Pierluigi Casiraghi

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Pierluigi Casiraghi
Država Flag of Italy.svg Italija
Osobni podatci
Puno ime Pierluigi Casiraghi
Nadimak Gigi
Rođen 4. ožujka 1969.
Visina 182 cm
Pozicija Napadač
Mlađi uzrasti
Monza
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)

1985. – 1989.
1989. – 1993.
1993. – 1998.
1998. – 2000.

Monza
Juventus
Lazio
Chelsea

94 (28)
98 (20)
140 (41)
10 (1)

Reprezentativna karijera

1988. - 1990.
1991. – 1998.

Flag of Italy.svg Italija do 21
Flag of Italy.svg Italija

7 (1)
44 (13)

Trenerska karijera

2002. – 2003.
2003.
2006. – 2010.

Monza (juniori)
Legnano
Flag of Italy.svg Italija do 21
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Pierluigi Casiraghi (Monza, 4. ožujka 1969.) je talijanski nogometni trener te bivši nogometaš i nacionalni reprezentativac.

Karijera[uredi VE | uredi]

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Casiraghi je rođen u Monzi gdje je 1985. godine započeo karijeru u tamošnjem istoimenom nogometnom klubu. Tijekom prve sezone klub je ispao u Serie C da bi se 1988. ponovo vratio u Serie B. Već sljedeće godine Casiraghija kupuje torinski gigant Juventus. S klubom je već u debitantskoj sezoni osvojio Kup UEFA i Coppa Italiju da bi 1993. s Juveom bio po drugi puta osvajač Kupa UEFA.

1993. godine igrač s rimskim Lazijem potpisuje petogodišnji ugovor. Najuspješnija sezona ondje bila mu je 1996./97. u kojoj je zabio 14 pogodaka u 28 prvenstvenih utakmica. Tijekom posljednje godine u klubu, Casiraghi je igrao jako malo jer je švedski trener Sven-Göran Eriksson preferirao napadački tandem Alen Bokšić - Roberto Mancini.

Igrača u svibnju 1998. kupuje londonski Chelsea za 5,4 milijuna GBP. U to vrijeme u klubu je postojala talijanska kolonija koju su činili Gianfranco Zola i Roberto Di Matteo dok je Gianluca Vialli imao status igrača-trenera. Već nakon nekoliko tjedana u novom klubu, osvojio je prvi trofej pobijedivši madridski Real u utakmici europskog Superkupa koji se tradicionalno igra u Monte Carlu na monegaškom Stade Louis II.[1]

Ipak, Pierluigi je i u Chelseaju imao malu minutažu te je u dvije godine zabio samo jedan prvenstveni pogodak protiv Liverpoola na Anfieldu (1:1). Također, karijeru u Engleskoj mu je obilježila i teška ozljeda križnog ligamenta tijekom sudara s West Hamovim golmanom Shakom Hislopom. Zbog toga je bio na deset operacija ali se nije uspio vratiti profesionalnom nogometu. Zbog toga je 2000. prekinuo igračku karijeru.[2]

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Casiraghi je bio član talijanske U21 reprezentacije s kojom je 1990. godine igrao u polufinalu europskog prvenstva koje je održano u Francuskoj. Za Azzure je debitirao 13. veljače 1991. u utakmici bez pogodaka protiv Belgije.

S Italijom je nastupio na Svjetskom prvenstvu 1994. u SAD-u u kojem je reprezentacija izgubila u finalu na jedanaesterce od Brazila.[3] Sam Casiraghi je na turniru odigrao utakmice protiv Norveške[4] i Meksika u skupini[5] te Bugarske u polufinalu.[6]

Drugi i posljednji veći turnir na kojem je nastupio bio je EURO 1996. u Engleskoj gdje je Italija neočekivano ispala u skupini. Pierluigi je u prvoj utakmici protiv Rusije zabio oba pogotka za konačnu pobjedu od 2:1[7] a odigrao je i utakmice protiv Češke[8] i Njemačke[9] (kasnijih finalista turnira).

Svoju posljednju utakmicu u nacionalnom dresu ostvario je 22. travnja 1998. u prijateljskom susretu protiv Paragvaja u Parmi.[10] Domaćin je tada pobijedio s 3:1 dok je Casiraghi ušao u igru u 55. minuti kao zamjena za Christiana Vierija.[10]

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Nakon što je jednu sezonu vodio juniore Monze, Casiraghi je u svibnju 2003. postao trener niželigaša Legnana.

24. srpnja 2006. imenovan je izbornikom talijanske U21 reprezentacije gdje je naslijedio Claudija Gentilea dok mu je asistent bio bivši suigrač Gianfranco Zola.[11] S mladom selekcijom je već sljedeće godine nastupio na juniorskom europskom prvenstvu na kojem su Azzurrini ispali već u skupini. Na Olimpijadi u Pekingu 2008., Italija je poražena od Belgije u četvrtfinalu s 3:2.[12]

Pod Casiraghijevim vodstvom, u reprezentaciju je doveden i Mario Balotelli iako ga je u to vrijeme vrbovala i reprezentacija Gane da debitira za njihovu seniorsku momčad.

Posljenje veće natjecanje na kojem je Casiraghi vodio Azzurine bilo je europsko juniorsko prvenstvo 2009. u kojem je mlada reprezentacija stigla do polufinala u kojem ju je s minimalnih 1:0 porazila Njemačka[13] koja je kasnije postala europski prvak.[14]

Nakon neuspjeha za plasman na europsko juniorsko prvenstvo 2011. i Olimpijadu 2012. u Londonu, Pierluigi napušta izborničku klupu[15] a nasljeđuje ga Ciro Ferrara.[16]

Osvojeni trofeji[uredi VE | uredi]

Klupski trofeji[uredi VE | uredi]

Klub Trofej Godina
Flag of Italy.svg Italija
Monza Coppa Italia Serie C 1988.
Juventus Kup UEFA 1990.
Juventus Coppa Italia 1990.
Juventus Kup UEFA 1993.
Lazio Coppa Italia 1998.
Flag of England.svg Engleska
Chelsea Europski Superkup 1998.

Reprezentativni trofeji[uredi VE | uredi]

Turnir Trofej Godina
Svjetsko prvenstvo u SAD-u Srebro 1994.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]