Portal:Biologija/Biolog/Arhiv/2008

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Mjesec 1

Spiridon Brusina, (Zadar, 11. prosinca 1845. - Zagreb, 21. svibnja 1908.), hrvatski je zoolog. Studij prirodoslovlja završio je u Beču, od 1876. sveučilišni je profesor zoologije i ravnatelj Zoološkog muzeja u Zagrebu. Bavio se recentnim i fosilnim mekušcima, pronašavši mnogo novih taksona; organizirao je ornitološka promatranja, poduzeo naše prvo znanstveno istraživanje Jadranskog mora (1894.), promicao Darwinove evolucionističke ideje u nas. Suosnivač Hrvatskog prirodoslovnog društva (1885.) i pokretač njegovog znanstvenog časopisa. Bio je redoviti član HAZU.
...Dalje / Ostali biolozi / Vidi arhiv




Mjesec 2

Alfred Charles Kinsey (Hoboken, New Jersey, 23. lipnja 1894. - Bloomington, Indiana, 25. kolovoza 1956.), legendarni američki znanstvenik, biolog, entomolog i zoolog koji se smatra osnivačem seksologije.

Rođen je u Hobokenu, New Jersey 23. lipnja 1894. Otac mu je bio žestoki metodist, a s majkom je imao blizak odnos. Odrastao je u sirmoašnoj obitelji. Često je oboljevao, a jedna od tih bolesti donijela mu je i probleme sa srcem. Uz ostalo pokupio je i rahitis. Tijekom školovanja bio je dobar učenik, nakon diplome se usavršavao i oženio. Imao je četvoro djece, ali mu je prvorođenac umro od šećerne bolesti prije 6. rođendana. Iako je bio obučen kao zoolog, počeo je proučavati seksualnost. Počeo je predavati spolni odgoj, i to sa sa šokantnom otvorenošću. Bio je prvi direktor Instituta za istraźivanje seksa, osnovanog u travnju 1947. ...

...Dalje / Ostali biolozi / Vidi arhiv




Mjesec 3

Ambroz Haračić (Mali Lošinj, 5. prosinca 1855. - Mali Lošinj, 1. listopada 1916.), hrvatski botaničar

Proučavao je biljni pokrov Lošinja te susjednih manjih otoka i školjeva (Ilovika, Suska, Unija, Srakana, Murtara, Orude), povezujući uvijek klimu otoka i njihovu floru. Njegova bogata herbarska zbirka čuva se u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. O svojim istraživanjima objavio veći broj radova. Potpuna bibliografija tih radova može se pronaći u Zborniku radova o prirodoslovcu Ambrozu Haračiću (Zagreb, 1981)...

...Dalje / Ostali biolozi / Vidi arhiv




Mjesec 4

Statua Severa Ochoe

Severo Ochoa - španjolsko-američki biokemičar.

Sa fakulteta diplomira 1921. u 16. godini, a već 1923. ide na madridski medicinski fakultet gdje mu je cilj bio rad sa Santiagom Ramonom y Cajalom, ali se Cajal povukao u mirovinu. Godine 1929. dobiva titulu doktora s počastima, a već 1931. se ženi. Do 1941. je u Španjolskoj, putuje na razna mjesta, upoznaje ljude i obnaša funkcije, a onda odlazi u SAD. Godine 1956. postaje američki državljanin, a u SAD-u je obnašao mnoge prestižne funkcije, čak je bio pročelnik Odjela za biokemiju na jednom američkom sveučilištu. Za svoja postignuća, posebice sintetiziranje DNK, dobio je Nobelovu nagradu 1959. Nakon pada Francovog režima, vraća se u domovinu, gdje i umire u 88. godini.

...Dalje / Ostali biolozi / Vidi arhiv




Mjesec 5

Tadas Ivanauskas (16. prosinca 1882. - 1. lipnja 1971.) je bio poznati litvanski zoolog i biolog, jedan od utemeljitelja sveulišta Vitolda Velikog. Bio je profesor na tom sveučilištu od 1922. do 1940. Godine 1929. postao je voditelj katedre za zoologiju. Bio je i profesor obnovljenog vilniuškog sveučilišta između 1940. i 1941. Vratio se na svoje staro mjesto 1944., kojeg je držao do 1956. Usporedno je bio i profesor na Kaunaškom medicinskom institutu od 1954. do 1970. Zajedno sa još jednim litvanskim aktivistom iz prve polovice 20. stoljeća, Michałom Römerom, Ivanauskas je predavao o Litvi u Parizu 1905. Među njegovim drugim dosezima, poznat je po otvaranju jedne od prvih postaja za prstenovanje ptica u Europi, na rtu Ventė 1929. Utemeljitelj je zoološkog muzeja koji nosi njegovo ime (utemeljen 1918.), kao i kaunaškog botaničkog (1923.) i zoološkog vrta (1938.).
...Dalje / Ostali biolozi / Vidi arhiv




Mjesec 6

Karl Ernst von Baer

Karl Ernst von Baer (Piep, 29. veljače 1792. - Dorpat, 28. studenog 1876.), estonski zoolog. Jedan je od osnivača suvremene embriologije. Otkrio je jajnu stanicu sisavaca i svitak, te dokazao da se organi kralježnjaka razvijaju diferencijacijom slojeva stanica u zametku. Zastupao je "teoriju tipova" G. Cuviera. Smatra se osnivačem moderne biogenije (povijesnog razvitka organskog svijeta).

...Dalje / Ostali biolozi / Vidi arhiv




Mjesec 7

Matija Botteri (Hvar, 7. srpnja 1808. - Orizaba, Meksiko 7. srpnja 1877.) bio je samouki hvarski prirodoslovac, ornitolog i sakupljač.

Botteri je rođen na otoku Hvaru, istražio je brojna kopnena i morska područja Hvara i srednjodalmatinskih otoka. Godine 1854. otputovao je u Meksiko u svrhu prikupljanja biljnih vrsta za Kraljevsko Hortikulturalno Društvo. Smjestio se u Orizabi, gdje je kao profesor na sveučilištu predavao jezike i prirodopis. Botterijev vrabac vrsta je koju je otkrio 1857., pa je po njemu dobila naziv. Sakupio je znatan dio materijala za Visijanijevo djelo Flora dalmatica, a njegov rukopis četiriju kataloga flore i faune skraćeno je objavio Spiridon Brusina. Dijelovi njegova herbara čuvaju se u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

...Dalje / Ostali biolozi / Vidi arhiv




Mjesec 8

DjikicLR.jpg

Prof. dr. Ivan Đikić (Zagreb,1966.) je hrvatski znanstvenik. Rodio se 1966. godine u Zagrebu, gdje je 1991. godine završio i Medicinski fakultet u rekordnom roku od četiri i po godine s prosječnom ocjenom pet.

Od 1992. do 1997. godine bio je na usavršavanju u laboratoriju prof. dr. Josepha Schlessingera u New Yorku, gdje je i doktorirao, a od 1997. godine dr. Đikić voditelj je laboratorija za molekularnu biologiju tumora u Ludwigovom Institutu za istraživanje raka u Švedskoj. Godine 2002. izabran je za redovitog profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, Njemačka, gdje i danas radi, a kao izvanredni profesor predaje i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, te je voditelj Laboratorija za molekularnu biologiju tumora u MedILSu. Aktivni je sudionik brojnih europskih programa u obrazovanju studenata i znanstvenika, te inicijator i organizator znanstvenih skupova u Hrvatskoj. Aktivno surađuje sa znanstvenicima u Hrvatskoj, posebice na MedILSu i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

...Dalje / Ostali biolozi / Vidi arhiv




Mjesec 9

Ivan Petrovič Pavlov (Rjazanj, 26. rujna 1849. - Lenjingrad, 27. veljače 1936.), ruski fiziolog

Bio je profesor farmakologije u Lenjingradu na Vojnomedicinskoj akademiji, te je upravljao fiziološkim odjelom Instituta za eksperimentalnu medicinu. Značajni su mu radovi o inervaciji srca i o funkciji jetre. Istraživanja fiziologije želučane sekrecije donijela mu je 1904. godine Nobelovu nagradu za medicinu.

Ivan Pavlov je bio pionir biheviorizma. Na istraživanjima sa psima ustvrdio je proces formiranja tzv. uvjetnog (konidicioniranog) refleksa.

...Dalje / Ostali biolozi / Vidi arhiv




Mjesec 10

Robert Koch

Robert Koch (Clausthal, 11. prosinca 1843. - Baden Baden, 25. svibnja 1910.), njemački bakteriolog.

Jedan je od osnivača medicinske mikrobiologije. Godine 1882. u Fiziološkom društvu u Berlinu, Koch je iznio vlastitu spoznaju o uzročniku tuberkuloze, patogenom mikroorganizmu štapićastog oblika, koji je po njemu nazvan Kochovim bacilom. Bilo je to revolucionarno otkriće u borbi protiv najopasnije bolesti 19. stoljeća. Također je pronašao uzročnike kolere, ispitivao malariju i afričku bolest spavanja, te uveo liječenje kininom. Godine 1905. dobio je Nobelovu nagradu za medicinu.

...Dalje / Ostali biolozi / Vidi arhiv




Mjesec 11

Santiago Ramón y Cajal (1. svibnja 1852. - 17. listopada 1934.), španjolski histolog, liječnik i dobitnik Nobelove nagrade. Smatra se jednim od osnivača moderne neuroznanosti.

Ramon y Cajal najpoznatiji je po svom istraživanju finih struktura središnjeg živčanog sustava. Koristio se tehnikama bojanja koje je razvio njegov suvremenik Camillo Golgi. Zaključio je sa se živčani sustav sastoji od milijardi neurona i da su te stanice polarizirane. Predložio je da neuroni komuniciraju jedni s drugima pomoću sinapsi (izraz koji je iskovao 1897.g. Sherrington). Ta hipoteza postala je temelj za doktrinu koja kaže da je pojedinačna jedinica živčanog sustava jedan neuron. Elektronski mikroskop kasnije je pokazao da membrana potpuno zatvara pojedini neuron u korist Cajalove teorije protiv Golgijeve (Golgi je tvrdio da je živčani sustav kontinuirana mreža povezanih stanica nešto poput krvotoka).

...Dalje / Ostali biolozi / Vidi arhiv




Mjesec 12

Thomas Hunt Morgan, 1891.

Thomas Hunt Morgan (25. rujna 1866. - 4. prosinca 1945.), američki genetičar i embriolog.

Doktorat je napisao na "Sveučilištu John Hopkins" 1891.godine, a embriologijom se bavio za vrijeme boravka na Bryn Mawr sveučilištu. Proučavao je mutacije na mušici Drosophila melanogaster. Za vrijeme boravka na sveučilštu Columbia, Morgan je uspio pokazati kako se geni prenose na kromosomima i da su mehanička osnova naljeđivanja. Time je postavio osnove za razvoj moderne genetike. Godine 1933. dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za otkriće uloge kromosoma u nasljeđivanju.

...Dalje / Ostali biolozi / Vidi arhiv