Pavao Bilinić
Pavao Bilinić (Split, 1860. – Zagreb, 1954.), bio je hrvatski klesar, kipar i graditelj, u čijoj su splitskoj radionici svoja rana zanatska i umjetnička iskustva stjecali Toma Rosandić i Ivan Meštrović.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Bilinić je klesarski zanat izučio kod Talijana Francesca Montia, te je otvorio radionicu koja je djelovala na splitskome Lučcu.[2]
Oženivši kćer arhitekta Emila Vecchietija, po njegovim nacrtima, nacrtima arhitekta A. Bezića, kao i svoje supruge Regine izvodi brojne arhitektonske i klesarske radove (oltare, nadgrobne spomenike i arhitektonsku dekoraciju) diljem Dalmacije.
Radionica je funkcionirala kao učilište, jer su na složenijim izvedbama surađivali i školovani kipari (Arturo Ferraroni i dr.).[3]
Od 1899. do 1903. radionica je bila angažirana na restauriranju i izradi kopija kiparskih uresa 4. i 5. kata Splitske katedrale.[4]
Bilješke[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Adamec 1999 – Adamec, Ana: Hrvatsko kiparstvo na prijelazu stoljeća, Zagreb, 1999., str. 115, 177-180, 279-287, 308
- Antić 1966 - Antić, Radmila: Rosandić, Toma, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 4, Zagreb, 1966., str. 125
- Gamulin 1999 – Gamulin, Grgo: Hrvstsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća, Zagreb 1999., str. 200-201
- Kečkemet 1995 - Kečkemet, Duško: Bilinić, Pavao, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 1, Zagreb, 1995., str. 92
- EHU 1996 - Redakcija EHU: Rosandić, Toma, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 2, Zagreb, 1996., str. 194