Pavao Bilinić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Pavao Bilinić (Split, 1860. - Zagreb, 1954.), bio je hrvatski klesar, kipar i graditelj, u čijoj su splitskoj radionici svoja rana zanatska i umjetnička iskustva stjecali Toma Rosandić i Ivan Meštrović.[1].

Životopis[uredi VE | uredi]

Bilinić je klesarski zanat izučio kod Talijana Francesca Montia, te je otvorio radionicu koja je djelovala na splitskome Lučcu.[2]

Oženivši kćer arhitekta Emila Vecchieta, po njegovim nacrtima, nacrtima arhitekta A. Bezića, kao i svoje supruge Regine izvodi brojne arhitektonske i klesarske radove (oltare, nadgrobne spomenike i arhitektonsku dekoraciju) diljem Dalmacije.

Radionica je funkcionirala kao učilište, jer su na složenijim izvedbama surađivali i školovani kipari (Arturo Ferraroni i dr.).[3]

Od 1899. do 1903. radionica je bila angažirana na restauriranju i izradi kopija kiparskih uresa 4. i 5. kata Splitske katedrale. [4]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Kečkemet 1995
  2. Gamulin 1999, 200
  3. Kečkemet 1995; Gamulin 1999, 200-201; Adamec 1999, 115
  4. Gamulin 1999, 201, bilj. 1

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Adamec 1999 – Adamec, Ana: Hrvatsko kiparstvo na prijelazu stoljeća, Zagreb, 1999., str. 115, 177-180, 279-287, 308
  • Antić 1966 - Antić, Radmila: Rosandić, Toma, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 4, Zagreb, 1966., str. 125
  • Gamulin 1999 – Gamulin, Grgo: Hrvstsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća, Zagreb 1999., str. 200-201
  • Kečkemet 1995 - Kečkemet, Duško: Bilinić, Pavao, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 1, Zagreb, 1995., str. 92
  • EHU 1996 - Redakcija EHU: Rosandić, Toma, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 2, Zagreb, 1996., str. 194