Periferna neuropatija
| Periferna neuropatija | |
|---|---|
 | |
| Specijalizacija | Neurologija |
| Simptomi | Senzorni: Utrnulost, neuropatska bol, loša ravnoteža[1] Motorički: Slabost mišića, trzanje, supljanje mišića[1] Autonomni: Osjetljivost na toplinu, prekomjerno znojenje, problem s gutanjem[1] |
| Vrste | Pretežno sensorni, pretežno motorički, senzo-motorički i autonomna neuropatija[1] |
| Uzroci | Dijabetička neuropatija, alkoholna neuropatija, Guillain-Barréov sindrom, sindrom karpalnog kanala, parestetička meralgija, kompleksni regionalni bolni sindrom, ozljeda, loša cirkulacija, autoimuno, problemi s bubrezima i jetrom, manjak vitamina B12, paraneoplastIčni sindromi, određeni lijekovi uključujući kemoterapija, genetika, herpes zoster, lajmska bolest, HIV/AIDS, nejasno[1][2] |
| Dijagnostička metoda | Na temelju simptoma, pregled i krvni testovi[1] |
| Liječenje | Na temelju temeljnog uzroka, nortriptilin, duloksetin, neurontin[1] |
| Učestalost | 1 do 7 % ljudi[2] |
| klasifikacija | |
| MKB-10-CM | G64, G62.9  |
| MeSH | D010523 |
Periferna neuropatija, ponekad skraćeno neuropatija, oštećenje je perifernih živaca, odnosno živaca koji povezuju mozak i leđnu moždinu s ostatkom tijela. Simptomi ovise o vrsti zahvaćenih živaca.[1] To može uključivati slabost mišića, trzanje ili trnce; utrnulost, neuropatsku bol ili lošu ravnotežu; ili probleme s vrućinom, prekomjerno znojenje ili probleme s gutanjem.[1] Početak može biti nakon nekoliko dana ili godina.[1] Često počinje s potkoljenicama i rukama.[2]
Uobičajeni tipovi uključuju dijabetičku neuropatiju, alkoholnu neuropatiju, Guillain-Barréov sindrom, sindrom karpalnog kanala, parestetičku meralgiju i kompleksni regionalni sindrom boli.[2] Drugi uzroci uključuju ozljede, slab protok krvi, autoimune bolesti, probleme s bubrezima ili jetrom, nedostatak vitamina B12, nedostatak vitamina B6, paraneoplastične sindrome, određene lijekove uključujući kemoterapiju, genetiku, herpes zoster, lajmsku bolest i HIV/AIDS; iako uzrok može ostati nejasan.[1][2] Dijagnoza se temelji na simptomima i pregledu.[1] Krvne pretrage se obično rade za dijabetes, vitamine, funkciju jetre, štitnjače i bubrega; dok se mogu raditi i testovi za abnormalne proteine.[1][2] Drugi testovi mogu uključivati brzinu provođenja živčanih impulsa, elektromiografiju ili biopsiju živca.[1]
Ako se temeljni uzrok može riješiti, oporavak je moguć s vremenom.[1] Druge mjere koje mogu pomoći uključuju prestanak pušenja, tjelovježbu i kontrolu šećera u krvi.[1] Autoimuni slučajevi mogu se poboljšati lijekovima poput prednizona, ciklosporina ili azatioprina.[1] Plazmafereza također može pomoći u određenim slučajevima.[1] Lijekovi za ublažavanje boli mogu uključivati nortriptilin, duloksetin ili neurontin.[1]
Periferna neuropatija pogađa oko 1 – 7 % ljudi.[2] To uključuje do polovicu ljudi s dijabetesom.[2] Postaje češća nakon 50. godine života.[2] Jasne opise stanja dao je 1880. godine Joseph Jules Dejerine.[3]
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 Peripheral Neuropathy. National Institute of Neurological Disorders and Stroke (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2023. Pristupljeno 23. rujna 2023. Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine)
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 Castelli, G; Desai, KM; Cantone, RE. 15. prosinca 2020. Peripheral Neuropathy: Evaluation and Differential Diagnosis. American family physician. 102 (12): 732–739. PMID 33320513
- ↑ Ouvrier, Robert A.; Ouvrier, Robert; Mcleod, J. G.; Pollard, J. D. 1999. 1. Historical perspective: overview of paediatric aspects of the neuropathies. Peripheral Neuropathy in Childhood (engleski). Cambridge University Press. str. 1. ISBN 978-1-898683-17-9. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. listopada 2023. Pristupljeno 23. rujna 2023.