Portal:Fizika/Izabrani fizičari/Arhiv 2008.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Mjesec 1

Rentgen

Paul Dirac (Bristol, 8. kolovoza 1902. - Tallahassee, 20. listopada 1984.), britanski fizičar.

Otac mu je bio Švicarac, a majka Engleskinja. Studirao je matematiku na Cambridgeu. Tu će i predavati sve do mirovine, u koju odlazi 1969. godine.

Dirac je 1926. godine, ubrzo nakon Nielsa Bohra razvio opću teorijsku strukturu za kvantnu mehaniku. 1928. godine uspio je stvoriti relativistički oblik teorije, odnosno relativističku kvantnu mehaniku koja je opisivala svojstva elektrona i ispravila neuspjeh Schrödingerove teorije pri objašnjavanju spina elektrona.

Teorijski je zaključio da postoje pozitivno naelektrizirani elektroni koji su nazvani pozitroni. Njihovo postojanje je potvrdio i C. D. Anderson 1932. godine...Pročitaj cijeli članak | Arhiva




Mjesec 2

Erwin Rudolf Josef Alexander Schrödinger
Erwin Schrödinger (Beč, 12. kolovoza 1887.Beč, 4. siječnja 1961.), austrijski fizičar.

Puno mu je ime — Erwin Rudolf Josef Alexander Schrödinger.

Rođen je kao sin jedinac dobro obrazovanih roditelja. Do 11. godine obrazovao se je kod kuće, a nakon toga je pohađao školu da se pripremi za Bečko sveučilište.

Tamo je diplomirao fiziku te je ostao na sveučilištu do Prvoga svjetskog rata u kojem je sudjelovao na talijanskoj fronti. Nakon rata vraća se u Beč gdje se ženi, a 1921. dobiva poziciju teorijskoga fizičara na sveučilištu u Zürichu. Šest godina koje je tu proveo bile su među najproduktivnijima u njegovoj karijeri, iako je na mehanici valova počeo raditi tek 1925. godine. Već 1926. objavio je svoj rad gdje kretanje elektrona u atomu opisuje kao valnu funkciju. Godine 1927. dobiva veliko priznanje, jer ga pozivaju na Berlinsko sveučište gdje bi trebao zamijeniti Maxa Plancka. Tamo ostaje do 1933. kada zbog nacista odlazi na Oxford. Iste godine podijelio je Nobelovu nagradu za fiziku sa Paulom Diracom

(pročitaj cijeli članak) • (arhiv) • uredi




Mjesec 3

Rentgen

Hendrik Antoon Lorentz (Arnheim, 18. srpnja 1853. - Haarlem, 4. veljače 1928.), nizozemski fizičar.

Bio je sveučilišni profesor u Leidenu te direktor istraživačkog instituta u Haarlemu. Svojim radovima mnogo je pridonio razvoju elektromagnetske teorije i poznavanju strukture materije. Proučavao je pojave kod naelektriziranih tijela u gibanju i postavio osnovu za specijalnu teoriju relativnosti. Prvi je izračunao širenje interferencijskih maksimuma kod difrakcije svjetlosti u kristalima (Lorentzov faktor). Proučavao je binarne plinove u kojih je masa molekula jednog plina mnogo veća od mase od mase molekula drugog plina (Lorentzov plin) i rezultate primjenio na teoriju elektrona u metalu. Godine 1902. dobio je Nobelovu nagradu za fiziku s Pieterom Zeemanom s kojim je otkrio i na osnovi klasične teorije prvi proračunao cijepanje singletnih spektralnih linija u tri komponenete (Lorentzov triplet) u vanjskom magnetskom polju (normalni Zeemanov efekt). ..Pročitaj cijeli članak | Arhiva




Mjesec 4

Rentgen

Werner Heisenberg (Würzburg, 5. prosinca 1901. - München, 1. veljače 1976.), njemački fizičar.

Jedan je od najznačajnijih fizičara 20. stoljeća. U kvantnoj mehanici poznato je njegovo načelo neodređenosti.

Bio je profesor u Leipzigu, te direktor Instituta za fiziku Kaiser Wilhelm u Berlinu i Instituta Max Planck u Göttingenu. Godine 1925. utemeljio je mehaniku matrica, osnovu moderne kvantne teorije. Svojim "principom neodređenosti" utvrdio je granice eksperimentalnog istraživanja pojava koje se zbivaju u atomu i upozorio na nemogućnost istovremenog točnog određivanja položaja i brzine subatomskih čestica (elektrona). Objasnio je feromagnetizam, uvodeći pojam sila izmjene između elektrona. Postavio je teoriju o građi atomske jezgre, razvio teoriju o jednakosti nuklearnih međudjelovanja protona i neutrona...Pročitaj cijeli članak | Arhiva




Mjesec 5

Rentgen

Richard Phillips Feynman (New York, 11. svibnja 1918. - Los Angeles, 15. veljače 1988.), američki fizičar.

Jedan je od najutjecajnih američkih fizičara 20. stoljeća, koji je naročito radio na polju kvantne elektrodinamike. Uz to što je bio nadatnuti predavač i amaterski glazbenik, sudjelovao je u razvoju atomske bombe, a bio je kasnije i član odbora koji je istraživao nesreću Space Shuttlea Challenger. Za svoj rad na kvantnoj elektrodinamici, Feynman je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1965, zajedno s Julianom Schwingerom i Shin-Ichirom Tomonagom.

Također je poznat po mnogim avanturama, opisanim u knjigama Surely You're Joking, Mr. Feynman!, What Do You Care What Other People Think? i Tuva or Bust!. Richard Feynman je bio u mnogim stvarima ekscentrik i slobodni duh...Pročitaj cijeli članak | Arhiva




Mjesec 6

John Bardeen (Madison, Wisconsin, 23. svibnja 1908. - Boston, Massachussetts, 30. siječnja 1991.), američki fizičar

John Bardeen u fizici je ostao upamćen po velikim otkrićima, ali i po činjenici da je jedini fizičar koji je dobio dvije Nobelove nagrade za postignuća u fizici.

Nagrade je dobio 1956. i 1972. godine. Onu iz 1956. je podijelio sa sljedećim kolegama: William B. Shockley i Walter H. Brattain. Nagrada je dodijeljena za otkriće tranzistora. Godine 1972. nagradu su uz Bardeena dobili i Leon N. Cooper i John R. Schrieffer za razvoj teorije o supravodljivosti. Diplomirao je i magistrirao elektrotehniku na Sveučilištu u Wisconsinu (Madison), a doktorat iz polja matematičke fizike je primio na Sveučilištu Princeton. Radio je u više ustanova, a nakon rata 1945. pridružuje se Bell Telephone laboratorijima u Murray Hill, N.J, gdje zajedno s Brattainom i Shockleyem izvodi istraživanja o svojstvima vodljivosti elektrona u supravodičima i o supravodljivosti samoj...Pročitaj cijeli članak | Arhiva




Mjesec 7

Rentgen

Hermann Ludwig Ferdinand von Helmholtz (Potsdam, 31. kolovoza 1821.Berlin, 8. rujna 1894.) je bio njemački liječnik i fizičar. Njegov je život bio u znaku potpune predanosti znanosti i jedan je od najznačajnijih znanstvenika 19. stoljeća.

Kao mladi čovjek, von Helmholtz je bio zainteresiran za prirodne znanosti, ali ga je otac poslao na studij medicine zbog izglednije financijske podrške od strane države.

Širokog spektra interesa, von Helmholtz je pisao o starosti Zemaljske kugle do opisa sunčevog sustava.

Prvo značajnije znanstveno postignuće je bilo 1847. kada je otkrio princip sačuvanja energije kod metabolizma mišića. Potvrdio je da ne postoji "životna snaga" u organizmu koja dodaje energiju za pokrete mišića...Pročitaj cijeli članak | Arhiva




Mjesec 8

Rentgen

James Clerk Maxwell (Edinburgh, 13. lipnja 1831. - Cambridge, 5. studenog 1879.), škotski fizičar.

Studirao je metematiku na Sveučilištu u Cambridgeu. U svojemu prvome važnijem djelu pokazao je da se Sartunov prsten mora sastojati od sitnih čestica tvari. Zatim se bavio kinetičkom teorijom plinova i statističkom fizikom. U tom je području otkrio zakonitosti epohalnog značenja. Godine 1864. razvio je teoriju elektromagnetizma koja je povezala električne i magnetske pojave te predvidio postojanje elektromagnetskih valova koji se gibaju brzinom svjetlosti. Maxwellove jednadžbe temeljni su zakoni kojima se podvrgavaju sve električne i magnetske pojave. Godine 1888. Heinrich R. Hertzje eksperimentalno dokazao ispravnost njegovih teorija o elektromagnetskim valovima, čime se Maxwell uz Newtona te Einsteina svrstao među tri najveća mislioca u povijest fizike...Pročitaj cijeli članak | Arhiva




Mjesec 9

Rentgen

Gustav Robert Kirchhoff (Königsberg, 12. ožujka 1824. – Berlin, 17. listopada 1887.), njemački fizičar i kemičar.

Svojim je radnom jako doprinio osnovnom razumijevanju strujnog kruga, spekrotskopije i emisiju radijacije crnih tijela sa zagrijavanim objektima. Pojam radijacija „crnog tijela“ skovao je 1862., a dva seta nezavisnih koncepata o zakonima strujnog kruga i termalne emisije nazvani su „Kirchhoffovi zakoni“ u njegovu čast.

Kirchhoff je rođen u Königsbergu, Istočna Prusija (danas Kalinjingrad), kao sin Friedrich Kirchhoffa, odvjetnika i Johanne Henriette Wittke. Kirchhof je 1847. diplomirao na Königsbergškom sveučilištu i oženio se Clarom Richelot, kćerkom njegovog profesora matematike Friedricha Richelota. Iste godine preselili su se u Berlin, gdje su bili dok Gustav Kirchhoff nije dobio mjesto profesora u Breslau (danas Wrocław). ..Pročitaj cijeli članak | Arhiva




Mjesec 10

Rentgen

Thomas Young (Milverton, 13. lipnja 1773. - London, 10. svibnja 1829.), engleski fizičar, liječnik i astronom.

Bio je predavač na Royal Institution u Londonu, objavio je radove iz fizike, medicine, astronomije, fiziologije, geofizike, optike, kao i iz egiptologije, glazbe i drugih područja. Smatra se engleskim eruditom i svestranim istraživačem čija su postignuća uvelike utjecala na modernu znanost.

Young se rodio u kvekerskoj obitelji u Somersetu 1773. godine kao najstariji od desetoro djece. Već u dobi od 14 godina naučio je grčki i latinski jezik te je poznavao francuski, talijanski, arapski, sirijski, kaldejski, hebrejski, amharski, perzijski, samaritanski i turski.

Započeo je studij medicine u Londonu 1792. godine, zatim je otišao u Edinburg 1794. , a godinu kasnije u Göttingen gdje je diplomirao 1796. godine...Pročitaj cijeli članak | Arhiva




Mjesec 11

Rentgen

Heinrich Rudolf Hertz (Hamburg, 22. veljače 1857. - Bonn, 1. siječnja 1894.) je njemački fizičar po kome je mjerna jedinica za frekvenciju, herc (Hz) dobila ime. On je bio prvi koji je 1888. dokazao postojanje elektromagnetskih radijacija napravivši aparaturu koja je proizvodila radio valove.

Hertz je rođen u Hamburgu, Njemačka u židovskoj obitelji koja je poslije preobraćena u kršćanstvo. Otac mu je bio savjetnik u Hamburgu, a majka doktorova kći. Za vrijeme školovanja u sveučilištu u Berlinu pokazao je veliki interes i intelekt za znanosti i jezike; a učio je arapski i sanskrit. Znanosti i inženjering studirao je u Dresdenu, Münchenu i Berlinu. Bio je učenik Gustava R. Kirchhoffa i Hermanna von Helmholtza. Diplomu je dobio 1880., a do 1883. ostao je Helmholtzov učenik. Tada je uzeo mjesto predavača na sveučilištu u Kielu. Stalni profesor postao je 1885. na sveučilištu u Karlsruheu i tu je otkrio elektromagnetske valove...Pročitaj cijeli članak | Arhiva




Mjesec 12

Ernest Rutherford

Ernest Rutherford (Nelson, Novi Zeland, 30. kolovoza 1871. – Cambridge, 19. listopada 1937.), britanski fizičar.

Bio je profesor na fakultetu u Montrealu; pročelnik odjela za fiziku Sveučilišta u Manchesteru (od 1907.), a od 1919. direktor Cavendisheva laboratorija u Cambridgeu. Godine 1903. izabran za člana (1925.-1930. za predsjednika) Royal society. Nobelovu nagradu za kemiju dobio 1908. godine. Isprva se bavio proučavanjem radioaktivnih raspada. Prvi je uočio da se zračenje radija sastoji od dviju vrsta zraka, koje je nazvao alfa-zrake i beta-zrake te gama-zračenje. Zajedno sa Frederickom Soddyem uveo je pojam vremena poluraspada i formulirao zakone radioaktivnog raspada. Proučavanjem raspršivanja alfa-čestica na atomima Rutherford je došao do zaključka da atom čija je veličina 10-8 cm nije kompaktan djelić materije, nego složen od pozitivne jezgre (veličine 10-12 cm) i elektrona koji kruže oko nje. Rutherford je prvi upotrijebio riječ proton za pozitivno naelektriziranu česticu u jezgri atoma.

Pročitaj cijeli članak | Arhiva