Poganovci

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Poganovci
Poganovci na karti Hrvatska
Poganovci
Poganovci
Poganovci na zemljovidu Hrvatske
Županija Zastava Osječko-baranjske županije.png Osječko-baranjska županija
Općina/Grad Podgorač (grb).gif Podgorač
Površina 25,55 km²
Nadmorska visina 92 m
Zemljopisne koordinate 45°29′20″N 18°23′56″E / 45.489°N 18.399°E / 45.489; 18.399Koordinate: 45°29′20″N 18°23′56″E / 45.489°N 18.399°E / 45.489; 18.399
Stanovništvo (2001.)
 - Ukupno 295[1]
 - Gustoća 11,55 st./km²
 - Broj domaćinstava 122 [2]
Stanovništvo (2011.)
 - Ukupno 238
 - Gustoća 9,32 st./km²
 - Broj domaćinstava 95
Pošta 31432 Budimci
Pozivni broj +385(0)31
Autooznaka NA
Crkva svetog Ilije.jpg
Poganovci, crkva Svetog Ilije

Poganovci su selo u općini Podgorač, u Slavoniji, smješteno između Osijeka i Našica, te u neposrednoj blizini gradova Đakova i Valpova.

Povijest[uredi VE | uredi]

Sadašnje naselje nastalo je nakon oslobađanja od Turaka početkom 18. stoljeća. Nalazi srednjovjekovnog novca, preživljavanje predturskih toponima, te gradina u šumi (Krndija) potvrđuju međutim kako je kontinuitet života na užem području sela znatno duži. Nakon uspostavljanja civilne uprave u Slavoniji 1745. godine Poganovci potpadaju pod upravu valpovačkog vlastelinstva, grofova Hilleprand – Prandau, odnosno nakon izumiranja obitelji 1885. grofova Normann-Ehrenfels.[3] Nakon ukidanja kmetstva 1848.-49. godine seljani dobivaju oranice, no ne i okolne kvalitetne, djelom hrastove šume koje ostaju pod upravom vlastelinstva.

Upravo zbog šumskog bogatstva Poganovci postaju značajnim centrom unutar gospodarstva valpovačkog vlastelinstva, te se u njemu podiže ciglana, parna pilana, a naposljetku i prizemni lovački dvor, dio kojega i danas postoji. Nakon 1945. godine šume prelaze u državno vlasništvo. [4]

Jezgru sadašnjeg stanovništva Poganovaca, te obližnjih Budimaca, čine dvije naseljeničke struje s početka 18. stoljeća – jedna iz Baranje i šireg područja Mađarske (porodice Balatinac, Prekodravac, Viljanac, Koronsovac, itd.), a druga iz Bosne (Branković, Bugarinović, Damjanović, Lazić, Milošević, Stanivuković, Zdjelarević, Živković, Đurašinović, itd.).[5] Nakon stradavanja sela u Drugom svjetskom ratu u selo se četrdesetih i pedesetih godina kolonizira niz ličkih, banijskih porodica (Bulat, Čugalj, Metikoš, Vukšić), a pojedine porodice se iz ranih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine doseljavaju u selo kupujući kuće (Ježovita). Posljednja velika promjena u sastavu stanovništva nastupa devedesetih godina 20. stoljeća, kada oko polovine dotadašnjih stanovnika zamjenjuje svoje stambene objekte s Hrvatima iz srijemskog sela Gibarac.

Nakon gradnje Poganovačko – kravičkog kanala u prvoj polovini 19. stoljeća, koji i danas služi svrsi odvodnje poplavnog područja oko rijeke Vuke, isušuje se djelomično močvarni teren oko sela.

Berečak


Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Od ostalih zgrada u selu svakako valja spomenuti osnovnu školu. Sagrađena je početkom dvadesetih godina kao visoka jednokatna zgrada. Spaljena u Drugom svjetskom ratu, obnovljena je u ponešto pojednostavljenim oblicima nakon njegova završetka.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[6]


Prema prvim rezultatima Popisa stanovništva 2011. u Poganovcima je živjelo 238 stanovnika u 95 kućanstva[7].

Kultura[uredi VE | uredi]

U pojedinim je ulicama u selu još uvijek su dobro sačuvani brojni primjerci autohtone narodne arhitekture. Nažalost izvorni ambijenti, zbog starenja sela, rušenja starih objekata, te gradnje novih i okolini neprilagođenih kuća, brzo nestaju. Od objekata etnografske baštine svakako treba istaknuti drveni ambar kraj kuće Koronsovac.

U selu postoje dvije crkve, stara, pravoslavna, Svetog Ilije, zaštićeni spomenik kulture, sagrađena je u prvoj polovini 19. stoljeća s izrazito kvalitetnom kupolom zvonika iz 1913. godine. [8] U crkvi su čuvane stare ikone manastirske crkve u Orahovici poklonjene poganovačkoj crkvi nakon postavljanja novog ikonostasa Pavla Simića 1867. godine, sve dok se nije uvidjela njihova vrijednost, nakon čega su, početkom 20. stoljeća, vraćene natrag u manastir. Mjesto ovog ikonostasa tada je postavljen novi, sadašnji, vjerojatno rad zagrebačkog slikara Josipa Kovačevića, zanimljiv primjer akademskog slikarstva s početka stoljeća. Gotovo cijelo vrijeme postojanja selo je spadalo pod upravu pravoslavne parohije u susjednim Budimcima.[9]

Kratko, početkom 19. stoljeća, imalo je vlastitu parohiju kojom je administrirao Poganovčanin Branković. Do 1810. poganovačka je crkva bila posvećena Svetom Duhu, a nakon toga, sve do danas, Svetom Iliji. Blagdan se slavi 2. kolovoza po novom kalendaru kao tradicionalni Kirbaj, crkveni god.

Budimačko – poganovačka parohija pripadala je do 1918. Arhidijecezi sremskoj, potom, kratko, do početka tridesetih godina Požeškoj eparhiji, a od tada do danas Osječkopoljskoj i baranjskoj eparhiji. Matične knjige i parohijska kronika uništene su u požaru budimačke crkve u Drugom svjetskom ratu.

Katolička crkva Svetog Ivana Nepomuka sagrađena je krajem devedesetih godina 20. stoljeća, po projektu našičkog arhitekta.

Katolici Poganovaca do devedesetih su godina bili dio brođanačke župe u sastavu Pečuške (do 1918.), odnosno đakovačke biskupije (od 1918. do danas). Nakon utemeljenje rimokatoličke župe Presvetog Trojstva u Budimcima, Poganovci postaju njezina filijala i pripadaju čepinskom dekanatu Đakovačko-osječke nadbiskupije.[10]

Šport[uredi VE | uredi]

Ostalo[uredi VE | uredi]

  • Lovačko društvo "Srna" Poganovci

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1]
  2. [2]
  3. Dragan Damjanovic. "Architecture of the Valpovo Estate in the 19th Century (Arhitektura Valpovačkog vlastelinstva u 19. stoljeću), in: Valpovački vlastelini Prandau-Normann (Valpovo Landowners Prandau-Normann), Osijek, Valpovo, 2018., 177-195. (full text in Croatian and English)" pristupljeno 17. veljače 2019.
  4. O valpovačkom vlastelinstvu u: Igor Karaman, Valpovačko vlastelinstvo. Ekonomsko historijska analiza, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, knjiga 13, Zagreb, 1962.
  5. O dvije struje useljavanja u Poganovce: Stjepan Pavičić, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Knjiga 47, Zagreb, 1953., str. 140; Mirko Marković, Slavonija. Povijest naselja i podrijetlo stanovništva, Golden marketing, Zagreb, 2002., str. 493
  6. Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
  7. [3]
  8. Izvod iz Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske br. 6/2003; [4]
  9. Dragan Damjanovic. "Pravoslavna crkva svetog Ilije u Poganovcima (The Orthodox Church of Saint Elias in Poganovci)". Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti, LVII (2014); 91-101 pristupljeno 17. veljače 2019.
  10. Banović, Anica. Popis župa | pristupljeno 17. veljače 2019.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Poganovci