Venezuela: razlika između inačica

Bolivarijanska Republika Venezuela; República Bolivariana de Venezuela
Zastava	Grb
	Geslo; nema
	Himna; Gloria al Bravo Pueblo
	Položaj Venezuele
Glavni grad	Caracas
Službeni jezik	španjolski
Državni vrh
- Predsjednik	Nicolás Maduro
Neovisnost	Od Španjolske; 5. srpnja 1811.
Površina	32. po veličini
- ukupno	916 445 km2
- % vode	0,3 %
Stanovništvo	45. po veličini
- ukupno (2004.)	26 127 351
- gustoća	27/km2
Valuta	venezuelanski bolívar (100 centima(1))
Pozivni broj	58
Vremenska zona	UTC -4
Internetski nastavak	.ve
	(1) izvan upotrebe

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 10. prosinca 2016. u 03:03

Venezuela (čita se: Venecuȅla^[1]),^↓b1 najsjevernija je država Južne Amerike, smještena na obali Karipskog mora. Na zapadu graniči s Kolumbijom, na jugu s Brazilom te na istoku s Gvajanom.

Zemljopis

Na istoku oko jezera Maracaibo i u središnjem dijelu zapadno od rijeke Orinoco reljef je nizinski. Na krajnjem zapadu zemlje uz kolumbijsku granicu, zatim duž većeg dijela obale te između spomenutih nizina pružaju se najsjeverniji ogranci Anda u kojima nadmorska visina doseže 5007 m (Bolivarov vrh). Istočno od Orinoca reljef se uzdiže prema jugu i istoku i tvori zapadni dio Gvajanskog gorja u kojem se nalazi Anđeoski vodopad, najviši na svijetu (pad vode je 979 m).

Klima Venezuele je tropska, uglavnom vlažna i vruća, nešto blaža samo u gorskim predjelima. Najveća rijeka je Orinoco koji utječe u more velikom deltom.

Povijest

Na području Venezuele osnovana je 1522. jedna od prvih španjolskih naseobina u Južnoj Americi, a nešto kasnije je većina venezuelanskoga teritorija uključen u sastav potkraljevstva Nove Granade, a manji je istočni dio priključen Novoj Andaluziji.

Nakon nekoliko neuspješnih ustanaka zemlja je proglasila neovisnost od Španjolske 5. srpnja 1811. pod vodstvom Simóna Bolívara. Borba za samostalnost potrajala je deset godina, a u njoj su se uz Bolívara istakli i generali Antonio José de Sucre i José Antonio Páez koji je postao i prvim predsjednikom Venezuele nakon raspada unije s Ekvadorom i Kolumbijom godine 1830.. Ropstvo je ukinuto 1854. godine.^[2]

Politički život Venezuele u 19. i ranom 20. stoljeću obilježili su nestabilnost, žestoka borba za vlast i diktature. Nakon smrti autoritarnog vođe Juana Vicentea Gómeza godine 1935. započela je demokratska preobrazba zemlje koja je dovela do konačnog povlačenja vojske iz političkog života 1958. Iskorištavanje nalazišta nafte povećalo je nacionalno bogatstvo.

Godine 1998. za predsjednika je izabran populist Hugo Chávez, potpukovnik padobranstva i glavni organizator neuspješnog pokušaja državnog udara u veljači 1992. godine. Chávez je proveo opsežne reforme političkog sustava, ojačao socijalnu državu s ciljem poboljšanja životnih uvjeta najsiromašnijih slojeva i zahladio odnose sa SAD-om zastupajući istovremeno inicijative za regionalno povezivanje i surađujući s komunističkom Kubom. Njegova je politika izazvala protivljenje venezuelanskih gospodarstvenika, sindikata i studenata; popularan je u dijelu stanovništva zemlje, među siromašnijima.

Politička podjela

Venezuela se sastoji od 23 država (estados) i federalnog distrikta: Amazonas, Anzoátegui, Apure, Aragua, Barinas, Bolívar, Carabobo, Cojedes, Delta Amacuro, Falcón, Guárico, Lara, Mérida, Miranda , Monagas, Nueva Esparta, Portuguesa, Sucre, Táchira, Trujillo, Vargas, Yaracuy i Zulia; Federalni distrikt (Distrito Federal), Guayana Esequiba.

Vanjska politika

Članica je Andske grupe zemalja.

Stanovništvo

Stanovnici Venezuele porijeklom su Španjolci, Američki Indijanci, crni Afrikanci, zatim Talijani, Portugalci, Arapi, Nijemci i drugi. Dvije trećine stanovnika su mestici i mulati, a oko 20 % bijelci. Velika većina stanovništva živi u gradovima na sjeveru zemlje. Uz španjolski, govore se i mnogi indijanski jezici. Oko 96 % stanovnika pripada rimokatoličkoj crkvi.

Indijanci su podijeljeni na mnoga plemena, danas uglavnom u prašumama i na delti Orinoca. To su (nije konačno): Achagua, Akawai, Anauya, Arawak, Arekêna, Arinagoto, Ature, Auaké (Arutani), Avani, Ayamán, Baníwa do Içana, Baré, Barí, Betoi, Bubure, Burede, Caliana (Sape), Camaracoto, Caracas, Chacopata, Chaguan, Chaké, Chayma, Chikena, Coanao, Core, Cuaga, Cuiba, Cuibas /Jirajaran/, Cuica, Cumanagoto, Cuneguara, Cunuana, Curasicana, Curripaco, Decuana, Galibi, Gayónes, Guaharibo, Guahibo, Guajiro (Goajiro), Guaiqueri, Guamo, Guaykeri, Japrería, Jirajara, Maco, Macoa, Mucuñuques, Maitsi, Makú, Makuxi, Mandahuaca, Mape, Mapoyo (Mapoye), Maquiritare, Mariusa, Motilón, Mutús, Ninam, Onoto, Otomaco, Panare, Paraujano, Pariri /Venezuela/, Pemeno, Pemon, Piapoco, Piaroa, Piritu, Puinave, Quiriquire, Sáliva, Sanumá, Shamatari, Shirianá, Tagare, Tamanaco, Taparita, Taparito, Taurepan (Taulipang), Timote, Tivericoto, Toto, Totomaco, Tucuco, Tunebo, Uaica (Waica), Uaiquiare, Warrau, Xaguas, Xiparicot, Yabarana, Yanomami, Yaruro, Yavitero, Yukpa, Yoana (Hoti), Zapara.

Vidi članak Etničke grupe Venezuele.

Jezici

U Venezueli je popisano 46 jezika, od kojih je 40 živih, a za 6 njih nije poznato imaju li živih govornika, ili su izumrli. Službeni je jezik španjolski. 288 496 venezuelanskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim, a najrasprostranjeniji je wayúu (170 000).

Popis jezika: akawaio jezik 180 (popis, 2001.), alemán coloneiro ?, arawak 100 (SIL, 2002.), arutani 25 (popis, 2001.), baniva †, Baniwa 610 (SIL, 2007.), baré †, barí 1770 (popis, 2001.), carib, chaima ?, cobaría tunebo (nekoliko osoba u venezueli), cuiba 380 (popis, 2001.), cumanagoto †, curripaco 3460 (popis, 2001.), e’ñapa woromaipu 3540 (popis, 2001.), guahibo 11 200 (popis, 2001.), guarequena 160 (popis, 2001.), japrería 95 (SIL, 2002.), maco 2500 (J. Miller, 2002.), macushi 600, mandahuaca 3000 (Gaceta Indigenista, 1975.), mapoyo 12 (popis, 2001.), maquiritari 5520 (popis, 2001.), nhengatu 2000 (Mosonyi, 1987), ninam 100, paraujano ?, pemon 5000 (V. Becsky, 2001.), pémono 1 (M. Muller, 2000.), Piapoco jezik 1450 (popis, 2001.), Piaroa jezik 12 200 (popis, 2001.), Puinave jezik 880 (popis, 2001.), pumé 5840 (popis, 2001.), sáliba 250 (W. Adelaar, 1991.), sanumá 4610 (2000.), sapé 5 (E. Migliazza, 1977.), sikiana (u Venezueli je možda izumro), španjolski 21 500 000 (1995.), tamanaku †, venezuelski znakovni jezik, warao ili guarau 28 100 (2007.), wayuu ili goajiro 170 000 (SIL, 1995.), yabarana 35 (E. Migliazza, 1977.), yanomamö 15 700 (2000.), yavitero †, yukpa 6130 (2007.), yuwana 300 (popis, 1970.).

Hrvati u Venezueli

Podrobniji članak o temi: Hrvati u Venezueli

Iako je hrvatska zajednica u Venezueli mala, dala je nekoliko poznatih osoba kao što su glumica Gabriela Spanic, književnik Mladen Beg, slikar i pjesnik Luis Lukšić, a najveća imena su Mirko Sančević i Zdravko Sančević, poznati znanstvenik, diplomat, javni radnik i profesor.

Gospodarstvo

Gospodarstvom dominira industrija s jednom trećinom BDP-a, 80 % izvoznih prihoda i više od polovice ukupnih proračunskih prihoda. Najveći problemi gospodarstva su ovisnost o cijenama nafte na svjetskom tržištu, visoka nezaposlenost i inflacija.

BDP je za 2004. procijenjen na 5800 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Bilješke

^↑b1 U literaturi pronalazi se i oblik naziva – Venecuela.

Izvori

↑ Ljiljana Jojić, gl. ur., Ranko Matasović, gl. ur., Hrvatski enciklopedijski rječnik, II. izd., 11. sv. : Tar – Viš, EPH, Novi Liber, Zagreb, 2005., ISBN 953-6045-28-1 (cjelina), ISBN 953-6045-40-0 (11. sv.), str. 296. Mrježovnica dostupna putem jednoobraznoga tražitelja izvora (JTI) http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=f19uWxF%2B&keyword=Venezuela [Pristupljeno 29. studenoga 2016.]
↑ Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d. o. o., Zagreb, 2007., str. 79.

Logotip Wječnika

Wječnik ima rječničku natuknicu Venezuela

Logotip Wječnika

Wječnik ima rječničku natuknicu Venecuela

Vanjske poveznice

Matica iseljenika Španjolska Croatica u Argentini, Venezueli, Peruu i Urugvaju

[HER-1] Ljiljana Jojić, gl. ur., Ranko Matasović, gl. ur., Hrvatski enciklopedijski rječnik, II. izd., 11. sv. : Tar – Viš, EPH, Novi Liber, Zagreb, 2005., ISBN 953-6045-28-1 (cjelina), ISBN 953-6045-40-0 (11. sv.), str. 296. Mrježovnica dostupna putem jednoobraznoga tražitelja izvora (JTI) http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=f19uWxF%2B&keyword=Venezuela [Pristupljeno 29. studenoga 2016.]

[2] Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d. o. o., Zagreb, 2007., str. 79.

[1]

[2]

@@ Redak 5: / Redak 5: @@
   eng_ime                     = Venezuela |
   zastava                     = Flag of Venezuela.svg |
-  grb                         =|
+  grb                         = Escudo de Armas de Venezuela 2006.png |
   službeni_jezik = [[španjolski]] |
   glavni_grad                 = [[Caracas]] |
@@ Redak 13: / Redak 13: @@
   predsjednik_vlade_osoba     = |
   površina_poredak            = 32 |
-  površina                    = 916.445 |
+  površina                    = 916&nbsp;445 |
   vode                        = 0,3 |
   stanovništvo_poredak        = 45 |
-  stanovništvo                = 26.127.351 |
+  stanovništvo                = 26&nbsp;127&nbsp;351 |
-  godina_popisa               = 2004 |
+  godina_popisa               = 2004. |
   gustoća_stanovništva        = 27 |
-  neovisnost                  = Od [[Španjolska|Španjolske]]<br>[[5. srpnja]] [[1811]]. |
+  neovisnost                  = Od [[Španjolska|Španjolske]]<br>[[5. srpnja]] [[1811.]] |
   valuta                      = [[Venezuelanski bolivar fuerte|venezuelanski bolívar]] |
   stoti_dio_valute            = 100 centima<sup>(1)</sup> |
@@ Redak 30: / Redak 30: @@
 }}
-'''Venezuela''' je najsjevernija [[država]] [[Južna Amerika|Južne Amerike]], smještena na obali [[Karipsko more|Karipskog mora]]. Na zapadu graniči s [[Kolumbija|Kolumbijom]], na jugu s  [[Brazil]]om te na istoku s [[Gvajana|Gvajanom]].
+'''Venezuela''' (čita se: ''Venecuȅla''<ref name="HER">Ljiljana Jojić, gl. ur., Ranko Matasović, gl. ur., ''[[w:Hrvatski enciklopedijski rječnik|Hrvatski enciklopedijski rječnik]]'', II. izd., 11. sv. : Tar – Viš, EPH, Novi Liber, Zagreb, 2005., ISBN 953-6045-28-1 (cjelina), ISBN 953-6045-40-0 (11. sv.), str. 296. Mrježovnica dostupna putem jednoobraznoga tražitelja izvora (JTI) http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=f19uWxF%2B&keyword=Venezuela [Pristupljeno 29. studenoga 2016.]</ref>),{{fusg|b1}} najsjevernija je [[država]] [[Južna Amerika|Južne Amerike]], smještena na obali [[Karipsko more|Karipskog mora]]. Na zapadu graniči s [[Kolumbija|Kolumbijom]], na jugu s  [[Brazil]]om te na istoku s [[Gvajana|Gvajanom]].
 == Zemljopis ==
@@ Redak 38: / Redak 38: @@
 == Povijest ==
-Na području Venezuele osnovana je [[1522]]. jedna od prvih španjolskih naseobina u Južnoj Americi, a nešto kasnije je većina venezuelanskog teritorija uključen u sastav potkraljevstva [[Nova Granada|Nove Granade]], a manji je istočni dio priključen Novoj Andaluziji.
+Na području Venezuele osnovana je [[1522.]] jedna od prvih španjolskih naseobina u Južnoj Americi, a nešto kasnije je većina venezuelanskoga teritorija uključen u sastav potkraljevstva [[Nova Granada|Nove Granade]], a manji je istočni dio priključen Novoj Andaluziji.
-Nakon nekoliko neuspješnih ustanaka zemlja je proglasila neovisnost od Španjolske [[5. srpnja]] [[1811]]. pod vodstvom [[Simón Bolívar|Simóna Bolívara]]. Borba za samostalnost potrajala je deset godina, a u njoj su se uz Bolívara istakli i generali Antonio José de Sucre i [[José Antonio Páez]] koji je postao i prvim predsjednikom Venezuele nakon raspada unije s [[Ekvador]]om i [[Kolumbija|Kolumbijom]] godine [[1830]]. Ropstvo je ukinuto [[1854.]] godine.<ref>Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 79.</ref>
+Nakon nekoliko neuspješnih ustanaka zemlja je proglasila neovisnost od Španjolske [[5. srpnja]] [[1811.]] pod vodstvom [[Simón Bolívar|Simóna Bolívara]]. Borba za samostalnost potrajala je deset godina, a u njoj su se uz Bolívara istakli i generali Antonio José de Sucre i [[José Antonio Páez]] koji je postao i prvim predsjednikom Venezuele nakon raspada unije s [[Ekvador]]om i [[Kolumbija|Kolumbijom]] godine [[1830.]]. Ropstvo je ukinuto [[1854.]] godine.<ref>Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.&nbsp;o.&nbsp;o., Zagreb, 2007., str. 79.</ref>
-Politički život Venezuele u [[19. stoljeće|19.]] i ranom [[20. stoljeće|20. stoljeću]] obilježili su nestabilnost, žestoka borba za vlast i diktature. Nakon smrti autoritarnog vođe  Juana Vicentea Gómeza godine [[1935]]. započela je demokratska preobrazba zemlje koja je dovela do konačnog povlačenja vojske iz političkog života 1958. Iskorištavanje nalazišta [[nafta|nafte]] povećalo je nacionalno bogatstvo.
+Politički život Venezuele u [[19. stoljeće|19.]] i ranom [[20. stoljeće|20. stoljeću]] obilježili su nestabilnost, žestoka borba za vlast i diktature. Nakon smrti autoritarnog vođe  Juana Vicentea Gómeza godine [[1935.]] započela je demokratska preobrazba zemlje koja je dovela do konačnog povlačenja vojske iz političkog života 1958. Iskorištavanje nalazišta [[nafta|nafte]] povećalo je nacionalno bogatstvo.
-Godine [[1998]]. za predsjednika je izabran populist [[Hugo Chávez]], potpukovnik padobranstva i glavni organizator neuspješnog pokušaja državnog udara u veljači [[1992]]. Chávez je proveo opsežne reforme političkog sustava, ojačao socijalnu državu s ciljem poboljšanja životnih uvjeta najsiromašnijih slojeva i zahladio odnose sa [[SAD]]-om zastupajući istovremeno inicijative za regionalno povezivanje i surađujući s komunističkom [[Kuba|Kubom]]. Njegova je politika izazvala protivljenje venezuelanskih gospodarstvenika, sindikata i studenata; popularan je u dijelu stanovništva zemlje, među siromašnijima.
+Godine [[1998.]] za predsjednika je izabran populist [[Hugo Chávez]], potpukovnik padobranstva i glavni organizator neuspješnog pokušaja državnog udara u veljači [[1992.]] godine. Chávez je proveo opsežne reforme političkog sustava, ojačao socijalnu državu s ciljem poboljšanja životnih uvjeta najsiromašnijih slojeva i zahladio odnose sa [[SAD]]-om zastupajući istovremeno inicijative za regionalno povezivanje i surađujući s komunističkom [[Kuba|Kubom]]. Njegova je politika izazvala protivljenje venezuelanskih gospodarstvenika, sindikata i studenata; popularan je u dijelu stanovništva zemlje, među siromašnijima.
 == Politička podjela ==
@@ Redak 55: / Redak 55: @@
 == Stanovništvo ==
-Stanovnici Venezuele porijeklom su Španjolci, Američki Indijanci, crni Afrikanci, zatim [[Talijani]], [[Portugalci]], [[Arapi]], [[Nijemci]] i drugi. Dvije trećine stanovnika su [[mestici]] i [[mulati]], a oko 20% bijelci. Velika većina stanovništva živi u gradovima na sjeveru zemlje. Uz [[španjolski]], govore se i mnogi indijanski jezici. Oko 96% stanovnika pripada [[katoličanstvo|rimokatoličkoj crkvi]].
+Stanovnici Venezuele porijeklom su Španjolci, Američki Indijanci, crni Afrikanci, zatim [[Talijani]], [[Portugalci]], [[Arapi]], [[Nijemci]] i drugi. Dvije trećine stanovnika su [[mestici]] i [[mulati]], a oko 20&nbsp;% bijelci. Velika većina stanovništva živi u gradovima na sjeveru zemlje. Uz [[španjolski]], govore se i mnogi indijanski jezici. Oko 96&nbsp;% stanovnika pripada [[katoličanstvo|rimokatoličkoj crkvi]].
 ''Indijanci'' su podijeljeni na mnoga plemena, danas uglavnom u prašumama i na delti Orinoca. To su (nije konačno): [[Achagua]], [[Akawai]], [[Anauya]], [[Arawak]], [[Arekêna]], [[Arinagoto]], [[Ature]], [[Auaké]] (Arutani), [[Avani]], [[Ayamán]], [[Baníwa do Içana]], [[Baré]], [[Barí]], [[Betoi]], [[Bubure]], [[Burede]], [[Kaliána|Caliana]] (Sape), [[Camaracoto]], [[Caracas Indijanci|Caracas]], [[Chacopata]], [[Chaguan]], [[Chaké]], [[Chayma]],  [[Chikena]], [[Coanao]], [[Core]], [[Cuaga]], [[Cuiba]], [[Cuibas]] /Jirajaran/, [[Cuica]], [[Cumanagoto]], [[Cuneguara]], [[Cunuana]], [[Curasicana]], [[Curripaco]], [[Decuana]], [[Galibi]], [[Gayónes]], [[Guaharibo]], [[Guahíbo|Guahibo]], [[Guajiro]] (Goajiro), [[Guaykeri|Guaiqueri]], [[Guamo]], [[Guaykeri]], [[Japrería]], [[Jirajara]], [[Maco]], [[Macoa]], [[Mucuñuques]], [[Maitsi]], [[Makú]], [[Makuxi]], [[Mandawáka|Mandahuaca]], [[Mape]], [[Mapoye|Mapoyo]] (Mapoye), [[Maquiritare]], [[Mariusa]], [[Motilón]], [[Mutú|Mutús]], [[Ninam]], [[Onoto]], [[Otomaco]], [[Panare]], [[Paraujano]], [[Pariri|Pariri /Venezuela/]], [[Pemeno]], [[Pemon]], [[Piapoco]], [[Piaroa]], [[Piritu]], [[Puinave]], [[Quiriquire]], [[Sáliva]], [[Sanumá]], [[Shamatari]], [[Shirianá]], [[Tagare]], [[Tamanaco]], [[Taparita]], [[Taparito]], [[Taurepan]] (Taulipang), [[Timote]], [[Tivericoto]], [[Toto Indijanci|Toto]], [[Totomaco]], [[Tucuco]], [[Tunebo]], [[Waiká|Uaica]] (Waica), Uaiquiare, [[Warrau]], [[Xaguas]], [[Xiparicot]], [[Yabarana]], [[Yanomami]], [[Yaruro]], [[Yavitero]], [[Yukpa]], [[Yuana|Yoana]] (Hoti), [[Zapara]].
@@ Redak 62: / Redak 62: @@
 == Jezici ==
-U Venezueli  je popisano 46 jezika, od kojih je 40 živih, a za 6  njih nije poznato imaju li živih govornika, ili su izumrli. Službeni jezik je [[španjolski]]. 288 496 venezuelanskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim, a najrasprostranjeniji je [[wayuu jezik|wayúu]] (170 000).
+U Venezueli  je popisano 46 jezika, od kojih je 40 živih, a za 6  njih nije poznato imaju li živih govornika, ili su izumrli. Službeni je jezik [[španjolski]]. 288&nbsp;496 venezuelanskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim, a najrasprostranjeniji je [[wayuu jezik|wayúu]] (170&nbsp;000).
-'''Popis jezika:''' [[Akawaio jezik|akawaio jezik]] 180 (2001 popis), [[Alemán coloneiro|alemán coloneiro]] ?, [[Arawak jezik|arawak]] 100 (2002 SIL), [[Arutani jezik|arutani]] 25 (2001 popis), [[Baniva jezik|baniva]] '''†''', [[Baniwa jezik|Baniwa]] 610 (2007 SIL), [[Baré jezik|baré]] '''†''', [[Barí jezik|barí]] 1.770 (2001 popis), [[karipski jezik|carib]], [[Chaima jezik|chaima]] ?, [[Cobaría Tunebo (jezik)|cobaría tunebo]] (nekoliko osoba u venezueli), [[Cuiba jezik|cuiba]] 380 (2001 popis), [[Cumanagoto jezik|cumanagoto]] '''†''', [[Curripaco jezik|curripaco]] 3.460 (2001 popis), [[Eñepa jezik|e’ñapa woromaipu]] 3,540 (2001 popis), [[Guahibo jezik|guahibo]] 11.200  (2001 popis), [[Guarequena jezik|guarequena]] 160 (2001 popis), [[Japrería jezik|japrería]] 95 (2002 SIL), [[Maco jezik|maco]] 2,500 (2002 J. Miller), [[Macushi jezik|macushi]] 600, [[Mandahuaca jezik|mandahuaca]] 3.000 (1975 Gaceta Indigenista), [[Mapoyo jezik|mapoyo]] 12 (2001 popis), [[Maquiritari jezik|maquiritari]] 5.520 (2001 popis), [[Nhengatu jezik|nhengatu]] 2.000 (Mosonyi 1987), [[Ninam jezik|ninam]] 100, [[Paraujano jezik|paraujano]] ?, [[Pemon jezik|pemon]] 5.000 (2001 V. Becsky), [[Pémono jezik|pémono]] 1 (2000 M. Muller), [[Piapoco jezik|Piapoco jezik]] 1.450  (2001 popis), [[Piaroa jezik|Piaroa jezik]] 12.200 (2001 popis), [[Puinave jezik|Puinave jezik]] 880 (2001 popis), [[Pumé jezik|pumé]] 5.840 (2001 popis), [[Sáliba jezik|sáliba]] 250 (1991 W. Adelaar), [[Sanumá jezik|sanumá]] 4.610 (2000), [[Sapé jezik|sapé]] 5 (1977 E. Migliazza), [[Sikiana jezik|sikiana]] (u Venezueli je možda izumro), [[španjolski]] 21.500.000 (1995), [[Tamanaku jezik|tamanaku]] '''†''', [[venezuelski znakovni jezik]], [[Warao jezik|warao]] ili guarau 28.100 (2007), [[Wayuu jezik|wayuu]] ili goajiro 170.000 (1995 SIL), [[Yabarana jezik|yabarana]] 35 (1977 E. Migliazza), [[Yanomamö jezik|yanomamö]] 15.700 (2000), [[Yavitero jezik|yavitero]] '''†''', [[Yukpa jezik|yukpa]] 6.130 (2007), [[Yuwana jezik|yuwana]] 300 (1970 popis).
+'''Popis jezika:''' [[Akawaio jezik|akawaio jezik]] 180 (popis, 2001.), [[Alemán coloneiro|alemán coloneiro]] ?, [[Arawak jezik|arawak]] 100 ([[SIL International|SIL]], 2002.), [[Arutani jezik|arutani]] 25 (popis, 2001.), [[Baniva jezik|baniva]] '''†''', [[Baniwa jezik|Baniwa]] 610 (SIL, 2007.), [[Baré jezik|baré]] '''†''', [[Barí jezik|barí]] 1770 (popis, 2001.), [[karipski jezik|carib]], [[Chaima jezik|chaima]] ?, [[Cobaría Tunebo (jezik)|cobaría tunebo]] (nekoliko osoba u venezueli), [[Cuiba jezik|cuiba]] 380 (popis, 2001.), [[Cumanagoto jezik|cumanagoto]] '''†''', [[Curripaco jezik|curripaco]] 3460 (popis, 2001.), [[Eñepa jezik|e’ñapa woromaipu]] 3540 (popis, 2001.), [[Guahibo jezik|guahibo]] 11&nbsp;200  (popis, 2001.), [[Guarequena jezik|guarequena]] 160 (popis, 2001.), [[Japrería jezik|japrería]] 95 (SIL, 2002.), [[Maco jezik|maco]] 2500 (J. Miller, 2002.), [[Macushi jezik|macushi]] 600, [[Mandahuaca jezik|mandahuaca]] 3000 (Gaceta Indigenista, 1975.), [[Mapoyo jezik|mapoyo]] 12 (popis, 2001.), [[Maquiritari jezik|maquiritari]] 5520 (popis, 2001.), [[Nhengatu jezik|nhengatu]] 2000 (Mosonyi, 1987), [[Ninam jezik|ninam]] 100, [[Paraujano jezik|paraujano]] ?, [[Pemon jezik|pemon]] 5000 (V. Becsky, 2001.), [[Pémono jezik|pémono]] 1 (M. Muller, 2000.), [[Piapoco jezik|Piapoco jezik]] 1450 (popis, 2001.), [[Piaroa jezik|Piaroa jezik]] 12&nbsp;200 (popis, 2001.), [[Puinave jezik|Puinave jezik]] 880 (popis, 2001.), [[Pumé jezik|pumé]] 5840 (popis, 2001.), [[Sáliba jezik|sáliba]] 250 (W. Adelaar, 1991.), [[Sanumá jezik|sanumá]] 4610 (2000.), [[Sapé jezik|sapé]] 5 (E. Migliazza, 1977.), [[Sikiana jezik|sikiana]] (u Venezueli je možda izumro), [[španjolski]] 21&nbsp;500&nbsp;000 (1995.), [[Tamanaku jezik|tamanaku]] '''†''', [[venezuelski znakovni jezik]], [[Warao jezik|warao]] ili guarau 28&nbsp;100 (2007.), [[Wayuu jezik|wayuu]] ili goajiro 170&nbsp;000 (SIL, 1995.), [[Yabarana jezik|yabarana]] 35 (E. Migliazza, 1977.), [[Yanomamö jezik|yanomamö]] 15&nbsp;700 (2000.), [[Yavitero jezik|yavitero]] '''†''', [[Yukpa jezik|yukpa]] 6130 (2007.), [[Yuwana jezik|yuwana]] 300 (popis, 1970.).
 === Hrvati u Venezueli ===
+{{glavni|Hrvati u Venezueli}}
-Iako je hrvatska zajednica u Venezueli mala, dala je nekoliko poznatih osoba kao što su glumica [[Gabriela Spanic]], književnik [[Mladen Beg]], slikar i pjesnik [[Luis Lukšić]], a najveća imena su [[Mirko Sančević]] i [[Zdravko Sančević]], poznati znanstvenik, diplomat, javni radnik i profesor.
+Iako je [[Hrvati|hrvatska]] zajednica u Venezueli mala, dala je nekoliko poznatih osoba kao što su glumica [[Gabriela Spanic]], književnik [[Mladen Beg]], slikar i pjesnik [[Luis Lukšić]], a najveća imena su [[Mirko Sančević]] i [[Zdravko Sančević]], poznati znanstvenik, diplomat, javni radnik i profesor.
 == Gospodarstvo ==
-Gospodarstvom dominira [[naftna industrija|industrija]] s jednom trećinom [[BDP]]-a, 80% izvoznih prihoda i  više od polovice ukupnih proračunskih prihoda. Najveći problemi gospodarstva su ovisnost o cijenama nafte na svjetskom tržištu, visoka [[nezaposlenost]] i [[inflacija]].
+Gospodarstvom dominira [[naftna industrija|industrija]] s jednom trećinom [[BDP]]-a, 80&nbsp;% izvoznih prihoda i  više od polovice ukupnih proračunskih prihoda. Najveći problemi gospodarstva su ovisnost o cijenama nafte na svjetskom tržištu, visoka [[nezaposlenost]] i [[inflacija]].
-[[BDP]] je za 2004. procijenjen na 5.800 [[američki dolar|USD]] po stanovniku, mjereno po PPP-u.
+[[BDP]] je za 2004. procijenjen na 5800 [[američki dolar|USD]] po stanovniku, mjereno po PPP-u.
+== Bilješke ==
+* {{fusd|b1}} U literaturi pronalazi se i oblik naziva – Venecuela.
 == Izvori ==
@@ Redak 78: / Redak 82: @@
 {{izvori}}
+{{Wječnik|Venezuela}}
+{{Wječnik|Venecuela}}
 == Vanjske poveznice ==
 *[http://www.matis.hr/vijesti.php?id=1204 Matica iseljenika] Španjolska Croatica u Argentini, Venezueli, Peruu i Urugvaju