Portal:Europa/Izabrani članak

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Slijede kronološki poredani izabrani članci na portalu Europa.

2008.[uredi]

Svibanj

Zastava Europske unije

Europska unija (kratica EU) je jedinstvena međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenog 1993. godine, stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta).

Europska unija danas broji 27 država članica. EU je do kraja 2006. godine (sa 25 država članica) obuhvaćala 3,973.597 km² (neznatno veća od Indije, čime bi bila 7. najveća država svijeta).




Lipanj

Zastava Njemačke

Savezna Republika Njemačka (standardni njemački: Bundesrepublik Deutschland , alemanski : Bundesrepublik Ditschlånd Austro-bavarski:Bundesrepublik Deitschlånd, niskonjemački :Bundesrepublik Düütschland ,ripuarijski njemački:Bundesrepublik Dütschland) je država u središnjem dijelu Europe. Na sjeveru graniči sa Sjevernim morem, Danskom i Baltikom, na istoku s Poljskom i Češkom, na jugu s Austrijom i Švicarskom, a na zapadu s Francuskom, Luksemburgom, Belgijom i Nizozemskom.

Njemačka je demokratska parlamentarna savezna država, koja se sastoji od 13 saveznih država (njem. Bundesländer) i tri samostalna grada pokrajine. Glavni grad je Berlin i u njemu su smješteni parlament (Bundestag) i vlada (Regierung). Ujedinjena je kao država za vrijeme Francusko-pruskog rata 1870./'71.

Njemačka je jedna od najrazvijenijih država svijeta i jedna od osnivačkih članica Europske Unije. Članica je i Ujedinjenih naroda, NATO-a, skupine G8 i G4. Najveća je europska zemlja po broju stanovnika te ima najsnažnije europsko gospodarstvo.




Srpanj

Zastava Njemačke

Francuska Republika je država u zapadnoj Europi. Graniči s Belgijom, Luksemburgom, Njemačkom, Švicarskom, Italijom, Monakom, Andorom i Španjolskom. Francuska je jedna od zemalja osnivačica Europske Unije.

Granice današnje Francuske podudaraju se s drevnom Galijom, koju su nastanjivali Gali, keltski narod. Galiju su osvojili Rimljani u 1. stoljeću pr. n. e., pa su Gali usvojili romanski jezik i kulturu. Kršćanstvo se ukorijenilo u Galiji u 2. i 3. stoljeću naše ere. Istočne granice Galije uz Rajnu osvojila su germanska plemena u 4. stoljeću, prvenstveno Franci, od kojih dolazi staro ime zemlje, "Francie".

Iako se osnutak francuskog kraljevstva obično smješta u 5. stoljeće, Francuska se kao zasebna zemlja prepoznaje od 9. stoljeća, kad se franačko kraljevstvo Karla Velikog podijelilo Verdunskim sporazumom iz 843. na tri dijela. Istočni dio je bio začetak današnje Njemačke, zapadni Francuske, a srednji Italije.




Kolovoz

Zastava Njemačke

Rimsko Carstvo je uobičajeni naziv za rimsku državu nakon što ju je preustrojio Oktavijan August u zadnja tri desetljeća prije Krista. Iako je Rim imao imperij stoljećima prije Augustove samovlade, predaugustovska država se obično naziva Rimskom Republikom. Rimsko Carstvo je upravljalo svim heleniziranim državama na Sredozemlju, kao i keltskim područjima sjeverne Europe. Zadnji rimski car zbačen je 476. godine, ali tada je istočnim područjima već vladao drugi car sa sjedištem u Konstantinopolu. Istočno Rimsko Carstvo (Bizant) i dalje je postojalo, iako se postupno smanjivalo, sve do 1453. godine, kad su Turci osvojili Konstantinopol. Kasnije države na zapadu (Franačko Kraljevstvo i Sveto Rimsko Carstvo) i na istoku (ruski carevi) koristile su rimsko državničko nazivlje sve do modernog doba.

Golemo naslijeđe Rimskog Carstva vidi se i danas u zapadnjačkim institucijama, pravu, arhitekturi i mnogim drugim područjima života. Vidi i: Rimska kultura




Rujan

Pripadnik Papinske švicarske garde na straži

Švicarska garda je švicarska plaćenička vojska koja je još od srednjeg vijeka služila u vojskama mnogih europskih zemalja, sukladno ugovorima koje su sklapali pojedini njihovi kantoni. Među najpoznatijim plaćeničkim postrojbama bile su one u službi francuskog monarha i pape.

Papinska Švicarska garda (lat. Pontificia Cohors Helvetica, također i Cohors Pedestris Helvetiorum a Sacra Custodia Pontificis; tal. Guardia Svizzera Pontificia) jedini je ostatak nekadašnje švicarske vojne tradicije, jer švicarski ustav, osim za Vatikan, više ne dopušta novačenje svojih građana u strane vojne postrojbe. Današnju postrojbu papinske Švicarske garde u pravilu čine pet časnika, 26 dočasnika i 78 helebardira, i jedina je na svijetu kojoj se zastava mijenja, s obzirom na to da su joj sastavni dijelovi grbovi i trenutačnog pape i njihova zapovjednika. Papinska Švicarska garda zadužena je za sigurnost Apostolske palače, ulaze u Vatikanski Grad, ali i za sigurnost samog Pape.




Listopad

Pogled na Stari grad

Bratislava je glavni i najveći grad Slovačke i sjedište Bratislavske pokrajine. Udaljena je samo 60 km od Beča, a prije Prvog svjetskog rata njegovo je predgrađe bilo povezano s Bratislavom električnim tramvajem. S obzirom na međusobnu udaljenost, Beč i Bratislava su najbliži glavni gradovi u Europi. Granice grada gotovo dosežu državne granice s Austrijom (4 km) i Mađarskom (13 km).

Na istočnoj obali Dunava nalazi se znamenita povijesna jezgra, a na zapadnoj se smjestio moderni dio grada. Nekada poznat kao njemački Pressburg ili mađarski Pozsony oduvijek je bio jedno od kulturnih središta Srednje Europe. Kao središte višestoljetne povijesti bio je raskrižje brojnih kultura i trgovinskih putova. Danas je najvažnije industrijsko i kulturno središte Slovačke.

Kao središte višestoljetne kulture Bratislava obiluje brojnim kulturno povijesnim građevinama koje su većinom smještene u starom dijelu grada koje je glavno mjesto bogatih kulturnih događanja tijekom cijele godine.

Prvi pisani spomen grada (Brezalauspurc ili Preslavaspurc) nađen je u Salzburškim analima u kojima se spominje bitka između Bavaraca i Ugara koja se odvila ispred Bratislavskog zamka 907. godine[1]. Iako je zamak najvjerojatnije nazvan po Predslavu, sinu moravskog kralja Svatopluka I.[2], naziv Brezalauspurc doslovno znači „Braslavov zamak”, te je time grad vjerojatnije nazvan po knezu Panonske Hrvatske Braslavu[3]. Ovaj stari naziv pojavljuje se u inačicama Braslava ili Preslava na kovanom novcu kralja Stjepana I.




Studeni

Pogled na Stari grad

Ruska Federacija ili Rusija je država na istoku Europe i sjeveru Azije. Površinom je najveća država na svijetu (oko 11,5% zemaljskog kopna), ali je većina državnog teritorija slabo naseljena pa po broju stanovnika zauzima tek osmo mjesto (poslije Kine, Indije, SAD-a, Indonezije, Brazila, Pakistana i Bangladeša). Glavni grad je Moskva.

Rusija je najveća od neovisnih država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza.

Područja na kojima su živjeli istočni Slaveni prvi su u jedinstvenu državu ujedinili Varjazi, vjerojatno doseljenici iz Skandinavije. Prvi zabilježeni varjaški vladar bio je Rurik, okrunjen oko 860., a njegovi su nasljednici prenijeli prijestolje iz Novgoroda na sjeveru današnje Rusije u Kijev, danas glavni grad Ukrajine.

Kijevska Rusija bila je jedna od najvećih država tadašnje Europe s gospodarstvom utemeljenim na trgovini među Skandinavijom i Bizantom. Odlučujućim za kasniju povijest istočnih Slavena pokazalo se prihvaćanje Pravoslavlja kao državne religije 988. u doba velikog kneza Vladimira, koje je za posljedicu imalo snažnu vezu crkve i države i izolaciju od katoličkog, a kasnije i protestantskog ostatka Europe.

Invazija Mongola u 13. stoljeću dovela je do raspada već oslabljene Kijevske Rusije na veći broj neovisnih kneževstava, među kojima se u 14. stoljeću počinje isticati Moskovsko kneževstvo. Moskva je, oslanjanjući se na svoje dobre odnose s tatarskim osvajačima, započela širenje na okolna područja. Ekspanzija je ubrzana pod velikim kneževima Ivanom III. (1462. - 1505.) koji je udvostručio državni teritorij na račun susjednih država i oslobodio Moskvu od Tatara, i Ivanom IV. Groznim (1547. - 1584.), prvim ruskim vladarem koji se okrunio za cara.

Država je nakon smrti Ivana Groznog potonula u borbu za njegovo naslijeđe koja je trajala sve do 1613. kada na vlast dolazi dinastija Romanov.




Prosinac

Pogled na Stari grad

Stogodišnji rat bio je isprekidan ratni sukob između kraljevine Engleske i kraljevine Francuske koji je trajao punih 116 godina i to od 1337. do 1453., a u tom su se vremenu izmjenjivala razdoblja intenzivnog ratovanja s razdobljima mira. Rat je počeo engleskom ekspanzijom na francuskom tlu, a završio istjerivanjem Engleza s francuskog tla, izuzev grada Calaisa i okolice.

Stogodišnji rat bio je prekretnica u mnogo pogleda. Rat je pridonio nacionalnom osvješćivanju obiju zaraćenih strana, a gledano s vojne strane u njemu su primjenjena nova oružja i taktike koja su dalekosežno utjecala na ratove koji će se kasnije voditi. Pojavom stajaće vojske prvi puta u Srednjem vijeku potpuno je napušten sustav vojske feudalnih vazala što je vojsku učinilo ubojitijom i moćnom pa se iz svih tih razloga smatra da je Stogodišnji rat najznačajniji sukob u povijesti srednjovjekovnog ratovanja. Stogodišnji rat dijeli se na nekoliko razdoblja.

Naziv Stogodišnji rat ušao je u uporabu tek kasnije i uveden je od strane povjesničara kako bi se lakše prikazao slijed povijesnih događaja.

Normansko osvajanje Engleske u 11. stoljeću stvorilo je novu situaciju u sjeverozapadnoj Europi. Obje obale La Manchea bile su pod kontrolom jedne dinastije jer su vladari Engleske ujedno bili i vladari Normandije. Normansko-francuska dinastija koja je vladala Engleskom željela je proširiti svoje francuske teritorije, a istovremeno francuski vladari željeli su zaokružiti sve francuske teritorije pod svojom vlašću. Rezultat svih tih političkih težnji bila je dugotrajna borba dvaju tada najsnažnijih srednjovjekovnih kraljevstava. Ta borba nije se samo sastojala od ratova i bitaka. To je bila složena igra dinastičkih brakova i međusobno povezanih obveza.




2009.[uredi]

Siječanj

Roma Piazza Venezia.jpg

Rim (talijanski i latinski: Roma) je glavni grad Italije i regije Lacij, te najveća i najnapučenija općina u zemlji. Grad broji 2.710.375 stanovnika (stanje 2008. godine).

Nadimci grada su: Caput mundi ("Prijestolnica svijeta"), la Città Eterna ("Vječni grad"), Limen Apostolorum ("Apostolski prag"), la città dei sette colli ("Grad na sedam brežuljaka") ili jednostavno l'Urbe ("Grad"). Unutar Rima nalazi se Vatikan, koji je suveren teritorij Svete Stolice. Povijesno središte Rima i Vatikan nalaze se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Grad je i sjedište nekih međunarodnih institucija, kao što su UN-ove institucije: Organizacija za prehranu i poljoprivredu, Međunarodni fond za razvoj poljoprivrede i Svjetski program za hranu.




Veljača

Silhouette Spain with Flag.svg

Kraljevina Španjolska suverena je europska država, po ustavnom uređenju parlamentarna monarhija. Od 1986. godine članica je Europske Unije.

Smještena na jugozapadu Europe, Španjolska zauzima veći dio Pirenejskog poluotoka. Dio su njenog teritorija i dva arhipelaga, smješteni u Sredozemnom moru (Balearski otoci) i Atlantskom oceanu (Kanarski otoci), sjevernoafrički primorski gradovi Ceuta i Melilla, koji su pod španjolskom upravom te enklava Llivia u francuskim Pirenejima. Španjolska graniči na sjeveru s Francuskom i Andorom, s Portugalom na zapadnu te s britanskom kolonijom Gibraltar na jugu. Sjevernoafrički teritoriji pod španjolskom upravom graniče s Maroko. Ukupna dužina španjolske kopnene granice je 1.918 km.

Glavni grad Kraljevine Španjolske je Madrid. Grad sa 3.155.359 stanovnika smješten je u središtu Pirenejskog poluotoka. Drugi veći gradovi su Barcelona, Valencia, Sevilla, Zaragoza i Malaga.




Ožujak

DonauknieVisegrad.jpg

Dunav je nakon Volge druga najduža rijeka u Europi, te najduža rijeka u Europskoj uniji.

Dunav izvire u Schwarzwaldu (šumovit planinski kraj u pokrajini Baden-Württemberg, na jugozapadu Njemačke), spajanjem rječica Brigach i Breg, u mjestu Donaueschingen. Dunav dalje teče prema istoku, kroz nekoliko glavnih gradova u središnjoj i istočnoj Europi (Beč, Bratislava, Budimpešta i Beograd), te nakon 2850 km, na obali Crnog mora, tvori deltu u Rumunjskoj i Ukrajini, koja se nalazi na popisu svjetske baštine UNESCO-a.

Dunav je kroz povijest, a i danas, uvijek bio važan međunarodni plovni put. Dunav je dugo vremena bio i sjeveroistočna granica starorimske države. Rijeka danas teče kroz ili čini granicu deset država, a to su redom od izvora prema ušću: Njemačka, Austrija, Slovačka, Mađarska, Hrvatska, Srbija, Bugarska, Rumunjska, Moldavija i Ukrajina.




Travanj

Blason ville fr Bordeaux (Gironde).svg

Bordeaux (na okcitanskom gaskonskom: Bordèu [burˈðɛw]) je grad koji se nalazi obalama Antlantika, jugozapadu Francuske. Glavni je grad regije Akvitanije i departmana Gironde. Sama općina ima oko 229 900 stanovnika, a utjecajna zona grada broji oko 925 200 stanovnika. Grad su u 3. stoljeću p.n.e. osnovali pripadnici jednog keltskog naroda, pod nazivom Burdigala. Gradom prolazi rijeka Garonne.

Gradom vlada oceanska klima, čija je karakteristika slaba razlika između ljetnih i zimskih temperatura.

Grad je u svijetu najpoznatiji po svojim vinogradima, pogotovo od 18. stoljeća, koje se smatra zlatnim dobom grada.




Svibanj

305px-Man Utd FC svg.png

Manchester United je engleski nogometni klub koji svoje domaće utakmice igra na stadionu Old Trafford u Manchesteru. Jedan je od najuspješnijih engleskih i europskih nogometnih klubova sa 17 naslova prvaka, 11 pobjeda u engleskom kupu i tri naslova europskih prvaka.

Klub je u svojoj povijesti imao dva izuzetno uspješna razdoblja, oba pod vodstvom škotskih trenera: 1950-ih i 1960-ih pod upravom Matta Busbyja te 1990-ih i 2000-ih pod Alexom Fergusonom. Prvo razdoblje uspjeha prekinuto je zrakoplovnom nesrećom 1958. godine u Münchenu u kojoj je poginulo 8 igrača i 3 klupska dužnosnika, ali se klub uspio oporaviti od te tragedije. Nakon Busbyjeva odlaska iz kluba 1969. uslijedilo je razdoblje lošijih rezultata, koje je kulminiralo ispadanjem iz prve lige godine 1974. Klub se u prvoj drugoligaškoj sezoni uspio vratiti u prvu ligu, ali nove je uspjehe počeo nizati tek s Fergusonovim dolaskom na mjesto trenera.

Manchester United je i klub s najvećim prosjekom gledatelja po utakmici u Engleskoj u proteklih pedeset godina, a jedan je i od osnivača Europskog udruženja klubova. Klub je globalno popularan, posebice na Dalekom istoku.




Lipanj

Kievan Rus en.jpg

Kijevska Rus' (ponegdje "Kijevska Rusija") (ruski: Ки́евская Русь ili Kyivan Rus′; ukrajinski: Ки́ївська Русь) je prva istočnoslavenska država koja se pojavila pod plemenom Poljanima i Vikinzima u 9. stoljeću na području današnje Ukrajine, Bjelorusije i zapadne Rusije. Stepe, šume i rijeke su odredile njezinu povijest. Kršćanstvo je primila od Bizanta, a napadi Mongola rascjepkali su je na više manjih kneževina. Kada je izgubila stepsko područje na jugu, svoje službeno političko središte premjestila je u zapadnu kneževinu Volodimir-Volinj. Prvo kolektivno ime naroda Kijevske Rus'i bilo je ime Rusini-Rusiči, kojeg su zadržali Ukrajinci sve do 18. i 19. stoljeća. Veliki broj istočnoslavenskih i ugro-finskih plemena do 14. stoljeća koristio je plemenska imena.




Srpanj

Leopard 2A4 Austria 4.JPG

Leopard 2 je njemački borbeni tenk kojeg je razvila Njemačka kompanija Krauss-Maffei Wegmann. Razvijen je 1970., a u serijsku proizvodnju ušao je 1979. kao zamjena za Leopard 1 koji je do tada bio glavni tenk Njemačke vojske. Osim Njemačke koriste ga još 10 europskih država i nekoliko ne europskih. Iako je prvi primjerak Leoparda 2 proizveden prije više od dvadeset godina, on je i dalje standardni tenk NATO saveza po kojem se ocijenuju svi tenkovi u svijetu. Najnovija inačica Leopard 2 A6 smatra se najboljim europskim tenkom i jednim od tri najbolja tenka u svijetu. Leopard 2 prodan je u brojne većinom Europske zemlje, što potvrđuje i potvrđuje koliko je kvalitetan tenk. Razvoj Leoparda 2 krenuo je još od 1960-ih i tekao je usporedno s razvojem američkog Abramsa i s njime dijeli istu filozofiju koncepcije suvremenog tenka koji ima dobar odnos oklopne zaštite i pokretljivosti uz jaku vatrenu moć. U to vrijeme Njemačka i SAD su radile na MBT-70 projektu. U to vrijeme MBT-70 je imao najviši prioritet u obje države, tako da je jedan od članaka ugovora o suradnji objema državama zabranjivao da pararelno s ovim razvijaju druge tenkove.




Kolovoz

Destruction of a tank.jpg

Domovinski rat bio je obrambeni rat za neovisnost i cjelovitost hrvatske države protiv agresije udruženih velikosrpskih snaga - ekstremista u Hrvatskoj, JNA te Srbije i Crne Gore. Domovinskomu ratu prethodila je pobuna dijela srpskoga pučanstva u Hrvatskoj, koja je izbila u kolovozu 1990. Na strategijskoj razini Domovinski rat sastoji se od tri etape. U prvoj etapi, do siječnja 1992., izvršena je agresija na Hrvatsku, koja je bila prisiljena na obranu. Oružani sukobi počeli su izbijati u travnju 1991., a uz postupno priklanjanje JNA srpskim pobunjenicima, od kolovoza 1991., prerasli su u izravnu agresiju iz Srbije. U drugoj etapi, od siječnja 1992. do svibnja 1995., došlo je do zastoja u agresiji i do razmještaja mirovnih snaga UN-a duž crta prijekida vatre. Za Hrvatsku je to bila etapa diplomatskih nastojanja i pregovora te strpljivog jačanja snaga uz provedbu operacija taktičke razine u kojima su oslobođeni manji dijelovi teritorija. U trećoj etapi, u svibnju i kolovozu 1995., bile su izvedene navalne operacije u kojima je oslobođen najveći dio okupiranoga područja u Posavini i zapadnoj Slavoniji te na Banovini, Kordunu, u Lici i u sjevernoj Dalmaciji. Preostalo okupirano područje u hrvatskom Podunavlju reintegrirano je uz pomoć prijelazne međunarodne uprave (1996.-1998.).




Rujan

Topkapi Palace Hagia Sophia Blue Mosque.jpg

Istanbul (turski: İstanbul, novogrčki: Κωνσταντινούπολη, latinično: Konstantinoúpoli, na hrvatskom se još naziva ili nazivao Carigrad i Konstantinopol), grad smješten na Bosporskom tjesnacu, nekadašnja je prijestolnica triju velikih carstava - rimskog (330.-395.), bizantskog (395.-1453.) i otomanskog (1453.-1923.). Nakon osnivanja moderne Republike Turske, Ankara je proglašena njezinim glavnim gradom. Ovo je najveći grad u Turskoj i njeno kulturno i gospodarsko središte. Grad je izabran za Europski glavni grad kulture za 2010. godinu, zajedno s Pečuhom u Mađarskoj i Essenom u Njemačkoj. Najstarije ime za ovaj grad, ono koje su mu dodijelili grčki kolonisti iz Megare jest Bizantion (grčki: Βυζάντιον, latinično: Byzantion, latinski naziv: Byzantium). Jedno kratko vrijeme u 3. stoljeću, grad je nosio ime Augusta Antonina koje mu je dao car Septimije Sever u čast svoga sina. Umjesto naziva Novi Rim uskoro se češće počeo koristiti naziv Konstantinopol ili Konstantinopolis (grčki: Κωνσταντινούπολις, latinično: Kōnstantinoupolis, latinski naziv: Constantinopolis) što znači „Konstantinov grad”. Osim ovog naziva, u Bizantu se često grad oslovljavao kao „Kraljica gradova” (Βασιλίς τῶν πόλεων), a u kolokvijalnom govoru obično se koristio samo naziv „Grad” (starogrčki: ἡ Πόλις, latinično: hē Polis, novogrčki: η Πόλη, i Poli).




Listopad

FlagMap of Ukraine.png

Ukrajina (ukrajinski jezik: Україна) država je u istočnoj Europi. Po svojoj površini, Ukrajina je najveća europska država, na drugom je mjestu ako se uzme u obzir europska površina euroazijske Ruske Federacije. Po državnom uređenju Ukrajina je republika, a zakonodavnu vlast obnaša Verhovna Rada - ukrajinski parlament sa 450 zastupničkih mjesta.

Moderna povijest Ukrajine započinje u sklopu dominacije Istočnih Slavena i stvaranja prve istočnoslavenske države Kijevske Rus'i u 9. stoljeću. Ukrajina tada predstavlja kulturno i političko središte srednjovjekovnog istočnoslavenskog stanovništva. U Velikom sjevernom ratu, Ukrajina je podjeljena između nekoliko moćnih vojnih sila, a tijekom 19. stoljeća, najveći dio teritorija Ukrajine je potpao pod vlast Ruskog imperija, dok se ostatak našao pod vlašću Austro-Ugarske. Nakon pokušaja uspostavljanja ukrajinske neovisnosti kroz stvaranje Ukrajinske Narodne Republike tijekom Prvog svjetskog rata, 1922. stvorena je Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika pod vlašću ukrajinskih boljševika. 1954. formirane su današnje granice države. Svoju potpunu nezavisnost Ukrajina stječe raspadom SSSR-a 1991.





Studeni

Hrvatska EU logo.png

Jedan od glavnih ciljeva vanjske politike Republike Hrvatske je ulazak u punopravno članstvo Europske unije. Hrvatska je predala zahtjev za punopravno članstvo 21. veljače 2003. godine, a službeni status kandidata za članstvo u EU dobila je 18. lipnja 2004. Pristupni progovori, koji su trebali započeti u ožujku 2005., odgođeni su, a kao uvjet za početak pregovora istaknuta je potpuna suradnja s Haškim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Pregovori su službeno otvoreni 3. listopada 2005. godine, nakon što je glavna haška tužiteljica potvrdila potpunu suradnju Hrvatske s Haškim sudom. Pregovori o članstvu u Europskoj uniji podjeljeni su u nekoliko faza. Prva faza, analiza usklađenosti zakonodavstva zemlje kandidata s europskim propisima (tzv. screening) započela je nakon otvaranja pregovora (20. listopada 2005. godine), i trajala je godinu dana (završila je 18. listopada 2006.). Nakon screeninga, započeli su pregovori. Pregovori se fokusiraju na uvjete pod kojima će država kandidatkinja usvojiti, implementirati i izvršavati acquis communautaire (odnosno pravnu stečevinu Europske unije). Inače, o sadržaju pravne stečevine nema pregovora, jer se pregovori temelje na načelu da svaka država kandidatkinja tijekom pregovora mora usvojiti cijelokupnu pravnu stečevinu.





Prosinac

Flag of Finland.svg

Republika Finska (finski: Suomen tasavalta, švedski: Republiken Finland) je nordijska država u sjeveroistočnoj Europi, ograničena Baltičkim morem na jugozapadu, Finskim zaljevom na jugoistoku i Botničkim zaljevom na zapadu. Finska ima granice sa Švedskom, Norveškom i Rusijom. Ålandski Otoci, uz jugozapadnu obalu, su pod Finskom vrhovnom vlašću dok uživaju ekstenzivnu autonomiju.

Najveći dio Finske je nizak, blago valovit, šumovit kraj s mnogo jezera. Ima 187,888 jezera (većih od 500 m²) te 179,584 otoka. Rijeke se koriste za splavarenje drva. Veliko prometno značenje imaju i plovni kanali. Najveće prirodno bogatstvo su šume stoga glavno mjesto u industriji zauzima prerada drva, proizvodnja papira, namještaja i celuloze. U gušće naseljenom primorju razvio se Helsinki, glavni grad i najveća luka s razvijenom industrijom.

Finci pripadaju ugrofinskoj skupini naroda i govore finskim jezikom. Uz finski službeni jezik je i švedski. 1995. godine postala je članica Europske unije.




2010.[uredi]

Siječanj

Caspar David Friedrich - Wanderer above the sea of fog.jpg

Romantizam je umjetnički pravac (postoji u književnosti, glazbi, kazalištu i likovnoj umjetnosti) koji se javlja krajem 18. stoljeća, a vrhunac mu je od 1820. - 1850. god., iako je potrajao do kraja stoljeća, te se osjeća i u kasnijem djelovanju historicizma.

Romantizam se u umjetnosti javlja kao reakcija na ideologiju i umjetnost prethodnog razdoblja - klasicizma, odnosno racionalizma. Nasuprost klasicističkoj poetici, često šabloniziranoj i stegnutoj u uska racionalistička pravila i propise stvaranja, romantizam ističe potpunu slobodu mašte, invencije i tematike, suprotstavljajući se svim oblicima normiranog stvaralaštva. Razni su događaji uvjetovali da se romantizam javi kao opći kulturni pokret: Francuska revolucija i pad Napoleona; ništa što je obećano nije ispunjeno, nisu ostvareni ideali ljudi, te je uslijedilo razočarenje. Romantizam se općenito ne odnosi na određeni stil, već na jedno shvaćanje koje se može izraziti na mnogo načina: romantično, nestvarno, nerealno. Riječ "romantizam" je izvedena iz popularnosti koju su krajem 18. st. uživale srednjovjekovne priče o pustolovinama (romani – znači da su napisani na jednom od romanskih jezika), a rođeno je iz čežnje za emocionalnim doživljajem. Romantičari su prirodu doživljavali kao bezgraničnu, divlju, promjenjivu, uzvišenu i slikovitu.




Veljača

Tour eiffel at sunrise from the trocadero.jpg

Eiffelov toranj (franc. La Tour Eiffel) je željezni toranj sagrađen na Champ de Mars (Marsova polja) pokraj rijeke Seine u Parizu. To je najviša građevina u Parizu i jedan od najprepoznatljivijih svjetskih simbola.

Nazvan po svom dizajneru, inžinjeru Alexandreu Gustavu Eiffelu, vrhunska je turistička atrakcija.Gustave Eiffel je upotrijebio nov način temeljenja, te je na kesonima (pneumatički način temeljenja) podigao, u obliku vitke piramide, četiri rešetkasta nosača do visine od 300 m, gdje ih je platformom spojio s kupolom. Sadrži 3 dijela. Vrh prvog dijela se nalazi na visini od 57, drugi je na 115, a treći na 274 metra. Pri najvećem vjetru vrh tornja oscilira samo 12 cm, ali zato visina varira čak do 8 cm, pri najvećim temperaturama.

Toranj je visok 300 m, što je otprilike 75 katova. Uključujući antenu visine 20.75 m, građevina je visoka 320.75 m, što je otprilike 81 kat. U vrijeme njegove gradnje povodom Svjetske izložbe 1889., toranj je zamijenio Washingtonski spomenik, koji je do 1932. bio najviša građevina na svijetu. Eiffelov toranj je najviša građevina u Parizu.




Ožujak

Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg

Carska i kraljevska (k.u.k.) dvojna monarhija Austro-Ugarska (1867. – 1918.) bila je višenacionalna država u Srednjoj Europi s vladarima iz kuće Habsburg. U njoj su živjeli Nijemci, Talijani, Furlani, Ladini, Hrvati, Mađari, Bošnjaci, Poljaci, Rumunji, Rusini, Slovaci, Česi, Srbi, Slovenci, Ukrajinci i drugi narodi.

Austro-Ugarska je utemeljena 8. lipnja 1867. Austro-ugarskom nagodbom kojom je osigurana ravnopravnost Mađarske u državnopravnim odnosima s Austrijom. Dvojna monarhija nestala je nakon poraza u Prvom svjetskom ratu.

Nakon što je Pruska 1866. u bitci kod Sadowe porazila Njemački savez s Austrijom na čelu i time uzrokovala njegov raspad, kuća Habsburg smatrala je nužnim postizanje dogovora s Mađarskom čije je težnje za neovisnošću ugušila 1849. uz pomoć Rusije. Nova dvojna monarhija bila je savez jednakopravnih država Austrije i Mađarske, sa zajedničkim vanjskim poslovima, vanjskom trgovinom i vojskom te habsburškim carem kao državnim poglavarom ustavne monarhije. Ovakvo se državno uređenje često opisuje izrazom realna unija.

Prema osnivanju Austro-Ugarske negativno su se odnosili drugi narodi višenacionalne države. Posebno su Slaveni smatrali svoje interese zanemarenima, što je dovelo do stalnih napetosti u odnosima s carskom vlašću.




Travanj

Battle tewkesbury.JPG

Ratovi dviju ruža, vođeni između 1455. i 1485. godine, bili su isprekidan građanski rat koji se vodio oko engleskog prijestolja između sljedbenika Kuće Lancaster i Kuće York. Obje kuće bile su ogranak kraljevske kuće Plantagenet, vukući svoje podrijetlo od engleskog kralja Edvarda III.

Naziv Ratovi dviju ruža nije bio korišten u to vrijeme, ali njegov naziv nastao je naknadno budući da su se suprostavljene strane u ratu predstavljale ružama crvene i bijele boje. Crvena boja ruže je bila boja kuće Lancaster, a bijela boje ruže je bila boja kuće York. Naziv je ušao u opću uporabu tijekom 16. stoljeća na temelju scene iz Shakespeareove drame ‘’Henrik VI.’’ gdje suprotstavljene strane u drami odaberu različito obojene ruže. Iako su se ruže povremeno koristile kao simboli tijekom rata, ipak se većina sudionika služila grbovima svojih feudalaca. U Ratovima dviju ruža sudjelovalo je zemljoposjedničko plemstvo i vojska njihovih vazala. Biti pobornik jedne od zavađenih kuća omnogome je ovisilo o bračnim ili rodbinskim vezama između obitelji, obećanim feudalnim titulama i dodjelama zemljoposjeda.




Lipanj

Vijeće Europe (engleski: Council of Europe, francuski: Conseil de l'Europe, njemački: Europarat) je međunarodna organizacija 47 država članica šire europske regije, čiji su glavni zadaci jačanje demokracije, zaštite ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu. Najveći doseg Vijeća Europe ogleda se u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, potpisanoj 1950. godine, i koja služi kao osnovni pravni dokument Europskom sudu za ljudska prava.

Sjedište Vijeća Europe je u Strasbourgu na francusko-njemačkoj granici. Prvotno sjedište je bilo u palači strasburškog sveučilišta, dok se sad nalazi u Palais de l'Europe (Palača Europe). Članstvo u Vijeću Europe otvoreno je svim europskim demokratskim državama koje su prihvatile načelo vldavine prava i koje jamče temeljna ljudska prava i sobode svojim građanima.

Vijeće Europe ne treba miješati s Vijećem Europske unije ili Europskim vijećem, koji su pak tijela Europske unije. Vijeće Europe je samostalna međunarodna organizacija odvojena od Europske unije.




Srpanj

Flag of the United Kingdom.svg
Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske je država u zapadnoj Europi, obično poznata kao Ujedinjeno Kraljevstvo, ili manje točno kao Velika Britanija ili Britanija. Ujedinjeno je Kraljevstvo nastalo nizom Zakona o uniji (Act of Union), koji su ujedinili Englesku, Škotsku i Wales sa Sjevernom Irskom, regijom na otoku Irskoj (Ostali su se dijelovi Irske izdvojili iz UK 1922.).

UK je smješteno na sjeverozapadnoj obali kontinentalne Europe, okruženo Sjevernim morem, Engleskim kanalom i Atlantskim oceanom. Pod suverenitetom Ujedinjenog Kraljevstva, iako nisu njegov dio, su zavisni teritoriji - Kanalski otoci, otok Man te niz prekomorskih teritorija.

Velika Britanija je po državnom uređenju parlamentarna monarhija i bez pisanog ustava. Ustavno se pravo temelji na više zakona, npr. Magna Charta Libertatum (1215.), Petition of Right (1628.), Habeas Corpus Amendment Act ( 1679.), Bill of Rights (1689.), Act of Settlement (1701.), Act of Union (1707.;sjedinjenje sa Škotskom), Representation of the People Act (1832., 1918., 1928., 1948.), Parliament Acts (1911., 1949.), Westminsterski statut (1931.; britanski dominioni Kanada, Australija, Novi Zeland i Južnoafrička Unija postaju ravnopravni s Velikom Britanijom) itd.




Kolovoz

Dubrovnik grb grada.svg
Dubrovnik (lat. i tal. Ragusa) je grad na jugu Hrvatske, administrativno središte Dubrovačko-neretvanske županije i jedno od najvažnijih povijesno-turističkih središta Hrvatske. Prema popisu iz 2001. godine Dubrovnik je imao 43.770 stanovnika, za razliku od 49.728 stanovnika prema popisu iz 1991. U popisu iz 2001., 88.39% stanovnika izjasnilo se kao Hrvati.

Godine 1979. grad Dubrovnik dodan je na UNESCO-ov popis Svjetske baštine.

Prosperitet grada Dubrovnika oduvijek se temeljio na pomorskoj trgovini. U srednjem vijeku postao je kao Dubrovačka Republika jedini grad-država na istočnoj obali Jadrana koji je konkurirao Veneciji. Uz svoje bogatstvo i diplomaciju, grad je postigao izvanredan stupanj razvoja, posebno tijekom 15. i 16. stoljeća. Dubrovnik je bio jedan od središta razvoja hrvatskoj jezika i književnosti te su u njemu stvarali ili iz njega potekli mnogi značajni pjesnici, dramatičari, slikari, matematičari, fizičari i drugi učenjaci.

Postoji nekoliko teorija o osnutku Dubrovnika (lat. Ragusa), a općeprihvaćena je, da je Grad osnovan u 7. st., kada su se Latini iz grada Epidauruma (južnije od Dubrovnika, na istom je položaju današnji Cavtat), sklonili pred navalom Avara i Slavena na hrid Laus, što znači stijena (Laus --> Lausium --> Rausium --> Ragusium --> Ragusa). Kasnije su ti isti Slaveni izgradili naselje na južnim padinama brda Srđ, na kopnu preko puta hridi i nazvali ga Dubrava, što znači šuma duba (hrasta).




Rujan

Europe location SCO2.png
Škotska (škotski gaelski Alba, latinski: Caledonia, engleski: Scotland) je dio Ujedinjenog Kraljevstva. Najsjeverniji dio otoka Velike Britanije; s otočjem Hebridi, Orkney i Shetland obuhvaća 77.180 km2, a s unutrašnjim vodama 78.764 km2. Škotska je 1980. godine imala 5.153.000 stanovnika. Gustoća iznosi 65 stanovnika na km2. Najgušće je naseljeno središnje područje. Političko, industrijsko i kulturno središte jest Edinburgh (1981. godine - 419.200 stanovnika). Na zapadu i sjeveru dopire do Atlantskog oceana, a na istoku do Sjevernog mora. Od Engleske je dijeli granična linija koja se proteže od ušća rijeke Tweed do zaljeva Solay. Za Škotsku je kerakteristična razvedenost obale, osobito zapadne, po čemu se znatno razlikuje od Engleske. Na istočnoj obali duboko su se usjekli zaljevi Firth of Forth i Moray Firth. Škotska se uglavnom dijeli na južni, središnji i sjeverni dio. Južni dio obuhvaća Južno visočje s graničnim gorjem Cheviot, građenim pretežno od starih stijena. Središnji dio sastoji se od niza depresija, koje se nastavljaju u Firth of Clyde, Firth of Forth i Firth of Tay. Njima je odvojeno brdovito područje na jugu od granitnih ravnjaka gorja Grampian na sjeveru s najvišim vrhom britanskog otočja Ben Nevis, 1343 m.

Udolina Glen More s nizom jezera rastavlja gorje Grampain od sjevernog visočja (Northern Highlands). Sjeverni dio zaprema Škotsko visočje, koje na krajnjem sjeveru prelazi u obalnu ravnicu.




Listopad

Hungarian Gypsy Mother and Child NGM-v31-p563.jpg

Romi (ro. रोमानी, Rom, Rrom, ili Rroma) su tradicionalno nomadski narod porijeklom iz sjeverozapadne Indije koji se klasificira Indo-Iranskoj jezičnoj porodici. U sjeverozapadnoj Indiji ima jezika kojima je romski jezik srodan. Njihove migracije počinju iz Azije možda u 13. stoljeću, i otuda se počinju širiti Europom, u svakom slučaju u zapadnoj Europi dolaze negdje u 15. stoljeću, da bi se u 16. stoljeću proširili cijelom Europom. Na područje Sjeverne Amerike dolaze kasnih 1800.-tih godina. Raširivši se širom svijeta Roma (pred kraj 20. stoljeća) ima između deset i dvanaest milijuna. Tri su glavne etničke zajednice na koje su se Romi podijelili svojom ekspanzijom, to su: Gitani (Gitanes), Kalderaši (Kalderash) i Manuši (Manush). 8. travnja obilježava se Svjetski dan Roma, počevši od 1971. godine, a koji se prvi put proslavio u Londonu. U vjerskom pogledu Romi su nejedinstveni, jer ih ima u obliku pravoslavnih kršćana, muslimana, katolika, ali i pripadnika drugih religija.

Fizički su tamnoputi i nižeg rasta, crne kose. Kod tamnoputijih bosanskih Roma javlja se u 80% slučajeva dolihokefalnost čiji indeks lubanje iznosi 74,4, dok se kod svjetlijih češće javlja brahikefalnost s indeksom 79,8. Studije o genetskom podrijetlu bugarskih, baltičkih i vlaških Roma ukazuju da oko 50% proučenih Y kromozoma i mitohondrijske DNK pripadaju muškoj haplo grupi H (ha) i ženskoj haplo grupi M (em), haplo grupama koje su široko rasprostranjene širom Južne i središnje Azije. Muška haplo grupa R1a1 je rijetka među Romima, ali je ima oko 50% u muškim Y hromozomima u sjevernoj Indiji i Pakistanu.




Studeni

Flag of the Czech Republic.svg
Republika Češka (češki: Česká republika) ili samo Češka (češki: Česko) je država u Srednjoj Europi koja graniči s Poljskom na sjeveroistoku, Slovačkom na jugoistoku, Austrijom na jugu i Njemačkom na zapadu i sjeverozapadu. Glavni grad Češke je Prag. Današnja Češka sastoji se od dvije povijesne regije, Češke i Moravske, te dijela treće povijesne regije, Šleske. Češka se pojavila krajem 9. stoljeća, kad se ujedinila pod dinastijom Přemyslovci.

Češko (Bohemsko) kraljevstvo (Bohemija) bilo je važna lokalna sila, ali njegova je moć opala zbog razaranja tijekom vjerskih sukoba kao što su bili Husitski ratovi u 15. stoljeću i Tridesetogodišnji rat u 17. stoljeću. Kasnije je Češka potpala pod kuću Habsburg i postala dio Austro-Ugarske. Austro-Ugarska je propala u prvom svjetskom ratu, a Česi i susjedni Slovaci ujedinili su se 1918. godine u neovisnu republiku Čehoslovačku. Ta je nova država imala znatnu njemačku manjinu u Sudetima, pa se Čehoslovačka raspala kada je Njemačka pripojila Sudete 1938. godine i kada je Slovačka postala neovisna zemlja.

Ostatak Češke (Protektorat Bohemija i Moravska) su okupirali Nijemci 1939. godine. Okupaciji je pridonio domaći kvisling Emil Hacha.




Prosinac

Euro symbol.svg

Euro (simbol: ) je ime jedinstvene europske valute koja se u uporabi od 1. siječnja 1999., a od siječnja 2009. njezina uporaba proširena je na 16 država tzv. Eurozone. Osim ovih država euro je od samog početka u službenoj uporabi i u Andorri, Monaku, San Marinu, Vatikanu, Crnoj Gori te na Kosovu.

Euro je jedinstvena valuta koju je 1. siječnja 1999. godine prihvatilo 12 država članica Europske unije (Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal i Španjolska) radi potpunog ukidanja nacionalnih valuta. Danska i Velika Britanija koristile su pravo ostajanja izvan europodručja (prema Ugovoru iz Maastrichta), a Grčka i Švedska formalno nisu zadovoljile kriterije konvergencije do spomenutog datuma. Grčka je, zadovoljivši navedene kriterije, ušla u europodručje 2001. godine, dok je Švedska i dalje izvan europodručja s obzirom na to da su njezini građani na referendumu dva puta odbili prihvaćanje jedinstvene valute. Uvođenje eura kao jedinstvene valute u Europskoj uniji treća je faza stvaranja Ekonomske i monetarne unije. Novčanice i kovanice eura puštene su u optjecaj 1. siječnja 2002. godine, dok je potpuna zamjena nacionalnih valuta obavljena krajem veljače 2002. godine.

1. siječnja 2007., kao prva od zemalja koje su u Europsku uniju ušle 2004. godine, zajedničku je valutu uvela Slovenija. 1. siječnja 2008. jedinstvenu europsku valutu uvele su Cipar i Malta, dok je 1. siječnja 2009. godine Euro uvela Slovačka.




2011.[uredi]

Siječanj

Pad Bastilje

Francuska građanska (buržoaska) revolucija započela je 1789. godine, a trajala do 1795., po nekima i 1799. godine. Najveće je dostignuće toga procesa ukidanje feudalnih odnosa u Francuskoj i u velikom broju ostalih europskih zemalja. Sve prijašnje revolucije imale su drukčije osobine. Ova je revolucija nešto posve radikalno, te označava epohu slobode od feudalnog pritiska i nepravednosti, ukidanje formi ovisnosti i osobne neslobode ljudi. Uzroci Francuske revolucije bili su gospodarski (loši životni uvjeti) te ideološki uzroci (prosvjetiteljske ideje). Pri tome je važna bila struktura francuskoga društva.

Francuska u to doba ima oko 26 milijuna stanovnika, a treći stalež je bio politički obespravljen. Javne i državne službe obavljali su samo plemići i svećenici koji su također bili oslobođeni plaćanja poreza te su dodatno, kao vladajući stalež, od kralja dobijali državne naknade (penzije). To je anomalija, jer je Francuska bila gotovo potpuno jedinstvena po pitanju jezika, a svi su se smatrali podanicima francuskoga kralja. Kralj je pokušao reformirati državne financije, smanjiti troškove te reorganizirati porezni sustav – u tome mu je pomagao ministar financija Robert Turgot, uvodeći reforme: sloboda trgovine (žitaricama i brašnom) - fiziokratizam, likvidacija cehova i reforme poreza, kojeg uvodi za sva tri staleža. Za reforme su potrebna financijska sredstva. Država treba promijeniti porezni sustav, ali ne da se uvedu novi porezi, nego da se ravnomjernije rasporede na cijelo društvo, uz smanjenje troškova dvora i administracije. 1776. je došlo do slaboga uroda, što je rezultiralo skupim žitaricama i neredima. Turgot je dao ostavku, pa je na njegovo mjesto došao Jacques Necker, koji je bio ministar financija do 1781.




Veljača

SpeyerCathedralDetail1.JPG

Kraljevska katedrala u Speyeru, službenog imena Kraljevska katedralana bazilika uznesenja Svetog Stjepana, na latinskom: Domus sanctae Mariae Spirae (njemački: Dom zu Unserer lieben Frau in Speyer) u Speyeru, Njemačka, je sjedište katoličke Speyerske biskupije koja je dio bambergške nadbiskupije. Katedrala, posvećena Svetoj Djevici Mariji, zaštitnici grada Speyera ("Patrona Spirensis") i Svetom Stjepanu je uglavnom poznata kao Kaiserdom zu Speyer (Kraljevska katedrala u Speyeru). Papa Pio XI. je uzvisio katedralu u Speyeru na razinu manje bazilike rimokatiličke crkve 1925. godine.

Započeta 1030. godine, pod upravom Konrada II., ova markantna trobrodna nadsvođena bazilika od crvenog pješčenjaka je "vrhunac dizajna koji je bio iznimno utjecajan u razvoju romaničke arhitekture tijekom 11. i 12. stoljeća". Kako je opatijom Cluny u ruševinama, ona predstavlja najveću romaničku crkvu. Smatra se “prekretnicom u europskoj arhitekturi”, i jednim od najvažnijih arhitektonskih spomenika svoga vremena i jednim od najljepših romaničkih spomenika uopće. Godine 1981., katedrala je dodana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi zbog svog kulturnog značaja kao "vodeći spomenik romaničke umjetnosti u Njemačkom carstvu".




Ožujak

French people - mosaic.PNG

Francuzi (franc. les Français). su romanski narod na zapadu Europe. Politički u Francuze su popisivani i drugi narodi na području Francuske koji su nastali romanizacijom stare Galije i germanskih plemena. Među ovima danas razlikujemo Franko-Provansalce (574,000) iz istočne Francuske u pograničnim krajevima sa Švicarskom (7,100) i Italijom (71,000); Okcitance (2,377,000) na jugu Francuske; Provansalce (251,000) sa obale Sredozemlja; Gaskonjce koji su po svoj prilici akvitanijskim jezikom romanizirani Baski, a ima ih danas oko 250,000 na jugozapadu Francuske i oko 4,000 tisuća u susjednoj Španjolskoj; Korzikance sa Korzike (302,000), kojih ima i u SAD-u (104,000) i Italiji (preko 5,000).

Posebne zajednice čine danas i narodi koje poznajemo kao Franko-Švicarci, kojih u Francuskoj ima oko 29,000 i govore francuski; Franko-Kanađani (7,294,000) iz Quebeca i njihov ogranak Kajuni (Cajuns) iz Louisiane koji se smatraju posebnom zajednicom, a ima ih 1,014,000. Franko-Kanađana ima i 1,079,000 u SAD. Čistih Francuza, bez onih političkih, silom zakona pofrancuženih, ima 2005. godine 37,345,000 u Francuskoj (2005 imala je 60,491,000 stanovnika), a svih zajedno u svijetu 41,330,000 nastanjenih u 124 države. Osim u Francuskoj, pravih Francuza ima najviše u SAD (2,429,000). Francuski jezik naravno ima daleko veći broj govornika (124,000,000, 1995. godine), ali je etno-kulturno nasljeđe tih naroda sasvim različito.




Travanj

Great coat of arms of Luxembourg.svg

Veliko Vojvodstvo Luksemburg (luks.: Groussherzogtom Lëtzebuerg, njem.: Grossherzogtum Luxemburg, fra.: Grand-Duché de Luxembourg) je država u zapadnoj Europi. Graniči s Njemačkom na istoku, Francuskom na jugu i Belgijom na zapadu i sjeveru. Jedan je od 6 država osnivača Europske unije.

Zametak današnjeg Luksemburga nastao je još 963. kada je grof Siegried dobio u posjed utvrdu Lützenburg. U 12. i 13. stoljeću grofovija se znatno proširila, a iz jake porodice Luksemburžana bili su i njemački carevi (1346. - 1437.) i češki kraljevi (1311. - 1437.). Car Karlo IV. (1346. - 1378.) podigao je 1354. Luksemburg na rang vojvodstva. Od 1441. pripadao je vojvodstvu Burgundiji, a 1477. zajedno je dospio pod vlast Habsburgovaca. Luksemburg je 1659. morao Francuskoj odstupiti lorenski dio vojvodstva, pa je između 1689. i 1697. čitav teritorij bio pod francuskom vlašću. Od 1714. bio je dio Nizozemske te ponovno u posjedu Habsburgovaca, a 1795. opet ga je priključila Francuska. Odlukom Bečkog kongresa Luksemburg je 9. rujna 1815. postao autonomno veliko vojvodstvo, doduše preko vladarske kuće Oranje-Nassau u personalnoj uniji s Nizozemskom, iako je bio član Njemačkog Saveza. Godine 1839. više od polovice teritorija vojvodstva s većinskim valonskim stanovništvom pripalo je novonastaloj Belgiji. Nakon raspuštanja Njemačkog Saveza (1866.) Luksemburg je postao neovisna država, a Londonskim sporazumom od 11. svibnja 1867. obvezao se na potpunu neutralnost.




Svibanj

Canals of Amsterdam - Jordaan area.jpg

Amsterdam je glavni grad i važno gospodarsko i kulturno središte Nizozemske. Smješten je na ušću rijeke Amstel u IJsselmeer, Sjeverna Holandija. Šire gradsko područje (s Randstadom) broji više od 1.36 milijuna stanovnika (2008.) što ga čini šestom metropolom u Europi.

Stariji dijelovi grada ispresjecani su kanalima (nizozemski: gracht), na kojima su brojne stare građanske kuće. Ima oko 160 kanala koji dijele grad na oko 90 otočića. Po tome se uz njega često veže naziv "Venecija sjeverne Europe". Amsterdamski kanali iz 17. stoljeća su upisani na UNESCO-vpopis mjesta svjetske baštine u Europi, kao i obrambena linija Amsterdama (1880.-1920.). Amsterdam je smješten u zapadnoj Nizozemskoj, u pokrajini Sjeverna Holandija. Rijeka Amstel protječe kroz gradsko središte te se ulijeva u jezero het IJ. Mreža gradskih kanala (grachten) povezana je s rijekom i jezerom. Središte grada (gradska četvrt Centrum) nalazi se 2 m iznad razine mora, dok je okolica nekada bila potopljena. Jugozapadno od grada je šuma het Amsterdamse Bos. Grad je povezan sa Sjevernim morem Noordsee kanalom. Amsterdam ima svježu oceansku klimu (po Köppenovoj klimatskoj klasifikaciji Cfb), na koju jako utječe blizina Sjevernog mora. Godišnje je prosječno 186 kišnih dana, ali prosječna godišnja količina padalina iznosi umjerenih 780 mm. Naziv "Amsterdam" se prvi put spomije u ispravi od 27. listopada 1275. godine, kada su stanovnici koji su gradili most i branu na rijeci Amstel oslobođeni plaćanja mostarine grofu Florisu V.




Lipanj

Coat of Arms of the Republic of Venice.svg
Venecija (talijanski: Venezia; stariji hrvatski naziv: Mletci; venecijanski dijalekt: Venesia) je glavni grad istoimene talijanske pokrajine Venecija u talijanskoj regiji Veneto s 271,367 stanovnika (1. siječnja 2004). Zajedno s Padovom čini metropolu Padova-Venecija s 1,600,000 stanovnika. Grad je poznat po kanalima, gondolama i bogatoj povijesti, većinom neovisnog grada koji je bio središte Mletačke Republike, kada je bio poznat i kao "Dominantna" (La Dominante), "Presvijetla" (Serenissima), "Kraljica Jadrana", "Grad vode", "Grad mostova", i "Grad svjetlosti". Često ga, s razlogom, smatraju najljepšim gradom na svijetu.

Grad se nalazi na 118 manjih otoka u močvarnoj venecijanskoj laguni u venecijanskom zaljevu na sjeveru Jadranskog mora. Laguna se prostire uz talijansku obalu između ušća rijeka Po na jugu, i Piave na sjeveru. Od 272,000 stanovnika u općini Venecija (Comune di Venezia), oko 62,000 stanuje u povijesnom središtu (Centro storico); 176,000 na Terraferma (talijanski: čvrsto tlo), većinom u velikim župama (frazione) Mestre i Marghera; te 31,000 na drugim otocima u laguni. Počeci grada koji se rasprostire na 117 otoka i otočića koje pješčani sprud, Lido, štiti u laguni počinju u 5. stoljeću. Tada su od Huna progonjeni stanovnici Akvileje pobjegli na neke od tih močvarnih otoka. U tom skloništu začelo se vojvodstvo sa duždem na čelu (697.) i napokon se tu rodila trgovačka metropola, svetome Marku budući da su kosti apostola donijeli iz Aleksandrije, koja je zavladala Jadranskim, a kasnije i Sredozemnim morem. Carigrad je osvojio i opljačkao 1204. god. dužd Enrico Dandolo uz veliku pomoć križarskih postrojbi.




Srpanj

Flag of Sweden.svg

Švedska (švedski:Sverige [▶]), službeno Kraljevina Švedska (švedski:Konungariket Sverige [▶]), je država na sjeveru Europe, na obali Baltičkog mora. Na kopnu graniči s Norveškom na zapadu te s Finskom na sjeveroistoku, dok je s Danskom na jugozapadu spojena Oresundskim mostom. Švedska ima i isključivo morsku granicu s Estonijom, Latvijom, Litvom, Poljskom, Njemačkom i Rusijom. Švedska je četvrta zemlja po veličini u Europi i zauzima jugoistočni dio Skandinavskoga poluotoka. Glavni grad je Stockholm. Švedska je članica Europske unije od 1. siječnja 1995.

Zbog velike površine od 449.964 km² te populacije nešto veće od 9 milijuna stanovnika, Švedska ima malu gustoću naseljenosti od 20 stanovnika po km². Oko 84% populacije živi u gradskim naseljima. Stanovnici Švedske imaju visok životni standard, visoko razvijen sustav socijalne skrbi i jedan od najviših prosječnih dohodaka na svijetu. Švedska se općenito smatra modernom i liberalnom zemljom. Organizacijska i poslovna kultura u Švedskoj se temelji na kolektivizmu i nije zasnovana na hijerarhiji za razliku od angloameričke. Očuvanje prirode, zaštita okoliša i energetska učinkovitost su opće prihvaćeni principi u Švedskoj i imaju prioritet kod definiranja svih državnih politika.




Kolovoz

Flag of Romania.svg
Rumunjska je država u jugoistočnoj, djelomično u srednjoj Europi. Na istoku izlazi na Crno more, a graniči na na jugu s Bugarskom, na jugozapadu sa Srbijom, na sjeverozapadu s Mađarskom, na sjeveru s Ukrajinom te na sjeveroistoku s Moldovom. Rumunjska je član NATO saveza i Europske unije. Rumunjsku siječe 25. meridijan i 45. paralela. Krajnje su joj točke između 43 stupnja i 37 minuta do 48 stupnjeva i 16 minuta N, te između 20 stupnjeva i 16 minuta do 29 stupnjeva i 16 minuta E.

Današnja Rumunjska može se podijeliti na nekoliko zemljopisnih cjelina: Delta Dunava, Dobruđa, Moldavija, Vlaška (koja se djeli na Olteniju i Munteniju), Transilvanija, Maramureş, Crişana i Banat (istočni). Najviši vrh je Moldoveanu sa 2543 m. Najduža je rijeka Dunav, a najveće jezero Razelm. Najduža je granica ona s Ukrajinom, dok je granica na moru duga oko 245 km, dok je ukupna granica Rumunjske sa ZND-om oko 1320 km.

U reljefu Rumunjske predstavljena su sva tri reljefna oblika: nizine, brijegovi i planine. Na površini od 238.391 kvadratnih km smjestila su se tri značajnija gorska sustava. To su: Karpati, Transilvanske alpe (još se nazivaju i južnim Karpatima) i Bihor. Nizine zauzimaju 33% zemlje, brda i gore do 750 m 37%, a planine 30%. Iz ovoga je vidljiva jednakost u ukupnoj teritorijalnoj obuhvatnosti.




Rujan

Flag of Serbia.svg
Srbija (službeni naziv: Republika Srbija) kontinentalna je država na Balkanu. Površinom spada među zemlje srednje veličine. Na sjeveru graniči s Mađarskom, na zapadu s Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom, na istoku s Rumunjskom i Bugarskom te na jugu s Makedonijom i Republikom Kosovo. Glavni grad je Beograd.

Sadašnje granice Srbije su uspostavljene nakon Drugog svjetskog rata stvaranjem Jugoslavije. Republika Srbija je nastala kao samostalna država 2006. nakon što su građani Crne Gore na referendumu odlučili napustiti državnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru. Prema Ustavu Republike Srbije, u sastavu Srbije nalaze se autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo i Metohija. Kosovo je 2008. godine proglasilo neovisnost, što je priznalo 60 zemalja članica OUN, čemu se službeni Beograd protivi. Srbiju čine tri velike geografski cjeline: Panonska nizina, brežuljkasti predjeli s nižim planinama i nizinskim proširenjima, te planinsko-kotlinsko područje.

Panonska nizina zauzima 29% teritorija, a u njoj prevladavaju nizine s aluvijalnim naplavinama uz vodene tokove i lesne zaravni, te dva brdovita uzvišenja: Fruška gora (538 m) i Vršačke planine (639 m). Južno od Save i Dunava prevladava brežuljkasto područje s visinama do 500 m i niže planinsko područje s visinama do 1000 m. To područje zauzima oko dvije trećine površine Srbije. U tom području nizina ima tek uz Posavinu, Pomoravlju i dijelu Timočke krajine. Područja viša od 1000 m zauzimaju desetinu teritorija Srbije. Ta se područja nalaze južno od Zapadne Morave i Nišave, a sastoje se od visoravni i grupa viših planina, od kojih najviše uokviruju Kosovsku i Metohijsku kotlinu.




Prosinac

Grb Bjelorusije

Bjelorusija (bjeloruski jezik: Беларусь – Belarus'; ruski jezik: Беларусь – Belarus), država u Istočnoj Europi, koja se proteže istočno od Poljske prema Ruskoj Federaciji. Na jugu graniči s Ukrajinom, a na sjeverozapadu s Letonijom i Litvom. Bjelorusija se nalazi na prijelazu s njemačko-poljske u istočno-europsku nizinu. Većinom je nizinska zemlja s umjerenom kontinentalnom klimom što u gospodarskom smislu pogoduje razvoju poljoprivrede i stočarstva. Kontinentalna je država, što znači da nema izlaza na more, ali je vrlo dobro povezana riječnim tokovima, posebice s Ukrajinom i Rusijom.

Bjelorusija ima staru i kulturno bogatu tisućljetnu povijest, ali je njezina državna neovisnost relativno mlada. Kroz svoju povijest Bjelorusija je u državničkom i kulturološkom smislu duže vrijeme bila vezana s Ukrajinom u sklopu Kijevske Rusi i Poljsko-Litavske Unije. Obje zemlje tada su u specifičnoj federaciji bile poznatije pod imenom Rutenija odnosno Rus' u lokalnom slaveniziranom obliku, a konkretno u slučaju Bjelorusije – Bijela Rus'. Nakon raspada Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, 1991. godine prestalo je doseljavanje u dotada industrijski i poljoprivredno najrazvijeniju sovjetsku socijalističku republiku. Teška gospodarska kriza, koja pogađa ovu zemlju započinje još u doba SSSR-a i nastavlja se zbog istočno azijske ekonomske krize sve do 1999. godine. Do drastične ekonomsko-političke promjene dolazi 1994. godine kada Bjelorusi dotadašnjem predsjedniku daju samo 10 % glasova, a na vlast dolazi Aleksandar Lukašenko koji privatizirane tvrtke vraća pod okrilje države. Od 1999. do danas Bjelorusija bilježi impresivan gospodarski rast koji se kreće između 9 i 10 % godišnje. Ipak, glavne zamjerke trenutnom predsjedniku Bjelorusije idu u smjeru optužbi da je zemlju doveo u izolaciju, a granice države u Zapadnoj Europi se i dalje percipiraju kao politički zatvorene.




2012[uredi]

Ožujak

Blick vom City Tower Vienna.jpg

Beč (Savezni glavni grad Beč, standardni njemački: Bundeshauptstadt Wien, bečki njemački: Bundeshauptstod Wean, mađarski: Bécs, slovački: Viedeň), glavni i najveći grad Austrije, i jedna od devet austrijskih saveznih zemalja.

Grad leži na obalama Dunava, 40 km od granice sa Slovačkom i slovačkog glavnog grada Bratislave. Ima oko 1,6 milijuna stanovnika (petina stanovništva Austrije). Simbol Beča je katedrala sv. Stjepana, sjedište bečkog nadbiskupa, a zaštitnik grada je Sveti Leopold. Administrativno je podijeljen na 23 okruga (njem. Bezirk).

Sjedište je nekoliko međunarodnih organizacija: OPEC-a (Organizacije zemalja izvoznica nafte), IAEA (Međunarodne agencije za atomsku energiju) i UNIDO-a (Organizacije za industrijski razvoj Ujedinjenih naroda).




Travanj

Olympique Lyonnais (često nazivan Lyon ili samo OL) je francuski nogometni klub iz Lyona. Klub se trenutno natječe u prvoj francuskoj nogometnoj ligi, poznatijoj pod imenom Ligue 1. Prema navijačima i sportskim povjesničarima, klub je osnovan kao Lyon Olympique Universitaire davne 1899. godine, ali su se nacionalno etablirali kao službeni klub 1950. godine. Najbolje razdoblje kluba do danas je 21. stoljeće. Svoj prvi naslov u Ligue 1 Lyon je osvojio u sezoni 2001./02. i time započeo rekordni niz od čak sedam uzastopnih osvajanja naslova prvaka prve francuske nogometne lige. Lyon je također osvojio i tri francuska superkupa, četiri naslova francuskog kupa i tri naslova osvajača druge francuske nogometne lige (Ligue 2).

U prestižnom nogometnom natjecanju, Liga prvaka, Lyon je do danas nastupio 11 puta, a tijekom sezone 2009./10. ostvario je svoj najbolji rezultat plasiravši se u poluzavršnicu tog natjecanja, nakon što je prethodna tri puta bio izbačen u četvrtzavršnici. Svoje domaće utakmice Olympique Lyonnais igra na stadionu Gerland koji može primiti 40.494 gledatelja u Lyonu.




Kolovoz

Houses.of.parliament.overall.arp.jpg

London (eng. izgovor /ˈlʌndən/) glavni je grad Engleske i Ujedinjenog Kraljevstva. Kao važnog naselja tijekom dva tisućljeća, povijest Londona započinje osnivanjem od strane Rimljana, koji su ga nazvali Londinium. Jezgra Londona, drevni londonski City ("square mile"), zadržala je svoje srednjevjekovne međe. Najkasnije od 19. stoljeća, naziv "London" odnosi se i na metropolis koji se razvio oko grada. Danas, veći dio te konurbacije tvori londonsku regiju i administrativno područje Velikog Londona (Greater London), s vlastitim izabranim gradonačelnikom i skupštinom. London je značajan "globalni grad" i jedno od najvećih svjetskih financijskih središta.

U središnjem Londonu smještena su sjedišta većine britanskih kompanija među prvih 100 prema indeksu FTSE 100 Londonske Burze, i više od 100 među 500 najvećih europskih. Golemi utjecaj Londona na politiku, financije, obrazovanje, zabavu, masovne medije, modu, te umjetnost i kulturu, uvelike doprinosi globalnom statusu grada. Grad je također i važna turistička destinacija za domaće i strane posjetitelje. London je bio domaćin Olimpijskih igara 1908. i 1948., te će biti domaćin 2012. U Londonu se nalazi 4 mjesta svjetske baštine: Londonski Tower, povijesno naselje u Greenwichu, Botanički vrt u Kewu, i područje koje sadrži Westminstersku palaču, Westminstersku opatiju i crkvu Svete Margarete.

U Londonu živi populacija vrlo raznolikih kultura, nacionalnosti i religija, te se na području grada govori više od 300 jezika. Srpnja 2007., službeni broj stanovnika bio je 7 556 900 unutar međa Velikog Londona, što ga čini najmnogoljudnijom općinom u Europskoj uniji.




38. tjedan

Bazilika sv. Petra u Rimu

Bazilika sv. Petra (tal. Basilica Papale di San Pietro in Vaticano) vatikanska je crkva izgrađena u stilu klasične renesanse, na mjestu prethodne ranokršćanske bazilike. Kako bazilika sv. Petra nije katedrala, jer u njoj ne stoluje biskup, njen je službeni naziv Papinska bazilika sv. Petra u Vatikanu. Prema tradiciji i povijesnim izvorima, prvo zdanje podignuto je na mjestu mučeništva i grobu sv. Petra, jednog od dvanaest apostola i prema katoličkoj tradiciji prvog rimskog biskupa, a time i prvog u nizu papa. Smatra ju se jedinstvenom crkvom u kršćanskom svijetu, kao i najvažnijom od svih kršćanskih crkava.

Iznad groba sv. Petra u 16. stoljeću sagrađena je bazilika njemu u čast. Brojni znameniti umjetnici Italije, među kojima su Donato Bramante, Gianlorenzo Bernini i Michelangelo bili su uključeni u njenu izgradnju od 1506. do 1626. Danas je zbog svojih religijske i povijesne važnosti vezane uz papinstvo, protureformaciju, te umjetnike i arhitekte značajno hodočasničko i turističko središte. Jedan zapis na tlu srednje lađe navodi kako je čitava građevina dugačka 194 m (vanjska duljina iznosi, zajedno s trijemom, 211,15 metara), a svod je visok 44 metra. Crkveni prostor zauzima površinu od 15160 m², kupola je do vrha križa visoka 133 m, a nose je četiri pilastra nosača, svaki obujma od 71 metra.




39. tjedan

Airbus A380

Airbus A380 je dvopalubni, širokotrupni, četveromotorni, putnički zrakoplov kojeg proizvodi europska korporacija Airbus, podružnica EADS-a. S kapacitetom od 525 do 853 putnika i maksimalnom težinom od 590 tona, najveći je putnički zrakoplov na svijetu. Prvi put poletio je 27. travnja 2005. u Toulouseu u Francuskoj, dok je prvi komercijalni let obavio 27. listopada 2007., na letu Singapur-Sydney, za kompaniju Singapore Airlines. Za vrijeme razvoja bio je poznat kao Airbus A3XX, dok se danas često koristi i nadimak Superjumbo.

Gornja paluba na A380 proteže se gotovo cijelom dužinom trupa, te je široka kao širokotrupni zrakoplov. To omogućuje kabinu s 50% više prostora u odnosu na drugi najveći putnički avion, Boeing 747-400, s 525 mjesta u standardnoj konfiguraciji tri klase, ili do 853 mjesta u konfiguraciji s jednom, ekonomskom klasom. A380 proizvodi se u putničkoj i teretnoj verziji. Putnička verzija, A380-800, najveći je putnički zrakoplov, no kraćeg je trupa u odnosu na drugi najveći Airbusov avion, Airbus A340-600. Teretna verzija, A380-800F, jedan je od najvećih teretnih zrakoplova, čiju nosivost nadmašuje samo Antonov An-225. A380-800 dizajniran je za dolet od 15.200 km (8.200 nmi), dovoljno za let od Bostona do Hong Konga pri brzini krstarenja od 0,85 Macha (oko 900 km/h na visini krstarenja), te prvi komercijalni mlažnjak koji kao gorivo može koristiti GTL (Gas-to-liquid) sintetičko gorivo.




40. tjedan

Sutivan na otoku Braču

Brač je otok u hrvatskom dijelu Jadranskog mora ispred Splita. To je najveći srednjodalmatinski otok. Dug je oko 40 km, a širok prosječno 12 km. S ukupnom površinom od 395 km² treći je otok po veličini na Jadranu. Od kopna je Bračkim kanalom (najveće dubine 78 m) udaljen 6 do 13 km. Na zapadu je od otoka Šolte odvojen Splitskim vratima, a na jugu od otoka Hvara Hvarskim kanalom (dubine 91 m). Najviši vrh je Vidova gora, inače i najviši vrh svih jadranskih otoka (778 m/nm).

Otok je izgrađen od karbonatno-vapnenačkih stijena, a nastao je prije otprilike 100 milijuna godina u razdoblju krede, ali tek u holocenu postaje otok. Erozijom i taloženjem nastale su i druge vrste tla, tako da se danas sastoji od vapnenca, pješčenjaka, breča, gline i crvenice.

Klimu otoka uvjetuje njegov položaj, a odlikuje se svim karakteristikama mediteranske klime: topla i sušna ljeta te kratke i blage zime. Brač pripada najsunčanijem jadranskom području s oko 2700 sunčanih sati godišnje, negdje između Splita i Hvara. Prosječna zimska temperatura je 9 °C, a ljetna 25 °C.




41. tjedan

Dunav u Budimpešti

Dunav je nakon Volge druga najduža rijeka u Europi, te najduža rijeka u Europskoj uniji. Dunav izvire u Schwarzwaldu (šumovit planinski kraj u pokrajini Baden-Württemberg, na jugozapadu Njemačke), spajanjem rječica Brigach i Breg, u mjestu Donaueschingen. Dunav dalje teče prema istoku, kroz nekoliko glavnih gradova u središnjoj i istočnoj Europi (Beč, Bratislava, Budimpešta i Beograd), te nakon 2850 km, na obali Crnog mora, tvori deltu u Rumunjskoj i Ukrajini, koja se nalazi na popisu svjetske baštine UNESCO-a.

Dunav je kroz povijest, a i danas, uvijek bio važan međunarodni plovni put. Dunav je dugo vremena bio i sjeveroistočna granica starorimske države. Rijeka danas teče kroz ili čini granicu deset država, a to su redom od izvora prema ušću: Njemačka (7,5 %), Austrija (10,3 %), Slovačka (5,8 %), Mađarska (11,7 %), Hrvatska (4,5 %), Srbija (Vojvodina), Bugarska (5,2 %), Rumunjska (28,9 %), Moldavija (1,7 %) i Ukrajina (3,8 %). U riječni sustav Dunava spadaju i devet drugih država: Italija (0,15 %), Poljska (0,09 %), Švicarska (0,32 %), Češka (2,6 %), Slovenija (2,2 %), Bosna i Hercegovina (4,8 %), Crna Gora, Makedonija i Albanija (0,03 %).




42. tjedan

Nacionalni park Durmitor

Durmitor je planina i nacionalni park u Crnoj Gori. Smatra se da ime Durmitor potječe od keltskih riječi koje znače "planina puna vode”. Predjeli Durmitora proglašeni su nacionalnim parkom 1952. godine. Smješten na sjeverozapadu Crne Gore, park obuhvaća osnovni masiv Durmitora sa kanjonima Tare, Drage i Sušice i gornji dio kanjonske doline Komarnice, zauzimajući površinu od 39 000 ha. Nacionalni park Durmitor je uvršten u popis Svjetske kulturne i prirodne baštine, odlukom Međunarodnog odbora za Svjetsku kulturnu i prirodnu baštinu, u Parizu 1980. godine, dok je rijeka Tara i njena kanjonska dolina, UNESCO-vim programom Čovjek i biosfera 1977. godine uvrštena u svjetske ekološke rezervate biosfere.

Osnovna odlika reljefa durmitorskog područja jest prostrana visoravan na 1 500 metara nadmorske visine, koju presijecaju duboke kanjonske doline i sa koje se uzdižu impozantni planinski vrhovi, od kojih je 48 sa preko 2000 metara nadmorske visine i među njima najviši Bobotov kuk sa 2 523 m. Na području masiva se nalazi i 18 ledenjačkih jezera, od kojih je najatraktivnije Crno jezero. Od 1300 vrsta biljaka, 37 ih je endemsko, od kojih se šest može naći samo na Durmotoru. U parku se nalazi i jedna od posljednjih nedirnutih šuma crnog bora.




43. tjedan

Portret Vilima II.

Vilim II. (njem. Wilhelm II.) (Berlin, 27. siječnja 1859. – Doorn, Nizozemska, 4. lipnja 1941.), njemački vladar iz dinastije Hohenzollern koji je u povijest ušao kao posljednji njemački car i pruski kralj.

Stupio je na prijestolje godine 1888. i odmah došao u sukob s kancelarom Ottom von Bismarckom oko pitanja treba li se Njemačka u svojoj vanjskoj politici oslanjati na diplomaciju ili vojnu silu. Wilhelm je odgovor na to vidio u uspjesima pruske vojske u ratovima 19. stoljeća te Bismarcka prisilio na odstupanje. Nova agresivna politika odrazila se i u nagloj izgradnji njemačke ratne mornarice što je Drugi Reich dovelo u sukob s Britanskim Imperijem i uzrokovalo utrku u naoružanju te zbližavanje Britanije s Francuskom i Rusijom. Svi su ti događaji bitno doprinijeli izbijanju Prvog svjetskog rata 1914. godine.

Nekoliko dana prije njemačke kapitulacije u studenom 1918. godine, Vilim je abdicirao i otišao u progonstvo u Nizozemsku, a Njemačka je postala republikom. Jedna od odredbi Versailleskog mirovnog ugovora zahtijevala je da mu se sudi kao ratnom zločincu, ali ga je nizozemska vlada odbila izručiti.




44. tjedan

Bitka za Verdun ili Verdunska bitka je bila najduža i jedna od najznačajnijih i najkrvavijih borbi Prvog svjetskoga rata na Zapadnom frontu. Odvijala se od 21. veljače do 18. prosinca 1916. u blizini Verduna između Francuske i Njemačke.

Bitka je počela 21. veljače 1916. bombardiranjem u trajanju od 9 sati, nakon kojeg su tri njemačka armijska korpusa krenula u napad. Ispaljeno je milijun granata iz 1200 topova na 40 kilometara dugom bojištu. Nijemci su po prvi puta koristili bacače plamena za čišćenje francuskih rovova. Tijekom napredovanja su izgubili topničku zaštitu, zbog neprekidnog bombardiranja koje je tlo pretvorilo u gomilu mulja, što je usporilo napredovanje i učinilo njemačku vojsku lakim metama za francusko topništvo. Kako nisu mogli napredovati frontalno, Nijemci su pokušali bočno napadom na brdo Le Mort Homme 6. ožujka i tvrđavu Vaux 8. ožujka koja se predala nakon tri mjeseca teškog ratovanja, a gubici su bili veliki na obje strane. Prilikom napada na tvrđavu Souville, Nijemci su upotrijebili bojni otrov i napali s 60 000 vojnika, ali nisu uspjeli osvojiti tvrđavu.

Početak bitke na Sommi 1. srpnja 1916. prisilio je Nijemce da povuku dio artiljerije na Sommu i otvorili su put francuskom protunapadu 21. listopada, kojim su francuske snage do 11. prosinca vratile njemačku vojsku na polazne položaje. U bitci je poginulo oko 250 000 vojnika, a oko 500 000 je ranjeno.




45. tjedan

Real Madrid (špa: Real Madrid Club de Fútbol) španjolsko je športsko društvo, najveće u toj državi zajedno sa Barcelonom, te jedno od najvećih i najpoznatijih u svijetu. Sjedište mu je smješteno u glavnom gradu Španjolske, Madridu. Službeno je osnovan 1902. pod imenom Madrid CF. Godine 1920. od španjolskog kralja Alfonsa XIII. dobijaju naslov Real što na hrvatskom znači kraljevski. Nogometni klub, Real Madrid CF, prema FIFI je proglašen najboljim klubom 20. stoljeća.

Real igra na velebnom stadionu Santiago Bernabéu, u Madridu, nazvanom po najvećem predsjedniku u povijesti kluba Santiago Bernabéu Yesteu. U svojoj povijesti su 9 puta osvojili naslov prvaka Europe, više od ijednog drugog kluba. Španjolsku Primera ligu (La Ligu) osvajali su 32 puta, što je najviše od svih španjolskih klubova, Kup kralja osvajali su 18 puta, 8 puta su osvojli Španjolski SuperKup, jednom su bili pobjednici Copa Eva Duarte te jednom pobjednici španjolskog LigaKupa.

Ovaj klub u svijetu ima mnogo navijača te više od 1800 penasa (povezane podružnice navijača) diljem svijeta. Najvatreniji navijači ovog kluba nose naziv Ultras sur i smješteni su na južnoj tribini stadiona gdje na svakoj utakmici gromoglasno navijaju.




46. tjedan

Grčke falange - vojna jedinica

Bitka kod Termopila (kolovoz ili rujan 480. pr. Kr.) predstavlja dio Grčko-perzijskih ratova, odnosno druge perzijske ekspedicije predvođene velikim kraljem Kserksom, sinom Darija Velikog. Bitka se održala kraj prolaza Termopila (Vruća vrata), gotovo istovremeno kad i pomorska bitka kod Artemizija. Sukobljene strane bili su savez grčkih polisa predvođenih Spartom i Perzijsko Carstvo. Atenski general Temistoklo predložio je da se Perzijance pokuša zaustaviti istodobno kod prolaza Termopila na kopnu i kod tjesnaca Artemizija.

Grčki plan bio je neutralizirati perzijsku brojčanu nadmoć koristeći prirodne uske prolaze poput Termopila koji je od planine do morskih litica bio širok svega 14 m i u kojem se mogla boriti samo grupica od obje vojske. Unatoč hrabrom pokušaju suprostavljanja nadmoćnijoj vojsci, Perzijanci su porazili grčke snage te nastavili napredovati prema jugu gdje su u znak odmazde spalili polise Atenu i Eretriju. Kserkso i većina vojske se potom vratila u Perziju prvenstveno zbog pobuna u Babilonu, dok je u Grčkoj ostavljena manja vojska pod vodstvom generala Mardonija, koje su ujedinjeni Grci napali i porazili godinu dana poslije kod Plateje.

Unatoč porazu, bitka kod Termopila postala je sinonimom hrabrosti u djelima zapadnih povjesničara, gdje je često opisana kao primjer malobrojnih domoljuba koji se brane protiv brojčano nadmoćnijeg neprijatelja. Zanimljivo je kako se slična bitka odigrala stoljeće i pol nakon bitke kod Termopila, gdje je šačica elitnih perzijskih vojnika kod Perzijskih vrata zadržala vojsku Aleksandra Makedonskog više od mjesec dana.




47. tjedan

Portugalski jezik (ISO 639-3: por; a língua portuguesa) je romanski jezik kojim se služi oko dvjesto milijuna ljudi. Službeni je jezik (língua oficial) u Brazilu (zemlji u kojoj živi 80 % svih govornika tog jezika) i Portugalu, te nekim afričkim zemljama (Angola, Gvineja Bisau, Mozambik, Sveti Toma i Princip, Zelenortska Republika). Odnedavno je i jedan od službenih jezika u azijskoj državi Istočni Timor (Timor Leste). Jedan je od službenih jezika Europske unije.

Postoje dvije glavne varijante portugalskog jezika: dominantni, brazilski portugalski (português brasileiro na port., Brazilian Portuguese na engl., brésilien na franc.), kojim se služi oko 80 % svih govornika portugalskog jezika, i europski ili luzitanski portugalski (português lusitano ili português europeu na port., Continental Portuguese na engl.) koji je službeni jezik u Portugalu, afričkim zemljama i u Istočnom Timoru. Brazilski portugalski proučavaju brazilijanisti, a luzitanski portugalski luzitanisti.

Govori ga 177.981.570 ljudi, od čega 163.000.000 u Brazilu (1998.) i 10.000.000 u Portugalu.




48. tjedan

Portal:Europa/Izabrani članak/48, 2012.




49. tjedan

Portal:Europa/Izabrani članak/49, 2012.




50. tjedan

Portal:Europa/Izabrani članak/50, 2012.




51. tjedan

Portal:Europa/Izabrani članak/51, 2012.




52. tjedan

Portal:Europa/Izabrani članak/52, 2012.




  1. Janota, "Bratislavské rarity", str. 152; povijesni kalendar. Grad Bratislava (2005).
  2. Lacika, "Bratislava", str. 6; Janota, "Bratislavské rarity", str. 154
  3. Kristó, Gyula (1994). Korai Magyar Történeti Lexikon (9-14. század) (Enciklopedija rane mađarske povijesti)', str. 128, 553, Budimpešta: Akadémiai Kiadó ISBN 963 05 6722 9