Plemenita pečurka

Izvor: Wikipedija
Plemenita pečurka
Sistematika
Carstvo:Gljive
Koljeno:Basidiomycota
Razred:Agaricomycetes
Red:Agaricales
Porodica:Agaricaceae
Rod:Agaricus
Vrsta:A. bisporus
(J.E.Lange) Imbach (1946.)
Dvojno ime
Agaricus bisporus
Sinonimi
  • Psalliota hortensis f. bispora J.E.Lange (1926.)
Baze podataka

Plemenita pečurka ili šampinjon (lat. Agaricus bisporus) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae). Plemenita pečurka se uzgaja u više od 70 država[1] i jedna je od najčešće korištenih gljiva u kuhinji na svijetu.

Opis[uredi | uredi kôd]

  • Klobuk plemenite pečurke je širok do 10 centimetara, bijel, na dodir crvenkast, u početku polukuglast, poslije ispupčen, u starosti raširen i plosnat, gladak, u mladosti na rubovima ima ostatke ovoja.
  • Listići su slobodni i gusti, u početku bjelkasti, kasnije crvenkastosmeđi.
  • Stručak je visok do 6 centimetara, promjera do 1,5 cm, bijel, u početku pun, kasnije se prošuplji, zdepast, kratak, lako se odvaja od klobuka.
  • Meso je bijelo, na prerezu postane ružičasto, na zrelim gljivama smeđe, čvrsto, ugodnog mirisa i okusa.
  • Spore su eliptične, glatke, otrusina je smeđa.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Prirodno je rasprostranjena gljiva u Europi i Sjevernoj Americi. Raste na pašnjacima, u vrtovima, parkovima, uz putove, voli rasti na dobrom pognojenom tlu. Možemo je naći od lipnja do studenog. Masovno se uzgaja širom svijeta, jedna je od najčešćih gljiva.

Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]

Plemenita pečurka je jestiva, odlične kvalitete. Može se jesti i sirova.[2]

Sličnosti[uredi | uredi kôd]

U grupu Agaricus, čiji je predstavnik lipika, pripadaju: Agaricus abruptibulba Peck, Agaricus macrospora (Moell. ex Schff.) Pilat, Agaricus xanthoderma Genevier, Agaricus silvicola (Vitt.) Sace, koje na pritisak požute. Agaricus xanthoderma Gen. ili otrovna pečurka je otrovna i potreban je velik oprez prilikom ubiranja plemenite pečurke. Također je potrebno biti na oprezu da ne uberemo mladu zelenu ili bijelu pupavku koje su smrtno otrovne, a na dnu stručka imaju jako zadebljanje s ostacima bijelog ovoja.

Slike[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Cappelli A. 1984. Fungi Europaei:Agaricus (talijanski). Giovanna Biella. Saronno, Italy. str. 123–25
  2. Priroda i biljke: "Šampinjon", [1], www.plantea.com.hr, pristupljeno 30. 12. 2020

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Plemenita pečurka