Peritonejska dijaliza
Peritonejska dijaliza je jedna od metoda odstranjivanja otpadnih metaboličkih produkata iz organizma u slučaju zatajenja bubrega. Ovu metodu dijalize koristi oko 11% bolesnika sa zatajenjem bubrega, dok ostali koriste hemodijalizu.[1]
Ovaj oblik dijalize koristi peritoneum kao filter. U peritonejskoj dijalizi se putem mekanog katetera ubaci u trbušnu šupljinu otopina za dijalizu, tzv. dijalizat. Mekana silikonska cijevčica (kateter) laporaskopski se postavlja u trbušnu šupljinu, a posebne otopine prilagođene za peritonealnu dijalizu bolesnik sam ubrizga putem sterilnih sustava dvostrukih vrećica s konektorom za kateter.[2] Otpadne tvari i tekućine iz krvi prolaze kroz dijalizat i peritonealnu membranu, koja ih odstranjuje. Peritonealna membrana ima istu funkciju kao i membrana na aparatu za hemodijalizu. Ona zadržava u organizmu sve korisne tvari, a izbacuje van sve otrovne tvari i višak tekućine.[3]
Za razliku od hemodijalize, ova vrsta dijalize se može obavljati samostalno i u kući.
Vrste[uredi | uredi kôd]
Postoje dvije peritonejske dijalize:
- Kontinuirana ili kronična ambulantna peritonejska dijaliza (CAPD), obavlja se nekoliko puta tijekom dana
- Automatska peritonejska dijaliza (APD), obavlja se kontinuirano tijekom noći
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Grassmann A, Gioberge S, Moeller S, Brown G. ESRD patients in 2004.: global overview of patient numbers, treatment modalities and associated trends. Nephrol Dial Transplant. 2005;20:2587-2593.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2009. Pristupljeno 18. lipnja 2013. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2009. Pristupljeno 18. lipnja 2013. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)