Pečurke

Agaricus
	Pečurka - Agaricus campestris
Sistematika
Carstvo:	Fungi;
Koljeno:	Basidiomycota;
Razred:	Agaricomycetes;
Red:	Agaricales;
Porodica:	Agaricaceae;
Rod:	Agaricus;
Raznolikost
	Oko 300 vrsta
Tipična vrsta
	Agaricus campestris
Sinonimi
	Psalliota (Fr.) P.Kumm. (1871.)
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Pečurke (lat. Agaricus) je rod gljiva iz porodica pečurki (lat. Agaricaceae), reda listićarki (lat. Agaricales). Plodište im se sastoji od klobuka, listića i stručka s vjenčićem, a otrusina je tamnosmeđa. Žive kao saprotrofi (organizmi koji se hrane mrtvom organskom tvari) u šumama, parkovima i na travnjacima. Većina je pečurki jestiva, no ima i nekoliko otrovnih vrsta. Najpoznatije su vrste plemenita pečurka ili šampinjon (lat. Agaricus bisporus), pečurka ili rudnjača (lat. Agaricus campester), šumska pečurka ili anisova pečurka (lat. Agaricus sylvicola) i otrovna pečurka ili karbolna pečurka (lat. Agaricus xanthodermus).^[1] Pečurke su prilično mesnate, bijele; listići su u mladosti ružičasti, kasnije čokoladnosmeđi ili gotovo crni; otrusina je purpurnosmeđa; stručak je pun ili cjevastošupalj te nosi jednostruki ili dvostruki vjenčić; s kulinarskog stajališta ovaj rod ima izuzetnu važnost. Postoje i otrovne vrste kao na primjer otrovna pečurka (lat. Agaricus xanthoderma Gen.). Pojedine vrste imaju promjer klobuka i do 35 centimetara.^[2] Pečurke su rod gljiva koji sadrži i jestive i otrovne vrste, s možda preko 300 vrsta širom svijeta.^[3]^[4] Rod uključuje plemenitu pečurku ili šampinjon (lat. Agaricus bisporus) i rudnjača ili pečurku (lat. Agaricus campestris), glavne uzgajane gljive Zapada.

Otrovne pečurke[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Popis otrovnih gljiva

Gljive ovog roda su uglavnom jestive, ali postoje i otrovne vrste kao na primjer otrovna pečurka (lat. Agaricus xanthoderma Gen.).

Popis otrovnih gljiva roda Agaricus[uredi | uredi kôd]

Znanstveni naziv	Narodni naziv	Aktivni tvar	Otrovnost	Stanište	Sličnosti
Otrovne gljive roda Agaricus
Agaricus moelleri Wasser (1976.)	Šarena pečurka	Fenol, kao i diazo-spojevi i hidrazin	Gastrointestalni sindrom trovanja	Raste u skupinama na vlažnim šumskim terenima i po šumskim čistinama.	Agaricus campestris
Agaricus xanthodermus Genevier	Otrovna pečurka	Fenol, kao i diazo-spojevi i hidrazin	Gastrointestalni sindrom trovanja	Uz putove, rubove livada, po žbunju, u parkovima	Agaricus campestris

Jestive gljive roda Agaricus[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Jestive gljive

Znanstveni naziv	Narodni naziv	Upotrebljivost	Kakvoća	Stanište	Sličnosti
Jestive gljive roda Agaricus
Agaricus abruptibulbus	Gomoljastonoga šumarica	Jestiva	Dobra je za jelo pripremljena na razne načine	Raste u malim skupinama od 2 do 3 primjerka u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama.	Agaricus arvensis, Amanita verna, Amanita phalloides
Agaricus arvensis	Lipika	Jestiva	Može se pripremati na razne načine.	Raste u malim skupinama uz okrajke crnogoričnih šuma, ali uspijeva i u listopadnim šumama te po grmlju i šumskim čistinama.	Agaricus abruptibulbus, Agaricus macrosporus, Agaricus silvicola, Agaricus xanthodermus, Amanita verna, Amanita phalloides
Agaricus augustus	Golema pečurka	Jestiva		Raste skupno u listopadnim i crnogoričnim šumama ljeti i u jesen.	Agaricus perrarus
Agaricus benesii	Benesijeva pečurka	Jestiva	Izvrsne kakvoće	Raste ljeti i u jesen u listopadnim i crnogoričnim šumama, uz živice i na šumskim čistinama, nije česta vrsta	Agaricus macrosporus
Agaricus bisporus	Plemenita pečurka ili šampinjon	Jestiva	Odlične kvalitete; može se jesti i sirova	Raste na pašnjacima, u vrtovima, parkovima, uz putove, voli rasti na dobrom pognojenom tlu	Agaricus abruptibulbus, Agaricus macrosporus, Agaricus silvicola, Agaricus xanthodermus, Amanita verna, Amanita phalloides
Agaricus bitorquis	Dvoprstenasta pečurka	Jestiva	Izvrsne kakvoće	Raste od svibnja do kraja jeseni u skupinama po travnatim terenima, uz putove i u parkovima; može se pronaći između pukotina na asfaltu ili na vrlo tvrdoj zemlji.	Agaricus spissicaulis
Agaricus campestris	Pečurka ili rudnjača	Jestiva	Izvanredno ukusna, može se pripremati na razne načine.	Raste skupno ili pojedinačno od svibnja do kraja jeseni po livadama, pašnjacima, raznim torovima za stoku i kukuruzištima	Agaricus xanthodermus
Agaricus macrosporus	Kračun	Jestiv	Izvrsne kakvoće	U kasno ljeto raste u skupinama, krugovima ili linijama, a može i pojedinačno po pašnjacima, livadama i šumskim čistinama.
Agaricus silvaticus	Šumarica (gljiva)	Jestiva	Dobra je za jelo pripremljena na razne načine	Raste najčešće u crnogoričnim i miješanim šumama, uvijek na istom mjestu u velikim skupinama od lipnja do polovice rujna.	Amanita muscaria, Agaricus xanthodermus
Agaricus silvicola	Šumska pečurka	Jestiva	Izvrsne kakvoće, može se jesti i sirova	Raste ljeti i u jesen skupno po 2 do 3 primjerka u crnogoričnim i miješanim šumama.	Agaricus arvensis, Agaricus macrosporus, Amanita verna, Amanita phalloides
Agaricus vaporarius	Resasta pečurka	Jestiva		Raste ljeti i u jesen u skupinama na plodnom tlu, uz putove, na odbačenom humusu, parkovima i vrtovima.

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ pečurke, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2020., pristupljeno 30. 12. 2020
↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
↑ Bas C. (1991). A short introduction to the ecology, taxonomy and nomenclature of the genus Agaricus, 21–24. In L.J.L.D. Van Griensven (ed.), Genetics and breeding of Agaricus. Pudoc, Wageningen, The Netherlands.
↑ Capelli A. (1984). Agaricus. L.: Fr. (Psalliota Fr.). Liberia editrice Bella Giovanna, Saronno, Italy

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

	Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Agaricus
	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Agaricus
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Agaricus

[1] pečurke, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2020., pristupljeno 30. 12. 2020

[2] Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

[3] Bas C. (1991). A short introduction to the ecology, taxonomy and nomenclature of the genus Agaricus, 21–24. In L.J.L.D. Van Griensven (ed.), Genetics and breeding of Agaricus. Pudoc, Wageningen, The Netherlands.

[4] Capelli A. (1984). Agaricus. L.: Fr. (Psalliota Fr.). Liberia editrice Bella Giovanna, Saronno, Italy

[1]

[2]

[3]

[4]