Političko-medijski kompleks

Izvor: Wikipedija

Političko-medijski kompleks (PMK) složenica koja je skupno ime za sistematičku, složenu simbiotičku mrežu[1] koju sačinjavaju: država, politička klasa, vladajuća klasa i masovni mediji. U PMK-u postoji jako međudjelovanje, utjecaj i ovisnost između medija (osobito multinacionalnih medija) o zakonodavnom ogranku države i izvršnim organima države kao na primjer policije. U PMKu je osobito važno izričito primjenjivanje slova zakona.[2]

Diagram političkog-medijskog kompleksa

Pojam PMK se također rabi za opisivanje dosluha između države, pojedinih političara i medijske industrije koja umjesto informiranja javnosti sa svojim izvješćima i programima rabi te iste programe za manipuliranje s javnim mnijenjem.[3][4]

U novije vrijeme postoji sve više primjera gdje internetski portali (za razliku od tradicionalnih medija) su revniji u rabljenju PMK okvira u svojoj kritičkom pisanju o medijima.[5]


Rane medijske institucije[uredi | uredi kôd]

Prije pojave tiskarskog stroja u 15. stoljeću ljudi su se informirali preko gradskih vjesnika, preko propovjedaonice u crkvi, u gostionicama, ili kroz razgovor s drugim ljudima u svojoj okolici. Gradski vjesnici obično su išli pješice, iz mjesta u mjesto prenoseći vjesti i poruke koje su tadašnje vlasti (vladar) htio prenijeti svojim podanicima: obavjest o novom zakonu, vijesti o važnim događajima za zajednicu ili vjesti o nekom ratu. Ove rane medijske institucije bile su u izravnoj upravi vladajuće klase, i kao takve bile su izravno njima podložne.[6]

Pojavom tiskarskog stroja, nastale su inovacije kao tiskanje vijesti na papiru. Corantos su bile prvi redoviti letci, i primjer su ranog političkog–medijskog kompleksa. Primjerice u Engleskoj, corantosi su prenosili inozemne vijesti, jer su domaće vijesti bile pod cenzurom (upravom) krune koja je htjela manipulirati s informacijam su mogle biti dostupne narodu. Kasnije, corantosi su postali redoviti časopisi koji su bili izloženi manjoj političkoj upravi nego prije, i bili su uzor prvih oblika industrijaliziranih medija.[7]

Tiskani mediji[uredi | uredi kôd]

Radio[uredi | uredi kôd]

Film[uredi | uredi kôd]

Televizija[uredi | uredi kôd]

Internet[uredi | uredi kôd]

Vrela[uredi | uredi kôd]

  1. Hacking reveals power network. BBC. 13. rujna 2011. Pristupljeno 2. travnja 2015.. Novinski članak koji se pojavio u britanskim novinama "News of the World" koji je bio iza skandala oko pravno nedozvoljenim pristupu mobitelima, otkrio je mrežu u kojima su okrivene zavjereničke veze između visoko pozicioniranih političarima, policije ii medija
  2. Filkin report: Police warned over press links. BBC. 4. siječnja 2012. Pristupljeno 2. travnja 2015.. U Filkinovom izvještaju napisano je da su uski odnosi između dijelova Scotland Yarda i medija, koji su nanjeli "veliku štetu" ugledu Scotland Yarda
  3. Swanson, David L. "The Political-Media Complex at 50: Putting the 1996 Presidential Campaign in Context." American Behavioral Scientist 40 (1997): 1265.
  4. Rawnsley, Andrew. 13. svibnja 2001. A conspiracy that threatens democracy. The Observer. str. 29. Pristupljeno 2. travnja 2015.. Političko-medijski kompleks je uklješten u začaranom krugu gdje političari i medijski radnici hrane jedan drugog sa svojom negativnošću
  5. Hillje, Johannes; Helene de Chalambert; Matilde Beccatti. 7. prosinca 2012. Leveson: Bloggers vs the Press. LSE Media Policy Project. London School of Economics. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. prosinca 2012. Pristupljeno 4. travnja 2015.. ‘Političko-medijski kompleks je jedna od često rabljenih okvira.
  6. Fellow, Anthony. 2005. American Media History. Michael Rosenberg. Boston, MA. str. 1. ISBN 978-0-495-56775-2
  7. Patterson, Catherine. "Inventing the News." Engines of our Ingenuity. University of Houston. 2005. http://www.uh.edu/engines/epi1983.htm. Dec. 14, 2009.
Nedovršeni članak Političko-medijski kompleks koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.