Poljska

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Republika Poljska
Rzeczpospolita Polska
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Mazurek Dąbrowskiego
Položaj Poljske
Glavni grad Flag of Warsaw.svg Varšava
Službeni jezik poljski
Državni vrh
 - Predsjednik Andrzej Duda
 - Predsjednik Vlade Mateusz Morawiecki
Neovisnost Od Njemačke i Austro-Ugarske 11. studenog 1918.
Površina 68. po veličini
 - ukupno 312.696 km2
 - % vode 2,6 %
Stanovništvo 35. po veličini
 - ukupno (2017.) 38.433.600[1]
 - gustoća 123/km2
BDP (PKM) procjena 2018
 - ukupno 1193 milijardi USD[2] (21.)
 - po stanovniku 31 430 USD[3] (43.)
Valuta poljski zlot (100 groša)
Pozivni broj +48
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 ljeti
Internetski nastavak .pl

Poljska (polj. Polska), službeno Republika Poljska (polj. Rzeczpospolita Polska), je država u srednjoj Europi. Geopolitički pripada istočnoj Europi.[4] Graniči s Njemačkom na zapadu, Češkom na jugozapadu, Slovačkom na jugu, Ukrajinom na jugoistoku, Bjelorusijom na istoku, Litvom na sjeveroistoku, te Rusijom (tj. ruskim teritorijem Kalinjingradska oblast) i Baltičkim morem na sjeveru.

Poljska je članica Europske unije i NATO saveza. Ukupna površina Poljske je 312.696 km², što je čini 69. na popisu najvećih država svijeta i 9. najvećom u Europi. U Poljskoj živi više od 38 milijuna ljudi, po čemu je 34. u svijetu i 8. u Europi.

Za godinu osnivanja Poljske se uzima 966. godina kada je njen vladar knez Mješko I. prihvatio kršćanstvo. Kraljevina Poljska je 1569. sklapanjem Lublinske unije ušla je u dugotrajni savez sa Velikom kneževinom Litvom, čime je osnovana moćna i prostrana Poljsko-Litavska Unija. Unija je nestala 1795., a teritorij Poljske su podijelile Kraljevina Pruska, Rusko Carstvo i Habsburška Austrija. Poljska je svoju samostalnost obnovila 1918. nakon Prvog svjetskog rata, a ponovo je izgubila početkom Drugog svjetskog rata. Poljska je u ratu izgubila oko 6 milijuna građana, a iz rata je izašla u značajno promijenjenim granicama. Poslijeratna Narodna Republika Poljska bila je u okviru Istočnog bloka, pod jakim sovjetskim utjecajem. Za vrijeme revolucija 1989. komunistička vlast je ukinuta.

Poljska je unitarna država, koju čini 16 vojvodstva.

Ime[uredi VE | uredi]

Ime Polska, koje se pojavljuje sredinom 11. stoljeća, dolazi od drevnog slavenskog plemena Polanie ("Oni koji žive na polju", doslovno Poljaci), koje se naselilo u nizinama između Odre i Visle nakon pada Rimskog Carstva, u 5. stoljeću. Pretpostavlja se da je glavno zanimanje tog plemena bila zemljoradnja, dok je kod ostalih plemena, npr. Vislana i Mazovljana bilo drugačije jer su naseljavali šumske terene.

U prošlosti su korišteni latinski termini terra Poloniae — poljska zemlja ili Regnum Poloniae — poljsko carstvo. Ime Poljska (polj. Polska) počinje da se koristi u 11. stoljeću. Zemlja Poljana je u 14. stoljeću nazivana Staropoljska (polj. Staropolska), a kasnije Velikopoljska (polj. Wielkopolska). Južne zemlje su zbog kontrasta nazivane Malopoljska (polj. Małopolska).

Ostala imena Poljske: (polj. Lechia, per. Lachistan, lit. Lenkija) i Poljaka (rus. Lяh, mađ. Lengyel) potiču od imena plemena Leđana, za koje se smatra da su živjeli u sadašnjem jugozapadnom dijelu Poljske.

Riječ Rzeczpospolita označava republiku.

Povijest[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Poljske

Prapovijest[uredi VE | uredi]

Najpoznatiji arheološki nalaz iz poljske prapovijesti je utvrđeno naselje Biskupin u općini Gąsawi, koje potiče iz vremena Lužičke kulture iz ranog željeznog doba, od oko 700. pr. Kr..

Povjesničari pretpostavljaju da su tijekom kasne antike na teritoriji današnje Poljske živjele mnoge različite etničke grupe. Točna etnička i lingvistička pripadnost tih grupa je bila predmet velikih debata. Posebno su mjesta i vrijeme postojanja prvobitnih naselja slavenskih plemena bila predmet velikih kontroverzi.[5]

Za vrijeme Pjastovića (966. – 1385.)[uredi VE | uredi]

Poljska 960. godine
Poljska 1020. godine

Poljska je dobila naziv po plemenu Poljana koji su u 10. stoljeću pokorili poljska plemena Pomerana na sjeveru, Šležana u Šleskoj, Mazovljana u središnjoj Poljskoj, Poljan, Lenđana i Višljana na jugu oko Krakova na području između rijeka Visle i Odre pod vlašću kneza Mješka I. u 10. stoljeću oko 960. godine s centrom u Gnieznu.[6][7] On je bio prvi poznati vladar iz dinastije Pjastovića. Za njegova vladanja, godine 966., Poljaci su primili kršćanstvo, a poljska država priznala vlast Svetog Rimskog Carstva. Mieszko I. osnovao je i prvu poljsku biskupiju u Poznanu 968. godine na čelu s biskupom Jordanom. [6] Državu je stavio u zaštitu prepustivši je Svetoj Stolici 990. godine u dokumentu Dagome Iudex, a umro je 992. godine prepustivši državu svom nasljedniku Boleslavu I. Hrabrom.[6]

Za vladanja Boleslava I. Hrabrog (992. – 1027.) Poljska se proširila na oblast Lužice, Bohemije, Moravske i Slovačke. Htio je povećati samostalnost Poljske i ta težnja se vidi u slanju misionarskih ekspedicija 997. godine, pod vodstvom praškog biskupa Sv. Vojtjeha, u misiju pokrštavanja poganskih Prusa.[6] Ondje Sv. Vojtjeh pogiba i 999. godine je proglašen svetim, a tijelo mu je prebačeno u katedralu u Gnieznu.[6][7] Za vrijeme vladavine Boleslava I. Hrabrog postignut je veliki napredak u diplomatskim odnosima sa SRC-om kada je Oton III. proglasio Boleslava I. Hrabrog patricijem carstva u Gnieznu iznad groba Sv. Vojtjeha te u istoimenom gradu osnovao nadbiskupiju. Osnovao je biskupije u Krakovu, Wrocławu i Kołobrzegu.[7] Nakon Otona III. carstvo na čelu sa Henrikom II. Svetim mijenja svoju politiku i pokreće 3 poljsko - njemačka rata, u kojima Boleslav I. Hrabri izlazi kao pobjednik.[7] Svoju poziciju učvršćuje pohodom na Kijev 1018. godine gdje, prema legendi, krunidbenim mačem Szczerbiecom udario u Kijevska vrata. 1025. godine biva okrunjen i tim činom kneževina Poljska postaje kraljevina. Iste godine i umire, a nasljeđuje ga Mješko II. koji šest godina kasnije nakon poraza od Nijemaca,Rusina i Čeha biva lišen krune. Umire 1034. godine. [7]

Nakon smrti Mješka II., zemlja tone pod poganskom pobunom i ustankom velikaša. U toku pobune uništena je crkvena organizacija, a prijestolonasljednik Kazimir I. Obnovitelj je bio primoran otići iz zemlje te gubi krunu.[7] Pritom Česi zauzimaju Šlesku te uništavaju Gniezno i Poznanj. Zahvaljujući njemačkoj pomoći vraća se u zemlju, ali samo kao knez. Premješta prijestolnicu u Krakov, a pod kneževinu vraća Mazoviju, Šlesku i Pomorje.[6][7] Najveća zamjerka njegove vladavine je u tome što nije uspio osamostaliti kneževinu. Umire 1058. godine. [7] Nasljeđuje ga Boleslav II. Smjeli.

Boleslav II. Smjeli se nakon uspješnih ratova uspio Poljskoj povratiti status kraljevine, okrunivši se za kralja 1076. godine.

Od vremena vladanja Boleslava III. Krivoustog (1102.1138.) Poljaci su počeli voditi dugotrajne ratove protiv pripadnika Teutonskog viteškog read koji u 12. stoljeću otimaju Poljskoj područja Pomorja od ušća Visle do Gdanjska. Tim je osvajanjima Poljskoj zapriječen put do Baltičkog mora. Nakon njegove smrti Poljska je u stalnim sukobima s Brandenburgom i teutoncima, a u tim je sukobima izgubila zapadno Pomorje, Veliku Poljsku, Gdanjsko primorje i jug države.

Unija s Litvom[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Poljsko-Litavska Unija
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Lublinska unija

Godine 1569.[8], Kraljevina Poljska ulazi u lublinsku uniju s Velikom Kneževinom Litvom.

Postojala je do 1795. godine, a u 16. i 17. stoljeću predstavljala je najveću državu Europe. Država je u svoje vrijeme bila vrlo napredna u kulturno-političkom smislu, a razlog tomu je izrazita multikulturalnost i prisutnost visokog broja obrazovanih ljudi.

Država se prema veličini površine većim dijelom prostirala na prostoru današnje Ukrajine, Bjelorusije, Poljske, Rusije, Litve, Latvije i Estonije. Ukupna površina 1618. godine iznosila je 1.153.465 četvornih kilometara. Na vrhuncu moći u njoj je živjelo oko 14 milijuna ljudi, a većinu stanovnika činili su redom Poljaci, Ukrajinci, Bjelorusi, Litavci, Nijemci, Židovi i ostale narodnosti. Glavna središta države bili su poljski gradovi Krakov i Varšava, a politička moć se centrirala prema zapadnim krajevima države u današnjoj Poljskoj i Litvi.

Nestala je sa povijesne pozornice u 18. stoljeću kad su je raskomadale susjedne zemlje.

Podjele Poljske[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Tri podjele Poljske

Poljska je kroz povijest triput podijeljena (1772., 1793., 1795.), čime je prestala postojati kao suverena država.[8]

Prva podjela 1772.[uredi VE | uredi]

U 18. stoljeću Poljsko-Litavska Unija podijeljena je 3 puta između 3 države. Prva podjela dogodila se 1772. godine sporazumom između Ruskog Carstva, Pruske države i Habsburške Monarhije. Pruska je zauzela Istočnu Pomeraniju (bez Gdanjska), Warmije i dio Kujavije, Habsburška Monarhija Malopoljsku južno od Visle, Podolije i dio Volinja, a Rusko Carstvo sjeveroistočni teritorij Unije s gradovima Mstislav, Vitebsk i Polock te poljski dio Inflantije (područje današnjih baltičkih država i Kalingradske oblasti).[7]

Druga podjela 1793.[uredi VE | uredi]

Druga podjela odvila se 1793. godine, dvije godine nakon donošenja Ustava 3. Svibnja, između Ruskog Carstva i Pruske te je okupirano područje od oko 200.000 km2 s oko 4 milijuna stanovnika. Većinski dio postaje ruski protektorat te ustav postaje ništavan. [7]

Treća podjela 1795.[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kościuszkov ustanak
Treća podjela odvila se 1795. godine ponovno između tri države koje su sudjelovale i u prvoj podjeli. Pruska je zauzela Mazoviju s Varšavom i područje do rijeke Njemen, Habsburška Monarhija područje između rijeka Pilice, Visle i Južnog Buga, a Rusko Carstvo istočno od rijeka Zapadnog Buga i Njemen.[7] Time prestaje višestoljetna politička i kulturna neovisnost Poljske države i započinje "Dugo 19. stoljeće"[6] koje će trajati sve do kraja Prvog svjetskog rata. Nakon zadnje podjele Poljsko-Litavske Unije posljednji kralj Stanisław August Poniatowski morao je abdicirati i prebačen je u Petrograd gdje je preminuo 1798. godine.

Prvi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Prvi svjetski rat

Poljska od 1921. do 1939.

Međuratni period[uredi VE | uredi]

Curzonova linija
Poljske granice kako su one trebale izgledati nakon Prvog svjetskog rata. Tek su nakon Drugog svjetskog rata realizirane.
Varšavski ustanak (1944)

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Međuratna Poljska

Poljska je opet uspostavljena kao neovisna država nakon Prvog svjetskog rata, službeno 11. studenoga 1918. godine. Taj isti dan služi kao obilježavanje kraja Prvog svjetskog rata, koji je završio potpisivanjem kapitulacije Njemačkog Carstva, 11. studenoga 1918. godine. Poljaci tog dana obilježavanju Dan nezavisnosti.

Rat sa Sovjetima[uredi VE | uredi]

Nakon Prvog svjetskog rata, Poljsku je zadesio još jedan rat; tj. Poljsko-boljševički rat. Trajao je od 1919. do 1921., a formalno je završio mirom u Rigi. Na tijek rata uvelike je utjecala pobjeda nad Sovjetima u blizini Varšave popularno zvana "Čudo na Visli".

Nakon rata Poljska je, unatoč predloženoj Curzonovoj liniji na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919., dobila velika područja na istoku poput Vilniusa i Lavova, pomaknuvši granicu 150 km istočno od dogovorene linije. U ratu se profilirao general Józef Piłsudski, koji će do svoje smrti 1935. godine s pauzama biti "Načelnik države", premijer republike i ministar vojske.

Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Invazija na Poljsku
Godine 1939. podijeljena je Poljska između Njemačke i Sovjetskog Saveza. Nakon Drugog svjetskog rata, Poljska je dobila nova područja na zapadu, ali je izgubila dvostruko veća područja na istoku. Time je u većoj mjeri ispoštovana Curzonova linija. Njemačka je nakon rata izgubila ogromna područja na istoku, koja su pripojena Poljskoj kao kompenzacija za ratna stradavanja. Poljaci i Ukrajinci iz nekoć istočnih dijelova Poljske deportirani su u zapadne dijelove, koji su nekoć pripadali Njemačkom Carstvu, a Nijemci su protjerani u Njemačku.

Okupacija Poljske[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Okupacija Poljske (1939. – 1945.)
Rujna 1939., Treći Reich je zauzeo 48,4% poljskog teritorija na kojem je bilo 63% poljskog stanovništva, dok je SSSR zauzeo 51,6% teritorija na kojem je bilo 37% stanovništva.[9] Okupacija je okončana 1945. godine nakon što su se njemačke snage, poražene na Istočnom bojištu povukle sa poljske teritorije pred sovjetskim i prosovjetskim poljskim snagama.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Pakt Ribbentrop-Molotov
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Agresija SSSR na Poljsku
Do invazije je došlo nedugo nakon što su u ljeto 1939. godine nacistička Njemačka i SSSR sklopile sporazum o savezništvu koji je, između ostalog, predviđao likvidaciju Poljske kao države, odnosno podjelu njene teritorije na temelju tzv. Curzonove linije, pri čemu je Njemačkoj pripao zapadni dio, a Sovjetima istočni dio koji je nakon okončanja sovjetske invazije u jesen 1939. formalno pripojen Bjeloruskoj i Ukrajinskoj SSR u sastavu SSSR, a manji dio Litvi nekoliko mjeseci prije nego što je ta država pripojena SSSR-u kao jedna od njegovih republika.

Teritorije koje su se našle pod njemačkom vlašću su podijeljene na dvije zasebne cjeline - zapadni dijelovi (uglavnom oni koji su bili carske Njemačke i Austro-Ugarske prije Prvog svjetskog rata su neposredno priključeni Trećem Reichu; istočni dijelovi (uključujući predratnu prijestolnicu Varšavu) su postali dio područja pod specijalnom upravom poznatom kao Generalno guvernatorstvo. Nakon što je Njemačka u ljeto 1941. godine izvela invaziju SSSR-a, brzo je pod svoju vlast stavila ostatak predratne Poljske. Južni dio, koji će postati poznat kao tzv. Distrikt Galicija (i odgovara današnjoj Zapadnoj Ukrajini, je priključen Generalno guvernatorstvu. Manji dio na sjeveroistoku predratne Poljske (i dijelu današnje Poljske) je postao dio tzv. Okruga Bialystoka. Ostatak je pripadao novoformiranim područjima Reichskomessariat Ostland (Litva i Bjelorusija), odnosno Reichskommissariat Ukraine.

Nova poljska republika organizirana je kao komunistička država pod imenom Narodna Republika Poljska.

Hladni rat[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Narodna Republika Poljska
Komunisti su odmah nakon oslobođenja 1944., preuzeli vlast. Ime države promijenjeno je tek osam godina kasnije, prikazujući tako uništenje svega demokratskog u toj državi. Iako je NR Poljska bila je suverena država po međunarodnoj definiciji, njezine vođe morale su proći odobrenje Kremlja. Svoju su politiku prilagodili s onom u Moskvi, radeći tako od Poljske satelitsku zemlju Istočnoga bloka, tj. SSSR-a.

Država je bila dio Istočnog bloka pod kontrolom Sovjetskog Saveza sve do 1980-ih godina, kada je krenuo pokret "Solidarnost", koji je pobijedio na parlamentarnim izborima 1989. godine, te uveo nove demokratske vlasti.[10][11][12]

Povijest od 1989.[uredi VE | uredi]

Zastave EU i Poljske

Nakon demokratizacije Poljske početkom 1990-ih, započinje tranzicija planskog gospodarstva u slobodno tržišno gospodarstvo.[13]

Godine 1999., Poljska ulazi u NATO-savez, a 1. ožujka 2004. u Europsku uniju.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zemljopis Poljske

Zemljovid Poljske

Reljef[uredi VE | uredi]

Poljski se reljef sastoji gotovo isključivo od sjevernoeuropske nizine s prosječnom nadmorskom visinom od 173 metra, dok su na jugu (Sudeti i Krkonoše), te Karpati i Tatre, gdje je najviši vrh Poljske, Rysy (2,499 m). Dužina obale je 440 km,[14] Godine 1939 Poljska je imala 70 km obalne dužine i jednu luku – Gdinju.[15] Trenutno, velike morske luke ima u nekoliko gradova Gdańsk, Gdynia, Szczecin, Świnoujście, Police i Kołobrzeg.

Vode[uredi VE | uredi]

Kroz nizinu teče nekoliko velikih rijeka - Visla (Wisła), Odra i Varta (Warta). Riječne luke ima, među ostalima:

Poljska ima oko 9300 jezera, uglavnom na sjeveru zemlje. Mazurija (Mazury) je najveće i najposjećenije jezersko područje u Poljskoj.

Klima[uredi VE | uredi]

Poljska ima umjerenu klimu s hladnim, kišovitim i relativno oštrim zimama, te blagim ljetima s čestim pljuskovima.

Glavne turističke atrakcije[uredi VE | uredi]

Administrativna podjela[uredi VE | uredi]

Od 1999. godine Poljska ima novi ustroj. Teritorij je podijeljen na vojvodstva (županije, poljski: województwo), koji su potom podijeljeni na kotare (okruzi, poljski: powiat), potom razdijeljeni na općine (poljski: gmina).

Trenutačno Poljska ima 16 vojvodstava (poljski: województwo), 379 kotara (okrug, poljski: powiat) i 2478 općina (poljski: gmina).

Vojvodstva[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Poljska vojvodstva
Poljska se dijeli na 16 upravnih područja, vojvodstva (województwa, jednina województwo):

Vojvodstvo Glavni grad ili gradovi
na hrvatskome na poljskom
Velikopoljsko Wielkopolskie Poznanj
Kujavsko-pomeransko Kujawsko-Pomorskie BydgoszczToruń
Malopoljsko Małopolskie Krakov
Lodzko Łódzkie Łódź
Donjošlesko Dolnośląskie Wrocław
Lublinsko Lubelskie Lublin
Lubusko Lubuskie Gorzów Wielkopolski

/ Zielona Góra

Mazovjecko Mazowieckie Varšava
Opolsko Opolskie Opole
Podlasko Podlaskie Białystok
Pomeransko Pomorskie Gdanjsk
Šlesko Śląskie Katowice
Potkarpatsko Podkarpackie Rzeszów
Svetokriško Świętokrzyskie Kielce
Varminsko-mazursko Warmińsko-Mazurskie Olsztyn
Zapadnopomeransko Zachodniopomorskie Szczecin

HIDRA Zemljopis EU pdf

Politika[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Politika Poljske

Sadašnji ustav Poljske donesen je 1997. godine.

Predsjednik države bira se na općim izborima svakih pet godina. On je šef države, najviši predstavnik zemlje u domaćim i međunarodnim pitanjima, te vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Ima ovlasti da pod određenim okolnostima raspusti zakonodavna tijela i raspiše nove izbore.

Predsjednik vlade predsjeda Vijećem ministara, koje izvršava odluke zakonodavnih tijela. Predsjednika vlade imenuje predsjednik države uz odobrenje parlamenta, a najčešće je to vođa većinske stranke. Članove Vijeća ministara imenuje donji dom parlamenta.

Parlament ili Narodna skupština (Zgromadzenie Narodowe) ima Donji dom (Sejm) s 460 zastupnika i Senat (Senat) sa 100 zastupnika. Zastupnici se biraju svake četiri godine, većinskim sustavom glasovanja po pokrajinama. Ustav kaže da manjine imaju dva zastupnička mjesta, te da stranke moraju imati barem 5% ukupnog broja glasova da bi ušle u parlament.

Glavne grane sudstva su Vrhovni sud (Sąd Najwyższy), čije suce imenuje predsjednik države na preporuku Državnog sudbenog vijeća na neograničeno vrijeme, i Ustavni sud (Trybunał Konstytucyjny), čije suce bira Sejm na mandat od devet godina.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Gospodarstvo Poljske

Luka u Szczecinu

Prije drugog svjetskog rata, gospodarstvo je uglavnom ovisilo o poljoprivredi.

Za vrijeme komunizma uvedena je sovjetska planska ekonomija s naglaskom na industriji.

Krajem 1970-ih došlo je do velikih gospodarskih problema, zbog kojih je dijelom i propao komunizam.

Kad je pobijedila demokracija, uvedene su reforme radi prelaska na slobodno tržište. Nakon početne krize, gospodarstvo je ravnomjerno raslo, kao i privatizacija i strane investicije.

Strukturne promjene zdravstva, obrazovanja, mirovinskog sustava i državne uprave izazvale su znatne porezne pritiske.

Bruto domaći proizvod stalno je rastao od 1993. do 2000. uz kraće usporavanje u 2001. i 2002. godini.

Približavanje članstva u Europskoj Uniji opet je potaklo gospodarstvo, koje je u 2003. poraslo za 3,7%.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Stanovništvo Poljske

Stanovništvo Poljske
Godina Stanovništvo Porast % Godina Stanovništvo Porast %
1846. 11.107.000 - 1960. 29.776.000 19,1%
1911. 22.110.000 99,1% 1970. 32.642.000 9,6%
1921. 27.177.000 22,9% 1978. 35.061.000 7,4%
1931. 32.107.000 18,4% 1988. 37.879.000 8,0%
1938. 34.849.000 8,5% 1990. 38.183.000 0,8%
1946. 23.930.000 -31,3% 1995. 38.610.000 1,1%
1950. 25.008.000 4,5% 2000. 38.654.000 0,1%

Stanovništvo Poljske je najgušće na jugu, a najrjeđe na sjeverozapadu i sjeveroistoku zemlje.

63% ljudi živi u gradovima (podatak iz 2001. godine). 42 grada imaju više od sto tisuća stanovnika, a 6 gradova više od petsto tisuća.

Poljska je nekad pokrivala mnogo naroda, kultura i vjera. Drugi svjetski rat i teritorijalni pomak na zapad homogenizirali su stanovništvo.

Etničke grupe[uredi VE | uredi]

Danas Poljaci čine 98% stanovnika, a glavne manjine su Nijemci, Ukrajinci i Bjelorusi.

Demografske statistike[uredi VE | uredi]

Stanovništvo Poljske kroz povijest
Populacijska piramida iz 2016. godine
Podatci za 2006. godinu
Broj stanovnika 38.622.000
Stanovništvo po godištu
0 — 14 godina 16,7% (muškaraca 3.319.176; žena 3.150.859)
15 — 64 godina 70,3% (muškaraca 13.506.153; žena 13.638.265)
preko 64 godine 13% (muškaraca 1.912.431; žena 3.108.260)
Srednja starost
U cijelom stanovništvu 36,43 godina
Muškaraca 34,52 godina
Žena 38,49 godina
Prirodni porast 0,028%
Broj živorođenih na 1.000 stanovnika 10,78
Broj umrlih na 1.000 stanovnika 10,01
Stanovništvo po polu
pri rođenju 1,06 muškaraca/ženi
ispod 15 godina 1,05 muškaraca/ženi
15 — 64 godina 0,99 muškaraca/ženi
iznad 64 godina 0,62 muškaraca/ženi
U cijelom stanovništvu 0,94 muškaraca/ženi
Očekivana dužina života
U cijelom stanovništvu 74,74 godina
Muškaraca 70,71 godina
Žena 79,03 godina


Religija[uredi VE | uredi]

Većina Poljaka (95%) su katolici, a 75% se računa kao aktivni katolici. Nekatoličkih 5% stanovništva uglavnom spada u pravoslavlje i protestantizam.

Jezici[uredi VE | uredi]

Poljski jezik, koji spada u zapadnu granu slavenskih jezika, jest službeni jezik Poljske.

Bjeloruski, ukrajinski i 14 ostalih imaju status manjinskog jezika, od kojih ističe kašupski jezik s 366.000 govornika.[16][17][18]

Gradovi[uredi VE | uredi]

Najveći gradovi u Poljskoj iznad 100 tisuća stanovnika:

Br. Grad Broj stanovnika (2006.) Vojvodstvo
1. Varšava 1.697.596 Mazovjecko vojvodstvo
2. Łódź 767.628 Łódźsko vojvodstvo
3. Kraków 756.629 Malopoljsko vojvodstvo
4. Wrocław 635.932 Donjošlesko vojvodstvo
5. Poznań 567.882 Velikopoljsko vojvodstvo
6. Gdanjsk 458.053 Pomeransko vojvodstvo
7. Szczecin 411.119 Zapadnopomeransko vojvodstvo
8. Bydgoszcz 366.074 Kujavsko-pomeransko vojvodstvo
9. Lublin 354.967 Lublinsko vojvodstvo
10. Katowice 317.220 Šlesko vojvodstvo
11. Białystok 294.864 Podlasko vojvodstvo
12. Gdynia 252.791 Pomeransko vojvodstvo
13. Częstochowa 246.890 Šlesko vojvodstvo
14. Radom 227.018 Mazovjecko vojvodstvo
15. Sosnowiec 226.034 Šlesko vojvodstvo
16. Kielce 208.193 Svetokriško vojvodstvo
17. Toruń 208.007 Kujavsko-pomeransko vojvodstvo
18. Gliwice 199.451 Šlesko vojvodstvo
19. Zabrze 191.247 Šlesko vojvodstvo
20. Bytom 187.943 Šlesko vojvodstvo
21. Bielsko-Biała 176.987 Šlesko vojvodstvo
22. Olsztyn 176.864 Varminsko-mazursko vojvodstvo
23. Rzeszów 163.069 Potkarpatsko vojvodstvo
24. Ruda Śląska 146.582 Šlesko vojvodstvo
25. Rybnik 141.580 Šlesko vojvodstvo
26. Tychy 131.153 Šlesko vojvodstvo
27. Dąbrowa Górnicza 130.128 Šlesko vojvodstvo
28. Opole 128.268 Šlesko vojvodstvo
29. Płock 127.461 Mazovjecko vojvodstvo
30. Elbląg 127.275 Varminsko-mazursko vojvodstvo
31. Wałbrzych 126.465 Donjošlesko vojvodstvo
32. Gorzów Wielkopolski 125.416 Lublinsko vojvodstvo
33. Włocławek 119.939 Kujavsko-pomeransko vojvodstvo
34. Zielona Góra 118.221 Lublinsko vojvodstvo
35. Tarnów 117.560 Malopoljsko vojvodstvo
36. Chorzów 114.686 Šlesko vojvodstvo
37. Kalisz 108.841 Velikopoljsko vojvodstvo
38. Koszalin 107.887 Zapadnopomeransko vojvodstvo
39. Legnica 105.750 Donjošlesko vojvodstvo

Kultura[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kultura Poljske

Poljska je uglavnom dijelila sva razdoblja kulturnog razvitka Zapada. Renesansa je dovela do procvata poljske kulture, dok je reformacija ubrzala razvoj književnosti na poljskom. Francuska je kultura jako utjecala na Poljsku u 18. i 19. stoljeću.

Ovo su samo neki od brojnih Poljaka koji su doprinijeli svjetskoj kulturi:

Državni praznici (neradni dani)[uredi VE | uredi]

datumhrvatski nazivlokalni nazivnapomene
1. siječnja Nova godina Nowy Rok  
6. siječnja Bogojavljenje Święto Trzech Króli,Objawienie Pańskie, Epifania  
klizni datum Uskrs Wielkanoc
klizni datum Uskrsni ponedjeljak Poniedziałek Wielkanocny dan nakon Uskrsa
1. svibnja Državni praznik Święto Pracy zapravo Praznik rada, ali Poljaci ne vole taj naziv
3. svibnja Državni praznik 3. svibnja Święto Konstytucji Trzeciego Maja naziva se i "Dan ustava"
klizni datum Duhovi Pierwszy dzień Zielonych Świątek nedjelja 50 dana nakon Uskrsa
klizni datum Tijelovo Boże Ciało četvrtak 10 dana nakon Duhova
15. kolovoza Velika Gospa Wniebowzięcie Najświętszej Maryi Panny  
15. kolovoza Dan Poljske vojske Święto Wojska Polskiego dan spomene pobjede Poljska vojska nad Sovjetskom Savezom u "Čudu na Visli" (tijekom Bitci za Varšavu (1920.))
1. studenog Svi sveti Wszystkich Świętych  
11. studenog Dan neovisnosti Narodowe Święto Niepodległości  
25. prosinca Božić Boże Narodzenie  
26. prosinca Sveti Stjepan Boże Narodzenie (Świętego Szczepana)  

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Rezervat prirode Stawy Milickie.

Na području današnje južne Poljske poznate i kao Małopolska postojala je u ranom srednjem vijeku država Bijelih Hrvata. Poznato je da se još u 19. i 20. st. oko sto tisuća poljskih imigranata u SAD prilikom ulaska izjasnilo kao Białochorwaty ("Bjelohrvati"), ali Poljaci nikad nisu čuli niti za Bjelohrvate, niti za Bijelu Hrvatsku (osim sveučilišnih profesora i studenata slavistike).

Poljaci (kao i još neki europski narodi) nemaju pozdrav za "Dobro jutro". Njima je od zore "Dzień dobry". ("Dobar dan.")

Kako je vinova loza u Poljskoj vrlo rijetka tako je, naravno, i vino. Tako, zimi, Poljaci tradicionalno ne piju kuhano vino već čaj ili kuhano pivo (!). "Grzane piwo z sokiem" je nacionalno zimsko piće - zgrijano pivo sa slatkim sokom. Poljaci piju i hladno pivo sa sokom.

Poljaci su skloni stvari nazivati opisnim načinom; tako je najslavenskije piće "medovina" kod Poljaka "miód pitny" ("pitki med").

Varšava je kroz čitavu povijest Poljske bila u "zapadnoj polovici države". Od kraja 2. svjetskog rata kad su Poljaci definitivno ostali bez svojih istočnih krajeva u korist SSSR-a, Varšava je u "istočnoj polovici države".

Poljaci se jako ponose svojim medenjacima koji su opako začinjeni svim i svačim - od papra i cimeta do raznih drugih dodataka. To je dokaz da je Poljska nekad bila moćna država koja si je mogla priuštiti obilan uvoz začina iz Azije. Tijesto za prave tradicionalne medenjake, nakon što je zamiješeno, odležava 2 godine.

Letonija (Latvija), tada Kurlandska kneževina, kao poljski vazal imala je i kolonije, npr. na Tobagu (danas Trinidad i Tobago) koje su kasnije postale poljske.

U Šleskoj, Pomeraniji i Istočnoj Pruskoj, krajevima koje je Poljska nakon 2. svjetskog rata dobila od Njemačke, Poljaka je bilo vrlo malo. Tek četvrtina mjesta imala je i poljsko ime; danas u svim tim mjestima žive Poljaci, mahom protjerani iz bivše istočne Poljske i sva mjesta imaju "prilagođena", slavenizirana poljska imena.

Bjeloruse Poljaci smatraju Rusima, a Rusi se šale na račun njihova jezika i pogrdno ih nazivaju Poljacima.

Grkokatolička kršćanska denominacija nastala je tako da su Poljaci natjerali pravoslavce nad kojima su vladali u svojoj nekad divovskoj državi da prihvate Papu kao vrhovnog crkvenog gospodara, ali su im dozvolili da zadrže pravoslavni obred. Papa se složio u svrhu privlačenja duša "pravovjerstvu".

Lavov u današnjoj Ukrajini (ukr. Lviv, polj. Lwów, njem. Lemberg) svojevremeno je bio jedan od najvećih i najprosperitetnijih poljskih gradova sa zamršenim nacionalnim sastavom: Poljaci u većini + Ukrajinci + Rusi + Bjelorusi + Židovi u gotovo jednakim omjerima i nešto Litvanaca. Danas u Lavovu gotovo da i nema Poljaka - tek gdjekoji koji se obogatio na zapadu pa kao umirovljenik obnavlja svoju rodnu ili roditeljsku kuću.

Južno od Chicaga postoji nekoliko okruga u kojima žive gotovo isključivo Poljaci; College of Illinois svoje web stranice održava jednako kako na engleskom tako i na poljskom.

Bilješke[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. demografia.stat.gov.pl/. Population. Size and structure and vital statistics in Poland by territorial division in 2017. As of December 31[Neaktivna poveznica]
  2. Poland. International Monetary Fund pristupljeno 4. listopada 2018.
  3. Poland. International Monetary Fund pristupljeno 4. listopada 2018.
  4. United Nations Statistics Division — Standard Country and Area Codes Classifications
  5. Maciej Kosiński, Magdalena Wieczorek-Szmal (2007.). Z mroku dziejów. Kultura Łużycka (PDF file, direct download 1.95 MB) 3–4. Muzeum Częstochowskie. Rezerwat archeologiczny (Museum of Częstochowa) pristupljeno 4. siječnja 2018. “... kultura łużycka nie tworzyła jednej zwartej całości. Jak się wydaje, jej skład etniczny był niejednorodny.”
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 Kolegij Poljska kultura i civilizacija na katedri za Poljski jezik i književnost na odsjeku za Zapadnoslavenskih jezike Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, akademske godine 2015./2016.
  7. 7,00 7,01 7,02 7,03 7,04 7,05 7,06 7,07 7,08 7,09 7,10 Michał Timowski, Najkrotsza historia Polski (hrvatsko izdanje -Kratka povijest Poljske, prijevod: Magdalena Najbar-Agičić, Matica Hrvatska, Zagreb, 1999., ISBN 953-150-534-9), Wydawnictwo Trio, Warszawa, 1995.
  8. 8,0 8,1 Partitions of Poland (engleski). Encyclopædia Britannica pristupljeno 2. siječnja 2019.
  9. Borodziej 2006, str. 14.
  10. Geoffrey Pridham (1994). Democratization in Eastern Europe: domestic and international perspectives, Psychology Press pristupljeno 4. lipnja 2011. ISBN 978-0-415-11063-1
  11. Olav Njølstad (2004). The last decade of the Cold War: from conflict escalation to conflict transformation, Psychology Press pristupljeno 4. lipnja 2011. ISBN 978-0-7146-8539-7
  12. (2005) Entangled identities: nations and Europe, Ashgate Publishing, Ltd. pristupljeno 4. lipnja 2011. ISBN 978-0-7546-4372-2
  13. Kowalik, Tadeusz (2011.). From Solidarity to Sell-Out: The Restoration of Capitalism in Poland, New York, NY: Monthly Review Press
  14. Poljska (engl. Poland).  U almanahu: The World Factbook, Washington, Okrug Columbia : Central Intelligence Agency, Mrežno gradivo. Zadnji put osvježeni podatci: 13. travnja 2012. Pristupljeno 24. travnja 2012., ISSN 0277-1527, ISSN 1553-8133 (engl. The online Factbook).
  15. Hrvatsko kolo, časopis Matice hrvatske, 1948.
  16. (rujna 2011)"Polen-Analysen. Die Kaschuben". Länder-Analysen Polen NR. 95: 10–13
  17. Acta Cassubiana. Vol. XVII (map on p. 122) (2015) pristupljeno 9. veljače 2018.
  18. Archived copy Arhivirano s izvorne stranice 4. rujna 2015., pristupljeno 19. siječnja 2015.

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Poljska
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Poljska
Gnome-globe.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Poljske