Petrinja

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Petrinja. Za druga značenja, pogledajte Petrinja (razdvojba).
Petrinja
Petrinja (grb).gif
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Sisačko-moslavačka
Površina
 - ukupna ~40,00 km2
Stanovništvo (2001.)
 - ukupno 24.671 stan.
Gradonačelnik Darinko Dumbović
Poštanski broj 44250
Zemljovid
Petrinja na karti Hrvatska
Petrinja
Petrinja
Petrinja na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 45°26′24″N 16°17′02″E / 45.44°N 16.284°E / 45.44; 16.284
Petrinja
Petrinja na karti Hrvatska
Petrinja
Petrinja
Petrinja na zemljovidu Hrvatske
Županija Sisačko-moslavačka županija
Općina/Grad Petrinja
Zemljopisne koordinate 45°26′33″N 16°16′36″E / 45.442549°N 16.276531°E / 45.442549; 16.276531Koordinate: 45°26′33″N 16°16′36″E / 45.442549°N 16.276531°E / 45.442549; 16.276531
Petrinja na karti Sisačko-moslavačka županija
Petrinja
Petrinja
Petrinja na zemljovidu Sisačko-moslavačke županije

Petrinja je grad u Hrvatskoj.

Gradska naselja[uredi VE | uredi]

Na području grada Petrinje nalazi se 55 naselja. To su: Begovići, Bijelnik, Blinja, Brest Pokupski, Cepeliš, Čuntić, Deanovići, Dodoši, Donja Bačuga, Donja Budičina, Donja Mlinoga, Donja Pastuša, Donje Mokrice, Dragotinci, Dumače, Glinska Poljana, Gora, Gornja Bačuga, Gornja Mlinoga, Gornja Pastuša, Gornje Mokrice, Graberje, Grabovac Banski, Hrastovica, Hrvatski Čuntić, Jabukovac, Jošavica, Klinac, Kraljevčani, Križ Hrastovački, Luščani, Mačkovo Selo, Mala Gorica, Međurače, Miočinovići, Mošćenica, Moštanica, Nebojan, Nova Drenčina, Novi Farkašić, Novo Selište, Pecki, Petkovac, Petrinja, Prnjavor Čuntićki, Sibić, Slana, Srednje Mokrice, Strašnik, Stražbenica, Taborište, Tremušnjak, Veliki Šušnjar, Vratečko i Župić.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Petrinja se nalazi na ušću rječice Petrinjčice u Kupu, oko 13 km jugozapadno od Siska i oko 60 km jugoistočno od Zagreba. Najveći je grad na području Banovine, a upravno pripada Sisačko-moslavačkoj županiji. Zemljopisna širina = 45.263 sjeverno, zem. dužina = 16.162 istočno.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Popis 2011.[uredi VE | uredi]

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine[1] područje grada Petrinje je imalo 24.671 stanovnika od kojih gotovo 70% živi u samoj Petrinji (13.801 st.) i prigradskom naselju Mošćenica (2.348 st.). Gradu upravno pripadaju još 53 manja seoska naselja među kojima se veličinom izdvajaju Hrastovica (507 st.), Mala Gorica (531 st.) i Nova Drenčina (389 st.). Prema spomenutom popisu nacionalni sastav grada Petrinje bio je sljedeći:

  • Hrvati - 19.280 (82,35%)
  • Srbi - 2.809 (12%)
  • Ostali - 1.324 (5,65%)
Godina popisa Ukupno Hrvati Srbi Ostali
1961 27,517 14,942 (54.30%) 11,955 (43.45%) 620 (2.25%)
1981 33,570 14,621 (43.55%) 12,617(37.58%) 6,332 (18.86%)
1991 35,565 15,791 (44.40%) 15,969 (44.90%) 3,805 (10.70%)
2001 23,413 19,280 (82.35%) 2,809 (12.00%) 1,324 (5.65%)


Nacionalni sastav grada Petrinje (naseljenog mjesta)[uredi VE | uredi]

Nacionalni sastav grada Petrinje (naseljenog mjesta):[2]

godina popisa ukupno Srbi Hrvati Jugoslaveni ostali
1991. 18.706 8.445 (45,15%) 7.662 (40,96%) 1.329 (7,10%) 1.270 (6,79%)
1981. 15.778 4.948 (31,36%) 6.202 (39,31%) 3.895 (24,69%) 733 (4,65%)
1971. 12.155 4.528 (37,25%) 6.779 (55,77%) 431 (3,43%) 417 (3,43%)
1961. 8.065 2.160 (26,78%) 5.454 (67,63%) 168 (2,08%) 283 (3,51%)
1953. 5.858 958 (16,35%) 4.539 (77,48%) 108 (1,84%) 253 (4,32%)
1948. 5.221 732 (14,02%) 4.298 (82,32%) 0 (0,00%) 191 (3,66%)

Uprava[uredi VE | uredi]

  • Gradsko poglavarstvo: gradonačelnik - Darinko Dumbović, zamjenici - oec. Svjetlana Lazić, prof. Branko Bešlić.
  • Gradsko vijeće: predsjednik - mag. prim. educ. Sanja Lovrenoć, zamjenici - dr. Miroslav Gregurinčić i dr. Viktorija Kaleb, članovi: Dumbović Darko, Čutura Željko, Sodić Ljubica, Mira Harcet, Herceg Milan, Softić Željko, Jerman Višnja, Marković Joco, Gavranović Nenad, Tonković Željko, Prošić Branko, Rožić Sanja, Glušić Marijan, Oreščanin Husein, Vuić Josip Petrinja, Radoš Tihomir Petrinja, Tadić Anton, Anita Begić Hadžipašić, Robert Polanšćak.

Povijest[uredi VE | uredi]

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

Kralj i herceg Koloman posebnom poveljom daje povlastice hospitibus nostris in Petrina commorantibus (hrv. našim građanima koji borave u Petrinji)[3]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Srednjovjekovna Petrinja
Smatra se da je Petrinja kao naselje postojala i prije prvog spominjanja imena Petrinja iz 1201. godine [4], koje se ne odnosi na mjesto već na rijeku Petrinjčicu. [4] Područje na kojem je utemeljena stara Petrinja naprije je pripadalo pod sisačku biskupiju. Od 1085., odnosno, 1094. postaje posjed novoosnovane zagrebačke biskupije. [5] Krajem 11. i početkom 12. stoljeća petrinjski kraj postaje sastavni dio Gorske županije, dok je u širem administrativno-teritorijalnom, odnosno regionalnom, pogledu tijekom srednjeg vijeka smatran dijelom Slavonije. [6]

Oko 1240. godine Petrinja je svakako već bila poznato gusto naseljeno mjesto sa znatnim udjelom stranaca (gosti ili hospites), uglavnom obrtnika i trgovaca. Upravo ti stranci zamoliše 1240. slavonskog hercega i vojvodu Kolomana, brata hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. da ime podijeli "sloboštine, što ih svojim radom zaslužuju", što je odobrenjem kralja učinio. Posebno poveljom Koloman daje povlastice hospitibus nostris in Petrina commorantibus (hrv. našim građanima koji borave u Petrinji) [3], što je također dokaz već iznesenih činjenica kako je podjela ovih povlastica "samo određena faza u životu postojećih naselja...". [7] Dobivanjem povlastica grad dobiva i širi teritorij od dosadašnjeg, a stanovnici tog izvangradskog područja (terrestres) smatrani su članovima gradske općine i uživali jednake povlastice kao i građani. [8]

Listina kojom hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. potvrđuje Petrinji povlastice iz 1240. od hercega Kolomana

Po svemu sudeći Petrinja je jedan od prvih slobodnih kraljevskih gradova koji počinje borbu sa zagrebačkim biskupima radi desetine. Kolonistima slobodnih gradova u Slavoniji, ptivilegijeom iz 1225., potvrđen je običaj (prout most est) prema kojem imaju pravo sami raspolagati sa svojom desetinom, a herceg Koloman u povelji izdanoj Petrinjcima 1240. ističe "da sa crkvenom desetinom neka rade kako to drugdje običavaju građani". Dio povlastice iz 1225. po svoj prilici treba "tumačiti kao pravo građana da sami određuju oblik u kojem će plaćati crkvenu desetinu". Stoga ponešto iznenađuje postupak zagrebačkog biskupa Filipa, koji 1253. izopćuje i proklinje Petrinjce (homines de villa Petrina) što mu odbijaju plaćati desetinu u naturi. [9] Istom 8. studenog 1255. uz posredovanje trogirskog biskupa Kolumbana koji se našao poslom u Gorama i odsjeo u crkvi sv. Klementa, Filip je građane Petrinje odriješio prokletstva. Oni mu zato svečano obećaše da će ubuduće kod svojih kuća (apud domos suas) svake godine do Martinja s voljom i pošteno plaćati desetinu u žitu, vinu, janjcima i svim ostalim stvarima od kojih se običava davati desetina.

Tatarske provale već četrdesteih godina 13. stoljeća donose probleme i pustoš po Srednjoj Europi, ponajprije Ugraskoj. Neznatan otpor Tatarima i potpuni poraz Bele IV. i njegovog brata Kolomana 1241. godine na rijeci Šajo, razlogom su što kralj i herceg poduzimaju jedino što im preostalo ; spas bijegom u Hrvatsku. Bela bježi kroz Hrvatsku tzv. "vojničkom cestom" (via exercitualis) od Koprivnice preko Križevaca, Zagreba i Topuskog prema Dalmaciji, gdje se uspijeva spasiti na jednom otočiću kraj Trogira. [10] Ima mišljenja da su Tatari na svom putu prošli i pokraj Stare Petrinje, a njeni građani su se istaknuli u borbama protiv osvajača što im kralj Bela IV. ne zaboravlja, budući da im uskoro potvrđuje dobivene povlastice. [11] Prema nekim izvorima Tatari ne uspijevaju zauzeti i razoriti soldino i čvrsto utvrđenu i dobro branjenu Staru Petrinju "pa ju mimoilaze". [12]

Smatra se da je možda smrt slavonskog hercega Bele (1269.), mlađeg kraljevog sina, utjecala na "otad najutjecajnijeg velikaša" Slavonije bana Henrika Gisingovca[13] da prilikom mirenja građana Petrinje i biskupa (1270.) ne spominje Petrinji kao slobodni kraljevski grad, što , vjerojatno, potiče Petrinjce da od novog hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V. traže potvrdu privilegija iz 1240., odnosno 1242. godine. Stoga kralj Stjepan V. 27. rujna 1271. godine daje "svima" na znanje "da su naši gostoprimci iz Petrinje pred nas iznijeli privilegij gospodina Bele, slavnog kralja Ugarske, koji je jednom dan ustvari njihove slobode, s molbom, da ga se udostojimo potvrditi svojim privilegijom." Ovim aktom kralja Stjepana V. naznačeno je kako se privilegij iz 1241. potvrđuje od riječi do riječi, a protiv građana Petrinje ni u kom slučaju ne mogu se izvoditi strani svjedoci, nego se "poslovi" moraju zakonski obaviti zakletvom, kao što je to bio običaj i u drugih kraljevskih gostoprimaca..." što se mora poštivati. [14] Iz ove kraljeve potvrde naslućuje se kako "Arpadovići, bar Petrinju formalno ubrajaju građane Petrinje među svoje neposredne podanike..."[15], a Petrinju kao slobodni kraljevski grad. Kralja Stjepana V. već 1272. nasljeđuje Ladislav IV., umjesto kojega Hrvatskom vlada njegov mlađi brat Andrija. Oba ova vladara pod skrbništvom su majke Elizabete, pa uz nju stvarno Hrvatskom (Slavonijom) vlada ban Joakim Pektar.[16] Tijekom 1274. Petrinjci mole kralja Ladislava IV. Napuljskog potvrdu listine kralja Stjepana. Vladar molbu Petrinjaca prihvaća i potvrđuje im već dane privilegije budući da "pravni red i snaga jednakosti traže da se vladar povede za pravednim željama molbenika...samo da to što traže nije u suprotnosti s jednakošću i ne dolazi u suprotnost s tuđim pravom. Listinu kralja Stjepana IV. potrvđujem od riječi do riječi znakom...svog...dvostrukog pečata."[17]

Ovdje nedostaje 14, 15, 16, 17, 18 i 19-to stoljece. Zasto?

20. stoljeće[uredi VE | uredi]

Sisak, Petrinja i okolna naselja.

U 20. stoljeću važnost Petrinje slabi u korist susjednog Siska koji je imao bolji prometni položaj te ga je ranije zahvatila industrijalizacija. Grad je ipak zadržao lokalno značenje kao središte Banovine. Nakon Drugog svjetskog rata počinje jači gospodarski razvoj (posebno mesne industrije - "Gavrilović") te se značajno povećao i broj stanovnika Petrinje (sa 6.000 stanovnika 1948. godine na gotovo 19.000 u 1991.). Dolazi i do promjena u etničkoj strukturi te Petrinja od izrazito hrvatskog postaje grad s podjednakim udjelom Hrvata i Srba. U Domovinskom ratu Petrinja je teško stradala, prvo u borbama, a naročito nakon srpske okupacije koja je uslijedila nakon jednomjesečnog otpora hrvatskih branitelja u rujnu 1991. godine. Grad je oslobođen 6. kolovoza 1995. godine u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Ženska udruga za promicanje kućne tekstilne industrije koja je djelovala od 1908. do 1945. godine. Promicala je petrinjske rukotvorine, tkanja i vezove diljem svijeta. Najveći uspjeh je zlatna medalja na pariškoj izložbi dekorativne umjetnosti 1925. godine.[18]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

politika i predlažu mjere za popravljanje teškog stanja u NDH[19]

U Petrinji su živjele hrvatske umjetnice Jelena Babić, Blanka Dužanec, Zlata Radej, Mila Vod i Milka Vukelić, koje su za boravka u ovom gradu stvarale suvremenu hrvatsku keramiku.[20]

Gradski park u Petrinji

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

  • Starohrvatsko "Templarsko" županijsko središte Gora nalazi se u blizini grada Petrinje.
  • ostatci srednjovjekovnih starohrvatskih utvrda (Čuntić, Klinac grad i Pecki grad)
  • povijesna jezgra Petrinje - trg s baroknim kućama, župna crkva Svetog Lovre, Petrinja iz 1780. i gradski park iz doba "Banske vojne granice".
  • sakralna baština - postojeća, drvena rimokatolička kapela u Brestu, barokni Franjevački samostan i crkva u Hrvatskom Čuntiću i srednjovjekovna crkva u Gori izgrađena u starohrvatskome stilu
  • sakralna baština - ne postojeća, porušena u Domovinskom ratu , crkva Sv. Lovre u Petrinji izgrađena u kasno-baroknom odnosno klasicističkom stilu (na čijem mjestu danas stoji replika iste), crkva Sv. Katarine iz 19. st. u Petrinji, kapela Sv. Roka u Petrinji, kapela Sv. Trojstva u Petrinji, kapela pokraj mosta na Petrinjčici u ulici M. Gupca u Petrinji.
  • Prvi spomenik Stjepanu Radiću napravila je hrvatska kiparica Mila Wod (1929. u Petrinji), a to je ujedno prvi hrvatski javni spomenik djelo neke kiparice.[21] Spomenik Stjepanu Radiću otkriven je u Petrinji 1936. godine, uklonili su ga četnici nakon okupacije Petrinje u Domovinskom ratu a poslije oslobođenja grada pronađen je u okolici[22] i obnovljen uz pomoć gipsanog otiska koji se nalazi u gliptoteci HAZU-a. Na svoje prvotno mjesto postavljen je 28. prosinca 1999.[23]
Ulica u Petrinji

Gotovo svi spomenici bili su dijelom ili potpuno devastirani i razoreni za vrijeme srpske okupacije Petrinje (1991.-1995.), a sada su pomno obnovljeni ili još obnavljaju.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Petrinja ima tri osnovne škole i jednu srednju školu sa smjerovima: opća gimnazija, veterinarski tehničar, prehrambeni tehničar, voćar-vinogradar-vinar, mesar, cvjećar. Također ima Visoku učiteljsku školu [24] sa smjerom predškolskog odgoja (3 godine) i razredne nastave (4 godine).

Kultura[uredi VE | uredi]

Petrinjci su izuzetno ponosni na svoju Gradsku limenu glazbu [25] koja djeluje još od 1808. godine, a djelovala je neprekidno i tijekom Domovinskog rata iako je Petrinja bila okupirana. Danas glazba broji oko 40 članova. U okviru glazbe djeluje i sekcija Big Band Petrinja, kao i Mala škola u kojoj djeca i odrasli uče svirati. Dirigent glazbe i big banda je Josip Kapović, predsjednik Darko Komlinović, a tajnik Tomislav Komes.

Od 1937. do 1941. godine postojao je muzej u Petrinjji. [26]

Petrinja je izvorištem hrvatske pučke lončarije. [27]

Petrinjski suveniri[uredi VE | uredi]

  • Stucka je keramička posuda proizvedena na ločarskom kolu, spominje se već u 18. stoljeću. Nekad uporabni predmet za nošenje vode, vina i sl. danas je suvenir oslikan i reljefno ukrašen grbom grada Petrinje, grozdovima kao obilježjem petrinjske djelatnosti vinogradarstva i tekstovima petrinjskih pjesama.
  • Božićni svijećnjak je keramički uporabni predmet namijenjen adventskom običaju sijanja pšenice, a u sredinu se postavlja svijeća. Proizvod je prigodni suvenir u vrijeme božićnih blagdana.
  • Zimska je gastronomski suvenir pakiran u posebno dizajniranu kartonsku kutiju na kojoj je slikom i rječju ispričana povijesna priča o zimskoj salami i tradiciji proizvodnje tvornice Gavrilović od davne 1690. godine.

Mediji[uredi VE | uredi]

Šport[uredi VE | uredi]

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Državni zavod za statistiku. Popis stanovništva 2001.,
  2. Izdanje Državnog zavoda za statistiku RH: Narodnosni sastav stanovništva RH od 1880.-2001. godine
  3. 3,0 3,1 Tadija Smičiklas, Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Zagreb, 1905., br. 4, str. 123-125
  4. 4,0 4,1 Tadija Smičiklas, Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Zagreb, 1905., br. 3, str. 10
  5. Lelja Dobronić, Topografija zemljišnih posjeda zagrebačkih biskupa prema ispravi kralja Emerika 1201., JAZU, Zagreb, 1951., br. 983, str. 276-277
  6. Matija Filjak, Zrin - Zbornik za poviest i obnovu zavičaja, Petrinja, 1942., br. 1, str. 31
  7. Tadija Smičiklas, Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Zagreb, 1905., br. 4, str. 302
  8. Josip Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine 15. do kraja 17. st., Zagreb, 1980., str. 168-178
  9. Nada Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, 1976., str. 303-304
  10. Nada Klaić, Povijest Zagreba, Zagreb, 1982., 1,str. 76
  11. Matija Filjak, Zrin - zbornik za poviest i obnovu zavičaja, 1942., str. 14
  12. D. Pavličević, Gdje se nalazila Stara Petrinja, Generacije - časopis za kulturu i umjetnost, Petrinja, br. 3, rujan 1967., str. 3
  13. Nada Klaić, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica, 1987., str. 49
  14. Nada Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom Srednjem vijeku, Zagreb, 1976., str. 303
  15. CD VI, Zagreb, 1908., str. 100
  16. Joakim Pektar - Hrvatska opća enciklopedija
  17. Nada Klaić, Povijest Hrvatsa u razvijenom Srednjem vijeku, Zagreb 1976., str. 304.-305.
  18. Razgovor: Boris Vrga, pjesnik i likovni kritičar: Pokupska umjetnička baština moje je trajno nadahnuće. Razgovarala: Branka Hlevnjak, Hrvatsko slovo, 2. ožujka 2012., str. 3.-4.
  19. Vladimir Lončarević: Fran Milobar - za pravedno društvo i slobodnu Hrvatsku, Glas Koncila, 31. srpnja 2011., str. 21
  20. Razgovor: Boris Vrga, pjesnik i likovni kritičar: Pokupska umjetnička baština moje je trajno nadahnuće. Razgovarala: Branka Hlevnjak, Hrvatsko slovo, 2. ožujka 2012., str. 3.-4.
  21. Lovorka Magaš, Viktor Samuel Bernfest – Mila Wod, Galerija Milan i Ivo Steiner, Zagreb, veljača–ožujak 2010., Matica hrvatska, Vijenac, broj 420, 8. travnja 2010., (preuzeto 27. ožujka 2013.)
  22. Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 349.
  23. http://vijesti.hrt.hr/arhiv/99/12/28/KRV.html (pristupljeno 28. ožujka 2013.)
  24. http://www.vusp.hr
  25. http://www.glg-petrinja.hr
  26. Razgovor: Boris Vrga, pjesnik i likovni kritičar: Pokupska umjetnička baština moje je trajno nadahnuće. Razgovarala: Branka Hlevnjak, Hrvatsko slovo, 2. ožujka 2012., str. 3.-4.
  27. Razgovor: Boris Vrga, pjesnik i likovni kritičar: Pokupska umjetnička baština moje je trajno nadahnuće. Razgovarala: Branka Hlevnjak, Hrvatsko slovo, 2. ožujka 2012., str. 3.-4.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Flag of Croatia.svg Nedovršeni članak Petrinja koji govori o gradu u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.