Podsatelit

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Umjetnički koncept egzomjeseca Kepler-1625b I kako orbitira oko egzoplaneta Kepler-1625b. Za Kepler-1625b se misli da bi i sam mogao imati podsatelit.

Podsatelit je prirodni ili umjetni satelit koji orbitira oko drugog prirodnog satelita, tj. "mjesečev mjesec".

Iz empirijskog ispitivanja prirodnih satelita u Sunčevom sustavu proizlazi da podsateliti mogu biti elementi planetarnih sustava. U Sunčevom sustavu, divovski planeti imaju velike zbirke prirodnih satelita. Većina otkrivenih egzoplaneta su divovski planeti; barem jedan, Kepler-1625b, može imati vrlo velik egzomjesec, nazvan Kepler-1625b I.[1][2] Stoga je razumno pretpostaviti da mogu postojati podsateliti u Sunčevom sustavu i u drugim planetarnim sustavima.

Bez obzira na to, od 2018. nije poznat niti jedan "mjesečev mjesec" ili podsatelit u Sunčevom sustavu ili izvan njega. U većini slučajeva, plimni učinci planeta učinili bi takav sustav nestabilnim.

Mogući prirodni slučajevi[uredi | uredi kôd]

Reja[uredi | uredi kôd]

Umjetnički prikaz prstenova oko Reje, Saturnovog mjeseca

Moguće otkrivanje[3] prstenastog sustava oko Saturnovog prirodnog satelita Rea dovelo je do izračuna koji su pokazali da će sateliti koji orbitiraju oko Ree imati stabilne orbite. Nadalje, smatra se da su pretpostavljni prstenovi uski,[4] pojava obično povezana s pastirskim mjesecima. Međutim, ciljane slike snimljene svemirskom letjelicom Cassini nisu uspjele otkriti nijedan podsatelit ili prsten povezan s Rejom veličine manje od nekoliko milimetara.[5]

Japet[uredi | uredi kôd]

Također je bilo predloženo da je Saturnov satelit Iapetus u prošlosti posjedovao podsatelit; ovo je jedna od nekoliko hipoteza koje su postavljene da bi se objasnio njegov neobični ekvatorijalni greben.[6]

Umjetni podsateliti[uredi | uredi kôd]

Mnoge letjelice su orbitirale Mjesecu, uključujući letjelice iz programa Apollo. Od 2018., nijedna letjelica nije orbitirala nijedan drugi mjesec. Sovjetski Savez bezuspješno je 1988. pokušao postaviti dvije robotske sonde na kvazi orbite oko marsovskog mjeseca Fobosa.[7] Ali u lipnju 2022. bit će lansiran Jupiter Icy Moons Explorer (JUICE) za kojeg se očekuje se da će u Jupiterovu orbitu biti umetnut u siječnju 2030. godine. Ako misija uspije, letjelica će provesti osam mjeseci u orbiti oko Ganimeda, pritom će postati prva svemirska letjelica koja je ušla u orbitu nekog prirodnog satelta osim Mjeseca.[8]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Drake, Nadia. 3. listopada 2018. Weird giant may be the first known alien moon - Evidence is mounting that a world the size of Neptune could be orbiting a giant planet far, far away. National Geographic Society. Pristupljeno 11. listopada 2018.
  2. Hubble finds compelling evidence for a moon outside the Solar System. Hubble Space Telescope. 3. listopada 2018. Pristupljeno 11. listopada 2018.
  3. The Dust Halo of Saturn's Largest Icy Moon, Rhea. Science. 319 (5868): 1380–1384. 7. ožujka 2008. Pristupljeno 12. listopada 2018.
  4. Hecht, Jeff. 6. ožujka 2008. Saturn satellite reveals first moon rings. New Scientist. Pristupljeno 12. listopada 2018.
  5. Tiscareno, Matthew S. Srpanj 2010. Cassini imaging search rules out rings around Rhea. Geophysical Research Letters. 37 (14). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. srpnja 2013. Pristupljeno 19. travnja 2020.
  6. Fitzpatrick, Tony. 13. prosinca 2010. How Iapetus, Saturn's outermost moon, got its ridge. the Source. Washington University in St. Louis. Pristupljeno 12. listopada 2018.
  7. Edwin V. Bell II. 11. travnja 2016. Phobos Project Information. NASA Space Science Data Coordinated Archive. NASA. Pristupljeno 15. listopada 2018.
  8. Elizabeth Howell 14 February 2017. JUICE: Exploring Jupiter's Moons (engleski). Pristupljeno 19. travnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)