Bitka na Grobničkom polju: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Broj
Redak 17: Redak 17:
}}
}}


'''Bitka na Grobničkom polju''' je legendarna bitka koja se vodila na toj lokaciji u zaleđu [[Rijeka|Rijeke]] godine [[1242.]] i u kojoj su [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatske]] snage porazile [[Tatari|tatarsku]] ([[Mongoli|mongolsku]]) vojsku, čija je namjera bila prodrijeti dalje u Europu s ciljem osvojiti je. Temeljena na narodnoj predaji, potkrijepljena arheološkim nalazištima iz više različitih pretpovijesnih i povijesnih razdoblja koja su otkrivena na području [[Grobničko polje|Grobničkog polja]], bitka se, prema općenitom mišljenju stručnih krugova, u stvarnosti nije dogodila, jer nema vjerodostojnih dokaza o njoj, pa se smatra legendom.
'''Bitka na Grobničkom polju''' je legendarna bitka koja se vodila na toj lokaciji u zaleđu [[Rijeka|Rijeke]] godine [[1242.]] i u kojoj su [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatske]] snage porazile [[Tatari|tatarsku]] ([[Mongoli|mongolsku]]) vojsku, čija je namjera bila prodrijeti dalje u Europu s ciljem osvojiti je. Temeljena na narodnoj predaji, <!-- ne postoji niti jedan jedini arheološki nalaz s područja Grobnika i okolice, a kamoli Grobničkohg polja, koji bi bio indikacija da se bilo kakva bitka ondje odigrala, a najmanje s Tatarima. --> bitka se, <!-- Ne smatra se da se bitka nije odigrala zbog nedostatka dokaza. To je samo jedan od razloga. Smatra se da se nije dogodila jer je u izvorima izmišljena 500 godina nakon navodnih zbivanja. Dakle, ne postoji niti jedan suvremeni izvor koji bi spominjao taj sukob, a nedostatak dokaza samo je potvrda te činjenice da je cijeli događaj izmišljen 500 godina nakon tatarskih pohoda. -->.


== Povijesna pozadina ==
== Povijesna pozadina ==
Redak 38: Redak 38:


== Arheološki nalazi na Grobnišćini ==
== Arheološki nalazi na Grobnišćini ==
<!-- Ovaj tekst se poziva na objavu kojoj sam autor i netočno prenosi podatke iz te objave. Također, netočno se navode podaci o okolnostima nalaza mača i mjestu nalaza mača. Kao kustos voditelj Zbirke oružja u kojoj je pohranjen mač, koji nema APSOLUTNO NIKAKVE veze s navodnom bitkom, te molim da se ovaj ulomak ukloni jer donosi natočne i neispravne podatke. Ne samo da su podaci i informacije o arheološkim nalazima netočni nego nemaju veze s vezom. -->

U pogledu arheoloških nalazišta na Grobnišćini, ona obuhvaćaju razdoblja [[Halštatska kultura|Halštatske kulture]], zatim kulture [[Liburni|Liburna]], [[Antički Rim|Starog Rima]] i ranog [[Srednji vijek|Srednjeg vijeka]]. Srednjovjekovni nalazi sastoje se samo od keramičkih posuda iz [[8. stoljeće|8. stoljeća]], koje čine grobne priloge. Nalazi koji bi nedvojbeno upućivali na boj Hrvata i Tatara u dosadašnjim iskopinama nisu nađeni. Pa ipak, 2013. godine je u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja (PPMHP) u Rijeci pronađen u prvoj polovici 20. stoljeća pohranjen mač, za kojeg je utvrđeno da je izrađen na sjeveru Europe sredinom 13. stoljeća. U evidenciji PPMHP-a stoji da je taj mač otkriven na istočnom dijelu Grobničkog polja (Mayer) 1934. godine. Pronađeni izložak iz doba boja s Tatarima na Grobničkom polju je Katedra [[Čakavski sabor|Čakavskog sabora]] za Grobnišćinu, u suradnji s PPMHP u Rijeci, javnosti predstavila na izložbi "Žeravice" u okviru tradicionalne tromjesečne manifestacije "Grobnička jesen 2013."
== Vidi još ==
== Vidi još ==

Inačica od 21. veljače 2022. u 13:45

Bitka na Grobničkom polju (1242.)
sukob: tatarski pohod na Europu

Bitka na Grobničkom polju
Vrijeme godina 1242.
Mjesto Grobničko polje u zaleđu Rijeke, Primorsko-goranska županija, Hrvatska
Ishod Pobjeda hrvatskih snaga nad tatarskim (mongolskim) postrojbama
Sukobljene strane
Tatarska (mongolska) konjica Hrvatska feudalna vojska potpomognuta seljaštvom
Zapovjednici
Batu-kan nepoznat
Postrojbe
30 000 nepoznate
Gubitci
vrlo veliki nepoznati

Bitka na Grobničkom polju je legendarna bitka koja se vodila na toj lokaciji u zaleđu Rijeke godine 1242. i u kojoj su hrvatske snage porazile tatarsku (mongolsku) vojsku, čija je namjera bila prodrijeti dalje u Europu s ciljem osvojiti je. Temeljena na narodnoj predaji, bitka se, .

Povijesna pozadina

U sklopu svoje ekspanzije pod vrhovnim vodstvom Džingis-kana, Mongolsko Carstvo je u dvadesetim godinama 13. stoljeća došlo do granica europskih zemalja. Nakon osvajanja Rusije i Poljske, na red je došla Ugarska, gdje je u bitki na rijeci Šaju godine 1241. ugarska vojska predvođena kraljem Belom IV. teško poražena. Kralj se uspio spasiti i počeo uzmicati u pravcu Hrvatske, a tatarska ga je brza konjica progonila, usput poharavši sva područja kojima je prolazila. Poznato je da se Bela IV. sklonio u Trogiru ili na obližnjim otocima i da ga progonitelji nisu uspjeli uhvatiti.

Bitka

Nekako u to vrijeme su se, prema predaji, Tatari (uobičajen tradicionalni hrvatski naziv za vojsku sastavljenu od brojnih različitih azijskih naroda i plemena, predvođenu mongolskim vođama) našli i na Grobničkom polju. Tu ih je dočekala hrvatska feudalna vojska, čiji sastav, brojnost, kao ni njen zapovjednik, nisu poznati. Zna se samo da su Tatari, kojima je na čelu bio Džingis-kanov unuk Batu-kan, bitku izgubili i da su skoro svi izginuli, te da je poprište sukoba bilo prepuno mrtvih tijela, odnosno grobova.

Povijesno verificirane činjenice govore da je tatarska vojska koja se 1242. godine nalazila u Hrvatskoj iznenada napustila naše krajeve, što je bilo u vezi sa smrću vrhovnog kana Ogotaja i sudjelovanjem Batu-kana na kurultaju - skupštini kanova za izbor njegovog nasljednika.

Osvrti, sjećanja i osporavanja

Na temu bitke na Grobničkom polju su se tijekom prošlih stoljeća osvrnuli svojim djelima neki hrvatski književnici i umjetnici, kao što su na primjer Dimitrije Demeter (ranoromantička poema „Grobničko polje“ iz 1842. godine, na 600-tu obljetnicu bitke), Celestin Medović (slika „Boj na Grobničkom polju“ iz 1894. godine), Antun Vramec, Pavao Ritter Vitezović i Andrija Kačić Miošić.

Kako zbog nedostatka izvornih vjerodostojnih dokaza stručnjaci ovu bitku drže samo legendom, o njoj se relativno malo govori i piše. Ipak, u narodu se održava sjećanje na nju, gdjekad s maštovitim detaljima, kao na primjer, da je tijekom same bitke hrvatskim vitezovima priskočilo u pomoć lokalno seosko stanovništvo, koje je bilo odjeveno u pokladnu odjeću od ovčjeg krzna, noseći na glavi zastrašujuće maske s lubanjom i rogovima bika, a na leđima velika bučna zvona (dondole). Ti su tzv. „dondolaši“ (zvončari) utjerali strah u kosti Tatarima i tako pridonijeli pobjedi Hrvata.

U pojedinim mjestima u zaleđu Rijeke obilježavaju se i u novije vrijeme obljetnice Grobničke bitke, pa je primjerice Kulturno-umjetničko društvo „Sloga“ iz Hreljina u „HNK Ivana pl. Zajca“ u Rijeci održalo svečani nastup u povodu 700 godina Vinodolskog zakonika i 750 godina bitke na Grobničkom polju.

Arheološki nalazi na Grobnišćini

Vidi još

Vanjske poveznice