Plava dagnja
| Plava dagnja | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Mollusca |
| Razred: | Bivalvia |
| Red: | Mytilida |
| Porodica: | Mytilidae |
| Rod: | Mytilus |
| Vrsta: | M. edulis |
| Dvojno ime | |
| Mytilus edulis | |
| Baze podataka | |
Plava dagnja (Mytilus edulis),[1] poznata i kao obična dagnja,[2] je jestivi morski školjkaš srednje veličine iz porodice Mytilidae, jedine živuće porodice iz reda Mytilida, „pravih dagnji”. Plave dagnje predmet su komercijalne upotrebe i intenzivne akvakulture. Plava je dagnja široko rasprostranjena. Ostavlja prazne ljušture koje se može pronalaći na plažama diljem svijeta.
Sistematički se plava dagnja sastoji od skupine (najmanje) tri blisko povezana taksona dagnji, poznatih kao kompleks Mytilus edulis. Zajedno naseljavaju obje obale sjevernog Atlantika (uključujući Sredozemno more) i sjevernog Pacifika u umjerenim do polarnim vodama,[3] kao i obale slične prirode na južnoj polutki. Rasprostranjenost komponentnih taksona u nedavno je doba izmijenjena kao rezultat ljudske aktivnosti. Ako su prisutni na istom lokalitetu, taksoni se mogu međusobno križati.
- Mytilus edulis u užem smislu: porijeklom iz sjevernog Atlantika.
- Mytilus galloprovincialis, sredozemna dagnja: porijeklom iz Sredozemlja, Crnog mora i zapadne Europe. Uvezena je u umjereni sjeverni Pacifik, Južnu Afriku i drugdje na južnoj polutki.
- Mytilus planulatus, novozelandska plava dagnja: zasebna loza porijeklom iz južne polutke duž južne obale Australije, Tasmanije i Novog Zelanda.
- Mytilus platensis (mlađi sinonim M. chilensis), čileanska dagnja: umjerene i subantarktičke vode Južne Amerike i otočja Kerguelen.[4]
- Mytilus trossulus: sjeverni Pacifik, sjeverni predjeli sjevernog Atlantika, Baltičko more.
Atlantska plava dagnja autohtona je na sjevernoameričkoj atlantskoj obali, ali se nalazi pomiješana s vrstom M. trossulus sjeverno od Mainea. U atlantskoj je Kanadi utvrđeno je da M. trossulus ima niže vrijednosti rasta ljuske od M. edulis i sadrži manje mesa od M. edulis.[5] S obzirom na to procjenjuje se da M. edulis, u uvjetima uzgoja na splavima, ima ekonomsku vrijednost 1,7 puta veću od M. trossulus.[5] U Europi nastanjuje prostor od francuske atlantske obale prema sjeveru do Novaje zemlje i Islanda, ali ne i Baltičko more. U Francuskoj i na Britanskim otocima tvori hibridne zone s M. galloprovincialis, a ponekad se miješa i s M. trossulus.
Genetski zasebna loza M. edulis prisutna na južnoj hemisferi pripisana je podvrsti Mytilus edulis platensis (sada Mytilus platensis).[4]
(b) Nutrina lijeve ljušture
(c) Bez ljuštura, bočni prikaz zdesna prema mikro-CT snimci
D, dorsalno; V, ventralno; A, anteriorno; P, posteriorno
(b) Ukošeni dorsalni pogled na primjerak pod sedacijom
L, lijevo; R, desno; P, stražnji; A, prednji
GI, gastrointestinalni; D, dorsalni; V, ventralni; P, stražnji; A, prednji
Plave dagnje su beskralježnjaci koji žive u borealnoj i umjerenoj klimi, u međuplimnim područjima, pričvršćeni za stijene i druge tvrde podloge tankim, jakim (i donekle elastičnim) strukturama koje se nazivaju morske niti, a koje izlučuju bisalne žlijezde smještene u podnožju dagnje.
Školjka je trokutastoga oblika, izdužena sa zaobljenim rubovima. Površina školjke glatka je s izrezbarenim finim koncentričnim linijama rasta, ali bez zrakastih rebara. Školjke ove vrste mogu biti ljubičaste, plave ili ponekad smeđe boje, povremeno s radijalnim prugama. Vanjska površina školjke prekrivena je periostrakumom koji, kako erodira, otkriva obojeni prizmatični kalcitni sloj. Plave dagnje su polusesilne, imaju sposobnost odvajanja i ponovnog pričvršćivanja za površinu koja im omogućuje promjenu položaja.
Desni kapak
Lijevi kapak
Desni kapak
Lijevi kapak
- ↑ Gomerčić, Hrvoje, ur. 2014. Višejezični rječnik za ribarsku struku (PDF). Veterinarski fakultet u Zagrebu. Zagreb. str. 222. ISBN 978-953-8006-00-5
- ↑ Otkriven zarazni karcinom, ljudi ga svojim ponašanjem proširili svijetom. N1. 30. prosinca 2019. Pristupljeno 14. srpnja 2026.
- ↑ Mathiesen, Sofie Smedegaard; Thyrring, Jakob; Hemmer-Hansen, Jakob; Berge, Jørgen; Sukhotin, Alexey; Leopold, Peter; Bekaert, Michaël; Sejr, Mikael Kristian; Nielsen, Einar Eg. Listopad 2016. Genetic diversity and connectivity within Mytilus spp. in the subarctic and Arctic. Evolutionary Applications. 10 (1): 39–55. doi:10.1111/eva.12415. PMC 5192891. PMID 28035234
- 1 2 Borsa, P.; Rolland, V.; Daguin-Thiebaut, C. 2012. Genetics and taxonomy of Chilean smooth-shelled mussels, Mytilus spp. (Bivalvia: Mytilidae) (PDF). Comptes Rendus Biologies. 335 (1): 51–61. doi:10.1016/j.crvi.2011.10.002. PMID 22226163
- 1 2 Mallet, André L.; Carver, Claire E. 1995. Comparative growth and survival patterns of Mytilus trossulus and Mytilus edulis in Atlantic Canada. Canadian Journal of Fisheries and Aquatic Sciences. 52 (9): 1873–1880. Bibcode:1995CJFAS..52.1873M. doi:10.1139/f95-780
- 1 2 3 Eggermont, Mieke; Cornillie, Pieter; Dierick, Manuel; Adriaens, Dominique; Nevejan, Nancy; Bossier, Peter; Van Den Broeck, Wim; Sorgeloos, Patrick; Defoirdt, Tom; Declercq, Annelies Maria. 2020. The blue mussel inside: 3D visualization and description of the vascular-related anatomy of Mytilus edulis to unravel hemolymph extraction. Scientific Reports. 10 (1): 6773. Bibcode:2020NatSR..10.6773E. doi:10.1038/s41598-020-62933-9. PMC 7174403. PMID 32317671