Porečko-pulska biskupija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Porečko-pulska biskupija
Dioecesis Parentinus et Polensis
Područje
Država Hrvatska
Metropolija Riječka
Statistika
Površina 2 839 km2
Katolici 168.699 (2004.)
Župe 134
Podatci
Obred latinski
Osnovana 3. stoljeće kao Porečka biskupija
Promjena statusa 30. lipnja 1828. spojena s Pulskom biskupijom
Katedrala Katedrala Uznesenja Marijina
Vodstvo
Biskup Dražen Kutleša
Ostalo
Službene stranice Službena stranica
Stanje od 13. srpnja 2015.

Porečko-pulska biskupija je biskupija u Hrvatskoj, sa sjedištem u Poreču i Puli. Sufraganska je biskupija Riječke nadbiskupije. [1]

Povijest[uredi VE | uredi]

Utemeljena je u 3. stoljeću, kao Porečka biskupija, a danas je sjedinjena s povijesnom Pulskom biskupijom, iz 6. st.. Ujedinjavanje Porečke biskupije i Pulske biskupije zbilo se 9. svibnja 1830., na osnovi bule pape Leona XII. Locum beati Petri od 30. lipnja 1828. godine.[1]

Tom su bulom ukinute Novigradska, Rapska i Osorska biskupija, čiji su dijelovi pripojeni susjednim biskupijama. U trenutku izbijanja Prvoga svjetskog rata na području Markgrofofije Istre prostirale su tri biskupije: Tršćansko–koparska, Porečko-pulska i Krčka biskupija. Prve dvije prostirale su se na poluotoku, a treća na kvarnerskim otocima. Porečko-pulska je u trenutku izbijanja prvog svjetskog rata prostirala se zapadnu obalu Istre od Pule na jugu do rijeke Mirne i Plomina na sjeveru. Obuhvaćala je sedam dekanata (Poreč, Rovinj, Kanfanar, Motovun, Pula, Vodnjan, Labin) sa šezdesetak župa i kapelanija. Djelovalo je 150 svećenika, od čega 142 biskupijska i 8 redovničkih. Katolika je bilo 166.571. Imala je samo jednu mušku redovničku zajednicu, franjevce opservante venecijanske provincije Sv. Franje i više ženskih redovničkih zajednica, u Rovinju, Poreču, Vodnjanu i Balama, a u Puli čak četiri različita ženska samostana.[2]

Kad su nakon 1945. od Tršćanske biskupije odvojeni dijelovi koji su došli pod suverenitet Jugoslavije, osnovana je Pazinska apostolska administratura. Slovenski dio administrature 1951. je godine pripojen Koparskoj biskupiji, a hrvatski dio 1977. Porečkoj biskupiji. Današnje granice utvrđene su 8. siječnja 1978. temeljem bule pape Pavla VI. Primis saeculi od 15. listopada 1977. godine. Granice joj se podudaraju s granicama Istarske županije osim u dijelu sjeverne Ćićarije, gdje župe Dane i Vodice pripadaju Riječkoj nadbiskupiji. Obuhvaća i teritorij povijesnih biskupija u Cissi (Cissanska biskupija, VI–VIII.st.), Pićnu i Novigradu.

[1]

Organizacija[uredi VE | uredi]

Sjedište joj je u Poreču i u Puli. Biskupija se dijeli na devet dekanata: Buzetski (15 župa), Labinski (16), Pazinski (21), Pićanski (11), Porečki (17), Pulski (18), Rovinjsko-kanfanarski (5), Umaško-oprtaljski (23) i Vodnjanski (8), s ukupno 134 župe.[1]

Biskupi[uredi VE | uredi]

Biskupi Poreča i Pule od 1827. bili su:[1]

Pazinski apostolski administratori bili su:[1]

Nakon 1960. porečko-pulski biskupi bili su: [1]

Poznati svećenici[uredi VE | uredi]

Vjerske manifestacije[uredi VE | uredi]

U svibnju se svake godine, počevši od 1997., u Vodnjanu održava Dječji festival duhovne glazbe Iskrice.

Poznata svetišta[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Sopile.JPG Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Istrapedije (www.istrapedia.hr).
Vidi dopusnicu Istrapedije za Wikipediju na hrvatskome jeziku.
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Istrapedia R. Matijašić: Porečka i pulska biskupija (pristupljeno 22. srpnja 2016.)
  2. Časopis za suvremenu povijest Stipan Trogrlić: Katolička crkva u Istri i Prvi svjetski rat (1914.-1918.), 3. (2009), str. 767-768

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]