Pitons Du Carbet

Pitons Du Carbet
Pitons Du Carbet
	Planina
	Pitons de Carbet, s desna na lijevo: Piton Lacroix, Piton Dumauzé i Piton de l'Alma.
Položaj
Koordinate	14°41′54″N 61°06′50″W / 14.6982°N 61.1138°W
Država	Francuska; 0 Martinik;
Fizikalne osobine
Najviši vrh	1197 m
	Pitons Du Carbet Pitons Du Carbet na zemljovidu Martinika
	Normativni nadzor wikipodatci; wikislike; EB;
	v; r; u;

Pitons Du Carbet (fra. za „Vrhovi Carbeta” ili „Čavli Carbeta”) je planinski masiv vulkanskog podrijetla na sjeveru otoka Martinika na Karibima, a koji je prekomorski departman i regija Francuske.

God. 2023., vulkani i šume Mont Peléea, kao i i vrhova sjevernog Martinika (Pitons Du Carbet), upisani su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Americi zbog zastupljenosti vulkanskih procesa i svih vrsta šuma i raznolikosti endemskih biljaka Malih Antila.^[1]

Odlike

Mount Pelée je najbolje očuvani stratovulkan na Karibima i posljednji aktivni vulkan na Martiniku. Trenutni vrh sastoji se od ugniježđenih kupola nastalih erupcijama 1902. i 1929. godine, s izbočinom poznatom kao „le Chinois“ koja je najviša točka na 1397 metara.^[1]

Slikoviti planinski lanac Pitons Du Carbet zauzima 8 km dugo područje izvanredne prirodne ljepote kroz središte otoka i uključuje neke od njegovih najviših vrhova, iako najviša točka Martinika, vulkan Mont Pelée koji je nešto sjevernije, nije dio planinskog lanca. Jedinstveno strmi vrhovi planinskog lanca Pitons Du Carbet, prepoznatljive znamenitosti krajolika sjevernog Martinika, tvore niz vulkanskih andezitnih kupola i vrhova prekrivenih gustim, netaknutim prašumama koje se nadvijaju nad zaljevom i gradom Fort-de-France.

Različiti vrhovi Pitons du Carbeta su grupirani na prilično malom području. Najviši vrh je Piton Lacroix, koji doseže visinu od 1197 m. Ostali važni vrhovi su greben Morne Piquet (1160 m, na sjeveru), Piton Dumauzé (1112 m) i Piton de l'Alma (1107 m) i odvojeni Piton Boucher (1070 m).

Iako se čine kao zasebne planine, ovi vulkanski nasipi zapravo su različite kupole lave jednog vulkana. Nastale su u raznim erupcijama kao rezultat urušavanja kaldere bivšeg paleovulkana Pitons du Carbet, koji se razvio 10 kilometara jugozapadno od starijeg štitastog vulkana Morne Jacob. Stijena sadrži kristale kvarca, biotita, amfibola i plagioklaza.^[2] Naslage pepela i kamenja u podnožju vrhova pokazuju da njihovo taloženje nije bilo glatko i da su se oni ili njihovi dijelovi urušili nekoliko puta u svojoj povijesti. Prema najnovijem datiranju, vrhovi su stari između milijun i 322.000 godina, što je relativno mlado na geološkoj vremenskoj ljestvici. Međutim, stariji su od vulkana Mont Pelee.

Uspon na ove vrhove je moguć, ali bi trebao biti rezerviran za visoko obučene planinare zbog vrlo strmih padina i staza koje ekstremna vlažnost klime čini skliskima (staze prema istoku od Morne-Verta na karipskoj obali ili prema zapadu od napuštene termalne stanice Absalon ili Plateau Boucher u blizini Route de la Trace u duboko pošumljenom središnjem sjevernom dijelu otoka).

Planinski lanac Pitons du Carbet iznad glavnog grada Fort de Francea i njegovog zaljeva, gledano s plaže Anse à l'Ane u Trois-Iletsu.
Gusta, netaknuta prašuma koja prekriva niže padine planinskog lanca Pitons du Carbet
Piton Lacroix

Bioraznolikost

Prirodni rezervat prašume Pitons du Carbet, kojem je francuska vlada, zajedno s desetak drugih šuma diljem zemlje, dodijelila oznaku Forêt d'Exception („Iznimne šume”), žarište je biološke raznolikosti.

U šumskom masivu prisutne su iznimno bogata i dragocjena flora i biljne zajednice (od kojih su neke djevičanske, primarne šume bez ikakvih prošlih ljudskih modifikacija), što ga čini "prvorazrednim genetskim konzervatorijumom". Na gornjim i vršnim tropskim nivoima gdje se nalazi šuma, od ukupno 165 autohtonih vrsta drveća, 69 je endemskih za Martinik i Male Antile, uključujući briofite Praestoea montana ili drvenaste paprati.^[1] Vršna područja mogu se pohvaliti gotovo čistim populacijama rijetkih orhideja poput Bracchionidium sherringii. Konačno, najnestabilniji tereni pokazuju visoku razinu zeljastih formacija koje također sadrže rijetke ili endemske vrste poput male paprati Odontosoria flexuosa, endemske za Male Antile i žrtve erozije staza.^[3] Ukupno, Pitons Du Carbet sadrži 1058 vrsta autohtonih vaskularnih biljaka, uključujući 816 sjemenjača i 242 papratnjača. Među njima je 51 ugrožena vrsta, Kao što su: Calumet Montagne, Fleur-Boule-Montagne i Aralie. Martinique je dom za 186 od 263 vrste (71%) regionalno endemskih sjemenjača, kao što su: divlji ananas, bwa débas blan i krékré wouj.^[1]

Prašume Pitons Du Carbeta su dom i vrlo raznolikoj i složenoj fauni i entomofauni (uključujući zapadnoindijskog oposuma (Didelphis marsupialis), najstrašniju kopljastu zmiju (Bothrops Lanceolatus) i martiničku sjevernu tarantulu (Caribena Versicolor).

Pitons Du Carbet su i „značajno područje za ptice” (engl. Important Bird Areas, IBA) i oko stotinu gnijezdećih ili migratornih vrsta ptica posjećuje njegove obronke. Većina su šumske vrste, uključujući 17 od 18 vrsta sa ograničenom rasprostranjenošću prisutnih na Martiniku. To su:^[4] maloantilski golub (Geotrygon mystacea), maloantilska čiopa (Chaetura martinica), maloantilski kolibrić (Eulampis holosericeus) i ljubičastoprsi kolibrić (Eulampis jugularis), plavoglava smaragdnica (Riccordia bicolor) i zelenokresti kolibrić (Orthorhyncus cristatus), karipska elenija (Elaenia martinica), maloantilski silnik (Myiarchus oberi), maloantilski muhar (Contopus latirostris), maloantilski raznopojac (Allenia fusca) i ljuskastotrbi raznopojac (Margarops fuscatus), riđorepi raznopojac (Cinclocerthia ruficauda) i dugokljuni raznopojac (Cinclocerthia gutturalis), riđogrli drozd (Myadestes genibarbis), hispaniolska zeba (Chlorophonia musica), maslinastozeleni sjemenar (Saltator albicollis) i maloantilski sjemenar (Loxigilla noctis).^[5]

Izvori

1 2 3 4 Volcanoes and Forests of Mount Pelée and the Pitons of Northern Martinique, svjetska baština UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 30. srpnja 2025.
↑ Aurélie Germa, Évolution volcano-tectonique de l'île de la Martinique (arc insulaire des Petites Antilles) : nouvelles contraintes géochronologiques et géomorphologiques, thèse de géologie appliquée, Université Paris Sud, Paris XI., 2008. (fr.)
↑ "LES SOMMETS DES PITONS DU CARBET" („Vrhovi Pitons Du Carbeta”) (PDF) (fr.) Pristupljeno 31. srpnja 2025.
↑ Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018
↑ "Sjeverne šume i Mont Pelee", BirdLife Data Zone, BirdLife International. 2021. (engl.) Pristupljeno 30. srpnja 2025.

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Mont Pelée

Volcans et forêts de la Montagne Pelée et des pitons du nord de la Martinique (fr.)

[UNESCO-1] 1 2 3 4 Volcanoes and Forests of Mount Pelée and the Pitons of Northern Martinique, svjetska baština UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 30. srpnja 2025.

[2] Aurélie Germa, Évolution volcano-tectonique de l'île de la Martinique (arc insulaire des Petites Antilles) : nouvelles contraintes géochronologiques et géomorphologiques, thèse de géologie appliquée, Université Paris Sud, Paris XI., 2008. (fr.)

[3] "LES SOMMETS DES PITONS DU CARBET" („Vrhovi Pitons Du Carbeta”) (PDF) (fr.) Pristupljeno 31. srpnja 2025.

[zzo-4] Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018

[5] "Sjeverne šume i Mont Pelee", BirdLife Data Zone, BirdLife International. 2021. (engl.) Pristupljeno 30. srpnja 2025.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

v r u Svjetska baština u Francuskoj
	Kulturna baština (46)	Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi¹⁾ (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Svjetionik Cordouan (2021.) • Djela Le Corbusiera (2016.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Kraljevske utvrde Languedoca (2026.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu⁵⁾ (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Maison Carrée (2023.) • Megaliti Carnaca i obale Morbihana (2025.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Nica (2021.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Plaže iskrcavanja na Dan D, Normandija, 1944. (2026.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa ²⁾ (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli³⁾ (1998.) • Rudarski bazen Nord-Pas de Calaisa (2012.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea⁴⁾ (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.) • Lječilišni grad Vichy (2021.)
	Prirodna baština (7)	Bukove prašume Karpata i drugih područja Europe (2021.) • Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)⁴⁾ • Lagune Nove Kaledonije⁴⁾ (2008.) • Nacionalni park Réunion⁶⁾ (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.) • Vulkani i šume Mont Peléea i vrhova sjevernog Martinika⁴⁾ (2023.)
	Mješovita baština (2)	Pireneji-Mont Perdu³⁾ (1997.) • Te Henua Enata, Markižansko otočje (2024.)
	Popis nematerijalne svjetske baštine u Francuskoj (30)
¹⁾ Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske; ²⁾ Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja; ³⁾ Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske; ⁴⁾ Francuski prekomorski posjedi; ⁵⁾ Zajednička svjetska baština sedam zemalja (Argentina, Belgija, Francuska, Indija, Japan, Njemačka i Švicarska)