Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Pokolj hrvatskih vojnika u Odesi je bio ratni zločin koji je dugo bio prešućivan u povijesnoj znanosti za vrijeme postojanja Jugoslavijâ.

Uvod[uredi VE | uredi]

Pod utjecajem Jugoslavenskog odbora i srpske vlade, hrvatski domobrani su bili novačeni iz ruskog zarobljeništva (što nije bilo u skladu s međunarodnim ratnim pravom), kako bi tvorili neku jugoslavensku dobrovoljačku postrojbu na solunskom bojištu. Okupljeni u Odesi, Hrvati-dragovoljci tražili su da budu upućeni na bojište pod jugoslavenskim, a ne srpskim, imenom i znakovljem, čemu su se protivili srpski časnici. U napetu ozračju, punom nepovjerenja, izbijali su sukobi s tragičnim posljedicama. Među njima najpoznatiji je pokolj 13 dragovoljaca u listopadu 1916. godine. Dovoljni sami sebi, Srbi ne samo da nisu cijenili dragovoljce nego su radili sve da bi im zagorčali život: dragovoljci-časnici bili su neravnopravo materijalno tretirani, kazne nad vojnicima bile su drastične a bilo je i nasilnog regrutiranja tzv. »silovoljaca«. Slučaj s dobrovoljcima u Odesi bio je nagovještaj odnosa u budućoj državi ako pobijedi srpska koncepcija o njezinu stvaranju. O tome je Miroslav Krleža pisao:[1]

Wikicitati „U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi, u »Kanatnom zavodu«, gdje se masakriralo en mass i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru, da ne treba da znade tko su ti ljudi, »jer to su Hrvati«. U Odesi se klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici...[2]
(Miroslav Krleža)

Tako su još 1916. i 1917. godine su Srbi i ruski Kozaci prisiljavali hrvatske vojnike u ruskom zarobljeništvu pristupiti jugoslavenskoj legiji. Pri tome su se služili fizičkom prisilom (premlaćivanjem), obrednim ponižavanjima (hrvatske vojnike su tjerali da kopaju vlastite grobove), ubojstvima (nabijanjem na kolce) i ponižavanju mrtvih tijela (bacanjem istih u more).[3]

Zbog ovog zločina, koji je jedan od najvećih sramota u srpskoj povijesti, Prvi svjetski rat bio je zapostavljen u povijesnoj znanosti jugoslavenskoga režimskog karaktera, zbog zlodjela srpske vojske u Odesi. Ondje su časnici srpske vojske nasilno prevodili hrvatske zarobljenike u srpske dobrovoljačke postrojbe”, pri čemu su Hrvati, prije pristupanja, bili prisiljavani da se očituju Srbima. Budući da su se hrvatski zarobljenici odupirali tome, srpski su ih časnici zlostavljali, pri čemu su mnogi hrvatski vojnici od zlostavljanja ostali sakati.[4][5]

Mrtvi[uredi VE | uredi]

Iako jedni izvori govore o 13 žrtava, drugi izvori navode daleko veće brojke.

Prema podatcima dr Slavka Pavičića i ing. Franje Perše, počinitelji su Srbi i ruski kozaci. Mjesto zločina je Odesa. Radi se o 10.000 hrvatskih vojnika koje su Srbi i ruski kozaci pobili i bacili u Crno more.[6]

Razlog zašto su smaknuti je taj što su odbili pristupiti t.zv. jugoslavenskoj legiji. Osim što je prisilna mobilizacija ratnih zarobljenika nedopustiva, t.zv. jugoslavenska legija je bila i nacionalno ponižavanje hrvatskih zarobljenika, jer ih se u njoj tjeralo da se odreknu hrvatskog imena i da postanu Srbi. [7]

Već prije toga su Srbi brojne hrvatske zarobljenike nabili na kolce ili su ih osakatili žive, odrezavši im dijelove tijela. Zabilježeno je svjedočenje jednog grobara iz Odese u kojem je rekao da su mu Srbi jedne noći dovezli tijela 18 Hrvata da ih ukopa. Kad je zaiskao osobne podatke mrtvih Hrvata, jer se to moralo po propisima, Srbi su mu doslovno odgovorili: "To su Hrvati, pa ne morate znati". Dr Aleksandar Horvat, predsjednik Čiste stranke prava, doznavši o odeskim grozotama, reagirao je 6. srpnja 1918. u Hrvatskome državnom saboru interpelacijom naslova Grozote u Odesi . [8]

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Hrsvijet Tomislav Jonjić: «Hrvati su morali umrijeti, da bi Jugoslavija živjela!», 7. svibnja 2011., pristupljeno 15. lipnja 2011.
  • Hrsvijet Davor Dijanović: EU-ropsko-jugosfersko jednoumlje za nova desetljeća terora i neslobode?, 6. lipnja 2011., pristupljeno 15. lipnja 2011.
  • Hrvatska čista stranka prava Ivan Gabelica: Otac Domovine dr. Ante Starčević, 28. veljače 2008. 112. obljetnica smrti!, pristupljeno 15. lipnja 2011.

Autor se poziva na: Dr. Stjepan Matković: Ratni zločini nad Hrvatima u Odesi, "Politički zatvorenik" br. 141. str. 41. - 42., i br. 142., str. 35. i 36.

  • Hrvatsko žrtvoslovno društvo Iz Zbornika radova Drugog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa - Da se ne zaboravi "Vukovar 2001." - 488 str., Zagreb 2002. - Zvonimir Puškaš (za podatak da je Aleksandar Horvat bio iz Čiste stranke prava)

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske za Wikipediju na hrvatskome jeziku. HKV Logo.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća. Vidi dopusnicu Hrvatskoga kulturnog vijeća za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

  1. Matica hrvatska, Hrvatska revija br.2/2004. Ljubomir Antić: Prvi svjetski rat i Hrvati
  2. Matica hrvatska, HR, 2/IV Ljubomir Antić: Prvi svjetski rat i Hrvati
  3. Hrsvijet Tomislav Jonjić: «Hrvati su morali umrijeti, da bi Jugoslavija živjela!», 7. svibnja 2011., pristupljeno 15. lipnja 2011.
  4. akademik Dubravko Jelčić: Jelčić: Odesa prešućena jer je bila jedna od najvećih sramota u srpskoj povijesti, Sekula Gibač: Srpska pobuna u Hrvatskoj 90/91. godine provedba je projekta čiji plan je zacrtan davno prije stvaranja samostalne Hrvatske, okrugli stol “Hrvatska i Prvi svjetski rat” održan u prostorijama Hrvatskoga slova o položaju Hrvatske i hrvatskom udjelu u Prvom svjetskom ratu te njegovim posljedicama za hrvatski narod, narod.hr, 27. lipnja 2014.
  5. HINA: Održan okrugli stol "Hrvatska i Prvi svjetski rat" - U Hrvatskom slovu održan okrugli stol "Hrvatska i Prvi svjetski rat", Hrvatsko kulturno vijeće, 27. lipnja 2014.
  6. Slavko Pavičić, Franjo Perše, »Hrvatska vojna poviest», Zbornik «Naša domovina», sv.1, Zagreb, 1943., str. 200.
  7. Hrsvijet Davor Dijanović: EU-ropsko-jugosfersko jednoumlje za nova desetljeća terora i neslobode?, 6. lipnja 2011., pristupljeno 15. lipnja 2011.
    Autor se poziva na: Dr Slavko Pavičić – ing. Franjo Perše:»Hrvatska vojna poviest», Zbornik «Naša domovina», sv.1, Zagreb, 1943., str. 200.
  8. Hrsvijet Davor Dijanović: EU-ropsko-jugosfersko jednoumlje za nova desetljeća terora i neslobode?, 6. lipnja 2011., pristupljeno 15. lipnja 2011.
    Autor se poziva na: Aleksandar Horvat: Grozote u Odesi, interpelacija u Hrvatskom državnom saboru, Zagreb, 6. srpnja 1918., passim.