Petrović Njegoš (crnogorska dinastija)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dinastija
Petrović Njegoš
Grb dinastije Petrović Njegoš
Grb dinastije Petrović Njegoš
Država Crna Gora
Etničko podrijetlo Crnogorci
Naslovi vladika Crne Gore
knjaz Crne Gore
kralj Crne Gore
Osnutak 1696.
Osnivač Danilo Petrović Njegoš
Svrgnuće 1918.
Sadašnji rodonačelnik Nikola II. Petrović Njegoš
Petar I. Petrović Njegoš (Sv.Petar Cetinjski)

Petrovići Njegoši (crnog.ćiril.: Петровићи Његоши), vladajuća dinastija Crne Gore od 1696. do 1918. godine. Isprva su vladali kao vladike, vjerski i svjetovni vladari i budući da su se zavjetovali na celibat, vlast se unutar obitelji prenosila sa strica na nećaka. Godine 1852. vladika Danilo II. sekularizirao je vlast i postao knjaz Danilo I. Njegov nećak i nasljednik knez Nikola I. okrunio se 1910. godine za kralja i proglasio Crnu Goru kraljevinom.

Obitelj je tijekom Prvog svjetskog rata zbačena s prijestolja, a službeno su svrgnuti 1918. godine kada je Crna Gora postala dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pod vodstvom dinastije Karađorđević.

Povijesne naznake[uredi VE | uredi]

U nacionalnoj povijesti Crnogoraca, Petrovići su četvrta po redu dinastija koja je bila na čelu neovisne države: Vojislavljevići su vladali od konca 10. stoljeća do konca 12.stoljeća, slijede Balšići od sredine 14. stoljeća do dvadesetih godina 15. stoljeća, a crnogorska srednjovjekovna povijest su okončava vladavinom dinastije Crnojevići, od sredine do konca 15. stoljeća.

Do 1851. godine vladike (mitropoliti) iz obitelji Petrovića Njegoša bili su državni poglavari i poglavari autokefalne Crnogorske pravoslavne Crkve.

Godine 1852. Crna Gora je, pod vladarima Petrovićima, postala Kneževina Crna Gora a 1910. je proglašena Kraljevina Crna Gora.

Povijest obitelji[uredi VE | uredi]

Obiteljsko podrijetlo[uredi VE | uredi]

Nema pouzdanih povijesnih činjenica o obiteljskom podrijetlu Petrovića prije vladavine crnogorskog gospodara Ivana Crnojevića.

Prema obiteljskoj legendi, njihovo je prvobitno podrijetlo iz okolice Zenice u BiH. Početkom 15.stoljeća, dolaze u Banjane, u Zapadnoj Crnoj Gori i naseljavaju se u podnožju planine Njegoš, odakle i uzimaju ovaj naziv. Ipak, vjerojatnije je da su nadimak Njegoš dobili tek sredinom 15. stoljeća kada su se trajno naselili u Njeguše, u planinskoj oblasti podno planine Lovćen.[1]

Prema spomenutoj obiteljskoj predaji, rodonačelnik obitelji bio je Herak, sin Đurađa Bogutovića iz Drobnjaka, od koga je nastalo bratstvo Herakovići, koje se kasnije podijelilo na dvije grane: Petroviće i Popoviće. Rodonačelnik loze Petrovića bio je Petar Kaluđerov (oko 1570.), a rodonačelnik loze Popovića njegov brat, pop Đurađ.[2]

Uspon na čast vladike i mitropolita[uredi VE | uredi]

Godine 1696. izabran je Danilo Petrović Njegoš na čelo Cetinjske mitropolije kojom je upravljao do svoje smrti 1735. godine. Naslijedio ga je stričev sin, Sava, koji je neko vrijeme vladao zajedno sa sinom Danilova brata Radula, Vasilijem. Nakon kratkotrajne uprave Arsenija Plamenca kao vjerskog poglavara, dužnost vjerskog i svjetovnog vladara objedinjuje Petar I. kojeg se smatra utemeljiteljem moderne Crne Gore. Na dužnosti vladike naslijedio ga je 1830. godine, Petar II. koji je reformirao upravu, centralizirao državnu vlast i ukinuo guvernadurstvo. Njegov nasljednik bio je vladika Danilo koji je preuzeo vlast 1851. godine.

Uvođenje sekularne vlasti i detronizacija[uredi VE | uredi]

Danilo I. odrekao se 1852. godine naslova vladike i uzeo naslov kneza (knjaz) te je odvojio državnu od crkvene uprave. Poslije njegove smrti 1860. Crnom Gorom je vladao knez Nikola I. koji ju je 1910. godine uzdignuo na rang kraljevine proglasivši se kraljem.

Godine 1916. austro-ugarska vojska okupirala je Crnu Goru i svrgnula s prijestolja kralja Nikolu I., nakon čega je kralj s obitelji izbjegao prvo u Italiju, a potom u Francusku. Po završetku Prvog svjetskog rata, Narodna skupština u Podgorici je 1918. godine službeno svrgnula kralja Nikolu I. s prijestolja i pripojila Crnu Goru Srbiji, nakon čega je uskoro formirana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca kojoj su se pridružile i slavenske zemlje iz bivše Austro-Ugarske monarhije.

Obitelj Petrović Njegoš u izgnanstvu[uredi VE | uredi]

Kronologija vladara dinastije Petrović[uredi VE | uredi]

Nakon detroniziranja[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Andrijašević, Živko, Dinastija Petrović-Njegoš, str. 7.
  2. Andrijašević, Živko, Dinastija Petrović-Njegoš, str. 11.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Andrijašević, Živko, Dinastija Petrović-Njegoš, Narodna knjiga / Miba books, Beograd, 2016. ISBN 978-9940-25-121-5

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]