Pavle Radić

Izvor: Wikipedija
Pavle Radić
Pavle Radić

Pavle Radić 1928. godine.

Ministar agrarne reforme Kraljevine SHS
trajanje službe
1925. – 1926.
Rođenje 10. siječnja 1880., Trebarjevo Desno, Hrvatska
Smrt 20. lipnja 1928., Beograd, Srbija
Politička stranka HSS
Zanimanje političar

Pavle (Pavao) Radić (Trebarjevo Desno, 10. siječnja 1880.Beograd, 20. lipnja 1928.), bio je hrvatski političar.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Pavle Radić rodio se u Trebarjevu Desnom 1880. godine. Nećak je dr. Antuna i Stjepana Radića. 1 Školovao se u Zagrebu i Pragu. Nakon završene trgovačke škole u Pragu službovao je u Hrvatskoj dvije godine kao pomoćni učitelj, a zatim se bavio zadrugarstvom. Prihvatio je političke ideje svojih stričeva Antuna i Stjepana Radića i pridružio se njihovoj stranci, Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranci, te poslije postao i članom njenog vodstva.

Kao kandidat Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) prvi je put izabran u Narodnu skupštinu Kraljevine SHS 1923. godine u banjolučkom okrugu. Ponovno je biran za narodnoga zastupnika 1925. i 1927. godine. Zamjenjivao je Stjepana Radića u vođenju strankom za vrijeme njegovog jednogodišnjeg boravka u inozemstvu 1923.1924. godine, a zatim i dok se Stjepan Radić nalazio u zatvoru, 1925. godine. Po uputi Stjepana Radića čita u Narodnoj skupštini, 27. ožujka 1925. godine, izjavu kojom stranka prihvaća Vidovdanski ustav i monarhiju.[1] Nakon dogovora HSS-a i Radikalne stranke, ulazi u Vladu 1925.1926. godine kao ministar agrarne reforme. Nakon prijelaza HSS-e u oporbu radi kao ravnatelj Saveza hrvatskih seljačkih zadruga.

Smrt[uredi | uredi kôd]

Pavle Radić ubijen je u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. godine.[2][3] Tada je radikalski zastupnik Puniša Račić iz revolvera pucao na zastupnike HSS-a ranivši Ivana Pernara i Ivana Granđu, teško ranivši Stjepana Radića koji od posljedica atentata umire u Zagrebu, 8. kolovoza 1928. godine, a ubivši Đuru Basarička i Pavla Radića.[1]

"Kada je 20. lipnja 1928. Puniša Račić izvršio pokolj narodnih zastupnika HSS u Narodnoj skupštini, Pavle je, predosjećajući da prijeti životna opasnost Stjepanu Radiću, poletio prema svom stricu i vođi stranke da ga zaštiti, ali ga je Račić, uzviknuvši »Ha, tebe baš tražim!« jednim dobro odmjerenim metkom pogodio u donji dio srca, od čega je Pavle Radić pao na pod. Prenesen automobilom, on je pet minuta nakon dolaska u bolnicu, a pedeset i pet minuta poslije ranjavanja izdahnuo; njemu je metak okrznuo srce i izašao van."[3]

Ubijeni Pavle Radić i Đuro Basariček iz Beograda u Zagreb dovezeni su 22. lipnja 1928. godine i njihovi su lijesovi bili izloženi u Hrvatskom seljačkom domu na Zrinjevcu a sljedećega dana, 23. lipnja 1928. godine, bio je posmrtni ispraćaj i pokop.[4]

Pokopan je u Arkadama na zagrebačkome groblju Mirogoju u zajedničkoj grobnici uz Đuru Basarička, u koju su kasnije pokopani Stjepan Radić i Josip Predavec (ubijen 14. srpnja 1933. godine u zasjedi kod Dugoga Sela)[1] te 1953. godine Ivan Granđa.

Literatura[uredi | uredi kôd]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

1 Pavle je sin njihovoga najstarijeg brata Andrije.[5]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c HSS GO Novska: Povijest HSS-a, (arhivirano na web.archive.org 14. kolovoza 2015.), pristupljeno 15. siječnja 2016.
  2. HRT: Atentat u skupštiniInačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2009., preuzeto 9. listopada 2011.
  3. a b Zvonimir Kulundžić, Atentat na Stjepana Radića, Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 371.
  4. Ivo Perić, Stjepan Radić 1871.-1928., Dom i svijet, Zagreb, 2003., ISBN 953-6491-88-5, str. 445.
  5. Ivo Perić, Stjepan Radić 1871.-1928., Dom i svijet, Zagreb, 2003., ISBN 953-6491-88-5, fusnota 47, str. 33.