Pokolj u Trusini

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Pokolj nad Hrvatima u selu Trusina je naziv za događaje od 16. travnja 1993. i neposredno nakon toga u širem području sela Trusina kada je stradalo šest hrvatskih bojovnika i šesnaest civila u sukobu Armije BiH i HVO. [1]

Tijek događaja[uredi VE | uredi]

Selo Trusina se nalazi u općini Konjic u BiH. Između 8 i 9 sati ujutro 16. travnja počele su borbe između Armije BiH i HVO. Nakon prvih nekoliko sati postrojba Armije BiH pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage probila je hrvatsku obranu i tom prilikom zarobila hrvatske bojovnike. Osam pripadnika HVO-a je postrojeno i strijeljano, a 16 civila je ubijeno na raznim lokacijama. Preostali civili, uglavnom žene i djeca su bili zatočeni u nekoliko privatnih kuća, a poslije su pušteni da odu iz sela.

U ovim događajima je ubijeno ukupno 24 Hrvata. Ubijeno je 19, ranjeno četvero hrvatskih civila, a među stradalima je bilo i dvoje djece, starosti dvije i četiri godine. Ubijena su i tri vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su se prethodno predali.[2]

Za razliku od pokolja nad Bošnjacima u Ahmićima koji se dogodio baš isti dan, i gdje se promptno pojavio UNPROFOR i snimateljske postave velikih svjetskih televizijskih postaja, mučki ubijeni Hrvati sela Trusina nisu nikad dočekali takvo medijsko pokriće. [3]

Medijsko pokriće se nije promijenilo ni poslije, kada su 14. studenog 1994., 570 dana poslije ratnog zločina, preneseni posmrtni ostatci ubijenih Hrvata na katoličko groblje Jedinice u Ljutom Docu, odnosno groblju Kraljevine. Jedan ubijeni nije prenesen, jer su ga ratni zločinci ubili tako da je on izgorio s vlastitom kućom.

2004. godine je izgrađen skromni spomenik, no bez ikakve naznake da se radi o osobama koje su ubijene zato što su Hrvati.

Istraga i suđenja[uredi VE | uredi]

U svezi s ovim zločinom bosanskohercegovačka policija sredinom rujna počela je s uhićenjima osumnjičenika za zločin, među kojima su Mustafa Buturović, Jusuf Hadžajlija, Nusret Avdibegović, Senad Memić, Salko Gušić, Sefer Halilović, Nedžad Hodžić zvani Džon Vejn, Mensur Memić Menta, Dževad Salčin Struja i Senad Hakalović. U svezi s ovim zločinom bosanskohercegovačka policija uhitila je prosinca 2009. jednog bošnjačkog časnika zbog ovog zločina. 22. ožujka 2010. bosanskohercegovačka policija uhitila je bivšega zapovjednika bošnjačkih snaga zbog njegove uloge u ubojstvu 19 hrvatskih civila u Trusini. Prema navodima, uhićen je jer "kao viši časnik, koji je znao da su članovi njegove brigade počinili zločin, nije učinio ništa da bi kaznio počinitelje". Hakalović je zapovijedao dvjema brigadama čijim članovima optužnica pripisuje krivnju. U veljači je policija uhitila i zapovjednika druge brigade, Zulfikara Ališpage.[2]

Prema kazivanjima svjedoka na suđenju za ratne zločine Mensuru Memiću, Dževadu Salčinu, Nedžadu Hodžiću, Nihadu Bojadžiću i Zulfikaru Ališpagi - koji su 1993. godine bili pripadnici jedinice "Zulfikar" optuženih za ratne zločine tijekom 2011.[4] i 2012. godine[5], snage Armije BiH su bile vrlo nadmoćne nad slabom stražom HVO koja je čuvala selo, te su se 4 pripadnika HVO predala nakon što su shvatili da su pripadnici Armije BiH ušli u selo i zarobili sve civile. Sva četvorica zarobljenih pripadnika HVO je strijeljano, a pobijeno je još 18 civila.

U travnju 2012. godine je - nakon što je priznala krivnju - za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i civila osuđena Rasema Handanović, pripadnica jedinice "Zulfikar" i sudionica zločina u Trusini. Uzevši u obzir da je u trenutku zločina imala svega 21 godinu i da je djelovala prema naredbama i da iskazuje žaljenje, sud ju je osudio je na pet godina zatvora [6]; a jedan od razloga za nisku kaznu je i njeno pristajanje da svjedoči protiv ostalih osumnjičenih za zločin u Trusini. [7]

Sjećanje na žrtve[uredi VE | uredi]

14. travnja 2017., UDIK je predstavio knjigu o pokolju u Trusini. Predsjednik UDIK-a, Edvin Kanka Ćudić, izjavio je tom prilikom:

"Mi smo željeli da stavimo trajni zapis svega onoga što se dogodilo a ustvari da ponudimo široj javnosti Bosne i Hercegovine, sud o tome zločinu, odnosno nemogućnost zaboravljanja takvog zločina jer morate znati da je Trusina nekako kada su u pitanju zločini u Bosni i Hercegovini dosta zanemarena, odnosno da nema tu mnogo polemike i diskusije što se tiče toga zločina."[8]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Opis počinjenog zločina
  2. 2,0 2,1 Index.hr Z.J. Uhićen bivši zapovjednik bošnjačkih snaga osumnjičen za ubojstvo 19 hrvatskih civila, 22. ožujka 2010. (pristupljeno 2. siječnja 2019.)
  3. MKSJ Zapisnik sa suđenja
    "At the end of the report signed by Slobodan Lovrenović, the president's public relations advisor, it is emphasised that many heavy, but insufficiently investigated crimes mainly against the civilian Croat population in which several hundred people were massacred at Trusina, Doljani, Maljina, Kiseljak, Uzdol, and Tarcin, were not treated to the satisfactory extent by the international organisations in charge of establishing war crimes and the protection of human rights".
  4. [http://www.hercegovina.info/vijesti/vijesti/bih/sudjenje-za-zlocine-armije-bih-u-trusini-postrojili-su-zene-i-djecu-a-onda-i-vojnike-hvo-a#news_view "Suđenje za zločine Armije BiH u Trusini: Postrojili su žene i djecu, a onda i vojnike HVO-a" "HercegovinaInfo 20.12.2011.
  5. [http://www.hercegovina.info/vijesti/vijesti/bih/jeziva-ispovijest-svjedokinje-o-zlocinima-armije-bih-nad-hrvatima-u-trusini "Jeziva ispovijest svjedokinje o zločinima Armije BiH nad Hrvatima u Trusini" "HercegovinaInfo 5.12.2012.
  6. [http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/rasema-handanovic-osudzena-na-5-godina-zatvora-zbog-ubojstva-18-hrvatskih-civila-i-vojnika.html "Rasema Handanović osuđena na 5 godina zatvora zbog ubojstva 18 hrvatskih civila i vojnika" Dnevnik.hr 30.4.2012.
  7. [1]
  8. Najgori sistem suočavanja s prošlošću je bavljenje isključivo svojim žrtvama, Vijesti, 14-04-2017

Djela na ovu temu[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]