoga 2016.