Podrijetlo hrvatskih riječi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Zašto se kaže...

Indeks: 0-9 A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L Lj M N Nj O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž


A[uredi VE | uredi]

B[uredi VE | uredi]

Bilo

Riječ bilo je nastala iz hrvatske kajkavske riječi bil što je imenica tvorena od osnove glagola biti i dometka (sufiksa) o. Izvorno je značenje bil-bio". Riječ bilo zamjenjuje stranu riječ puls i rabi se jedino u hrvatskom jeziku.

C[uredi VE | uredi]

Crven

Hrvatski pridjev crven vjerojatno potjeće još iz staroslavenskog, iz riječi [crv], što je značio "jarkih boja". Ovaj je pridjev nastao iz riječi [crv] kao asocijacija na kasnolatinski "vermiculus" (<lat. vermis, crv) (vermiculus - košenil, crvac, od čijih se masnih osušenih tijela ženki dobivala najfinija grimizna boja).

Č[uredi VE | uredi]

Čeljust

Hrvatska riječ čeljust ime je za dio glave u kojem se nalaze zubi, nastalo je kao složenica je od hrvatskih riječi čelo i usta.

Ć[uredi VE | uredi]

Ćud

Riječ ćud potječe iz hrvatskog čakavskog narječja, ću+d što označava osjećaj, narav, običaj, a njezino je nastajanje moguće protumačiti kao spajanje osnova ću + d = ćud od čudo.

D[uredi VE | uredi]

Deka

Hrvatska riječ deka odnosi se na dva pojma: pokrivač za osobu i na kući.

[uredi VE | uredi]

Đ[uredi VE | uredi]

E[uredi VE | uredi]

F[uredi VE | uredi]

G[uredi VE | uredi]

Grad

Nakon seobe pučanstva na prostor današnje domovine Hrvati u samom početku nisu imali gradova, u vrijeme njihova dolaska na ove prostore uz obalu i na otocima opstala je nekolicina antičkih gradova dok su gradovi u unutrašnjosti bili potpuno razoreni u prethodnim seobama pučanstva. Nakon prvih stoljeća od doseljenja Hrvati počinju graditi nove gradove. Gradovi su nicali oko županijskih upravnih središta gdje su najprije župani izgradili obrambene utvrde staroslavenski prozvane gornji grad a podno njih na mjestima gdje su se održavali sajmovi nicala su nova naselja nazivana donji grad, nakon stvaranja Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva ponegdje je rabljena i mađarska riječ varoš za ta naselja. U čitavoj zapadnoj Europi toga vremena na sličan način nastajali su gradovi što je uočljivo i iz samih naziva na: francuskom cité i ville, njemačkom Burg i Stadt, engleskom city i town...
Najstarije značenje riječi grad čuva se u staroslavenskoj riječi ograda, gradovi su prvotno bili ograđeni kolcima. Hrvati su u praslavensko doba rabili riječ гордъ koja znači ograda od kolja. Od tada se očuvalo značenje riječi grad koja predstavlja nešto ograđeno, opkoljeno (okruženo kolcima). U srednjem vijeku kolce zamjenjuju čvršći materijali te nastaju utvrde – tako je grad dobio značenje utvrda ili kaštel. Isto podrijetlo riječi grad i ograda vidi se i u germanskim jezicima: englesko town (grad), njemačkome Zaun (ograda).

H[uredi VE | uredi]

I[uredi VE | uredi]

J[uredi VE | uredi]

K[uredi VE | uredi]

Kljaka - im. štap, duguljasti nepravilni, drveni; gl. 'kljakav' može označavati nespretnost.

Lj[uredi VE | uredi]

M[uredi VE | uredi]

N[uredi VE | uredi]

Nj[uredi VE | uredi]

O[uredi VE | uredi]

P[uredi VE | uredi]

Prhut

Prhut je riječ iz narodnih govora Hrvata srodna hrvatskim riječima "prhnuti", "pršiti", "lepršati", "prhko". Postoji i drugi oblik perut, koji se među Hrvatima izvorno rabi samo u kajkavskom narječju, a u standardni jezik ušla je koncem 19. stoljeća. U kajkavskim govorima perut označava prvobitno prhut na životinjama.

R[uredi VE | uredi]

Raskrižje

Riječ "raskrižje" nastala je od morfema "križ", a označava mjesto na kojemu se križa više cesta. U hrvatskom jeziku postoji i srodna riječ križanje koja je istog podrijetla, a označava mjesto na kojemu se križaju dvije ceste, dok riječ raskrižje označava više od križanja dviju cesta.

Robot

Riječ "robot" u hrvatski jezik ušla je iz češkog jezika, (češki robota = rad), prvi ju je uveo pisac K. Čapek koji je pomoću te riječi opisao sljedeći stroj: "Stroj vješt u radu, a ponaša se slično čovjeku, te obavlja zadaće umjesto čovjeka".

S[uredi VE | uredi]

Š[uredi VE | uredi]

T[uredi VE | uredi]

U[uredi VE | uredi]

O imenu rijeke Une

Riječ una na latinskom ne znači ni „jedna“ niti „jedina“. Riječ Una u latinskom niti je imenica, niti je pridjev nego prilog za način i vrijeme ili adverbijalna oznaka za način i vrijeme koja se prevodi sa skupa, zajedno ili u isto vrijeme. Latinska riječ „unicus“ znači „jedino“ ili ono što je u samo jednom primjerku, istina i ono što je jedino u svom rodu, a Una nije jedina u porodici rijeka. Postoji i pridjev „unice“ u latinskom jeziku, što se prevodi s „jedinstvena, izuzetna“, „izvrsna“, ali postoji i hrvatska imenica iz kajkavskog narječja „unda“ koja pored raznih hidronimskih kategorijalnih oznaka upravo označava i vir, vrtlog, pa i slap što najpreciznije opisuje Unu. Ali da bi se odlučilo o tome što predstavlja istinski korijen između više mogućnosti treba poznavati historiju jezika i zakonitosti kojima je podložna promjena riječi u tom jeziku. Japodi koji su prethodili Rimljanima na prostorima kroz koje protječe rijeka Una nisu mogli naslijediti nego samo preuzeti njeno ime iz latinskog. Vjerojatno su oni sami imali i neko vlastito ime za tu rijeku prije vlastitog romaniziranja, ali povijest pokazuje drukčiju istinu - skoro sve rijeke u BiH nose prosto ime voda došlo iz Keltskog, ilirskog, latinskog ili nekog gotskog jezika. Ni Unac ne bi dobio ime koje nosi zbog toga što bi njegovo ime muškog roda onda bilo - Jedinac. Očigledno je da je konačni oblikovatelj osobnih imenica Una i Unac bio neki, slavenski jezik, najvjerojatnije hrvatski, ako ime nije slavenizirano u prvom valu Slavena oko 6. stoljeća.
A Unac, budući da se ulijeva u Unu, da se sljubljuje s njom, da se prikapča k njoj, ne potječe od pridjeva „uncus“, iliti „kuka“, kako bi se moglo pomisliti. To je izvedenica iz „unda“ i najtipičnija je slavenska, hrvatska i kajkavska gradnja imenice.


Uhititi

Riječ uhititi potječe iz hrvatske kajkavske riječi hititi, što znači baciti, s prijedlogom u, što zajedno znači ubaciti. Taj izraz je doslovno opisivao srednjovjekovni postupak tamničara prema osuđenima, pa i danas u povijesnim knjigama možemo naći da je neki osuđenik bio „bačen ili hićen u tamnicu“. Tamnice su bile većinom tamni podrumi ispod tvrđava, no većina ondašnjih podruma kao i tavana nije imala posebna stubišta, pa se je u podrum silazilo, isto kao i na tavan, po ljestvama. Za tavan su ljudi dignuli poklopac na stropu i postavili ljestve po kojima su se penjali, a za silazak u podrum (tamnicu) dignuli su poklopac s poda i postavili ljestve po kojima su se spuštali u podzemlje. No, kad je trebalo zločinca „baciti u tamnicu“ onda se nisu trudili da mu postave ljestve po kojima će se spuštati, nego su ga jednostavno bacili, „hitili“, unutra, dakle ubacili ili „uhitili“.

V[uredi VE | uredi]

Z[uredi VE | uredi]

Zamijetiti

Riječ je nastala od narodnog hrvatskog kajkavskog izraza "primetiti", što se na hrvatskom književnom jeziku izgovara "primijetiti". U novije vrijeme zamijenjen je prijedlog pri u za te je tako nastao novi oblik zamijetiti. Ova riječ se rabi samo u hrvatskom jeziku, a znači uočiti i zapaziti kad se radi o percepciji stvari i događaja.

Od glagola primijetiti nastala je i imenica primjedba. Riječ primjedba rabi se u hrvatskom jeziku kao dodatak za hrvatske riječi žalba opaska i napomena.

Ž[uredi VE | uredi]