Pilatus P-3

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pilatus P-3

Pilatus Aircraft
SB-2P-2P-3P-4PC-6PC-7PC-9PC-11PC-12PC-21

Pilatus P-3 A-829.jpg
Švicarski P-3 tijekom leta
Opći podaci
Tip Školski zrakoplov
Proizvođač Pilatus
Probni let 3. rujna 1953.
Status ~30 u privatnom vlasništvu[1]
Broj primjeraka 78[1]
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

Pilatus P-3 je vojni školski zrakoplov švicarskog proizvođača zrakoplova Pilatusa.

Dizajn i razvoj[uredi VE | uredi]

Iako je dizajniran nakon završetka Drugog svjetskog rata, Pilatus P-2 je izgledom podsjećao na prijeratne zrakoplova zbog čega je Pilatus odlučio osuvremeniti dizajn. To je rezultiralo Pilatusom P-3 koji je prvi put poletio 3. rujna 1953. s testnim pilotom Georgom Gizlerom za kontrolama.[2]
Generalna konfiguracija je bila dosta slična onoj s P-2 a najveća razlika je bila u podvozju koji je sad bio tricikl tipa i poklopcu pilotske kabine koji se sad otvarao povlačenjem prema nazad. Bio je dosta lakši od svog prethodnika a pokretao ga je Lycoming GO-435-C2A motor koji je razvijao 260 ks.

Povijest korištenja[uredi VE | uredi]

Za potrebe švicarskog zrakoplovstva su izrađena 72 zrakoplova te su korišteni za obuku i promatračke zadaće ostavši u službi sve do 1995. Šest zrakoplova je 1963. isporučeno brazilskoj mornarici, a od tih šest, pet preživjelih je 1965. proslijeđeno brazilskom zrakoplovstvu. Kao što je i slučaj kod P-2, doređen broj P-3 još uvijek leti u rukama privatnika.

Tehničke karakteristike (P-3-03)

Osnovne karakteristike

  • dužina: 8,75 m
  • raspon krila: 10,40 m
  • površina krila: 16,55 m2
  • visina: 3,05 m
  • masa zrakoplova: 1.090 kg
  • maksimalna masa uzlijetanja: 1.530 kg

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 310 km/h
  • ekonomska brzina: 255 km/h
  • dolet: 650 km
  • brzina penjanja: 7 m/s
  • najveća visina leta: 5.500 m
  • omjer potisak/težina: 0,12 kW/kg
  • specifično opterećenje krila: 90,6 kg/m2
  • motor: 1 x Lycoming GO-435-C2A

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]