Popis vladara Gruzije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Kraljevi Iberije[uredi | uredi kôd]

Portret Ime Vladavina Napomena
Pharnavaz I relief (2).jpg
Farnavaz I.
ფარნავაზი
299. pr. Kr. – 234. pr. Kr.
Prvi kralj Iberije.
Saurmag I.
საურმაგ I
234. pr. Kr. – 159. pr. Kr.
Drugi kralj Iberije. Farnavazov sin
Mirijan I.
მირიან I
159. pr. Kr. – 109. pr. Kr.
Treći kralj Iberije. Usvojeni Saurmagov sin.
Farnadžom
ფარნაჯომი
109. pr. Kr. – 90. pr. Kr.
Četvrti kralj Iberije. Sin Mirijana I.
Aršak I.
არშაკ I
90. pr. Kr. – 78. pr. Kr.
Peti kralj Iberije. Suprug Farnadžomove sestre.
Artak
არტაგი
78. pr. Kr. – 63. pr. Kr.
Šesti kralj Iberije. Sin Aršaka I.
Farnavaz II.
ფარნავაზ II
63. pr. Kr. – 30. pr. Kr.
Sedmi kralj Iberije. Artakov sin.
Mirijan II.
მირიან II
30. pr. Kr. – 20. pr. Kr.
Osmi kralj Iberije. Sin Farnadžoma
Aršak II.
არშაკ II
20. pr. Kr. – 1.
Deveti kralj Iberije. Sin Mirijana II.
Pharasmanes I, by TAILLASSON, JJ.jpg
Farsman Veliki
ფარსმან I დიდი
1. – 58.
Deseti kralj Iberije. Unuk Farnadžoma II.
Mtskhet stella - Greek text.jpg
Mitridat I.
მირდატ I
58. – 106.
Jedanaesti kralj Iberije. Sin Farsmana Velikog
Amazasp I.
ამაზასპი
106. – 116.
Dvanaesti kralj Iberije. Sin Mitridata I.
Pharasmanes II relief.jpg
Farsman II.
ფარსმან II ქველი
117. – 132.
Trinaesti kralj Iberije. Sin Amazaspa I.
Gadam
ღადამი
132. – 135.
Četrnaesti kralj Iberije. Sin Farsmana II.
Farsman III.
ფარსმან III
135. – 185.
Petnaesti kralj Iberije. Gadamov sin.
Amazasp II.
ამაზასპ II
185. – 189.
Šesnaesti kralj Iberije. Sin Farsmana III.
Rev I.
რევ I მართალი
189. – 216.
Sedamnaesti kralj Iberije. Sin sestre Amazaspa II.
Vače
ვაჩე
216. – 234.
Osamnaesi kralj Iberije. Sin Reva I..
Bakur I.
ბაკურ I
234. – 249.
Devetnaesi kralj Iberije. Vačeov sin.
Mitridat II.
მირდატ II
249. – 265.
Dvadeseti kralj Iberije. Sin Bakura I.
Amazasp III.
ამაზასპ III
260. – 265.
Protu-kralj Iberije
Aspagur I.
ასფაგურ I
265. – 284.
Dvadesetprvi kralj Iberije. Sin Mitridata II.
King Mirian III.jpg
Mirijan III.
მირიან III
284. – 361.
Dvadesetdrugi kralj Iberije. Zet Aspagura I. Prvi gruzijski kralj koji je prigvatio kršćanstvo i uveo ga kao državnu religiju. Su-vladar sa svojim sinom Revom II. (345.–361.)
Saurmag II.
საურმაგ II
361. – 363.
Dvadesettreći kralj Iberije. Sin Reva II.
Aspagur II.
ასფაგურ II
363. – 365.
Dvadesetčetvrti kralj Iberije. Sin Mirijana III.
Mitridat III.
მირდატ III
365. – 380, diarh 370.–378.
Dvadesetpeti kralj Iberije. Sin Aspagura II..
Vladao sa Saurmagom II. u razdoblju 370.–378.
Aspagur III.
ასფაგურ III
380. – 394.
Dvadesetšesti kralj Iberije. Sin Mitridata III.
Trdat
თრდატი
394. – 406.
Dvadesetsedmi kralj Iberije. Sin Reva II.
Farsman IV.
ფარსმან IV
406. – 409.
Dvadesetosmi kralj Iberije. Sin Aspagura III.
Mitridat IV.
მირდატ IV
409. – 411.
Dvadesetdeveti kralj Iberije. Sin Aspagura III.
Arčil
არჩილი
411. – 435.
Trideseti kralj Iberije. Sin Mitridata IV.
Mitridat V.
მირდატ V
435. – 447.
Tridesetprvi kralj Iberije. Arčilov sin.
King Vakhtang.jpg
Vahtang I.
ვახტანგ I გორგასალი
447. – 522.
Tridesetdrugi kralj Iberije. Sin Mitridata V.
Dači
დაჩი
522. – 534.
Tridesettreći kralj Iberije. Sin Vahtanga I.
Bakur II.
ბაკურ II
534. – 547.
Tridesetčetvrti kralj Iberije. Dačijev sin.
Pharasmanes V relief.jpg
Farsman V.
ფარსმან V
547. – 561.
Tridesetpeti kralj Iberije. Sin Bakura II.
Farsman VI.
ფარსმან VI
561. – ?
Tridesetšesti kralj Iberije. Sin brata Farsmana V.
Bakur III.
ბაკურ III
? – 580.
Tridesetsedmi i posljednji kralj Iberije. Sin Farsmana VI. Kraljevstvo je ukinuo Hormizd IV.[1]

Predsjedavajući kneževi Iberije[uredi | uredi kôd]

Vladar Vladavina Dinastija Vrhovni gospodar Napomena
Guaram I. 588. - 590. Guaramidi
Stjepan I. 590. - 627. Guaramidi
Adarnaz I. 627. – 642. Hosroidi
Stjepan II. 642. - 650. Hosroidi
  • Omer
    Rašidunski Kalifat
    (642. - 644.)
  • Osman
    Rašidunski Kalifat
    (644. - 650.)
Adarnaz II. 650. - 684. Hosroidi
Guaram II. 684. - 693. Guaramidi
Guaram III. 693. - 748. Guaramidi
Adarnaz III. 748. - 760. Nersianidi
Nerse 760. - 772. Nersianidi
  • al-Mansur
    Abasidski Kalifat
    (760. - 772.)
Upražnjeno: 772. - 775.
  • al-Mansur
    Abasidski Kalifat
    (772. - 775.)
Nerse 775. - 780. Nersianidi
Stjepan III. 780. - 786. Guaramidi
  • al-Mahdi
    Abasidski Kalifat
    (780. - 785.)
  • al-Hadi
    Abasidski Kalifat
    (785. - 786.)
Upražnjeno: 786. - 813.
Ašot I. 813. - 830. Bagrationi
Bagrat I. 830. - 876. Bagrationi
David I. 876-881 Bagrationi
  • Bazilije I.
    (876. -881.)
Gurgen I. 881. - 888. Bagrationi
  • Bazilije I.
    (876. - 886.)
  • Leon VI.
    (886. - 888.)

Gruzija pod dinastijom Bagrationi (780.-1810.)[uredi | uredi kôd]

Dinastija Bagration[uredi | uredi kôd]

Vladar Rođen Vladavina Smrt Područje vladavine Supruga Napomena
Ašot I. Veliki
(აშოტ I დიდი)
Ashot I relief (2).jpg Prije 807.
Sin Adarnaza I. od Tao-Klardžetije
807. -830.

(813. - 830. kao princ Iberije)
oko 830.
Nigali
u 22. ili 23. godini života
Kneževina Tao-Klardžetija Nepoznato
četvero djece
Prvi od obitelji Bagratid koji je bio princ Iberije, 813. godine. Iz svoje baze u Tao-Klarjetiju borio se za povećanje teritorija Bagratida i tražio je bizantski protektorat protiv arapskog zadiranja. Pokrovitelj kršćanske kulture i prijatelj crkve, Gruzijska pravoslavna crkva proglasila ga je svetim .
Bagrat I.
(ბაგრატ I)
Prije 826.
Sin Ašota I.
830. – 876. 876.
u najmanje 49. ili 50. godini
Kneževina Tao-Klardžetija Nepoznato (od Armenije)
(kći Smbata III.)

troje djece
Također princ od Iberije. Bagrat je dijelio sa svojom braćom baštinske posjede, ali koja je područja zapravo posjedovao nije izravno naznačeno u srednjovjekovnim izvorima. Nalazio se u stalnoj borbi s Arapima, Abasgijancima i Kahetijcima zbog posjeda središnje Iberije.
Adarnaz II.
(ადარნასე II)
Prije 826.
Sin Ašota I.
830. – 867. 867.
u najmanje 40. ili 41. godini
Kneževina Tao-Klardžetija Bevreli od Abhazije
(kći Bahrata I. od Abhazije)
troje djece
Bagratova braća, vladala u različitim dijelovima kneževine.
Guaram
(გუარამ)
830. – 882. 882.
u najmanje 55. ili 56. godini
Kneževina Tao-Klardžetija Nepoznato (od Armenije)
(kći Smbata VIII.)

jedno dijete
David I.
(დავით I)
?
Sin Bagrata I.
876. – 881. 881. Kneževina Tao Nepoznato
(kći Konstantina II. od Abhazije)

dvoje djece
Također princ od Iberije. David je dijelio nasljedne zemlje Bagratida u Tao-Klardžetiji sa svojim ujacima i rođacima.
Gurgen I.
(გურგენ I)
?
Sin Adarnaz II. i Bevreli od Abhazije
876. – 891.

(881. – 888. kao knez Iberije)
891. Kneževina Tao Nepoznato (od Armenije)
(kći Smbata VIII.)

dvoje djece
Pridružio se princu Adarnazu i kralju Ašotu I. Armenskom protiv princa Nasre iz Tao-Klardžetije koji je želio oduzeti Adarnazu njegovo rodbinsko nasljedstvo. Adarnaz je od tada polagao kraljevski status, a Gurgen je zadržao svoje nasljedstvo.
Sumbat I.
(სუმბატ I)
?
Sin Adarnaza II. i Bevreli od Abhazije
876. – 889. 889. Kneževina Klardžetija Hosrovanuš
dvoje djece
Sumbat je provinciju Klarjeti dobio kao apanažu u kojoj je vladao s naslovom mampali , koji je izgleda prešao na Sumbata i njegovo potomstvo nakon izumiranja linije Guaram Mampali.
Adarnaz IV.[2]
(ადარნასე IV)
?
Sin Davida I.
888. – 923. [3] 923. Tao-Klardžetija Nepoznato
šestero djece
Budući da je još uvijek bio maloljetan, bizantski car - sukladno politici podjele - imenovao je za kuropalate, ne Adarnaza, već svog rođaka Gurgena. Međutim, potonji se pridružio Adarnazu i armenskom kralju Ašotu I. protiv princa Nasre od Tao-Klardžetija, koji je želio oduzeti Adarnazu njegovo patrimonijalno nasljedstvo. Pobjeda je Adarnazu omogućila da za sebe zatraži kraljevski status. Adarnaz je tada bio odgovoran za obnovu iberijskog kraljevstva, koje je bilo u mirovanju otkako ga je ukinulo Sasanidsko Carstvo u 6. stoljeću, 888. godine.
David I.
(დავით I)
?
Sin Sumbat I.
889. – 943. 23. veljače 943.. Kneževina Klardžetija Nepoznato
jedno dijete
Sin Sumbata I., vladali zajedno.
Bagrat I.
(ბაგრატი I)
889. – 900. 20. travnja 900. Kneževina Klardžetija Nepoznato
petero djece
Adarnaz III.
(ადარნასე III)
?
Sin Gurgen I.
891. – 896. 896. Kneževina Tao Nepoznato
troje djece
Ašot I. „Nezreli“[4]
(აშოტ კუხი)
აშოტ კუხი. 918 წ..jpg ?
Sin Gurgena I.
896. – 918. 918. Kneževina Tao Nepoznato
troje djece
Ujak i nećak, najvjerojatnije vladali zajedno. Nakon smrti svog nećaka, Ašot je vladao sam.
David
(დავით)
?
Prvi sin Adarnaz III.
896. – 908. 908. Kneževina Tao Nepoznato
troje djece
Gurgen II. Veliki
(გურგენ II დიდი)
?
Drugi sin Adarnaza III.
918. – 941. 14. veljače 941. Kneževina Tao Nepoznato (od Klardžetije)
(kći Ašota Hitrog)

jedno dijete
Pokrovitelj lokalnih samostanskih zajednica, Gurgen je predsjedao izgradnjom nove katedrale u Handzti. Gurgen je bio energičan vladar i u svojim je rukama akumulirao mnogo moći, vladajući Taom, dijelovima Klardžetije i Džavahetije, te Adžarijom i Nigalijem. Širenje njegovih teritorija išlo je na štetu njegovih rođaka i susjeda. Međutim, nije ostavio muške djece i njegova su zemljišta otišla u ruke njegovih rođaka.
David II.
(დავით II)
?
Sin Adarnaza IV.
923. – 937. 937. Kraljevina Iberija Nepoznato
četvero djece
Unatoč kraljevskom naslovu, za razliku od oca, David nije nosio tradicionalni visokobizantski naslov kuropalata, koji je car dodijelio Davidovu mlađem bratu Ašotu II. Kao rezultat toga, Davidov utjecaj i prestiž zasjenili su utjecaji ovog mlađeg brata.
Sumbat I.
(აშოტ I დიდი)
?
Sin Adarnaza IV.
937. – 958. 958. Kraljevina Iberija Nepoznato
dvoje djece
Nasljednik svoja dva brata, ujedinio je Iberiju s dijelom Taoa.
Bagrat I.
(ბაგრატ I)
?
Sin Adarnaza IV.
941. – 945. ožujak 945. Kneževina Gornji Tao Nepoznato (od Klardžetije)
(kći Ašota Hitrog)

jedno dijete
Ašot II.
(გურგენ II დიდი)
?
Sin Adarnaza IV.
941. -954. 954. Kneževina Donji Tao Neoženjen Nije ostavio potomstvo. Nakon njegove smrti njegove su zemlje otišle Iberiji.
Donji Tao pripojen Kraljevini Iberiji
Sumbat II.
(სუმბატ II)
?
Sin Davida I.
943. – 988. 988. Kneževina Klardžetija Nepoznato
jedno dijete
Adarnaz IV.[5]
(ადარნასე IV)
?
Sin Bagrata I.
945. – 961. 961. Kneževina Gornji Tao Nepoznato
dvoje djece
Bagrat II. „Jednostavni“
(ბაგრატ II რეგუენი)
?
Sin Sumbata I.
958. – 994. 994. Kraljevina Iberija Neoženjen Često se pojavljivao kao suradnik svog rođaka Davida III. od Taoa, najutjecajnije osobe među Bagratidima toga doba, pomažući mu protiv azerbejdžanskih Ravadida.
Bagrat II.
(ბაგრატ II)
Oshki (35)-Bagrat eristavt-eristavi.JPG ?
Sin Adarnaza IV.
961. – 966. 966. Kneževina Gornji Tao Neoženjen
David III. „Veliki“
(დავით III დიდი)
Oshki (photo by Scott Dexter, June 23, 2012 ) (7993420831).jpg ?
Sin Adarnaza IV.
966. – 1001. 1001. Kneževina Gornji Tao Nepoznato
dvoje djece
David II.
(დავით II)
?
Sin Sumbata II.
988. – 993. 993. Kneževina Klardžetija Neoženjen Sinovi Sumbata II, zajednički su vladali četrdeset dana, prije Bagratove smrti.
Bagrat II.
(ბაგრატი II)
988. 988. Kneževina Klardžetija Nepoznato
dvoje djece
Sumbat III.
(სუმბატი III)
?
Sin Bagrat II.
993. – 1011. 1011. Knaževina Klardžetija Nepoznato
dvoje djece
Gurgen II.
(გურგენი II)
?
Sin Bagrata II.
994. – 1008. oko 830.
Nigali
s najviše 22/23
Kraljevina Iberija Guranduht Abhazijska
jedno dijete
U 1008., Bagrat, koji je bio kralj Abhazije od 978., naslijedivši od svog oca Gurgena krunu Iberije. Dva su se kraljevstva ujedinila u ono što je postalo poznato kao Kraljevina Gruzija.
Bagrat III. „Ujedinitelj
(ბაგრატ III)
Bagrat III Unifier (crop).png 960.
Kutaisi
Sin Guregna od Gruzije i Guranduht od Abhazije

Usvojeni sin David III.
1001. – 1008. 7. svibnja 1014.
Tao
u godini 53. ili 54.
Kneževina Gornji Tao Marta
dvoje djece
Nećak Teodozije III. Abhaški. Po prvi put ujedinjeni na cijelom teritoriju Gruzije..
1008. – 1014. Kraljevina Gruzija
U 1008. Gornji Tao je pripojen Gruziji
Bagrat III.
(ბაგრატ III)
?
Sin Sumbat III.
1011. – 1028. 1028. Kneževina Klardžetija Neoženjen 1028. zatvorio ga je Bagrat IV iz Georgije i umro za vrijeme zatočeništva. Njegove je zemlje su apsorbirane u Gruziju.
1028, Klardžetija je pripojena Gruziji
Đuro I.
(გიორგი I)
Skylitzes.George I of Georgia (Basil II vs Georgians-2).jpg 998. ili 1002.
Sin Bagrat III. i Marta
1014. – 1027. 16. kolovoza 1027.
Mkinvarni ili Itaroni
u 24./25. ili 28./29. godini
Kraljevina Gruzija Mariam Arcruni
oko 1018. (poništen)
četvero djece

Alda Alanijska
jedno dijete
Bagrat IV.
(ბაგრატ IV)

(Pod skrbništvom Mariam Arcruni
(მარიამი, Մարիամ)
(1027. -1037.))
Bagrat iv.jpg 1018.
Sin Đure I. i Mariam Arcruni
1027. – 1072. 24. studenog 1072.
Marabda[6]
u 53. ili 54. godini
Kraljevina Gruzija Elena Argir
1032.
Kutaisi
bez djece

Borena Alanijska
Između 1033. i 1040.
troje djece
Njegova je majka, dok je bila regentica, pregovarala o mirovnom ugovoru s Bizantskim Carstvom i vratila se s visokim bizantskim naslovom kuropalat za Bagrata 1032. godine. Bagrat je imao opoziciju:
Đuro II.
(გიორგი II)
Vie, deteils et peintures de l'eglise de Sion (B).jpg 1054.
SIn Bagrata IV. iBorene Alanijske
1072. – 1089.

1089. – 1112.
(nominalno)
1112.
u 57. ili 58. godini
Kraljevina Gruzija Elena
oko 1070.
jedno dijete
Prethodno suprotstavljen ocu. Ne mogavši se učinkovito nositi s neprestanim turskim napadima Seldžuka i preplavljen unutarnjim problemima u svom kraljevstvu, George je bio prisiljen abdicirati u korist svog energičnog sina Davida, kojem je ostao nominalni suvladar do svoje smrti 1112. godine..
David I. „Graditelj“[7]
(დავით IV აღმაშენებელი)
King David Aghmashenebeli.jpg 1073.
Kutaisi
Sin Đuro II. Gruzijski i Elena
1089. – 1125. 24. siječnja 1125.
Tbilisi
u 51. ili 52. godini
Kraljevina Gruzija Rusudan Armenska
oko 1090.
(poništeno 1107.)

četvero djece?

Guranduht, Kipčakinjabr/>oko 1107.
četvero djece?
Popularno smatran najvećim i najuspješnijim gruzijskim vladarom u povijesti i originalnim arhitektom gruzijskog zlatnog doba, uspio je istjerati Turke Seldžuke iz zemlje 1121. godine. Njegove reforme omogućile su ponovno ujedinjenje zemlje i dovođenje većine zemalja Kavkaza pod kontrolu Gruzije.
Dmitar I.
(დემეტრე I)
Demetre I (Matskhvarishi).jpg 1093.
Sin Davida IV. i Rusudan
1125. – 1154.

1155. – 1156.
1156.
Mcheta
u 62. ili 63. godini
Kraljevina Gruzija Nepoznato
Prije 1130.
četvero djece
Također i pjesnik. Godine 1154., vlastiti sin David natjerao ga je da abdicira i postane redovnik. Davidovom smrću mjesecima kasnije, vraćen je na prijestolje, ali nije preživio još dugo. Dmitrova opozicija:
  • Princ David (დავით) (1130.)
    Demetrijev nasljednik, nakratko suprotstavljen ocu. Čak i sa ugušenom pobunom, na kraju je protjerao oca s prijestolja.
David V.
(დავით V)
Prije 1130-ih
Prvi sin Dmitra I.
1154. – 1155. 1155.
u najmanje 24. ili 25. godini
Kraljevina Gruzija Nepoznato
Prije 1130.
najmanje jedno dijete
Prethodni protivnik svojem ocu. Prisilio ga je da abdicira, ali je umro nekoliko mjeseci kasnije.
Đuro III.
(გიორგი III)
George III of Georgia.jpg Prije 1130-ih
Drugi sin
Dmitra I. Gruzijskog
1155. – 1184. 27. ožujka 1184.
u najmanje 53. ili 54. godini
Kraljevina Gruzija Burduhan Alanijska
oko 1155.
dvoje djece
Njegova je vladavina bila dio onoga što će se nazvati Gruzijsko zlatno doba - povijesno razdoblje u srednjem vijeku tijekom kojeg je Kraljevina Gruzija dosegla vrhunac svoje vojne moći i razvoja . Međutim, Đuro je imao opoziciju u:
  • Dmitru Gruzijskom (დემეტრე) (1177..-78)
    sinu Davida V., koji je imao podršku plemićke obitelji Orbeli.
Tamara I. „Velika“
(თამარ მეფე)
Queen Tamara of Georgia.jpg oko 1160.
Kći
Đure III. and Burduhan
1184. – 1213. 18. siječnja 1213.
Agarani
u 52. ili 53. godini
Kraljevina Gruzija Jurij Bogoljubski
oko 1185. (poništeno 1187.)
bez djece

David Soslan
1189
dvoje djece
Suvladarica s ocem od 1178. Vladala u razdoblju političkih i vojnih uspjeha i kulturnih postignuća, predsjedavajući vrhuncem gruzijskog zlatnog doba.
Đuro IV „Sjajni“
(გიორგი IV ლაშა)
George IV of Georgia.jpg oko 1191.
Sin Davida Soslana i kraljice Tamare
1213. –1223. 18. siječnja 1223.
Bagavan
u 31. ili 32. godini
Kraljevina Gruzija Neoženjen Suvladar s majkom od 1207. godine nastavio je svoju politiku, ali je na kraju njegove vladavine poražen od Mongolske ekspedicije.
Rusudan
(რუსუდან მეფე)
Fresco of Rusudan of Georgia-2.jpg 1194.
Kći Davida Soslana i kraljice Tamare
1223. – 1245. 1245.
Tbilisi
u 50. ili 51. godini
Kraljevina Gruzija Gias ad-Din
oko 1223. (poništeno 1226.)
dvoje djece
Razdoblje obilježeno invazijom Mongola na Gruziju. Kraljica je bila prisiljena prihvatiti suverenitet mongolskog kana 1242. godine, plaćati godišnji danak i podržavati Mongole gruzijskom vojskom.
David VI. i I. Mlađi
(დავით VI ნარინი)
David VI Narin.jpg 1225.
Sin Giasa ad-Dina i kraljice Rusudan
1245. – 1259.

( Od 1248. mlađi suvladar Davida VII.)
1293.
Tbilisi
u 67. ili 68. godini
Kraljevina Gruzija Tamara Amanelisdze
prije 1254.
troje djece

Teodora, kći bizantskog cara Mihaela VIII. Paleologa.
1254.
jedno dijete
Suvladar s majkom od 1230. Prisiljeni Mongolima da dijele vlast sa svojim rođakom Davidom VII. (1248.), ustao je protiv mongolske dominacije (1259.), ali nije uspio i postao je ograničen na istočno kraljevstvo, nazvano Imeretija, od1259. godine, gdje je vladao sam, prenoseći ga svojim potomcima. Kao kralj Imeretije, razvio je prijateljske odnose sa Zlatnom Hordom i dinastijom Bahri, koja je vladala Mamelučkim sultanatom i odbio napade Ilhanata. Također se umiješao u politiku Trapezuntskog Carstva.
1259. – 1293. Zapadna Gruzija
David VII. „Stariji“
(დავით VII ულუ)
King David VII of Georgia. Bibliotheque Nationale MS Fr. 2810.jpg 1215
Nezakoniti sin Đure IV.
1248. – 1259.

( kao stariji suvladar Davida VI.)
1270.
Tbilisi
u 54. ili 55. godini
Kraljevina Gruzija Jigda-Khatun
prije 1252.
bez djece

Altun Alanijska
()
c.1249

Gvantsa Kakhaberidze
(in polygamy until 1252) u bigamiji, odbačena 1252.
1250.
jedno dijete

Esukan
1263.
bez djece
.
1259-1270 Eastern Georgia
Između 1259. i 1330., zbog posljedica invazije Mongola, Imeretijom su vladali različiti kraljevi od ostatka Gruzije. David VI. i David VII., koji su zajedno vladali kao vazali Mongola, sada su vladali različitim dijelovima zemlje. Imeretija je imala još nekoliko razdoblja neovisnosti, između 1387. i 1412. (za vrijeme Timurove invazije na Gruziju), te ponovno između 1446. i 1452. godine.
Dmitar II. „Odani“
(დემეტრე II თავდადებული)
Demetre II (crop) repaired.jpg 1259.
Prvi sin Davida VII. i Gonc'e
1270. – 1289. 12. ožujka 1289.
Movakani
u 29. ili 30. godini
Istočna Gruzija Teodora Megala Komnena od Trapezunta
1277.
petero djece

Mongolka Solghar
(u poligamiji?)
Prije 1280.
troje djece

Natela Džakeli
(u poligamiji?)
1280.
jedno dijete
Kritiziran zbog moguće poligamije. Pogubio ga Kagan.
Vahtang II.[8]
(ვახტანგ II)
Prije 1254.
Prvi sin Davida VI. i Tamare Amanelisdze
1289. – 1292. 1292.
u najmanje 37. ili 38. godini
Istočna Gruzija Öljätäi
1289
bez djece
Zasjela na prijestolje Gruzije uz pristanak Mogola.
Konstantin I.
(კონსტანტინე I)
Constantine I and Michael I, kings of Imeretia (Gelati fresco).jpg Prije 1254.
Drugi sin Davida VI. i Tamare Amanelisdze
1293. – 1327. 1327.
u najmanje 72. ili 73. godini
Zapadna Gruzija nepoznato
Prije 1327.
bez djece
Za razliku od vladara na zapadu, Konstantin je ostao neovisan od ilhanidske hegemonije. Međutim, njegovu problematičnu vladavinu obilježilo je protivljenje njegovog brata Mihaela.
David VIII.
(დავით VIII)
1273.
Prvi sin Dmitra II. i Teodore Megala Komnene od Trapezunta
1292. – 1302.

1308. – 1311.
1311.
u 37. ili 38. godini
Istočna Gruzija Öljätäi
1291
bez djece

Nepoznato, iz obitelji Surameli
1302.
jedno dijete
Odbio je podložiti se naređenjima Mongola, pa je između 1299. - 1308. proglašen svrgnutim kraljem, jer je vlastitu braću podržavao mongolski kan. Iako ga je brat Vahtang prisilio na abdikaciju s prijestolja, nakon njegove smrti ponovo je ustoličen za kralja.
Đuro V. „Briljantni“
(გიორგი V ბრწყინვალე)
1286. ili 1289.
Sin Dmitra II. I Natele Džakeli
1299–1302

1313. – 1330.
1346.
u 56./57. ili 59./60. godini
Istočna Gruzija Nepoznato
prije 1346.
jedan sin
Godine 1299. ilhanidski kan Gazan postavio ga je za suparničkog vladara Đurinom starijem bratu, pobunjenom gruzijskom kralju Davidu VIII. Međutim, Đurina se vlast nije protezala dalje od prijestolnice Tbilisija zaštićene Mongolima, pa je George u tom razdoblju nazivan "Kraljem sjene Tbilisija". 1302. zamijenio ga je njegov brat, Vahtang III. Nakon uklanjanja, imenovan je regentom za svog nećaka Đuru VI., koji je umro kao maloljetnik. Potom se ponovno popeo na mjesto kralja, ponovno okupivši Gruziju 1330. godine. Fleksibilni i dalekovidi političar, oporavio je Gruziju od stoljetne dominacije Mongola, vraćajući zemlji prijašnju snagu i kršćansku kulturu.
1330. – 1346. Kraljevina Gruzija
Vahtang III.
(ვახტანგ III)
Vakhtang III relief.jpg 1276.
Drugi sin Dmitra II. i Teodore Megala Komnene od Trapezunta
1302. – 1308. 1308.
u 31. ili 32. godini
Istočna Gruzija Ripsime
prije 1308.
dvoje djece
Đuro VI. „Maloljetni“
(გიორგი VI მცირე)
(Pod skrbništvom princa Đure)
oko 1302.
Sin Davida VIII.
1311. – 1313. 1313.
u 10. ili 11. godini
Istočna Gruzija neoženjen Pod regentstvom svog ujaka, Đuro V. umro je kao maloljetnik.
Mihael I.
(მიქელ I)
Constantine I and Michael I, kings of Imeretia (Gelati fresco).jpg Prije 1254.
Treći sin Davida VI. i Tamare Amanelisdze
1327. – 1329. 1329.
u najmanje 74. ili 75. godini
Zapadna Gruzija nepoznato
Prije 1329.
jedno dijete
Nasuprot bratu Konstantinu I., nastojao je kruni ponovo podrediti veliko plemstvo i provincijske dinaste koji su za vladavine Konstantina I. imali veću autonomiju.
Bagrat I. „Maloljetni“
(ბაგრატ I მცირე)
Prije 1329.
Sin Mihaela I.
1329. – 1330. 1372.
u najmanje 42. ili 43. godini
Zapadna Gruzija Nepoznato
(kći Kvarkvara II. Džakelija)

1358.
troje djece
Još maloljetnik, svrgnuo ga je Đuro V.
David IX.
(დავით IX)
Prije 1346.
Sin Đure V.
1346. – 1360. 1360.
u najmanje 13. ili 14. godini
Kraljevina Gruzija Sinduhtar
prije 1360.
dvoje djece
Prosperitet kraljevstva nije potrajao, jer je Crna smrt zahvatila ovo područje 1348. Godine 1360. Gruzija je izgubila Armeniju.
Bagrat V. „Veliki“
(ბაგრატ V დიდი)
Prije 1360.
Sin Đure V.
1360. – 1387. 1393.
u najmanje 32. ili 33. godini
Kraljevina Gruzija Helena Megala Komnena
prije 1366.
dvoje djece

Ana Velika Komnena
Lipanj 1366.
jedno dijete
Pošten i popularan vladar. Zatočen od strane Zlatne horde. Kako bi bio pušten, postao musliman.
1387. – 1392. Istočna Gruzija
1392. – 1393. Kraljevina Gruzija
Aleksandar I.
(ალექსანდრე I)
Poslije 1358.
Prvi sin Bagrata I.
1387. – 1389. 1389.
u najviše 31. godini
Kraljevina Imeretija Ana Orbeliani
Prije 1389.
dvoje djece
Đuro I.
(გიორგი I)
Poslije 1358.
Drugi sin Bagrata I.
1389. – 1392. 1392.
u najviše 34. godini
Kraljevina Imeretija Neoženjen 1392. godine Imeretija je ponovo pripojen Gruziji.
Đuro VII.
(გიორგი VII)
Prije 1366.
Sin Bagrata V. i Helene Megala Komnene
1393. – 1396. 1407.
u najmanje 40. ili 41. godoni
Kraljevina Gruzija Neoženjen Zapadna Gruzija izgubljena ponovo 1396.
1396. – 1407. Istočna Gruzija
Konstantin II.
(კონსტანტინე II)
Poslije 1358.
Drugi sin Bagrata I.
1396. – 1401. 1401.
u najviše 42. ili 43. godini
Kraljevina Imeretija Neoženjen 1396. godine Konstantin je iskoristio kontinuirani rat Đure VII. s Timurom - u kojem je umro velik broj Imerećana - i smrt Vameka Dadianija i vratio se u Imeretiju.
Konstantin I.
(კონსტანტინე I)
Constantine I relief.jpg oko 1366.
Sin Bagrata V. i Ane Komnene
1407. – 1412. 1412.
u 45. ili 46. godini
Istočna Gruzija Natia Amiredžibi
oko 1389.
troje djece
Dmitar I.
(დემეტრე I)
Prije 1389.
Sin Aleksandra I. i Ane Orbeliani
1401. – 1412. 1445.
u najmanje 55. godini
Kraljevina Imeretija Nepoznato
Prije 1445.
bez djece
Od 1412. prihvaća suzerenitet iz Gruzije i vlada kao vojvoda.
Aleksandar I. „Veliki“
(ალექსანდრე I დიდი)
ალექსანდრე I დიდი (crop).jpg 1386.
Sin Konstantina I. i Natije Amiredžibi
1412. – 1442. 27. kolovoza 1445 ili 7. ožujka 1446.
u 58.-60. godini
Kraljevina Gruzija Dulanduht Orbeliani
oko 1411.
troje djece

Tamara od Imeretije
oko 1414.
troje djece
Vraća se Imeretiju 1412. Unatoč njegovim naporima da zemlju vrati iz ruševina koje su ostavile invazije tursko-mongolskog vojskovođe Timura, Gruzija se nikada nije oporavila i suočila se s neizbježnom fragmentacijom nakon koje je uslijedilo dugo razdoblje stagnacije. Bio je posljednji vladar ujedinjene Gruzije koja je bila relativno slobodna od strane dominacije. Abdicirao.
Dmitar III.
(დიმიტრი III)
1413.
Sin Aleksandra I. and Dulanduht Orbeliani
1433. – 1446. 1453.
u 39./40. godini
Kraljevina Gruzija Gulhan od Imeretije
(umrla 1472.)
oko 1450.
jedno dijete
Suvladar, od 1433. godine vladao je s ocem, a potom i bratom Vahtangom.
Vahtang IV.
(ვახტანგ IV)
1413.
Sin Aleksandra I. and Dulanduht Orbeliani
1442. – 1446. Prosinac 1446.
u 32./33. godini
Kraljevina Gruzija Sitihatun Panaskerteli-Cicišvili
oko 1442.
bez djece
Đuro VIII.
(გიორგი VIII)
George VIII of Georgia charter 1460-2.jpg 1417.
Sin Aleksandra I. i Tamare
1446. – 1463. 1476.
u 58./59. godini
Kraljevina Gruzija Tamara
1445.
petero djece?

Nestan-Daredžan
1456.
petero djece?
1463. godine još jednom je izgubio Imeretiju. Od 1465. godine odrekao se Gruzije i vladao samo u Kahetiji.
1463. – 1466. Istočna Gruzija
1466. – 1476. Kraljevina Kahetija
Bagrat VI.
(ბაგრატ VI)
1439.
Sin Princa Đure i Gulhan od Imeretije
1463. – 1466. 1478.
u 58./59. godini
Kraljevina Imeretija Helena
(umrla 3. studenog 1510.)
troje djece
1466. popeo se na prijestolje Kartlije (koje se odrekao Đuro VIII.) i ujedinio ju ponovo s Imeretijom.
1466. – 1478. Kraljevina Gruzija
Aleksandar I.
(ალექსანდრე I)
1445.
Sin Đure VIII. i Tamare od Nestan-Daredžana
1476. – 1511. 27. travnja 1511.
u 65./66. godini
Kraljevina Kahetija Ana Čolokašvili
dvoje djece

Tinatin(ista osoba kao Ana?)
Aleksandrova povodljivost i fleksibilna diplomacija donijeli su mu sigurnost od susjednih sila, da bi ga ubio vlastiti sin Đuro II. "Loši". Priznao je sizerenstvo Šaha ("Kralj") Ismaila I. iz Safavidskog Carstva početkom 16. stoljeća.[9]
Aleksandar II.
(ალექსანდრე II)
Alexander II of Imereti (colour).jpg Prije 1478.
Sin Bagrata VI. i Helene
1478. 1. travnja 1510.
u njamanje 31./32. godini
Kraljevina Gruzija Tamara
(umrla 12. ožujka 1510.)
sedmero djece
Nakon što ga je Konstantin II. svrgnuo, Aleksandar je povratio Imeretiju nakon Konstantinova poraza od Kvarkvara II. Džakelija, moćnog atabega Samchea, 1483. godine, ali je izgubio Kutaisi od Konstantina opet godinu dana kasnije. 1488. godine Aleksandar je iskoristio invaziju Turkmena Ak Koyunlua na Kartliju i preuzeo kontrolu nad Imeretijem.
1488. – 1510. Kraljevina Imeretija
Konstantin II.
(კონსტანტინე II)
1447.
Sin Dmitra III. i Gulhan od Imeretije
1478. – 1488. 150.5
u 57./58. godini
Kraljevina Gruzija Tamaar
(umrla 1492.)
1473.
jedanaestero djece
Unuk po ocu Aleksandra I. . Početkom 1490-ih morao je priznati neovisnost suparničkih vladara Imeretije i Kahetije, te ograničiti svoju moć na Kartliju.
1488. – 1505. Kraljevina Kartlija
(Ostatak Gruzije)
1490. godine, nakon nekoliko desetljeća dinastičkih borbi, nacionalno vijeće dogovorilo se o podjeli Kraljevine Georgije na tri kraljevstva.[10] Kraljevi Gruzije zadržali su najveći dio podijeljenog kraljevstva koji se vratio starom imenu Kartlija. Imeretija i Kahetija nastali su kao druga dva kraljevstva Bagatriona stvorena iz podjele.
David X.
(დავით X)
David II of Kakheti.jpg 1482.
Sin Konstantina II. i Tamare
1505. – 1526. 1526.
u 43./44. godini
Kraljevina Kartlija Nestan-Daredžan Baratašvili
bez djece

Tamara
(umrla 1554.)
osmero djece
Unatoč činjenici da je Konstantin priznao neovisnost odcijepljenih gruzijskih kraljevstava Imeretije i Kahetije, suparništvo među tim stranama nastavljeno je pod Davidom. Morao je braniti svoje kraljevstvo od napada Aleksandra II. od Imeretije i Đure II. od Kahetije.
Bagrat III.
(ბაგრატ III)
Bagrat III of Imereti.jpg 23. rujna 1495.
Sin Aleksandra II. i Tamare
1510. – 1565. Rujan 1565.
u 69./70. godini
Kraljevina Imeretija Elena
(umrla 1565.)
šestero djece
Suočen s opetovanim napadima Osmanskih Turaka, kao i sa sukobim a s njegovim tobožnjim vazalnim prinčevima Mingrelije, Gurije i Abhazije koji su se često pridruživali neprijatelju.
Đuro II. „Opaki“
(გიორგი II)
1464.
Sin Aleksandra I. and Dulanduht Orbeliani
1511. – 1513. 1513.
u 48./49. godini
Kraljevina Kahetija Elena Irubakidze-Čolokašvili
(umrla 1532.)
troje djece
Nakon neuspjelog upada u Kartliju, završio u zatvoru, gdje je ubrzo ubijen.
Kahetija nakratko pripojena Kartliji
Levan
(ლევანი)
Levan of Kakheti, Philotheou fresco.jpg 1504.
Sin Đure II. i Elene Irubakidze-Čolokašvili
1520. – 1574. 1574.
u 69./70. godini
Kraljevina Kahetija Tinatin Gurieli
(poništen 1529.)
dvoje djece

Nepoznato
(kći Kamala Kara-Musela)

četrnaestero djece
Obnovio je kraljevstvo Kakheti i predsjedao je najnaprednijim i najmirnijim razdobljem u svojoj povijesti.
Đuro IX.
(გიორგი IX)
David II of Kakheti.jpg ?
Sin Davida X. i Tamare Džakeli
1525. – 1527. 1539. Kraljevina Kartlija Neoženjen Abdicirao u korist brata
Luarsab I.
(ლუარსაბ I)
1502. ili 1509.
Sin Davida X. i Tamare Džakeli
1527. – 1556./58. 1556. ili 1558.
Garisi
u 47. – 56. godini
Kraljevina Kartlija Tamara od Imeretije
osmero djece
Uporan u svom otporu protiv safavidsko-perzijske agresije, ubijen je u bitci kod Garisija.
Šimun I. „Veliki“
(სიმონ I დიდი)
Simeon prencipe de Giorgiani cropped.jpg 1537.
Sin Luarsaba I. i Tamare od Imeretije
1556. – 1569.

1578. – 1599.
1611.
Konstantinopol
u 73./74. godini
Kraljevina Kartlija Nestan-Daredžan od Kahetije
jedno dijete
Njegov prvi mandat obilježio je rat protiv perzijske dominacije u Gruziji. 1569. godine Perzijci su ga zarobili i proveo je devet godina u zarobljeništvu. 1578. godine pušten je i ponovno instaliran u Kartliji. Tijekom tog razdoblja (tj. drugog mandata) borio se kao perzijski podanik protiv osmanske dominacije u Gruziji. 1599. godine Osmanlije su uhvatili Šimuna I. i umro je u zarobljeništvu.
Đuro II.
(გიორგი II)
George II of Imereti.jpg Prije 1510.
Sin Bagrata III. i Elene
1565. – 1585. 1585.
u najmanje 74./75. godini
Kraljevina Imeretija Nepoznato
jedno dijete

Rusudan Šervašidze
(umrla 1578.)
dvoje djece

Tamara Diasamidze
troje djece
Svojim usponom na prijestolje Đuro se našao uključen u građanski rat među svojim vazalima.
David XI.
Dāwūd Khan II.
(დავით XI,
داود خان,
დაუთ-ხანი)
Erekle I of Kakheti.jpg Poslije 1537.
Sin Luarsaba I. i Tamare od Imeretije
1569. – 1578. oko 1579.
Konstantinopol
u najviše 41./42. godini
Kraljevina Kartlija Elena
(rođakinja Aleksandra II. od Kahetije)
četvero djece
Preobratio se na islam. Perzijski šah Tahmasp I. imenovao ga je kanom Kartlije, od 1562. (efektivno fo 1569.) do 1578.
Aleksandar II.
(ალექსანდრე II)
Kakheti-Aleksandri II.gif 1527.
Sin Levana i Tinatin Gurieli
1574. – 1601.

1602. – 1605.
12. ožujka 1605.
Zagem
u 77./78. godini
Kraljevina Kahetija Tinatin Amilahvari Unatoč nesigurnoj međunarodnoj situaciji, uspio je zadržati relativnu ekonomsku stabilnost u svom kraljevstvu i pokušao uspostaviti kontakte s Moskovskim Carstvom. U listopadu 1601. Aleksandrov sin David pobunio se od kraljevske vlasti i prigrabio krunu, prisilivši oca da se povuče u samostan. David će umrijeti godinu dana kasnije, 2. listopada 1602. godine, a Aleksandar je uspio obnoviti prijestolje. Aleksandar je postao žrtvom državnog udara pod pokroviteljstvom Irana koji je vodio njegov drugi sin Konstantin.
Levan od Imeretije
(ლევანი)
1573.
Sin Đure II. i Rusudan Šervašidze
1585. – 1588. 1590.
u 17./18. godini
Kraljevina Imeretija Marehi Dadiani
bez djece
S usponom na prijestolje, Levan se suočio s pobunom vlastitog ujaka Konstantina, koji je prkosio kraljevskoj vlasti i preuzeo kontrolu nad Gornjom Imeretijom. Levan je sklopio savez s mingrelskim princom Mamijom IV. Dadianijem i natjerao je Konstantina da se preda 1587. godine. Tada će se suočiti i s neprijateljstvima Šimuna I. i vlastitog šogora, koji ga je svrgnuo.
Rostom
(როსტომი)
1571.
(nelegitimni?) Sin princa Konstantina od Imeretije (umro 1587.)
1588. – 1589.

1590. – 1605.
1605.
u 33./34. godini
Kraljevina Imeretija Neoženjen Rostom je bio sin pobunjenog princa Konstantina, na prijestolje je uzdignut uz podršku Mamije IV. Dadianija, koji je svrgao Levana. Rostomovoj vlasti je, međutim, prkosio njegov vazal Đuro II. Gurieli, koji je upotrijebio osmansku silu za svrgavanje kralja u korist Bagrata IV., unuka Bagrata III. po ocu. Nakon što je Rostom pobjegao u Mingreliju, Šimun I. od Kartlije svrgnuo je Bagrata i stavio pod kontrolu veći dio Imeretije. Manučar I. Dadiani odbacio je Šimunov ultimatum, preselio se u Imeretiju, porazio napadače i vratio Rostoma za kralja. Međutim, vlast je počela držati aristokratska elita, osobito princ Mingrelije.
Bagrat IV.
(ბაგრატ IV)
1565.
Sin princa Teimuraza[11]
1589. – 1590. Poslije 1590.
u najmanje 24./25. godini
Kraljevina Imeretija
Đuro X.
(გიორგი X)
1561.
Tbilisi
Sin Šimuna I. i Nestan-Daredžan od Kahetije
1599. – 1606. 7. rujna 1606.
Konstantinopol
u 44./45. godini
Kraljevina Kartlija Mariam/Tamara Lipartiani
(umrla 1614.)
15. rujna 1578.
petero djece
Borio se zajedno s ocem protiv osmanlijskih okupacijskih snaga od 1598. godine. Imao vlast nakon što su Turci Šimuna zarobili u bitci kod Nahidurija 1599. godine. Đuro je nekoliko puta, premda uzalud, pokušao otkupiti oca (koji bi umro kao zatvorenik u 1612.) iz zarobljeništva i čak je uzvišenoj Porti ponudio svog sina kao taoca. Podržao Perzijance protiv Osmanlija. Također je bio prvi kralj Kartlije koji je pokušao uspostaviti diplomatske veze sa Velikom kneževinom Moskvom. Đuro je čak odlučio dati udati svoju kćer Elenu za cara Borisa Godunova. Međutim, nestabilna politička situacija u obje države prekinula je te kontakte.
David I.
(დავით I)
დავით პირველი.jpg 1569.
Gremi
Sin Aleksandra II. i Tinatin Amilahvari
1601. – 1602. 21. listopada 1602.
Gremi
u 31./32. godini
Kraljevina Kahetija Sv. Ketevan, mučenica
1581.
četvero djece
Sredinom 1601. godine kapitalizirao je bolest svoga oca i stekao učinkovitu kontrolu vlade. Međutim, umro godinu dana kasnije. Njegov je otac tada povratio prijestolje.
Konstantin I.
Kustandil Kan
(კონსტანტინე I,
کنستانتین خان‎,
კონსტანტინე ხანი)
1567.
Sin Aleksandra II. i Tinatin Amilahvari
1605. 22. listopada 1605.
u 33./34. godini
Kraljevina Kahetija Nepoznato
(unuka Aleksandra II.)
Njegovi su podanici odbili priznati patricid (ubio je Aleksandra II.) i pobunili su se. Pobunu je vodila Konstantinova šogorica, udovica Ketevan, koja je zatražila pomoć od Đure X. iz Kartlije. Konstantin je podmitio neke pobunjene plemiće, ali na kraju je morao pobjeći. Pobunjenici su poslali emisare Abasu I. u Perziju i obećali odanost, pod uvjetom da Abas potvrdio njihovog kandidata, Ketevanova sina Teimuraza, kao kršćanskog kralja Kahetije.
Đuro III.
(გიორგი III)
Giorgi III of Imereti by Castelli.jpg Prije 1605.
Sin princa Konstantina od Imeretije i Elene Gurieli
1605. – 1639. 1639.
u najmanje 33./34. godini
Kraljevina Imeretija Tamara
(umrla 1639.)
bez djece
Njegov je autoritet ozbiljno osporio energični princ Mingrelije Levan II. Dadiani, čiji je sve veći utjecaj na zapadne gruzijske politike Đuro bez ikakvog uspjeha pokušao ograničiti.
Teimuraz I.
(თეიმურაზ I)

(Pod skrbništvom Ketevan
(ქეთევან წამებული)

(1605. -1614.))
თეიმურაზ I.png 1589.
Sin Davida I. i Ketevan
1605. – 1648. 1661.
Gorgan
u 71./72. godini
Kraljevina Kahetija Ana Gurieli
oko 1605.
troje djece

Horašan Kartlijska
1612.
dvoje djece
Svestrani pjesnik i poklonik perzijske poezije, Teimuraz je na gruzijski preveo nekoliko perzijskih ljubavnih priča i osobna iskustva svoje vladavine pretočio u niz izvornih pjesama pod utjecajem suvremene perzijske tradicije.[12] Od 1614. godine vodio je pet desetljeća dugu borbu protiv safavidsko-iranske dominacije u Gruziji tijekom koje je izgubio nekoliko članova svoje obitelji. Zbog toga su ga Perzijanci dva puta svrgavali (1616.-25., 1633.-34.), Tijekom kojih je Kahetija bila pod perzijskim namjesništvom. Teimuraz je život završio kao šahov zatvorenik u Astarabadu u dobi od 74 godine.
Kahetija nakratko pripojena Kartliji i onda Perziji
Luarsab II. „Sveti mučenik“
(ლუარსაბ II)

(Pod skrbništvom Šadimana Baratašvilija
(შადიმან ბარათაშვილი)

(1606. – 1610.))
King Luarsab II of Kartli.jpg 1592.
Tbilisi
Sin Đure X. i Mariam/Tamare Lipartiani
1606. – 1615. 1. srpnja 1615.
Širaz
u 22./23. godini
Kraljevina Kartlija Makrine Saakadze
bez djece
Poznat je po mučeničkoj smrti od perzijskog šaha Abasa I. Gruzijska pravoslavna Crkva smatra ga svecem i obilježava njegovo sjećanje na dan njegove smrti, 1. srpnja.
Bagrat VII.
Bagrat Kan
(ლუარსაბ II)
1569.
Sin Davida XI. i Elene
1615. – 1619. 1619.
u 49./50. godini
Kraljevina Kartlija Ana od Kahetije
dvoje djece
Abas I. instalirao ga je kao marionetskog kralja/kana u Kartliji na mjestu pogubljenja njegovog rođaka Luarsaba II. Provodio je samo ograničenu moć ograničenu na Donju Kartliju i uglavnom se oslanjao na perzijske snage. Smatran odmetnikom, gadiose većini stanovništva kraljevstva i, usprkos perzijskoj prisutnosti, nije bio u stanju kontrolirati čak ni naizgled odano plemstvo.
Šimun II.
Semayun Kan
(სიმონ II)

(Pod regenstvom Giorgija Saakadzea
(გიორგი სააკაძე)

(1619. – 1625.))
oko 1610.
Sin Bagrata VII. i Ane od Kahetije
1619. – 1630. 1630.
u oko 19./20. godini
Kraljevina Kartlija Jahan Banu Begum
jedno dijete
U velikoj mjeri nepopularan među svojim kršćanskim podanicima, Šimunov se "kanat" nikada nije protezao dalje od Tbilisija i provincije Donje Kartlije, gdje su perzijske snage okupirale okruge Somhiti i Sabaratiano.
Kartlija nakratko pripojena Kahetiji
Rostom
Rustam Kan
(როსტომი,
როსტომ ხანი)
როსტომ ხანი.gif 1565.
Sin Davida XI. i Elene
1633. – 1658. 1658.
u 92./93. godini
Kraljevina Kartlija Ketevan Abašišvili
1635.
bez djece

Mariam Dadiani
1638.
bez djece
Preuzeo je kontrolu nad Kartlijem i uveo vojsku u sve veće tvrđave s perzijskim snagama, dovodeći ih pod svoju strogu kontrolu. Njegova spremnost da surađuje sa svojim suzerenom pridobila je za Kartliju veći stupanj autonomije. Uslijedilo je razdoblje relativnog mira i prosperiteta, s oživljavanjem gradova i naselja, mnoga napuštena područja ponovno su naseljena i trgovina je cvjetala. Iako musliman, Rostom je pokrovitelj kršćanske kulture, iako na njegovom dvoru prevladavaju islam i perzijske navike. Nemilosrdno je slomio protivljenje lokalnih plemića.
Aleksandar III.
(ალექსანდრე III)
Alexander III by Castelli (2).jpg 1609.
Sin Đure III. i Tamare
1639. – 1660. 1. ožujka 1660.
u 50./51. godini
Kraljevina Imeretija Tamara Gurieli
1618.
(poništen 1620.)
troje djece

Daredžan od Kahetije
1629.
bez djece
Veći dio njegove vladavine proveo je u borbi protiv moćnog princa Mingrelije, Levana II. Dadianija, koji je odbio priznati kralja Imeretija za svog gospodara i težio je da ga smjeni s prijestolja.
Vahtang V.
Šah-Navaz Kan
(ვახტანგ V)
1618.
Sin Teimuraza I. i Ane Eristavi

Usvojeni sin Rostoma
1658. – 1675. Rujan 1675.
u 56./57. godini
Kraljevina Kartlija Rodam Kaplanišvili-Orbeliani
(poništen 1658.)
desetero djece

Mariam Dadiani
1658.
bez djece
Izvorno prapraunuk Konstantina II., poticao je iz linije Muhrani, a naslijedio ga je njegov prethodnik Rostom. Slijedio je politiku svog prethodnika, uspio održati miran odnos sa svojim perzijskim suzerenima i oživjeti gospodarstvo Kartlije. Učinio je napore da druge gruzijske politike stavi pod svoj nadzor.
Bagrat V.
(ბაგრატ V)
1620.
Sin Aleksandra III. i Tamare Gurieli
1660.

1664. – 1668.

1668. – 1678.

1679. – 1681.
1681.
u 60./61. godini
Kraljevina Imeretija Ketevan
(poništen 1661.)
bez djece

Tatia Muhrani
(poništen 1663.)
bez djece

Tamara Muhrani
četvero djece
Njegovom vladavinom započelo je razdoblje dinastičkih nevolja u Imeretiji, koje su obilježile krajnja nestabilnost i feudalna anarhija u kraljevstvu: Neki plemići, koji su već imali moć, pokušavaju se uzdići kao kraljevi.
Vahtang Džudžunašvili
(ვახტანგ ჭუჭუნაშვილი)
? 1660. – 1661.

1668.
1668. Kraljevina Imeretija Neoženjen Nedinastički. Ljubavnik kraljice Daredžan, koja je 1660. oslijepila svog posinka Bagrata V.
Arčil
(არჩილი)
Archil of Imereti (Bagrationi dynasty).jpg 1647.
Sin Vahtanga V. i Rodam Kaplanišvili-Orbeliani
1661. – 1663. 16. travnja 1713.
Moskva
u 65./66. godini
Kraljevina Imeretija Nepoznato
(kći princa Nodara Cicišvilija)
bez djece

Ketevan
1668.
četvero djece
Obnovio neovisnost Kahetije od Perzije. Nakon niza neuspješnih pokušaja da se uspostavi na prijestolju Imeretije, Arčil se povukao u Rusiju gdje je predvodio kulturni život lokalne gruzijske zajednice. Bio je i lirski pjesnik.
1664. – 1675. Kraljevina Kahetija
1678. – 1679.

1690. – 1691.

1695. – 1696.

1698. – 1699.
Kraljevina Imertija
Dmitar Gurieli
(დემეტრე გურიელი)
?
Sin Šimuna Gurielija
1663. – 1664. 1668. Kraljevina Imeretija Neoženjen Nedinastički. Također princ od Gurije 1658.-1668. Godine 1664. Imerećani su ga svrgnuli i oslijepili te nanovo ustoličili Bagrata V.
Đuro XI.
Gurgin Kan
(გიორგი XI)
George XI of Kartli repaired.jpg 1651.
Sin Vahtanga V. i Rodam Kaplanišvili-Orbeliani
1675. – 1688.

1703. – 1709.
21. travnja 1709.
Kandahar
u 57./58. godini
Kraljevina Kartlija Tamara Davitišvili
(umrla 4. prosinca 1683.)
1676.
dvoje djece

Horešan Mikeladze
(umrla 24. veljače 1695.)
1687.
Kodžori
jedno dijete
Najpoznatiji je po svojoj borbi protiv Safavida koji su dominirali njegovim oslabljenim kraljevstvom, a kasnije kao vrhovni zapovjednik Safavida u današnjem Afganistanu. Budući da je bio pravoslavni kršćanin, prešao je na šiitski islam prije imenovanja guvernerom Kandahara.
Heraklo I.
Eregli Kan
Nazar Ali Kan

(ერეკლე I,
ارگلی خان,
ნაზარალი-ხანი,
نظر علی خان‎)
Nicolaes Davidszoon. Georgiaens Koningh.jpg 1642.
Sin Princ David od Kahetijeprinca Davida od Kahetije i Elene Diasamidze
1675. – 1676. 21. travnja 1709.
Isfahan
u 66./67. godini
Kraljevina Kahetija Ana Čolokašvili
Unuk Teimuraza I. od Kahetije. Odgojen u Rusiji, gdje je bio poznat kao Nikolaj Davidovič. 1662. godine vratio se da zauzme upražnjeno prijestolje Kahetije, ali ga je porazio princ Arčil koji je imao iransku potporu. Međutim, uspio je zauzeti Kahetiju kad je Arčil, u sukobu s Perzijskim Carstvom, napustio kraljevstvo. Pripajanjem svog kraljevstva Perziji, i smjenom Đure XI., Heraklo je imenovan novim kraljem Kartlije. Đuro XI. vratio se na svoje prijestolje 1703. godine i, unatoč tome što je i njegovo kraljevstvo bilo obnovljeno, Heraklo se na njega više nije vratio.
1688. – 1703. Kraljevina Kartlija
1703. – 1709. Kraljevina Kahetija
Između 1676. i 1703., Kahetija je pripojena Perziji
Đuro IV. Gurieli[13]
(გიორგი III გურიელი)
?
Son of Kaikhosro I Gurieli and Khvaramze Goshadze
1681. – 1683. 1684. Kraljevina Imeretija Tamara Čidžavadze
1667.
poništen 1677.)
petero djece

Daredžan od Imeretije
oko 1677.
bez djece

Tamara Muhrani
1681.
bez djece
Nedinastički. Također princ od Gurije 1658. - 1668. Oženio Daredžan, kćer Bagrata V., a potom i njegovu punicu. Bio je energično uključen u građanske ratove u zapadnim gruzijskim državama, koje je nastojao dovesti pod svoje. Ubijen je u borbi dok je pokušavao povratiti izgubljeno prijestolje Imeretije.
Aleksandar IV.
(ალექსანდრე IV)
Prije 1681.
Nezakoniti sin Bagrata V.
1683. – 1691.

1691. – 1695.
1695.
u najmanje 13./14. godini
Kraljevina Imeretija Tamara Abašidze
1691
četvero djece
Đuro XI. od Kartlije i imeretski plemići osigurali su osmansko priznanje Aleksandru, koji je u Imeretiji ustoličen nakon pogubljenja princa od Gurije 1683. godine. Aleksandar je svoju odanost prenio na safavidskog šaha Sulejmana I. iz Perzije 1689. godine, ali su ga Turci protjerali u Kartliju u kolovozu 1690. godine. Sljedeće godine, posredovanjem Herakla I. od Kartlije i perzijske vlade, Aleksandar je ponovo ustoličen u Imeretiji nakon godinu dana anarhije i loše vladavine.
Đuro V. „Goča“
(გიორგი V გოჩია)
?
Rođak iz dinastije Bagration
1696. – 1698. 1695.
u najmanje 13./14. godini
Kraljevina Imeretija Tamara Abašidze
1696.
bez djece
Đuru je postavio na prijestolje Đuro-Malakia Abašidze, te je vladao praktično pod njegovim moćnim dobročiniteljem.
Šimun
(სიმონი)
?
Nezakoniti sin Aleksandar IV. od ImeretijeAleksandra IV.
1699. – 1701. 1701. Kraljevina Imeretija Anika Abašidze
1699.
bez djece
Odgojen na dvoru Herakla I. od Kartlije. Protjerali ga Đuro-Malakia Abašidze i njegova kći Tamara (udovica Aleksandra IV.)
Mamia Gurieli „Veliki“[14]
მამია III გურიელი დიდი)
Prince Mamia II Gurieli.jpg ?
Sin Đure IV. i Tamare Čidžavadze
1701. – 1702.

1711. – 1712.

1713. – 1714.
5. siječnja 1714. Kraljevina Imeretija Elena Abašidze
1698.
(poništen 1711.)
sedmero djece

Tamar od Rače
(umrla 1716.)
bez djece
Nedinastički. Također princ od Gurije 1689-1714. Uključen u građanske ratove koji su mučili Imeretiju, tri je puta postao vladar kraljevine. Za vrijeme svog prvog kraljevanja, abdicirao je, jer nije mogao tolerirati utjecaj svog tasta Đure-Malakia Abašidzea. Naknadna razdoblja njegove kraljevske karijere rezultat su sukoba s Đurom VII.. Mamia je umro dok je još uvijek sjedio na prijestolju Imeretije, koje se potom vratilo svom suparniku.
Đuro VI.-Malakia Abašidze
(გიორგი-მალაქია აბაშიძე)
?
Sin Paate Abašidzea
1702. – 1707. 15. listopada 1722.
Tbilisi
Kraljevina Imeretija Nepoznato
sedmero djece
Nakon što je kontrolirao mnoge kraljeve iza zavjese, Đuro-Malakia se probio do prijestolja, ali je na kraju svrgnut pobunom plemića.
Đuro VII.
(გიორგი VII)
George VII of Imereti.JPG 1670.
Nezakoniti sin Aleksandra IV.
1707. – 1711.

1712. – 1713.

1713. – 1716.

1719. – 1720.

1707. – 1711.
22. veljače 1720.
Kutaisi
u 49./50. godini
Kraljevina Imeretija Rodam
1703.
(poništen 1712.)
petero djece

Tamara Abašidze
oko 1712.
(poništen 1713.)
bez djece

Tamara od Rače
oko 1713.

bez djece

Tamara Gurieli
(umrla 1742.)
1716.
troje djece
Uz odobrenje osmanske vlade, zakoniti kralj Imeretije od strane odanih plemića od 1702. godine, premda je tek 1707. uspio oduzeti krunu od uzurpatoru Đuri-Malakiji Abašidzeu (Đuri VI). Stupio u sukob s Mamijom Gurielijem za prijestolje.
Kajhosro
(ქაიხოსრო)
1. siječnja 1674.
Tbilisi
Sin princa Levana i Tute Gurieli
1709. – 1711. 27. rujna 1711.
Kandahar
u 37. godini
Kraljevina Kartlija Ketevan
(umrla Moskva, 3. svibnja 1730.)
četvero djece
Unuk s očeve strane Vahtang V. vladao je u odsutnosti, budući da je cijelo to razdoblje služio kao perzijski vrhovni zapovjednik u današnjem Afganistanu.
David II.
Imām Qulī Khān
(დავით II,
امام قلی خان,
იმამყული-ხანი‎)
1708. დავით II-ს წყალობის განახლების სიგელი.jpg 1678.
Isfahan
Sin Herakla I. i Ane Čolokašvili
1709. – 1722. 2. studenog 1722.
Magharo
u 44./45. godini
Kraljevina Kahetija Nepoznato
(kći šamkala od Tarkija)
bez djece

Yatri Jahan-Begum
troje djece
Iako musliman i odani vazal Safavida iz Irana, nije uspio osigurati sigurnost svog kraljevstva i veći dio njegove vladavine obilježila je Lekianoba - neprestani upadi dagestanskih planinskih klanova.
Međuvlada: 1711. – 1714.
(Pod regenstvom princa Vahtanga)
Jese
Ali-Kuli Kan
Mustafa Paša

(იესე)
1680.
Tbilisi
Sin princa Levana i Tute Gurieli
1714. – 1716.

1724. – 1727.
1727.
Tbilisi
u 57./58. godini
Kraljevina Kartlija Mariam Kaplanišvili-Orbeliani
1712.

Elene-Begum od Kahetije
1715.
jedanaestero djece
Otac po unuku Vahtanga V. Pokazao se nesposobnim i ovisnim o alkoholu. Budući da nije mogao održavati red u svom posjedu, u lipnju 1716. zamijenio ga je brat Vahtang, koji se napokon pristao odreći kršćanstva. Nakon osmanske invazije na Gruziju koja je dovela do Vahtangovog bijega, Jese se mogao vratiti na prijestolje. Nakon njegove smrti, kraljevstvo je ukinuto i ujedinjeno s Kahetijom.
Vahtang VI. „Učenjak“
Ḥosaynqolī Khan
(ვახტანგ VI,
حسین‌قلی خان)
Vakhtang VI of Kartli (Eastern Georgia).jpg 16. rujna 1674.
Tbilisi
Sin princa Levana i Tute Gurieli
1716. – 1724. 26. ožujka 1737.
Astrahan
u 61. godini
Kraljevina Kartlija Rusudan od Čerkezije
1696.
petero djece
Jedan od najvažnijih i izvanrednih državnika Gruzije s početka 18. stoljeća, poznat je kao zapaženi zakonodavac, učenjak, kritičar, prevoditelj i pjesnik. Njegova je vladavina na kraju prekinuta osmanskom invazijom nakon raspada Safavidske Perzije, što je natjeralo Vahtanga u progonstvo u Rusko Carstvo.
Godine 1727., Kraljevina Kartlija pripojena je Osmanlijskom Carstvu, zatim Perziji (1735.), i konačno spojena u Kahetiju 1744.
Đuro VIII. Gurieli[15]
(გიორგი IV გურიელი)
?
Sin Mamije i Hvaramze Gošadze
1720. 1726. Kraljevina Imeretija Elena-Mariam Abašidze
(poništen 1717.)
dvoje djece

Hvaramze Dadiani
bez djece
Nedinastički. Također princ od Gurije 1714. - 1726. Primio je krunu Imeretije, ali ju je kasnije te godine bio prisiljen predati. Vraćajući se u Guriju, njegovu je vladavinu osporila frakcija lokalnog plemstva, koja je uključivala njegovu majku Elene i brata Kajhosroa III..
Aleksandar V.
(ალექსანდრე V)
1703.
Kutaisi
Sin Đure VII. i Rodam od Kartlije
1720. – 1741.

1741. – 1746.

1746. – 1749.
Ožujak 1752.
Kutaisi
u 49./50. godini
Kraljevina Imeretija Mariam Dadiani
(umrla 1731.)
1721.
troje djece

Tamara Abašidze
(umrla 1772.)
1732.
petero djece
Odgojen na dvoru Vahtanga VI. od Kartlije i uživao njegovu potporu u borbi za vlast u Imeretiji. Nakon posjeta Istanbulu, u kolovozu 1719. godine, vratio se s odredom turskih pomoćnika, smijenio Đuru VIII. Gurielija u lipnju 1720. i okrunjen za kralja Imeretije.
Konstantin II.
Mahmād Qulī Khān
(კონსტანტინე II
მაჰმად ყული-ხანი)
Constantine II of Kakheti.jpg ?
Isfahan
Nezakoniti sin Herakla I.
1722. – 1732. 28. prosinca 1732.
Telavi
Kraljevina Kahetija Peredžan-Begum
jedno dijete
Često se svađao sa svojim zapadnim susjedom i rođakom, Vahtangom VI. iz Kartlije, kojeg je perzijska vlada proglasila svrgnutim 1723.
Teimuraz II.
(თეიმურაზ II)
Teimuraz II, portrait.jpg 7. studenog 1700.
Tbilisi
Sin Konstantina II. i Peredžan-Begum
1732. – 1744. 8. siječnja 1762.
Sankt Petersburg
u 61. godini
Kraljevina Kahetija Tamara Eristavi
(poništen 1711.)
bez djece

Tamara II.
2. veljače 1712.
četvero djece

Ana-Hanum Baratašvili
19. kolovoza 1746.
dvoje djece
1735. raspirivao je nemire protiv perzijske vlasti, ali su ga zarobili 1736. Dio gruzijskih plemića pokrenuo je snažnu pobunu protiv perzijskog režima, a šah pušta Teimuraza da suzbije oporbu. 1744. godine šah je Teimuraza potvrdio za kralja Kartlije, a njegov sin Heraklo dobio je kahetijsku krunu, polažući pravo za eventualno ponovno ujedinjenje gruzijskih kraljevstava. Oni su prvi put od 1632. godine prepoznati kao kršćanski kraljevi i kao takvi okrunjeni. Sa njihovom snagom koja je postajala sve jača, Teimuraz i Heraklo ubrzo su odbacili svoju vjernost perzijskom sizerenu.
1744. – 1762
(s Tamarom II.
do 1746.)
Kraljevina Kartlija
Proces ujedinjenja Kartlije i Kahetije pokrenut je 1744. godine, kada su Teimuraza II. Perzijanci potvrdili kraljem Kartlije i prepustili Kahetiju njegovom sinu Heraklu II.., a ispunio se 1762. godine, kada je Teimuraz II. umro, a Heraklo objedinio dvije krune. Ruska ekspanzija prema jugu prekinula je daljnju evoluciju; Kartlija-Kahetija je postala ruski protektorat 1783. godine Ugovorom iz Georgijevska, a pripojena Rusiji 1801. nakon smrti Đure XII. Imeretija je zadržala neovisnost nekoliko godina duže, sve do 1810. godine.
Đuro IX.
(გიორგი IX)
1718.
Kutaisi
Sin Đure VII. i Tamare Gurieli
1741. 1778.
Kutaisi
u 59./60. godini
Kraljevina Imeretija Mzehatun Lipartiani
petero djece
Nakon što je njegov brat Aleksandar V. svrgnut u puču kojeg su sponzorirali Osmanlije 1741. godine, ustoličen je u Imeretiji, ali je iste godine smijenjen.
Tamara II.[16]
(თამარი II)
1696.
Kći Vahtanga VI. i Rusudan od Čerkezije
1744. – 1746.
(s Teimurazom II.)
12. travnja 1746.
Kutaisi
u 59./60. godini
Kraljevina Kartlija Teimuraz II.
2. veljače 1712.
četvero djece
Od 1744. do svoje smrti 1746. godine, Tamara je bila su-vladar sa suprugom u Kartliji, dok je njihov sin Heraklo započeo svoju dugotrajnu vladavinu u Kahetiji.
Heraklo II.
(ერეკლე II)
Erekle II (crop).jpg 7. studenog 1720.
Telavi
Sin Teimuraza II. i Tamare od Kartlije
1744. – 1762.

1762. – 1798.
1. siječnja 1798.
Telavi
u 77. godini
Kraljevina Kahetija

Kraljevina Kahetija i Kartlija
Ketevan Mkheidze
1740.
dvoje djece

Ana Abašidze
1745.
troje djece

Daredžan Dadiani
1750.
dvadeset troje djece
Definitivno spojio Kartliju s Kahetijem nakon očeve smrti. Njegova se vladavina smatra labuđim pjevom gruzijske monarhije. Potpomognut osobnim sposobnostima i nemirima u Perzijskom carstvu, Heraklo se uspostavio kao de facto autonomni vladar, prvi put u tri stoljeća politički ujedinio istočnu Gruziju i pokušao modernizirati vladu, ekonomiju i vojsku. Shrvan unutarnjim i vanjskim prijetnjama nesigurnoj neovisnosti Gruzije, stavio je svoje kraljevstvo pod formalnu rusku zaštitu 1783. godine, ali taj potez nije spriječio da invazija na Gruziju bude opustošena perzijskom invazijom 1795. godine.
Mamuka
(მამუკა)
oko 1710.
Kutaisi
Sin Đure VII. i Tamare Gurieli
1746. – 1749. 1769.
Kutaisi
u 58./59. godini
Kraljevina Imeretija Daredžan Dadiani
1732.
dvoje djece
Instaliran kao suparnički kralj svom bratu Aleksandru, uz podršku Otije Dadijanija, princa od Mingrelije, Zuraba Abašidzea i Grigola, vojvode od Rače.
Solomon I. Veliki
(სოლომონ I დიდი)
Solomon I of Imereti.jpg 1735.
Kutaisi
Sin Aleksandra V. i Tamare Abašidze
1752. – 1766.

1768. – 1784.
23. travnja 1784.
Kutaisi
u 48./49. godini
Kraljevina Imeretija Tinatin Šervašidze
jedno dijete

Mariam Dadiani
(umrla 1778.)
troje djece

Gulkan Culukidze
(1730. – 1800.)
bez djece
Instaliran kao suparnički kralj svom bratu Aleksandru, uz podršku Otije Dadijanija, princa od Mingrelije, Zuraba Abašidzea i Grigola, vojvode od Rače.
Teimuraz
(თეიმურაზი)
?
Kutaisi
Sin Mamuke i Daredžan Dadiani
1766. – 1768. 1772.
Kutaisi
Kraljevina Imeretija Nepoznato
(kći Rostoma, vojvode od Rače)

bez djece
Vladao pod turskom zaštitom, ali je Solomon vratio prijestolje uz rusku potporu 1768. godine.
David II.
(დავით II)
1756.
Kutaisi
Sin Đure VII. i Tamare Gurieli
1784. – 1789.

1790. – 1791.
11. siječnja 1795.
Ahalcihe
u 38./39. godini
Kraljevina Imeretija Ana Orbeliani
oko 1780.
četvero djece
Nakon smrti svog rođaka, kralja Salomona I., postao je regent, ali je spriječio da se suparnički prinčevi David (budući kralj Salomon II.) i Đuro okrune. Uz potporu Kacije II Dadianija, princa Mingrelije, zauzeo je prijestolje i proglasio se kraljem 4. svibnja 1784. godine.
Solomon II.
(სოლომონ II)
King Solomon II of Imereti Georgia.jpg 1772.
Kutaisi
Sin Princa Arčila i princeze Elene Gruzijske
1789. – 1790.

1791. – 1810.
7. veljače 1815.
Trabzon
u 42./43. godini
Kraljevina Imeretija Ana Orbeliani
1787.
bez djece

Mariam Dadiani
1791.
bez djece
Vladao pod prijetnjom ruske aneksije, što je postalo još prisutnije nakon osvajanja Kahetije-Kartlije 1800. godine..
Đuro XII.
(გიორგი XII)
George XII of Georgia.jpg 10. studenog 1746.
Telavi
Sin Herakla II. i Ane Abašidze
1798. – 1800. 28. prosinca 1800.
Tbilisi
u 54. godini
Kraljevina Kahetija i Kartlija Ketevan Andronikašvili
1766
dvanaestero

Mariam Cicišvili
13. srpnja 1783.
jedanaestero djece
Njegova kratka vladavina u završnim godinama 18. stoljeća bila je obilježena značajnom političkom nestabilnošću, što je podrazumijevalo gotovo sigurne građanske sukobe i perzijske invazije. Oslabljen lošim zdravljem i preplavljen problemima u svom carstvu, Đuro je obnovio zahtjev za zaštitom ruskog cara Pavla I. Nakon njegove smrti, carska Rusija iskoristila je trenutak i anektirala gruzijska kraljevstva, dok je ostatke gruzijske kraljevske obitelji slala u prisilno progonstvo u Rusiju.

Mnogi pripadnici dinastije Bagrationi bili su prisiljeni pobjeći iz zemlje i živjeti u emigraciji nakon što je Crvena armija preuzela kontrolu nad kratkotrajnom Demokratskom Republikom Gruzijom 1921. i instalirala Gruzijsku komunističku partiju. Otkako je Gruzija ponovno stekla neovisnost 1990. dinastija je podigla svoj profil, a 2008. dvije suparničke grane ujedinjene su u braku.

Vremenska crta gruzijskih vladara[uredi | uredi kôd]

BagrationHosroidiArsakidi (Armenija)Farnavazidi

Vidi također[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Toumanoff, Cyrill (1969) „Chronology of the Early Kings of Iberia“ Traditio, Vol. 25, str. 1.–33.
  2. Označen brojem IV, jer je četvrti vladar Iberije s tim imenom, nakon Adarnaza III., iz dinastije Nersianida
  3. Odavde se nastavlja linija predsjedavajućih knezova Iberije, sada kraljeva Iberije.
  4. Uobičajeno se broji kao I., ali on je bio drugi Ašot koji je vladao Taom, nakon Ašota Velikog.
  5. Ponekad se prikazuje kao Adarnase V, ako se računa s linijom Iberijskog kraljevstva.
  6. მარაბდა. ქართლის ცხოვრების ტოპოარქეოლოგიური ლექსიკონი, საქართველოს პარლამენტის ეროვნული ბიბლიოთეკა.
  7. Prilikom numeriranja ovog kralja, korišteno pravilo često uključuje Davida III. od Taoa, što Graditelja čini četvrtim kraljem Davidom.
  8. “II.“ zbog Vahtanga I. od Iberije.
  9. Sanikidze, George. 2000. KAKHETI. Encyclopaedia Iranica
  10. Mikaberidze, Alexander. 2015. Historical Dictionary of Georgia 2 izdanje. Rowman & Littlefield. ISBN 978-1442241466
  11. Sin Bagrata III. Povjesničar Kiril Tumanov smatra da je Bagrat bio sin drugog Teimuraza, sina princa Vahtanga od Imeretije.
  12. Rayfield, Donald. 16. prosinca 2013. The Literature of Georgia: A History. ISBN 9781136825293. Pristupljeno 15. prosinca 2014.
  13. Đuro III. kao princ Gurije.
  14. Mamia II. kao princ Gurije.
  15. Đuro IV. kao princ od Gurije.
  16. "Thamar II proclamée reine 1744", vidi Tumanov (1990: 24).