Peter Henlein
| Peter Henlein | |
 Kip Petera Henleina u Nürnbergu. | |
| Rođenje | oko 1485. |
|---|---|
| Smrt | 14. studenog 1542. |
| Posljednje počivalište | Nürnberg |
| Poznat(a) po | izumu džepnog sata |
| Portal o životopisima | |
Peter Henlein (Nürnberg, oko 1485. – Nürnberg, 14. studenog 1542.), prvi bravar koji uspijeva izraditi mehanički satni mehanizam koji stane u džep hlača.
Rani život[uredi | uredi kôd]
Sin nürnberškoga nožara, rođen oko 1485., već 1509. postao je majstor zanata. Razumio se sjajno u izradu mehaničkih strojeva. Složena konstrukcija mehaničkog mjerača vremena te za to potrebno poznavanje matematike i fizike izazvali su čak i kod njegovih učenih suvremenika najveće poštovanje. Njegovi satovi istovremeno su pokazivali astronomski tijek zviježđa, što je prepostavljalo i temeljito poznavanje astronomije.[1]
Visoka preciznost[uredi | uredi kôd]
Prve minijaturne satove koji su sami išli, Henlein je ugrađivao u malene kutije koje podsjećaju na današnje limenke. Kao takozvani stolni satovi, bili su preveliki da bi se mogli staviti u džep, no bili su ipak prijenosni, što se nije moglo reći za prijašnje stojeće i druge satove s pogonom i utezima. Imali su kazaljku koja je pokazivala sate, a pogonska snaga u opruzi bila je dostatna za više od jednoga dana. Kutije i brojčanik bili su umjetnički i bogato urešeni, većinom po uputama vrlo imućnih naručitelja. Henlein je s mnogo osjećaja u prstima nastavio usavršavati tehniku svojih mehanizama te je uskoro s velikom preciznošću izrađivao još manje satne djelove. No u privatnom životu Henlein je, koji je bio vješt u preciznoj mehanici, znao katkad izgubiti osjećaj za takt. Više puta se spominje u gradskim spisima grada Nünberga. Prije nego što je položio majstorski ispit, bio je optužen za sudjelovanje u ubojstvu bravarskoga kalfe. No proces je obustavljen jer ni jednom od uptuženih ubojstvo nije bilo dokazano. Peter Henlein umro je 14. studenoga 1542. godine u Nünbergu.[1]
Satovi[uredi | uredi kôd]
Prepostavlja se da su Henleinovi prvi satovi, koji su se zvali »satovi u vreći«, nastali oko 1520. godine. Ugrađivao je najmanje satne mehanizme, koji su radili 40 sati, u takozvane dabrove glave. To su bile malene okrugle ili jajolike kapsule s prorezima veličine kestena, koje su se nosile na uzici ili lancu oko vrata i prvotno su sadržavale mirisne esencije. Ti »satovi s dabrovim glavama« bili su prava mala remek-djela satne tehnike.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Baier, Peter i Martin-Andreas Schulz, Ljudi koji su mijenjali svijet, Mozaik knjiga, 2007., ISBN 978-953-14-0148-7, str. 138.-139.