Policijsko nasilje

Izvor: Wikipedija

Policijsko nasilje ili policijska brutalnost u kriminologiji je pojam koji označava prekomjernu, neovlaštenu ili neopravdanu uporabu tjelesnog ili psihičkog nasilja nad osobama[1] Postoji niz oblika neprimjerenog ponašanja policije koja uključuju primjerice lažna uhićenja, zastrašivanje, političke represije, seksualno zlostavljanja ili korupcija.[2]

Uporaba sile policiji je dopuštena samo pod određenim uvjetima i samo na razumnoj mjeri.

Policijska brutalnost je zakonski zabranjena i sankcionira se diljem svijeta.

Nezavisni nadzor[uredi | uredi kôd]

Različite društvene skupine kritiziraju i dokumentiraju policijske brutalnosti. Te skupine često naglašavaju potrebu za nadzor toj nasilja od strane nezavisnih civilnih ustanova. Razne nevladnine organizacije poput Amnesty Internationala s preko 3 milijuna članova i simpatizera diljem svijeta su aktivne u pitanju suzbijanja ili sankcioniranja policijske brutalnosti.[3]

Slučajevi u Hrvatskoj[uredi | uredi kôd]

  • U studenom 2013. godine Darko Pajičić teško je ozlijeđen od policajca Saše Sabadoša kad je pokušao skinuti ploču s ćiriličnim natpisom na zgradi Policijske uprave u Vukovaru. Darko Pajičić je umro od posljedica 21. studenog 2015.[4]

Službeni stav policije bio je da je policajac postupio u skladu s ovlastima. U međuvremenu je podignuta i kaznena prijava protiv policajca zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda .[5]

Slučajevi u SAD-u[uredi | uredi kôd]

U Sjedinjenim Američkim Državama razni su politički i društveni pokreti uključeni u suzbijanje prekomjernog nasilja od strane policije: Tijekom pokreta za građanska prava tijekom 1960-ih, protu-ratnim prosvjedima, Ratu protiv droga, i globalnom ratu protiv terorizma te policijske pucnjave protiv nenaoružanih crnaca. Nekoliko pripadnika vojne policije Sjedinjenih Američkih Država bili su odgovorni za mučenja u Abu Ghraibu i zlostavljanja zatvorenika tijekom incidenata u Iraku su osuđeni na zatvorske kazne."[6]

Slučajevi u Njemačkoj[uredi | uredi kôd]

Godišnje broj pritužbi protiv policijskih službenika u Njemačkoj doseže oko 1600.Od tih prijava oko 3% dovelo je do podizanja optužnice.[7]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Norbert Pütter (2000): Polizeiübergriffe – Polizeigewalt als Ausnahme und RegelInačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2013.. Bürgerrechte & Polizei/CILIP 67 (3/2000)
  2. Martinelli TJ. (2007). Minimizing Risk by Defining off-Duty Police Misconduct
  3. Amnesty International Report 2007. Amnesty International. 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. kolovoza 2007. Pristupljeno 8. kolovoza 2007.
  4. http://www.sloboda.hr/akcija-pajicic-do-istine/
  5. http://www.vecernji.hr/hrvatska/preminuo-darko-pajicic-branitelj-ozlijeden-prilikom-razbijanja-cirilicne-ploce-1039072/
  6. Stephanie Nebehay (November 28, 2014). U.N. torture watchdog urges U.S. crackdown on police brutalityInačica izvorne stranice arhivirana 23. studenoga 2015.. Reuters. Retrieved March 19, 2015.
  7. http://www.sueddeutsche.de/bayern/gewalt-bei-einsaetzen-warum-anzeigen-gegen-polizisten-selten-zur-anklage-fuehren-1.1353503%7C"Beamte[neaktivna poveznica] unterliegen Gruppendruck"