Porcupine Tree

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Porcupine Tree

Porcupine Tree na koncertu u Areni u Poznanju, Poljskoj (28. studenog 2007.)

Porcupine Tree na koncertu u Areni u Poznanju, Poljskoj
(28. studenog 2007.)
OsnivanjeHemel Hempstead, Hertfordshire, Engleska
Žanr/oviprogresivni rock,[1][2] progresivni metal,[2] post-progressive,[3] psihodelični rock,[4] alternativni rock[4]
Djelatno razdoblje1987. – 2010.[5]
Producentska kućaDelerium, Snapper, Lava, Transmission, Roadrunner, Atlantic, WHD, Headspin, Peaceville, Kscope
AngažmanNo-Man, I.E.M., Bass Communion, Blackfield, Storm Corrosion, Continuum, Opeth, iamthemorning, OSI
Internetska stranicawww.porcupinetree.com
Bivši članovi
Steven Wilson
Richard Barbieri
Colin Edwin
Chris Maitland
Gavin Harrison
Portal o glazbi

Porcupine Tree bio je britanski rock sastav koji je 1987. godine osnovao glazbenik Steven Wilson. Grupa je u početku bila samostalni glazbeni projekt te je tako Wilson bio autor svih njezinih pjesama. Međutim, koncem 1993. godine odlučio je pretvoriti projekt u punopravnu skupinu, pa su tako njegovi česti suradnici, klavijaturist Richard Barbieri, basist Colin Edwin i bubnjar Chris Maitland zajedno oformili prvu pravu postavu sastava. Ta je postava, s Wilsonom kao pjevačem i gitaristom, trajala do veljače 2002. godine, kad je Maitland napustio grupu, a zamijenio ga je Gavin Harrison.

Rani zvuk Porcupine Treeja isticao se stilom psihodeličnog rocka usporedivim s onim progresivne rock grupe Pink Floyd. Nakon što je potpisala ugovor s diskografskom kućom Kscope koncem 1990-ih, glazbeni stil skupine približio se alternativnom rocku koji je bio bliži glavnoj struji. Početkom 2000-ih sastav je potpisao ugovor s većim izdavačem i ponovo promijenio glazbeni stil, ovog puta prigrlivši elemente progresivnog metala.

Nakon objave desetog studijskog albuma The Incident, koji je postao komercijalno najuspješniji uradak grupe, i njegove naknadne promidžbene turneje, Porcupine Tree prestao je s radom jer se Wilson posvetio svojim samostalnim uradcima, a ostali su se članovi počeli baviti svojim zasebnim projektima. Godine 2018., nakon dugog vremena neodređenosti, Wilson je odbacio mogućnost ponovnog okupljanja skupine.

Tijekom karijere koja je trajala više od 20 godina Porcupine Tree dobio je pohvale kritičara i suvremenih glazbenika, stekao mnogo obožavatelja i postao uzor novim izvođačima.[6] Međutim, njegovi uradci uglavnom nisu ušli u glavnu struju, te su ga zato časopisi poput Classic Rocka i PopMattersa opisali kao "najvažniji sastav za koji nikad niste čuli."[7][8][9]

Povijest[uredi VE | uredi]

Početci (1987. – 1991.)[uredi VE | uredi]

Porcupine Tree nastao je 1987. kao lažni suradnički projekt Stevena Wilsona i Malcolma Stocksa. Djelomično nadahnuti psihodeličnim/progresivnim grupama iz 1970-ih koje su vladale glazbenom scenom dok su bili djeca, kao što je Pink Floyd, ta su dvojica odlučila osnovati fikcionalnu legendarnu rock skupinu pod imenom The Porcupine Tree. Izmislili su detaljnu priču o njoj u kojoj su navodili i informacije o njezinim članovima i nazivima albuma, ali su prepričavali i njezinu "šaroliku" povijest u kojoj se spominju događaji poput upoznavanja na festivalu rock glazbe tijekom 1970-ih i nekolicine odlazaka u zatvor. Čim je uštedio dovoljno novca za kupnju vlastite studijske opreme, Wilson je snimio nekoliko sati glazbe kako bi "dokazao" kako grupa doista postoji.[10] Iako je Stocks pridonio projektu obrađenim vokalima i eksperimentalnim sviranjem gitare, njegova uloga u njemu uglavnom se svodila na povremeno davanje prijedloga, dok je velik dio materijala skladao, snimio, svirao i pjevao Wilson.

U to je vrijeme Porcupine Tree bio više poput zabavne šale nego sastava, a sam se Wilson posvećivao svojem drugom projektu, No-Manu, u kojem je surađivao s pjevačem i kantautorom Timom Bownessom. Međutim, do 1989. Wilson je zaključio da je dio glazbe Porcupine Treeja utrživ. Služeći se imenom Porcupine Tree Wilson je snimio kazetu Tarquin's Seaweed Farm.[11] Ne zapostavljajući izvornu humorističnost grupe Wilson je uz kazetu priložio knjižicu od osam stranica u kojoj su bili izneseni dodatni lažni podatci o Porcupine Treeju, među kojima su i aludiranja na izmišljene članove skupine kao što su Sir Tarquin Underspoon i Timothy Tadpole-Jones.[12]

Wilson je poslao primjerke Tarquin's Seaweed Farma nekolicini ljudi za koje je smatrao da će biti zainteresirani u snimke. Nick Saloman, kultni britanski gitarist poznatiji kao The Bevis Frond, predložio mu je da jedan primjerak pošalje Richardu Allenu, jednom od autora kontrakulturnog časopisa Encyclopaedia Psychedelica i jednom od glavnih urednika britanskog psihodeličnog garage rock časopisa Freakbeat. Allen je napisao recenziju o uratku u obama časopisima. Iako mu se dio materijala nije sviđao, većem je dijelu uratka dao pozitivne kritike. Nekoliko mjeseci kasnije Allen je zamolio Wilsona da jednom skladbom doprinese dvostrukom albumu A Psychedelic Psauna, koji je nastao kako bi se moglo pokrenuti novu diskografsku kuću Delerium. Allen je kasnije postao menadžer sastava, njegov reklamni agent i promotor te je na tim položajima bio sve do 2004. godine, dok se njegova uloga u reklamiranju skupine počela smanjivati nakon objave albuma The Sky Moves Sideways. U međuvremenu je Wilson nastavio raditi na novom materijalu. Godine 1990. objavio je EP Love, Death & Mussolini, koji je bio izdan u vrlo ograničenoj nakladi od 10 primjeraka.[10] EP je i danas veliki raritet. Sastojao se od devet tada prethodno neobjavljenih skladbi koje su najavljivale nadolazeći drugi album. Iduće je godine Wilson objavio drugu kazetu Porcupine Treeja, The Nostalgia Factory, koja je dodatno povećala podzemni krug obožavatelja grupe, iako je sastav tada još uvijek tvrdio da ga čine legende rocka iz 1970-ih. U to je vrijeme Porcupine Tree postao pravi samostalni projekt jer se Stocks odlučio posvetiti drugim aktivnostima.

Doba s Deleriumom (1991. – 1997.)[uredi VE | uredi]

On the Sunday of Life...[uredi VE | uredi]

Uz kompilaciju A Psychedelic Psauna, koja je sadržavala pjesmu "Linton Samuel Dawson" Porcupine Treeja, novoosnovana diskografska kuća Delerium, koju su pokrenuli urednici Freakbeata Richard Allen i Ivor Trueman, odlučila je ponovno objaviti kazete Tarquin's Seaweed Farm i The Nostalgia Factory. Dvjesto primjeraka svake kazete bilo je prodano putem Freakbeatove usluge poštanske narudžbe The Freak Emporium, te je ubrzo Porcupine Tree postao poznat kao tajnoviti novi izvođač u tada podzemnoj britanskoj sceni psihodelične glazbe.

Ubrzo nakon toga Wilson je potpisao ugovor s Deleriumom i tako postao jedan od prvih glazbenika tog izdavača. Prvi uradak objavljen nakon tog događaja bio je album koji je kompilirao najbolji materijal s njegovih dviju kazeta, izdan sredinom 1992. pod imenom On the Sunday of Life.... Bio je to jedan od naziva s dugačkog popisa mogućih besmislenih naziva koje je skupio Richard Allen. Ostatak glazbe s izvornih snimki bio je objavljen na kompilaciji Yellow Hedgerow Dreamscape u ograničenoj nakladi.[10]

Godine 1992. Delerium je objavio On the Sunday of Life... u gatefold inačici od 1000 primjeraka. Album se dobro prodavao, pogotovo u Italiji, neko se vrijeme objavljivao na gramofonskim pločama, ali nakon toga se sve do danas objavljivao samo na CD-u. Na albumu se pojavio budući favorit obožavatelja na koncertima i česta skladba na bisu, "Radioactive Toy". Do 2000. godine On the Sunday of Life... bio je prodan u više od 20.000 primjeraka.[11] On the Sunday of Life... izvorno su trebale činiti četiri ploče/dva CD-a koji bi sadržavali sadržaje obiju kazeta u cijelosti, ali, prema Wilsonovim riječima, na koncu se sastojao od najboljih pjesama s kazeta. Godine 2004. Wilson je remiksao i remasterirao sve tri kazete i objavio ih u box setu od 3 CD-a pod imenom Footprints: Cassette Music 1988-1992. Taj je box set bio podijeljen samo njegovim članovima obitelji i prijateljima.

Up the Downstair[uredi VE | uredi]

Dok je uspjeh Porcupine Treeja rastao, Wilsonov su drugi sastav, No-Man, počeli uvelike hvaliti britanski novinari, zbog čega je skupina 1991. godine potpisala ugovor s glavnim britanskim nezavisnim izdavačem, što je dovelo do ugovora s One Little Indian Recordsom i Epic 440/Sonyjem u SAD-u. No-Manov uspjeh omogućio je Wilsonu da napusti svoj redoviti posao i posveti se isključivo glazbi. Sva je Deleriumova izdanja objavio Hit & Run, čiji je izvršni direktor Dave Massey potpisao ugovor s No-Manom i postao usko povezan s Wilsonovim projektom Porcupine Tree.

Drugi je album Porcupine Treeja, Up the Downstair, bio objavljen u svibnju 1993. godine. I taj je album izvorno trebao biti dvostruki; drugi je CD trebao zauzimati "Voyage 34", ali je naknadno bilo odlučeno da će biti objavljena samostalno kao singl. Album je dobio pohvale kritičara, a Melody Maker opisao ga je kao "psihodelično remek-djelo... jedan od albuma godine."[13] Uradak je nastavio spajati elektroničku glazbu s rockom te su se na njemu kao gostujući glazbenici pojavili budući članovi Porcupine Treeja: Richard Barbieri, iz art rock sastava Japan, i Colin Edwin.

U studenom 1993. Voyage 34 bio je ponovno objavljen uz dodatni dvanaestoinčni singl koji je sadržavao Astralasijin remiks pjesme. Album se uspio naći na indie ljestvici NME-a i ondje ostati šest tjedana; u glazbenom podzemlju postao je klasik za opuštanje usprkos tome što se nije reproducirao na radiju.[11]

The Sky Moves Sideways[uredi VE | uredi]

Popularnost Porcupine Treeja narasla je do te mjere da je Wilson želio početi održavati koncerte. Tako je u prosincu 1993. sastav počeo nastupati uživo s pjevačem i gitaristom Stevenom Wilsonom, basistom Colinom Edwinom, bubnjarem Chrisom Maitlandom i klavijaturistom Richardom Barbierijem.[14]

Porcupine Tree - The Sky Moves Sideways (Phase One)

s albuma The Sky Moves Sideways, koji sadrži neke od Wilsonovih najdužih skladbi. Zvuk sastava postao je više elektroničan i ambijentalan s elementima trancea i dijelovima koji zvuče poput neobavezne svirke. Pjesma je uglavnom instrumentalna i sastoji se od četiri stavka; na američkoj inačici albuma za svaki stavak postoji posebna pjesma.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Sva tri nova člana skupine radila su s Wilsonom na raznim projektima prethodnih godina, pogotovo Barbieri i Maitland, koji su činili koncertnu postavu No-Mana. Prvi koncertni album nove postave, Spiral Circus, sadržavao je snimke s njezina prva tri koncerta, među kojima je bio i nastup na radiostanici BBC Radio One.

Sljedeći album Porcupine Treeja bio je objavljen tek početkom 1995., ali mu je prethodio EP Moonloop, na kojem su posljednje dvije skladbe bile snimljene tijekom snimanja samog albuma te su bile prve snimke na kojima je nastupala nova grupa. Treći studijski album sastava, The Sky Moves Sideways, bio je uspješan kod obožavatelja progresivnog rocka te je tako Porcupine Tree bio prozvan Pink Floydom 1990-ih. Wilsonu je to kasnije teško palo te je izjavio: "Ne mogu utjecati na to. Istina je da sam tijekom snimanja The Sky Moves Sidewaysa malo previše pokušavao zadovoljiti obožavatelje Pink Floyda koji su nas slušali jer ta grupa više nije pravila albume. Žao mi je zbog toga."[10]

The Sky Moves Sideways isticao se opsežnim melodičnim zvukovljem i eksperimentacijom s ambijentalnim rockom, ali je na koncu bio prijelazni uradak čija je jedna polovica bila snimljena prije nastanka skupine, dok je druga nastala nakon toga. Velik dio albuma zauzela je 35-minutna naslovna skladba, koju je jednom prilikom Wilson želio proširiti tako da zauzme cijeli prostor na albumu. Alternativna inačica pjesme, u kojoj su neki dijelovi glazbe bili izrezani, pojavila se na remasteriranoj inačici albuma iz 2004. godine. Također se pojavila na ljestvicama NME-a, Melody Makera i Music Weeka.[11] Uz EP Moonloop to je bio prvi uradak Porcupine Treeja objavljen u Americi, u kojoj je bio obljavljen u jesen 1995. godine, te je dobio pohvale novinara s obje strane Atlantika. Skupina je iste godine podržala album nekolicinom koncerata na raznim većim mjestima u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Italiji i Grčkoj.

Signify[uredi VE | uredi]

Djelomično nezadovoljan time što je The Sky Moves Sideways napola bio grupni, a napola samostalan rad, Porcupine Tree brzo je odlučio snimiti prvi punopravni grupni album. Wilson je priznao da mu se oduvijek "sviđala ideja rock sastava" jer "grupe imaju određenu vrstu glamura, privlačnosti i romantičnosti koje samostalni projekti jednostavno nemaju."[15] Skupina je iduće godine sporadično radila kako bi razvila čvršći i ambiciozniji rock zvuk.

Porcupine Tree - Every Home Is Wired

s albuma Signify. Taj album sadrži kraće skladbe od svojeg prethodnika, kao i prve pjesme nastale suradnjom između Wilsona i ostalih članova sastava.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Steven Wilson na festivalu Strawberry Fair u Cambridgeu 1997. godine.

Nakon objave prvog pravog singla Porcupine Treeja, "Waiting", koji se pojavio na svim britanskim indie ljestvicama, ali i na nacionalnoj britanskoj ljestvici te se puštao diljem Europe, četvrti studijski album, Signify, bio je objavljen u rujnu 1996. godine. Činila ga je mješavina instrumentalnih skladbi i melodija koje su bile strukturirane poput popularnih pjesama te je spajao razne žanrove rock glazbe s avangardnim stilovima kao što je krautrock.[16] Wilson je komentirao kako je zadovoljan glazbenim stilom albuma: "...Pjesme poput 'Every Home Is Wired' i 'Dark Matter' u potpunosti nadilaze žanr i usporedbe. Vjerujem da stvaramo potpuno originalnu vrstu glazbe koja će obilježiti 1990-te, ali čiji su korijeni i dalje u progresivnoj glazbi."[17] Glazbenici su bili navedeni kao autori nekih skladbi, a pogotovo na pjesmi "Intermediate Jesus", koja je nastala tijekom neobavezne svirke kasnije objavljene na albumu Metanoia krajem 1998. godine.[18] Europski su mediji pokazali veliko zanimanje za sastav tijekom objave navedenog albuma.

U ožujku 1997. grupa je održala tri noćna koncerta u Rimu pred publikom od više od 5.000 ljudi. Sva su tri nastupa bila snimljena za koncertni album Coma Divine – Recorded Live in Rome iz 1997. godine; navedenim se albumom Porcupine Tree oprostio od Delerium Recordsa, koji je smatrao da mu više ne može pružiti potrebne resurse za daljnji rast i svjetsku popularnost.[19] Koncem 1997. prva tri albuma Porcupine Treeja bila su remasterirana i ponovno objavljena. Signify je također bio objavljen u SAD-u, a objavila ga je diskografska kuća Ark 21 Milesa Copelanda.

Godine sa Snapperom (1998. – 2001.)[uredi VE | uredi]

Stupid Dream[uredi VE | uredi]

Wilson, Barbieri, Edwin i Maitland cijelu su 1998. godinu proveli snimajući svoj peti studijski album, na kojem su skladbe sastava strukturalno postale sličnije tipičnim pjesmama. Wilson je to potvrdio jer ga je u to vrijeme bio "više zanimalo skladanje pjesama u umjetničkom smislu nego stvaranje zvukovlja" te je dodao da su ga nadahnuli Pet Sounds The Beach Boysa, Todd Rundgren, Crosby, Stills, Nash & Young i "sve na čemu je pjevala dobra grupa izvođača". Također je napomenuo da ga je "zainteresirala ideja pop skladbe kao vrste eksperimentalne simfonije".[10]

Porcupine Tree - Pure Narcotic

je singl s albuma Stupid Dream. "Pure Narcotic" akustična je skladba bez bubnjeva. Radioheadov album The Bends imenom se spominje u njezinim stihovima. Stupid Dream označio je promjenu u glazbenom stilu skupine jer su kompozicije bile strukturirane poput uobičajenih pjesama.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Grupa je snimila album dok nije imala ugovor s diskografskom kućom, ali ga je sklopila sa Snapperom/Kscopeom prije nego što je objavila Stupid Dream u ožujku 1999. Album je podržao turnejom u Ujedinjenom Kraljevstvu, Italiji, Grčkoj, Nizozemskoj, Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Poljskoj i SAD-u. Tri singla s uratka, "Piano Lessons", "Stranger by the Minute" i "Pure Narcotic", pojavila su se u glavnoj struji diljem SAD-a i Europe i našla se na britanskim indie ljestvicama te radijskim popisima za reprodukciju. Iako je album označio odmak od prijašnjeg glazbenog stila, skupini je donio novostečenu popularnost i postao njezin najprodavaniji i kritički najprihvaćeniji album do tog vremena.

Lightbulb Sun[uredi VE | uredi]

Šesti studijski album Porcupine Treeja, Lightbulb Sun, dovršen u veljači 2000., a kojem je gudačkim aranžmanom pridonio Dave Gregory iz XTC-a, nastavio je nadograđivati na mješavinu pjesama, stvaranje zvukovlja i dinamiku rocka koji su se pojavili na Stupid Dreamu. Bio je objavljen u svibnju 2000. godine, a prethodio mu je singl "Four Chords That Made a Million". Rasprodanim koncertom u klubu Scala u Londonu započeo je manji niz nastupa po Ujedinjenom Kraljevstvu, nakon kojih je kasnije iste godine sastav nastupio na nekoliko europskih festivala, ali je otišao i na veću turneju na kojoj je bio predgrupa Dream Theateru.[20] Skupina je ostala na turneji sve do kraja 2000. godine i početka 2001. te je tijekom nje prvi put nastupila na više mjesta u Njemačkoj. Posebna inačica Lightbulb Suna objavljena na dva CD-a bila je objavljena u Izraelu i Njemačkoj.

U svibnju je sastav objavio kompilaciju B-strana Recordings, na kojoj se našlo devet pjesama koje su nastale u vrijeme snimanja Stupid Dreama i Lightbulb Suna, ali koje se nisu pojavile na navedenim albumima. Istog je mjeseca Porcupine Tree održao tri koncerta kao predgrupa Marillionu poimence u Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj.[21] U lipnju je skupina održala kraću američku turneju, započevši ju na NEARfestu u Pennsylvaniji, a završivši ju rasprodanim koncertom u The Bottom Lineu u New Yorku. Ubrzo nakon toga grupa je najavila da je potpisala novi međunarodni ugovor s Lavom/Atlantic Recordsom.

Godine s Lavom (2002. – 2005.)[uredi VE | uredi]

In Absentia[uredi VE | uredi]

Prva i jedina promjena u postavi Porcupine Treeja dogodila se u veljači 2002. godine kad ga je nakon osam godina napustio bubnjar Chris Maitland. Skupini se tada pridružio bubnjar i dugogodišnji poznanik Gavin Harrison. U ožujku 2002. bio je objavljen box set koji je sadržavao rani rad grupe pod imenom Stars Die: The Delerium Years 1991-1997, a ona je sama započela snimati svoj prvi album za većeg izdavača, odabirući neke od trideset pjesama koje je Wilson napisao u prethodne dvije godine. Snimanje se održavalo u studiju Avatar Studios u New Yorku[22] i Londonu, a u stvaranju albuma uvelike su sudjelovali i inženjer zvuka Paul Northfield te Dave Gregory koji je bio zaslužan za gudačke aranžmane. Album je u Los Angelesu tijekom svibnja miksao Tim Palmer.

Rezultirajući album, In Absentia, Lava Records objavio je u rujnu 2002. godine. Sastav je također objavio i inačicu albuma s 5.1 surround zvukom koji je miksao producent Elliot Scheiner. Ta je inačica albuma osvojila nagradu za najbolji 5.1 miks na dodjeli nagrada Surround Sound Music u Los Angelesu 2004. godine.[23]

Kako bi podržala album, skupina je otišla na četiri turneje po Europi i Sjevernoj Americi, a na jednoj od njih nastupali su sa švedskom metal grupom Opeth. Na turneji novu je postavu sastava proširio dodatni koncertni pjevač i gitarist John Wesley. Tijekom tih turneja glazba Porcupine Treeja na nastupima bila je poduprijeta mračnim i nadrealnim spotovima koje je izradio redatelj i fotograf Lasse Hoile, koji je bio autor i naslovnice za In Absentiju. Dugotrajna promidžbena kampanja za In Absentiju završila je 30. studenog 2003. godine kad je sastav održao rasprodani koncert u London Astoriji.[21]

Porcupine Tree - Blackest Eyes

s albuma In Absentia. Glazbeni se stil skupine ponovo promijenio, a štimung gitara postao je dublji. U pjesmi su prisutni žestok rif, akustični prijelazi i lako pamtljivi refren.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Tijekom 2003. Porcupine Tree osnovao je vlastitu diskografsku kuću, Transmission, čija se internetska prodavaonica nalazila na stranicama izdavača Burning Shed. Prvi uradak koji je objavio Transmission label bila je studijska sesija koja je bila snimljena za XM Radio u Washingtonu, dok je 2004. godine bila objavljena snimka s poljskog radija iz 2001. godine. Skupina se koristila tom diskografskom kućom kako bi objavila dodatne uratke kao što su EP-i, demo uradci i koncertne snimke. K tome, 2003. godine započeli su ponovno objavljivati i remasterirati svoje uratke, te su tako mnogi raniji albumi bili prošireni na dva CD-a. Među tim su se reizdanjima pojavile ponovno snimljene i remiksane inačice albuma Up the Downstair, The Sky Moves Sideways i Signify na dva CD-a te reizdanja Stupid Dreama i Lightbulb Suna, čiji su CD-ovi sadržavali novi stereo miks i DVD-Audio s 5.1 surround miksom.

Deadwing[uredi VE | uredi]

Porcupine Tree - Lazarus

s albuma Deadwing. U pitanju je balada odabrana za europski singl. Sadrži glasovne harmonije Opethova pjevača Mikaela Åkerfeldta. Cijela skladba razvija se preko minimalističke glasovirske melodije.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Početkom 2004. skupina je počela snimati sljedeći album, Deadwing, svoj drugi za izdavače Lava/Atlantic. Album je bio nadahnut scenarijem koji su napisali Wilson i njegov prijatelj redatelj Mike Bennion. Snimanje je bilo dovršeno u studenom 2004. te je Deadwing bio objavljen u Europi i SAD-u tijekom proljeća 2005. u stereo i 5.1 surround inačici, a prije njega bila su objavljena dva singla: "Shallow" u SAD-u i "Lazarus" u Europi. Gostujući glazbenici na albumu bili su Adrian Belew iz King Crimsona i Mikael Åkerfeldt iz Opetha te je bio komercijalno uspješan, djelomično zbog česte reprodukcije pjesme "Shallow", čiji je najviši položaj bio na 26. mjestu Billboardove ljestvice Hot Mainstream Rock Tracks.[24] K tome, "Lazarus" se našao na 91. mjestu Top 100 njemačkih singlova.[25] "Shallow" se našao i u glazbi za film Četiri brata.[26]

Album je osvojio nagradu Surround Music za "najbolji uradak načinjen za surround" iste godine kad je bio objavljen[27] te je bio proglašen drugim najboljim albumom 2005. godine u Sound & Visionu, najrasprostranjenijem američkom časopisu koji se bavi tematikom kućnom elektronikom i zabavom.[28] Porcupine Tree objavio je Deadwing u Japanu 22. ožujka 2006. te je tako to postavo njegov prvi album objavljen u toj državi.

Promidžbena turneja za album započela je u Ujedinjenom Kraljevstvu krajem ožujka. Mike Bennion stvorio je stranicu na Myspaceu posvećenu potencijalnom filmu Deadwing, na kojoj je objavio prvih 15 stranica scenarija te je na nju priložio i trailer.[29] Međutim, iako je scenarij dovršen, projekt je i dalje neaktivan zbog manjka financijskih sredstava.[30]

Godine s Roadrunnerom (2006. – 2010.)[uredi VE | uredi]

Fear of a Blank Planet[uredi VE | uredi]

Porcupine Tree - Fear of a Blank Planet

singl je s istoimenog albuma. Tekst pjesme govori o dva česta neurobihevioralna poremećaja u tinejdžera u 21. stoljeću: bipolarnom poremećaju i poremećaju manjka pažnje.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

U kolovozu 2006. godine Porcupine Tree objavio je da je potpisao ugovor s Roadrunner Recordsom.[31] Prije nego što je Roadrunner objavio njegov prvi album, sastav je 10. listopada 2006. godine objavio svoj prvi koncertni DVD, Arriving Somewhere.... Popratila ga je kraća turneja tijekom čije je prve polovice grupa svirala 50 minuta novog materijala s nadolazećeg albuma. U Europi joj je predgrupa bio švedski Paatos, a u SAD-u ProjeKCt Six.[21]

Skupina je u siječnju 2007. godine najavila da će naziv idućeg albuma biti Fear of a Blank Planet te je album bio objavljen 16. travnja 2007. godine.[32] Album se pojavio na glazbenim ljestvicama u gotovo svim europskim državama[33] te je njegov najviši položaj na ljestvici Billboard 200 bila na 59. mjestu. Tijekom turneje iste godine sastav je nastupio u državama u kojima prethodno nikad nije bio, među kojima su bili Finska i Meksiko. Tijekom nje pojavio se i na glazbenim festivalima kao što je Voodoo Experience u New Orleansu, njemačkim festivalima Hurricane[34] i Southside[35] te festivalu Download u Donington Parku.[36] Svoje prve koncerte u Australiji grupa je održala 2008. godine.

Porcupine Tree - Way Out of Here

s albuma Fear of a Blank Planet. Skladba sadrži zvukovlje čiji je autor bio Robert Fripp, gitarist King Crimsona, te je značajna po tome što je jedina pjesma na albumu koju su skladali svi članovi grupe.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Tekstovi pjesama na albumu bave se uobičajenim poremećajima u ponašanju ljudi u 21. stoljeću, pogotovo među mlađima, a među njima su bipolarni poremećaj, poremećaj manjka pažnje, zloupotrebljavanje droge, otuđenost[37] i deprivacija koju uzrokuju masovni mediji.[30] Koncept albuma nadahnuo je roman Lunar Park Breta Eastona Ellisa,[38] a njegov naziv aludira na album Public Enemyja, Fear of a Black Planet, a oba albuma prikazuju razne sukobe koji u određeno vrijeme utječu na društvo. Wilson je napomenuo da iako je odnos između rasa bio glavni problem među mladim ljudima u vrijeme kad je bio objavljen album Public Enemyja, u 21. ga je stoljeću zamijenila opća površnost, dosada i povučenost.[39] Na albumu su gostovali Rushev Alex Lifeson i King Crimsonov Robert Fripp.

Wilson: "Bojim se da generacija djece koja se rađa u vrijeme ove revolucije informacija, koja raste s internetom, mobitelima, iPodima, ovom kulturom preuzimanja, Američkim idolom, reality emisijama, lijekovima na recept, PlayStationima—zbog svih tih stvari ljudi zaboravljaju ono što je doista važno u životu, odnosno ne razvijaju znatiželju."[40]

Richard Barbieri tijekom nastupa Porcupine Treeja 2007. godine u Krakovu, Poljskoj.

Dana 5. studenog 2007. Fear of a Blank Planet osvojio je nagradu Album godine na dodjeli nagrada časopisa Classic Rock.[41] U prosincu 2007. bio je nominiran za nagradu Grammy za najbolji surround sound album, ali ga je u tome potukao Love The Beatlesa.[42] Album je u anketi web-stranice Dutch Progressive Rock Page bio proglašen "najboljim albumom 2007. godine".[43]

Novi EP pod imenom Nil Recurring bio je objavljen 17. rujna 2007. te su se na njemu nalazile neobjavljene skladbe nastale tijekom snimanja Fear of a Blank Planeta te je i na njima sudjelovao Robert Fripp. Drugi dio turneje započeo je 3. listopada 2007. i tijekom njega sastav je svirao skladbe s EP-a. Nil Recurring našao se na osmom mjestu britanske ljestvice Top 30 indie albuma.[44] EP je 18. veljače 2008. ponovno objavio Peaceville Records.[45]

Snimka uglavnom akustičnog nastupa koji se održao 4. listopada 2007. u trgovini Park Avenue CDs u Orlandu, Floridi bila je objavljena 18. veljače 2008. godine na CD-u We Lost The Skyline.[46] Naziv uratka aludira na tekst pjesme "The Sky Moves Sideways (Phase One)", kojom je počeo taj koncert. Album je na gramofonskoj ploči bio objavljen 21. ožujka 2008. godine.[47] Iako je izvorno cijeli sastav trebao nastupiti, zbog manjka prostora u trgovini koncert su održala samo dva gitarista, Wilson i John Wesley.

The Incident[uredi VE | uredi]

Grupa je otišla na kraću europsku turneju u listopadu 2008. godine kako bi snimila svoj drugi koncertni film, Anesthetize. Snimanje se održavalo od 15. do 16. listopada u koncertnoj dvorani 013 u Tilburgu, Nizozemskoj.[48] Tijekom jednog od tih nastupa Wilson je spomenuo da je Porcupine Tree počeo raditi na novom albumu te da ga planira objaviti 2009. godine.[49] Koncertni film bio je objavljen 20. svibnja 2010. na DVD-u i Blu-Rayu.

Sastav je počeo snimati svoj deseti studijski album The Incident u veljači 2009. To je potvrdila sama grupa izjavivši: "Skladanje pjesama za idući studijski album PT-a već je u tijeku. Skupina je nedavno provela dva tjedna na engleskome selu gdje je radila na novim pjesmama. Snimanje tih skladbi i tridesetpetominutnog ciklusa pjesama Stevena Wilsona započelo je tijekom veljače..."[50] Nakon nekoliko mjeseci Wilson je komentirao da je tridesetpetominutna pjesma evoluirala u pedesetpetominutnu i tako zauzela cijeli CD.

Na službenoj web-stranici Porcupine Treeja 12. su lipnja 2009. bili navedeni detalji o novom albumu: "Album će 21. rujna diljem svijeta kao dvostruki CD objaviti Roadrunner Records. U središtu se nalazi istoimena skladba, koja zauzima cijeli prvi CD. Pedesetpetominutni uradak nadrealni je ciklus pjesama o početcima i krajevima i osjećaju da ‘nakon ovoga više ništa neće biti isto’. Producenti na albumu bili su sami članovi skupine te album zaključuju četiri zasebne skladbe koje su članovi napisali tijekom prošlog prosinca – Flicker, Bonnie the Cat, Black Dahlia i Remember Me Lover, koje se pojavljuju na zasebnom CD-u veličine EP-a, označavajući tako svoju nezavisnost od ciklusa pjesama."[51] Album je označio najveći komercijalni uspjeh skupine do danas, našavši se na 23. mjestu britanske ljestvice albuma i unutar top 25 mjesta američke ljestvice Billboard.

Grupa je objavila još jedan koncertni album, Atlantu, u lipnju 2010. Nastup je bio snimljen 29. listopada 2007. u Roxy Theatreu u Atlanti tijekom promidžbene turneje za album Fear of a Blank Planet. Distribuirao se isključivo preko interneta, a sva je dobit bila donirana Micku Karnu kako bi mogao platiti svoje liječenje protiv raka.[52]

Neaktivnost i raspad (2011. – danas)[uredi VE | uredi]

Nakon što je promidžbena turneja za The Incident završila 2010. godine, Wilson je ostatak te i iduće godine proveo snimajući i objavljujući svoj drugi samostalni album, Grace for Drowning, i Blackfieldov treći album, Welcome to My DNA. U početku je grupa komentirala da bi 2012. godine mogla raditi na novoj glazbi, sam je Wilson istaknuo da bi to moglo biti "početkom 2012",[53] dok je Harrison pretpostavio da bi mogla početi s radom 2012. godine, a uradak objaviti iduće godine.[54] Međutim, takvi su se planovi ubrzo promijenili; Wilson je izjavio da će se u budućnosti nastaviti baviti svojom samostalnom karijerom. Zbog tog je novog pristupa tijekom prve polovice 2012. godine došlo do drugog dijela promidžbene turneje za Grace for Drowning, snimanja trećeg samostalnog albuma, koji je Wilson tijekom druge polovice iste godine snimio sa svojim koncertnim sastavom[55] i objavio ga početkom 2013.,[56] i promidžbene turneje za taj album koja je trajala većinu 2013. godine.[57] Wilson je i dalje tvrdio da se skupina "nije raspala" i da se "nema namjeru razići",[58] ali je dodao i da trenutno ne planira snimiti novi album.[59] Iako je rekao da i dalje "želi da se jednom prilikom Porcupine Tree opet okupi", dodao je da ne zna u kojem bi ga glazbenom smjeru odveo jer mu je "dosta metal glazbe",[60] a jednom njezinom članu ne sviđa se džez i zbog toga ne bi mogla biti slična ni njegovim samostalnim albumima.[58]

U lipnju 2012. godine Wilson ponovno je istaknuo da se želi usredotočiti na svoju samostalnu karijeru te je na pitanje "...Postoji li mogućnost da će Porcupine Tree prestati postojati?" odgovorio: "Iskreno, ne znam. Trenutno mi je najvažnija samostalna karijera. Mislim o njoj više nego o bilo čemu drugome, više se usredotočujem na nju nego na bilo što drugo, uživam u njoj više nego u bilo čemu drugom..."[60] Koncertni album od 2 CD-a, Octane Twisted, objavila je tog studenog diskografska kuća sastava, Kscope, te se na njemu nalazila koncertna snimka The Incidenta u cijelosti, sastavljena od materijala snimljenog na koncertima održanim 2010. u Riviera Theateru u Chicagu i Royal Albert Hallu.[61] U svibnju 2013. Wilson je ponovio svoj stav o statusu skupine: "...Nije da se sastav raspao ili bilo što takvoga. I dalje bismo se mogli okupiti za godinu dana ili pet, deset godina. Doista ne mogu reći jer trenutno nema nikakvih planova."[62] Edwinov je stav bio jednak.[5]

Nakon što je Wilson u veljači 2013. godine objavio svoj treći studijski album, The Raven That Refused to Sing (And Other Stories), i otišao na promidžbenu turneju koja je trajala do kraja godine, uspjeh tog albuma natjerao ga je da tijekom 2014. nastavi skladati i snimati četvrti samostalni album Hand. Cannot. Erase. i objavi ga 2015.; tako je mogući rad s Porcupine Treejem odgodio do barem 2016. godine.[63] U ožujku 2015. godine Wilson je komentirao: “Ako se Porcupine Tree ikad ponovo okupi—i, k tome, nikad nisam rekao da je to nemoguće—bit će to sporedni projekt. Sad bi svi trebali znati da mi je moja samostalna glazbena karijera najvažnija.”[64]

Godine 2016. Wilson je iznio dva različita stava o mogućem ponovnom okupljanju. U intervjuu s Prog Magazineom u veljači te godine izjavio je da postoji "velika vjerojatnost" da će se Porcupine Tree ponovo okupiti kako bi snimio još jedan studijski album negdje u budućnosti.[65] Međutim, kad je u kolovozu 2016. bio upitan o mogućnosti koncerta Porcupine Treeja, Wilson je odgovorio: "Čekat ćete još dugo, taj sastav više ne postoji."[66] U kolovozu 2017. Wilson je objasnio: "Nije slučajno da su sve druge suradnje postale sekundarne sad kad je moj samostalni projekt postao popularan. Porcupine Tree nije snimio album od 2009., a No-Man od 2008. Trenutno se ne želim kreativno baviti ičim drugim što nije moj samostalni rad. Moja samostalna karijera zadovoljava moje trenutne glazbene potrebe."[67]

U intervjuu održanom u ožujku 2018. Wilson je bio upitan kakve su šanse da Porcupine Tree opet postane aktivan. Odgovorio je: "Iskreno, rekao bih nula posto jer jednostavno nisam takva osoba. Ne idem natrag. Ne želim ići natrag. Želim ići naprijed, želim raditi različite stvari, želim raditi s različitim ljudima, želim istražiti različite vrste glazbe. Čini mi se da bi [ponovno pokretanje Porcupine Treeja] bio strašan korak unazad. Ponosim se diskografijom; ondje je, postoji, ali dovršena je, gotova."[68]

Glazbeni stil[uredi VE | uredi]

Utjecaji[uredi VE | uredi]

Neki glazbeni utjecaji Porcupine Treeja vuku podrijetlo još iz Wilsonova djetinjstva, kad su si njegovi roditelji davali poklone za Božić. Njegov je otac dobio The Dark Side of the Moon Pink Floyda, a njegova majka Love to Love You Baby Donne Summer. Oba je nosača zvuka Wilson često slušao te su utjecali na njegovo skladanje pjesama.[69] Među ostalim poznatim utjecajima nalaze se Camel,[70] Karlheinz Stockhausen i ABBA.

Kad je bio tinejdžer, Wilsonu se kraće vrijeme sviđao novi val britanskog heavy metala, no čim je otkrio glazbu iz 1970-ih i progresivni rock, počeo se manje zanimati za metal i više za eksperimentalnu glazbu. Tijekom 2000-ih otkrio je skupine kao što su Gojira, Sunn O))), Neurosis i Meshuggah, zbog kojih se ponovo zainteresirao za metal. "Dugo vremena nisam znao kamo su otišli svi ti kreativni glazbenici...", rekao je Wilson, "i otkrio sam da se bave ekstremnim metalom". Ubrzo nakon toga postao je producent triju albuma švedskog progresivnog death metal sastava Opeth, koji je podosta utjecao na način na koji sklada pjesme.[71]

U skladbama skupine primjetljiv je i utjecaj krautrocka i elektroničke glazbe; Wilson je obožavatelj grupa kao što su Can, Neu!, Tangerine Dream,[72] ali i glazbenika kao što su Squarepusher, Aphex Twin,[22] Klaus Schulze i Conrad Schnitzler.[15][72] Wilson je nekoliko puta spomenuo da mu se sviđa rad američkog glazbenika Trenta Reznora, jedinog službenog člana Nine Inch Nailsa.[14][73][74]

Steven Wilson 28. studenog 2007. u Areni u Poznanju, Poljskoj.

Karakteristike[uredi VE | uredi]

Glazbu Porcupine Treeja često se opisuje melankoličnom. Wilson je spomenuo da glazbom kanalizira svoje negativne osjećaje[75] i "egzorcira [negativne] dijelove sebe"[76] jer mu je "lakše pisati pjesme o negativnoj nego o veseloj strani svijeta."[20] Na koncertnom albumu Warszawa, snimljenom tijekom radijskog nastupa, prije nego što je sa sastavom odsvirao pjesmu "Stop Swimming", Wilson kaže da je "najtužnija glazba često najljepša."

Porcupine Tree skupina je koja se usredotočuje na albume, odnosno na albumima koje snima mnoge su skladbe međusobno povezane.[22] Wilson je komentirao:

Wikicitati „"Ono što je važno za Porcupine Tree jest da sve naše pjesme predstavljaju jedinstveni zvukovni svijet. Ne volim kad svaka pjesma zvuči poput kakve druge pjesme. Uglavnom je stvar u tome da treba pronaći pravi zvukovni svijet, nije važno hoće li te ondje odvesti kakva tekstura, bubnjarski ritam ili određena glazbena atmosfera."[22]
()

Na svojim se snimkama sastav koristio melotronom, bendžom, dulcimerom i gimbrijem, kao i ostalim glazbalima neuobičajenim za rock skupine.

Glazba Porcupine Treeja vrlo je teksturalna i eksperimentalna te se često mnogi žanrovi spajaju u jednoj pjesmi. Rad sastava značajan je po svojoj atmosferičnosti, kojoj uglavnom doprinose Barbierijev stil sviranja klavijatura i mogućnosti obrade zvuka, kao i Wilsonov osjećaj za kinematografiju, koji je razvio kao obožavatelj redatelja Davida Lyncha, čiji su filmovi čuveni po svojem zvukovnom sadržaju.[77][78] Ovako Wilson opisuje zvuk skupine: "Vrlo je slojevita, a produkcija i aranžman vrlo su složeni i visoke kvalitete".[79] Uz normalnu inačicu albumi Stupid Dream, Lightbulb Sun, In Absentia, Deadwing, Fear of a Blank Planet i The Incident dostupni su i u DTS (5.1 Surround Sound) miksu; ova je tehnika miksanja za sastav u kasnijem razdoblju postala uobičajena.

Koncerti skupine također su bili hvaljeni te ju je 2010. godine Music Radar stavio na četvrto mjesto popisa "30 najboljih trenutnih koncertnih izvođača diljem svijeta".[80]

Porcupine Tree često se klasificira kao progresivni rock sastav. Iako ju mnogi slušatelji opisuju takvom, Steven Wilson nekoliko je puta u prošlosti iskazao da mu se ne sviđa izraz "progresivni" kad se njime opisuje grupu.[15] Međutim, nedavno je komentirao da je počeo prigrljivati tu riječ jer što više vremena prolazi, ona postaje "puno širi pojam".[39] Nekoliko je puta istaknuo da ne voli kad novinari uspoređuju Porcupine Tree s neo prog skupinama ili ga nazivaju 'novim Pink Floydom'. U intervjuu s nizozemskom web-stranicom Progressive Rock Page Wilson je komentirao: "To je vrlo uvredljivo jer insinuira život u sjeni neke druge skupine. Nikad nisam htio biti novi netko, samo sam želio biti stari ili novi Porcupine Tree."[30]

Nasljeđe[uredi VE | uredi]

Porcupine Tree utjecao je na novu generaciju glazbenika i skupina.[81] Riverside je na početku svojeg postojanja bio obožavatelj Porcupine Treeja,[82][83] kao i američki Abigail's Ghost, čiji su predvodnici komentirali da je In Absentia najbolji album koji su ikada čuli.[84] Ostali izvođači koji su uvelike bili nadahnuti skupinom bili su Parallel or 90 Degrees Andyja Tillisona,[85] Kingfisher Sky,[86] The Man-Eating Tree,[87][88] Coshish,[89] For All We Know (projekt Ruuda Joliea iz Within Temptationa),[90] Gandalf's Fist[91][92] i DeeExpus, koji je nastao nakon što je njegov osnivač, Andy Ditchfield, otišao na koncert Porcupine Treeja.[93]

Anders Nyström iz švedske grupe Katatonia komentirao je da su uradci Porcupine Treeja uvelike utjecali na Katatoniu nakon njezine death metal faze.[94] Luc Lemay, vođa tehničkog death metal sastava Gorguts, izjavio je da mu je The Incident bilo "veliko otkriće" i da je nadahnuo njegov noviji način skladanja pjesama.[95] Spomenuo je da je koncert na promidžbenoj turneji za taj album bio jedan od dva najvažnija na kojim je ikad bio.[96] Elektronički producent Seven Lions komentirao je kako je skupina utjecala na njegove dubstep i drum and bass skladbe.[97][98] Među ostalim glazbenicima koji su istaknuli utjecajnost Porcupine Treeja su Leprous,[99][100] Steffen Kummerer iz Obscure,[101] Between the Buried and Me,[102][103][104] Mudvayne,[105] Nosound,[106] Fear My Thoughts,[107][108] The Mins,[109] Wastefall,[110] Khors,[111] Knight Area,[112] Long Distance Calling,[113] Morgion,[114] Kyros,[115] Signal2Noise (projekt Douga Blaira iz W.A.S.P.-a),[116] Destrage,[117] Thurisaz,[118] Ahab,[119][120] Sylvan,[121] Also Eden,[122] District Unknown,[123] Underground Authority,[124] Steve Vantsis,[125][126] i Dial.[127]

Uz one izvođače koji su komentirali da je Porcupine Tree direktno utjecao na njihove karijere, među ostalim glazbenicima koji su pohvalili rad skupine su Neil Peart,[128] Alex Lifeson,[129] Adrian Belew,[130] Jordan Rudess,[131] Mike Portnoy,[132] Arjen Lucassen,[133] Rob Swire,[134] Haken,[135] Øystein Brun (Borknagar),[136] Greg Hampton,[137] Amorphis,[138][139] Consecration,[140][141] Lori Lewis[142] i Declan Burke.[143]

Članovi sastava[uredi VE | uredi]

Konačna postava
Bivši članovi
Koncertni članovi
  • John Wesley – gitara, prateći vokali (2002. – 2010.)

Vremenska crta[uredi VE | uredi]

Diskografija[uredi VE | uredi]

Studijski albumi

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. O'Brien, Jon. Steven Wilson | Music Biography, Credits and Discography Arhivirano s izvorne stranice 20. lipnja 2014., pristupljeno 29. lipnja 2014.
  2. 2,0 2,1 Porcupine Tree. Metal Storm pristupljeno 8. srpnja 2011.
  3. Stripped down and reimagined in brass, Porcupine Tree takes on a whole new life (14. travnja 2015.) Arhivirano s izvorne stranice 13. studenoga 2016.,
  4. 4,0 4,1 Raggett, Ned (26. travnja 2001.). Porcupine Tree. AllMusic Arhivirano s izvorne stranice 6. rujna 2011., pristupljeno 8. srpnja 2011.
  5. 5,0 5,1 Whitman, Howard (8. travnja 2013.). Branching Out: Entertainmenttell.com Interviews Colin Edwin of Porcupine Tree Arhivirano s izvorne stranice 12. travnja 2013., pristupljeno 18. lipnja 2016.
  6. Ciminelli, Eddie. Finding a Prickly Place in History Arhivirano s izvorne stranice 16. kolovoza 2017., pristupljeno 16. kolovoza 2017. “[...] Through the years, they have amassed over a dozen albums in their discography, [...] while collecting critical adulation and a cultish following. Porcupine Tree’s fans are some of modern music’s most loyal but faceless; journeying with the band from one stepping stone to the next, no matter how distant their evolution finds them straying from their last effort.”
  7. Ling, Dave. Porcupine Tree: In For The Quill, TeamRock.com pristupljeno 4. kolovoza 2017.
  8. Humphries, Stephen. Outcast from the Mainstream: An Interview with Steven Wilson Arhivirano s izvorne stranice 24. rujna 2013., pristupljeno 4. kolovoza 2017.
  9. J Salmeron (26. listopada 2013.). Kill Your iPod: An Interview with Steven Wilson Arhivirano s izvorne stranice 10. lipnja 2016., pristupljeno 4. kolovoza 2017.
  10. 10,0 10,1 10,2 10,3 10,4 Sander, Ed. Porcupine Tree: Stupid Dream. The Dutch Progressive Rock Page Arhivirano s izvorne stranice 1. siječnja 2007., pristupljeno 7. siječnja 2007.
  11. 11,0 11,1 11,2 11,3 Porcupine Tree Biography Arhivirano s izvorne stranice 10. travnja 2008., pristupljeno 15. svibnja 2007.
  12. Häberle, Uwe. Steven Wilson -The Complete Discography (6th Edition), p. 20 (PDF) Arhivirano s izvorne stranice 21. lipnja 2007., pristupljeno 15. svibnja 2007.
  13. Delerium Records: Porcupine Tree – Up The Downstair (2000) Arhivirano s izvorne stranice 26. kolovoza 2007., pristupljeno 18. travnja 2008.
  14. 14,0 14,1 Kahn, Scott. Steven Wilson: Fear of a Blank Interview pristupljeno 8. travnja 2008.
  15. 15,0 15,1 15,2 (srpnja 1999) Porcupine Tree (Review/Interview) pristupljeno 7. siječnja 2007.
  16. Ezell, Brice (2. travnja 2012.). Prog's Only Stupid Dream: Porcupine Tree - "Even Less" pristupljeno 29. lipnja 2014.
  17. Record Collector November 1996, issue 207 Arhivirano s izvorne stranice 14. studenoga 2006., pristupljeno 7. siječnja 2007.
  18. Porcupine Tree – Discography. porcupinetree.com Arhivirano s izvorne stranice 5. travnja 2008., pristupljeno 6. travnja 2008.
  19. DPRP : Counting Out Time: Porcupine Tree – Stupid Dream.. The Dutch Progressive Rock Page Arhivirano s izvorne stranice 1. siječnja 2007., pristupljeno 16. srpnja 2008.
  20. 20,0 20,1 Specials – Steven Wilson Interview. The Dutch Progressive Rock Page Arhivirano s izvorne stranice 4. svibnja 2004., pristupljeno 7. travnja 2008.
  21. 21,0 21,1 21,2 Porcupine Tree – Complete Tour History. porcupinetree.com Arhivirano s izvorne stranice 26. srpnja 2010., pristupljeno 2. travnja 2008.
  22. 22,0 22,1 22,2 22,3 Laurence, Alexander (rujna 2002). Porcupine Tree interview. Free Williamsburg Arhivirano s izvorne stranice 4. svibnja 2008., pristupljeno 13. travnja 2008.
  23. 2004 Surround Music Award Winners and Exclusive Report Arhivirano s izvorne stranice 15. ožujka 2005., pristupljeno 5. rujna 2005.
  24. Billboard Peak Position of 'Shallow' Arhivirano s izvorne stranice 11. travnja 2008., pristupljeno 7. siječnja 2007.
  25. Porcupine Tree – Lazarus – Music Charts. αCharts.us Arhivirano s izvorne stranice 30. lipnja 2011., pristupljeno 21. siječnja 2007.
  26. Four Brothers (2005) – Soundtracks. The Internet Movie Database Arhivirano s izvorne stranice 26. listopada 2007., pristupljeno 2. travnja 2008.
  27. Surround Expo 2005 (15. prosinca 2005.) Arhivirano s izvorne stranice 14. prosinca 2005., pristupljeno 15. prosinca 2005.
  28. S&V 2005 Entertainment Awards (4. veljače 2006.) pristupljeno 3. rujna 2012.
  29. MySpace.com – deadwing – UK – www.myspace.com/deadwing Arhivirano s izvorne stranice 7. srpnja 2008., pristupljeno 15. srpnja 2008.
  30. 30,0 30,1 30,2 DPRP Specials – Porcupine Tree – Interview 2008. The Dutch Progressive Rock Page Arhivirano s izvorne stranice 2. travnja 2008., pristupljeno 5. travnja 2008.
  31. PORCUPINE TREE SIGN DEAL WITH ROADRUNNER. Rockdetector (7. kolovoza 2006.) Arhivirano s izvorne stranice 18. listopada 2006., pristupljeno 7. siječnja 2007.
  32. News: Porcupine Tree Unveil Fear Of A Blank Planet in NYC!. Sea of Tranquility Arhivirano s izvorne stranice 10. siječnja 2011., pristupljeno 26. siječnja 2007.
  33. Porcupine Tree – Fear of a Blank Planet – Music Charts. αCharts.us Arhivirano s izvorne stranice 14. srpnja 2011., pristupljeno 6. travnja 2008.
  34. Hurricane Festival 2007 Lineup Arhivirano s izvorne stranice 29. lipnja 2007., pristupljeno 17. ožujka 2007.
  35. Southside Festival 2007 Lineup. Last.fm pristupljeno 17. ožujka 2007.
  36. Download Festival 2007 Lineup Arhivirano s izvorne stranice 25. prosinca 2007., pristupljeno 14. svibnja 2007.
  37. Haster, Marcel (6. srpnja 2007.). porcupine tree pristupljeno 5. travnja 2008.
  38. Laird, Tam (20. travnja 2007.). Interview with Steve Wilson in Preston 53 Degrees venue. Caerllysi Music Arhivirano s izvorne stranice 28. rujna 2007., pristupljeno 20. travnja 2007.
  39. 39,0 39,1 Kelley, Joey (travnja 2007). Interview with Steven Wilson at ProgArchives Forum Arhivirano s izvorne stranice 1. siječnja 2007., pristupljeno 8. svibnja 2007.
  40. Harris, Chris (23. ožujka 2007.). Porcupine Tree's Wilson Talks Complex New LP, Project With Opeth's Akerfeldt. MTV News Arhivirano s izvorne stranice 5. siječnja 2015., pristupljeno 12. travnja 2008.
  41. Oh, what a night! (6. studenoga 2007.) Arhivirano s izvorne stranice 14. prosinca 2007., pristupljeno 8. travnja 2008.
  42. 50th Annual GRAMMY Nominations. Music Ramble (6. prosinca 2007.) Arhivirano s izvorne stranice 14. prosinca 2007., pristupljeno 6. prosinca 2007.
  43. DPRPoll 2007 Results Arhivirano s izvorne stranice 2. travnja 2008., pristupljeno 5. travnja 2008.
  44. BBC – Radio 1 – Chart Show. BBC Radio 1 (24. veljače 2008.) Arhivirano s izvorne stranice 13. travnja 2008., pristupljeno 3. ožujka 2008.
  45. Mytton, David. Nil Recurring on Peaceville Records Arhivirano s izvorne stranice 8. svibnja 2011., pristupljeno 29. ožujka 2010.
  46. The Seaweed Farm: Nil Recurring and We Lost The Skyline released today! pristupljeno 18. veljače 2008.[Neaktivna poveznica]
  47. Mytton, David. We Lost The Skyline vinyl edition Arhivirano s izvorne stranice 17. srpnja 2011., pristupljeno 21. ožujka 2008.
  48. Porcupine Tree – News (5. lipnja 2008.) Arhivirano s izvorne stranice 4. lipnja 2008., pristupljeno 23. lipnja 2008.
  49. New Porcupine Tree Album in 2009 (20. listopada 2008.) Arhivirano s izvorne stranice 11. kolovoza 2009., pristupljeno 22. studenoga 2008.
  50. Porcupine Tree – News (16. prosinca 2008.) Arhivirano s izvorne stranice 4. lipnja 2008.,
  51. The Incident. Porcupine Tree (12. lipnja 2009.) Arhivirano s izvorne stranice 4. lipnja 2008., pristupljeno 15. lipnja 2009.
  52. Mick Karn Appeal (29. prosinca 2010.), – 4 June 2010. mickkarn.net
  53. Siwasaki (6. srpnja 2011.). Interview: Guitarist Steven Wilson of Blackfield and Porcupine Tree Arhivirano s izvorne stranice 7. studenoga 2011., pristupljeno 17. listopada 2011.
  54. Archived copy Arhivirano s izvorne stranice 12. kolovoza 2014., pristupljeno 9. kolovoza 2014.
  55. Thodoris (prosinca 2011). Interview: Steven Wilson (solo, Porcupine Tree, Blackfield, No-Man). Hit Channel Arhivirano s izvorne stranice 12. kolovoza 2014., pristupljeno 14. lipnja 2016.
  56. Steven Wilson: Luck's What You Make It. Allaboutjazz.com Arhivirano s izvorne stranice 2. veljače 2014., pristupljeno 29. lipnja 2014.
  57. Steven Wilson: Luck's What You Make It. Allaboutjazz.com Arhivirano s izvorne stranice 2. veljače 2014., pristupljeno 29. lipnja 2014.
  58. 58,0 58,1 Steven Wilson - The Definitive Interview (17. prosinca 2012.)
  59. Steven Wilson, The Progressive Music Legend, Talks To Stereoboard About His Solo Work (Interview P2). Stereoboard (9. prosinca 2011.) pristupljeno 29. lipnja 2014.
  60. 60,0 60,1 Backstage with Steven Wilson (24. lipnja 2012.) Arhivirano s izvorne stranice 4. rujna 2012., pristupljeno 29. lipnja 2014.
  61. Kscope. Kscope (3. kolovoza 2012.) Arhivirano s izvorne stranice 7. kolovoza 2012., pristupljeno 3. kolovoza 2012.
  62. Kielty, Martin (18. travnja 2013.). Porcupine Tree On Hold, Steven Wilson Confirms Arhivirano s izvorne stranice 21. travnja 2013.,
  63. ‘The Raven…’ anniversary update from SW –. Stevenwilsonhq.com (18. veljače 2014.) Arhivirano s izvorne stranice 23. lipnja 2014., pristupljeno 29. lipnja 2014.
  64. Steven Wilson: Hiding in Plain Sight. Under the Radar (2. ožujka 2015.) Arhivirano s izvorne stranice 7. ožujka 2015., pristupljeno 5. ožujka 2015.
  65. Steven Wilson Confirms He Will Very Likely Release a New Album With Porcupine Tree - Music News @ Ultimate-Guitar.Com Arhivirano s izvorne stranice 3. kolovoza 2016.,
  66. Steven Wilson - Timeline | Facebook Arhivirano s izvorne stranice 28. travnja 2018., pristupljeno 4. kolovoza 2016.
  67. A Specialist in Dying Arts: An Interview with Steven Wilson (30. kolovoza 2017.) Arhivirano s izvorne stranice 27. veljače 2018., pristupljeno 28. travnja 2018.
  68. Steven Wilson eonmusic Interview March 2018 Arhivirano s izvorne stranice 8. ožujka 2018., pristupljeno 28. travnja 2018.
  69. Steven Wilson Insurgentes Biography. Kscope Arhivirano s izvorne stranice 7. veljače 2010., pristupljeno 11. travnja 2010.
  70. Thodoris (lipnja 2013). Interview: Steven Wilson (solo, Porcupine Tree). Hit Channel Arhivirano s izvorne stranice 29. listopada 2013., pristupljeno 14. lipnja 2016.
  71. Jeff (19. studenoga 2007.). Porcupine Tree interview (01/2008) Arhivirano s izvorne stranice 27. rujna 2011., pristupljeno 7. travnja 2008.
  72. 72,0 72,1 Kieffer, Geoff (10. veljače 2004.). Chasing Ghosts in the Dark Arhivirano s izvorne stranice 30. travnja 2008., pristupljeno 10. travnja 2008.
  73. Povarchik, Roy (26. lipnja 2007.). Interview with: Porcupine Tree lead guitarist/singer/songwriter Steven Wilson Arhivirano s izvorne stranice 26. lipnja 2007., pristupljeno 7. travnja 2008.
  74. Interview: Steven Wilson (Porcupine Tree). Rock Eyez (12. svibnja 2005.) Arhivirano s izvorne stranice 25. listopada 2005., pristupljeno 7. travnja 2008.
  75. Prasad, Anil (2004). Porcupine Tree – Shadows and light Arhivirano s izvorne stranice 28. ožujka 2008., pristupljeno 8. travnja 2008.
  76. Prasad, Anil (2005). Porcupine Tree – Cinematic catharsis Arhivirano s izvorne stranice 28. ožujka 2008., pristupljeno 8. travnja 2008.
  77. KNAC.COM – Features – Interview With Porcupine Tree's Steven Wilson (25. lipnja 2005.) Arhivirano s izvorne stranice 10. prosinca 2008., pristupljeno 11. travnja 2008.
  78. Steven Wilson's MySpace Arhivirano s izvorne stranice 19. srpnja 2008., pristupljeno 11. travnja 2008.
  79. Porcupine Tree in Absentia DVD-Audio – Steven Wilson Interview. HighFidelityReview.com (7. ožujka 2004.) Arhivirano s izvorne stranice 4. travnja 2008., pristupljeno 8. travnja 2008.
  80. Snimka zaslona popisa "30 najboljih trenutnih koncertnih izvođača diljem svijeta" (26. ožujka 2012.)/"The 30 greatest live acts in the world today" by Music Radar (17. rujna 2012.)
  81. Prasad, Anil (2012). Steven Wilson - Art as a mirror Arhivirano s izvorne stranice 3. svibnja 2012., pristupljeno 28. kolovoza 2016.
  82. Blum, Jordan (13. prosinca 2010.). An Interview with Riverside/Lunatic Soul Frontman Mariusz Duda Arhivirano s izvorne stranice 13. listopada 2011., pristupljeno 28. kolovoza 2016.
  83. Riverside interview (07/2009) (25. lipnja 2009.) Arhivirano s izvorne stranice 27. svibnja 2010., pristupljeno 28. kolovoza 2016.
  84. Batmaz, Murat. Interviews: Abigail's Ghost Talk About Their Hot Debut Selling Insincerity Arhivirano s izvorne stranice 10. siječnja 2011., pristupljeno 25. prosinca 2016. “Kenneth Wilson: I personally believe that In Absentia is the best album I've ever owned, so yes, I'm very much inspired by Porcupine Tree. [...]
    Joshua Theriot: They're a great band. Gavin Harrison is probably my favorite drummer ever. I'd also have to say that In Absentia is sonically the best work of art I've ever listened to. [...]”
  85. van der Vorst, Bart Jan (studenoga 2003). The Tangent: Andy Tillison Arhivirano s izvorne stranice 16. lipnja 2004., pristupljeno 13. veljače 2017. “[...] Sam Blain and myself were very influenced by them when we first heard Porcupine Tree we were very very excited. And we formed our band, Parallel or 90 Degrees because we'd heard Porcupine Tree. And I really don't think there would have been a Parallel or 90 Degrees if it hadn't been for Porcupine Tree. [...]”
  86. Smith, Dave (3. travnja 2011.). KINGFISHER SKY LIVE INTERVIEW Arhivirano s izvorne stranice 20. travnja 2013., pristupljeno 11. veljače 2017.
  87. Mahrer, Sandy (31. svibnja 2010.). The Man-Eating Tree: Back to life Arhivirano s izvorne stranice 23. srpnja 2017., pristupljeno 23. srpnja 2017.
  88. Riessinger, Bianca (29. rujna 2010.). Interview: 2010-09-29 The Man-Eating Tree Band anzeigen (njemački) Arhivirano s izvorne stranice 12. veljače 2017., pristupljeno 11. veljače 2017.
  89. Dodgin, Rich (15. travnja 2014.). Interview with Coshish Arhivirano s izvorne stranice 17. travnja 2014., pristupljeno 1. kolovoza 2017. “Hamza Kazi: [...] we’d also like to thank Porcupine Tree [...] Because if it wasn’t for them we wouldn’t haven’t existed.”
  90. Jensen, Kenn (svibnja 2011). Interview with Ruud Jolie - For All We Know, May 2011 Arhivirano s izvorne stranice 2. listopada 2011., pristupljeno 26. prosinca 2016.
  91. Fuglesteg, Torodd. Gandalf's Fist Arhivirano s izvorne stranice 6. siječnja 2012., pristupljeno 23. srpnja 2017.
  92. Hill, Gary. Interview with Dean and Luke from Gandalf’s Fist from 2011 Arhivirano s izvorne stranice 23. srpnja 2017., pristupljeno 23. srpnja 2017.
  93. Hash, Tommy (24. rujna 2009.). Interview with DeeExpus Founder Andy Ditchfield Arhivirano s izvorne stranice 12. veljače 2017., pristupljeno 11. veljače 2017. “[...] From hearing the opening riff to Blackest Eyes, which was the first track on the CD I knew I wanted to see Porcupine Tree live so I eventually booked tickets to see them at the Carling Academy in Newcastle upon Tyne. The gig was utterly mind blowing and from that moment on, the vision of what I wanted DeeExpus to be & exist.”
  94. Smith, Zach (30. kolovoza 2012.). Decibrity Playlist: Anders Nyström (Katatonia) (Part 2) Arhivirano s izvorne stranice 25. listopada 2016., pristupljeno 19. prosinca 2016. “Since I discovered Porcupine Tree back in 1996, I've always looked forward to every time they've released a new album. They became very influential over the years for us, [...]”
  95. Gorguts’ Luc Lemay: The Gun Shy Interview Arhivirano s izvorne stranice 22. srpnja 2017., pristupljeno 22. srpnja 2017.
  96. Dillon, Bradley. Interview: Luc Lemay of Gorguts Arhivirano s izvorne stranice 22. srpnja 2017., pristupljeno 22. srpnja 2017.
  97. Castellanos, Carlos (22. listopada 2016.). Seven Lions: Journey Tour, Creation EP, And Much More Arhivirano s izvorne stranice 9. srpnja 2017., pristupljeno 9. srpnja 2017. “[...] I just always listen to Porcupine Tree because I really like everything they do.”
  98. interview | Seven Lions Arhivirano s izvorne stranice 9. srpnja 2017., pristupljeno 9. srpnja 2017. “[...] for dubstep and drum’n’bass I get inspiration from bands like Opeth, Delirium, Porcupine Tree, and more rock’n’roll and metal sounds.”
  99. Rowland, Jim. Tor Oddmund Suhrke - Leprous - Uber Rock Interview Exclusive Arhivirano s izvorne stranice 30. kolovoza 2014., pristupljeno 28. kolovoza 2016.
  100. Karadimitris, Chris (2. rujna 2015.). Leprous' Einar Solberg talks about his favorite albums of all time Arhivirano s izvorne stranice 8. ožujka 2016., pristupljeno 28. kolovoza 2016.
  101. Hill, Mike. Obscura Frontman Loves Porcupine Tree, Hates David Hasselhoff Arhivirano s izvorne stranice 14. srpnja 2014., pristupljeno 6. veljače 2017.
  102. Dick, Chris. Tommy Rogers (Thomas Giles) interviewed Arhivirano s izvorne stranice 30. kolovoza 2017., pristupljeno 30. kolovoza 2017.
  103. Richardson, Blake (1. travnja 2011.). By Request: IAMA drummer for a touring progressive metal band. I am Blake Richardson.. IAMA. Reddit Arhivirano s izvorne stranice 29. kolovoza 2017., pristupljeno 30. kolovoza 2017. “Love Porcupine Tree. I was jamming the Incident the other day. That record has really grown on me. Gavin Harrison is the man. Dude has some of the most tasteful fills ever.”
  104. Ailes, Drew. Between The Buried And Me interview Arhivirano s izvorne stranice 14. kolovoza 2017., pristupljeno 30. kolovoza 2017.
  105. Sheaffer, Caleb. "Mudvayne brings 'tongue-in-cheek' sensibility to BJC show", objavljeno 9. travnja 2003. pristupljeno 4. ožujka 2017. Arhivirano s izvorne stranice na 27. listopada 2014. “[...] Inspiration for Mudvayne came from bands such as Emperor, King Crimson and Porcupine Tree, McDonough said. [...]”
  106. Blum, Jordan. Alone with His 'Afterthoughts': An Interview with Nosound's Giancarlo Erra Arhivirano s izvorne stranice 27. lipnja 2015., pristupljeno 2. prosinca 2016.
  107. Interview: Fear My Thoughts (njemački) (1. srpnja 2007.) Arhivirano s izvorne stranice 11. studenoga 2007., pristupljeno 27. siječnja 2017.
  108. Fear My Thoughts - 08/07/2008 Arhivirano s izvorne stranice 11. travnja 2010., pristupljeno 27. siječnja 2017.
  109. Mathias (17. siječnja 2017.). Interview - GEORGIA 2017 - Five minutes with The Mins Arhivirano s izvorne stranice 16. veljače 2017., pristupljeno 16. veljače 2017. “From the early years to the present, many artists and bands influenced the music of The Mins. For example, we can quote Muse, Porcupine Tree, [...]”
  110. Scheurer, Walter. WASTEFALL-Interview (njemački) Arhivirano s izvorne stranice 2. veljače 2017., pristupljeno 27. siječnja 2017.
  111. de Haan, Roel (ožujka 2011). Khors Arhivirano s izvorne stranice 9. srpnja 2017., pristupljeno 3. ožujka 2017.
  112. Chelmsford, Phil (siječnja 2011). Knight Area Email Interview – Jan 2011 Arhivirano s izvorne stranice 19. lipnja 2013., pristupljeno 19. veljače 2017. “Gerben Klazinga: Besides Neo Prog I also love bands like Deep Purple, Opeth and Porcupine Tree so they are an influence. [...]”
  113. Grundsatzdiskussionen im Tourbulli (njemački) (11. lipnja 2008.) Arhivirano s izvorne stranice 24. siječnja 2016., pristupljeno 28. kolovoza 2016.
  114. Azhidahak (18. kolovoza 2004.). Morgion interview (08/2004) Arhivirano s izvorne stranice 12. rujna 2015., pristupljeno 16. veljače 2017.
  115. Interview: Kyros talk latest single (17. listopada 2016.) Arhivirano s izvorne stranice 14. prosinca 2016., pristupljeno 24. prosinca 2016. “Robin Johnson: [...] If I was to list a few of our influences as a whole band, I would say Muse, CHVRCHES, Porcupine Tree, [...]”
  116. Nilsson, Stefan. Interview: W.A.S.P. lead guitarist Doug Blair Arhivirano s izvorne stranice 12. veljače 2017., pristupljeno 11. veljače 2017.
  117. Brown, Gavin (20. listopada 2016.). INTERVIEWS – Destrage Arhivirano s izvorne stranice 13. siječnja 2017., pristupljeno 11. siječnja 2017.
  118. Thurisaz Interview Arhivirano s izvorne stranice 22. rujna 2016., pristupljeno 19. siječnja 2017.
  119. Alisoglu, Scott (2. studenoga 2009.). Interview with Ahab Arhivirano s izvorne stranice 9. srpnja 2017., pristupljeno 7. veljače 2017.
  120. Davkov (14. kolovoza 2009.). Ahab Interjú (Hungarian, English) Arhivirano s izvorne stranice 2. studenoga 2014., pristupljeno 7. veljače 2017.
  121. Stella, Véronique (5. travnja 2014.). SYLVAN (05 AVRIL 2014) (francuski) Arhivirano s izvorne stranice 10. listopada 2014., pristupljeno 24. srpnja 2017.
  122. About Time by Also Eden Arhivirano s izvorne stranice 6. kolovoza 2017., pristupljeno 5. kolovoza 2017.
  123. Lundgren, Robex (27. kolovoza 2015.). interview with District Unknown Arhivirano s izvorne stranice 16. veljače 2017., pristupljeno 16. veljače 2017.
  124. Tryst with the Other Authority. National Institute of Technology, Rourkela (11. studenoga 2013.) Arhivirano s izvorne stranice 11. veljače 2017., pristupljeno 9. veljače 2017. “[...] If we were to name some of the musical acts that have inspired us, they would be Rage Against the Machine, Skrillex, Limp Bizkit, Porcupine Tree [...]”
  125. Delanlssays, Cyrille (18. srpnja 2016.). Interview – Steve Vantsis from TILT (english version) Arhivirano s izvorne stranice 24. srpnja 2017., pristupljeno 24. srpnja 2017.
  126. Interview with Steve Vantsis, Dave Stewart and Robin Boult of Tilt From 2009 (2009) Arhivirano s izvorne stranice 31. svibnja 2017., pristupljeno 24. srpnja 2017. “The last album I bought was Porcupine Tree - The Incident. Very good – a band that constantly evolves and improves with each record. [...]”
  127. van Poorten, Toine (listopada 2007). Dial Interview Arhivirano s izvorne stranice 9. prosinca 2007., pristupljeno 26. prosinca 2016.
  128. Peart, Neil (28. rujna 2004.). Traveling Music: The Soundtrack of my Life and Times, ECW Press “[...] Matt introduced me to some great new bands, like Dredg, the Mars Volta, and Porcupine Tree, younger musicians who were still pursuing excellence and honesty in rock music.” ISBN 1-55022-664-9
  129. Ling, Dave (2. svibnja 2014.). Q&A: Alex Lifeson Arhivirano s izvorne stranice 5. veljače 2017., pristupljeno 3. veljače 2017. “[...] Porcupine Tree are a great band and Steven Wilson’s a talented writer and musician. Their music has such great texture. [...]”
  130. Prasad, Anil (2005). The Bears - Collective prowl Arhivirano s izvorne stranice 2. listopada 2006., pristupljeno 16. veljače 2017. “[...] Porcupine tree represents an interesting combination of several things that I like. It’s a little bit like King Crimson, Tool and Trent Reznor, English-style, but not the same as any of those things. [...] Musically, what I really like about the band is they do a lot of odd time things that you don’t notice so much—they’re just in there. They fit together so well that they slide right past your ears, which is something some bands never attempt and when they do, it’s very obvious. Porcupine Tree also has really good players and the songs are really cool. I like everything about it. It’s just good stuff, custom-made for me. [...]”
  131. Kahn, Scott (lipnja 2009). Jordan Rudess: Modern Day Piano Virtuoso Arhivirano s izvorne stranice 28. kolovoza 2009., pristupljeno 4. veljače 2017.
  132. Mike Portnoy: 5 minutes Arhivirano s izvorne stranice 11. veljače 2017., pristupljeno 11. veljače 2017.
  133. Serafine, Frank. Ayreon Mainman Arjen Lucassen On The New Star One Album, The Death Of Steve Lee, The Ayreon Universe, And More Arhivirano s izvorne stranice 2. siječnja 2011., pristupljeno 4. veljače 2017.
  134. Machell, Ben (22. svibnja 2010.). Pendulum’s frontman talks Top Gear and Twitter pristupljeno 4. veljače 2017. “Porcupine Tree. Have you heard of them? It's such a shame more people don't know them. They're a British band who have been around since the late Eighties. They're fronted by this guy called Steve Wilson and I'm convinced he's one of the best songwriters in the UK.”
  135. Bacon, Matt. Interview with Richard Henshall of Haken Arhivirano s izvorne stranice 6. svibnja 2016., pristupljeno 20. srpnja 2017.
  136. Matthijssens, Vera. Borknagar Arhivirano s izvorne stranice 5. kolovoza 2017., pristupljeno 5. kolovoza 2017.
  137. Schwartz, Dave (2010). The New Czars Arhivirano s izvorne stranice 11. listopada 2010., pristupljeno 9. ožujka 2017. “[...] I’m a big fan of Porcupine Tree as well. [...]”
  138. Theisinger, Cynthia (14. rujna 2007.). AMORPHIS (TOMI KOIVUSAARI) (njemački) Arhivirano s izvorne stranice 15. veljače 2017., pristupljeno 14. veljače 2017.
  139. Ty Arthur. Amorphis Guitarist Esa Discusses Their New Album "Skyforger" Arhivirano s izvorne stranice 2. siječnja 2011., pristupljeno 14. veljače 2017.
  140. Savić, Nikola (16. kolovoza 2010.). Danilo Nikodinovski of Consecration Arhivirano s izvorne stranice 29. srpnja 2016., pristupljeno 8. ožujka 2017.
  141. Lazinica, Gordan (2. studenoga 2014.). Šta muzičari slušaju: Matija Dagović (Consecration) (bošnjački) Arhivirano s izvorne stranice 2. studenoga 2014., pristupljeno 8. ožujka 2017.
  142. Rigney, Chris (16. listopada 2007.). An Interview with Lori Lewis. KUCI Arhivirano s izvorne stranice 4. prosinca 2011., pristupljeno 22. kolovoza 2017.
  143. Interview w/Declan Burke of Frost*, Darwin's Radio Arhivirano s izvorne stranice 21. siječnja 2009., pristupljeno 24. srpnja 2017.


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Porcupine Tree

Mrežna mjesta[uredi VE | uredi]