Protuzračna obrana: razlika između inačica
malo teksta |
|||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Slika:Bofors-aa-gun-algeria.jpg|thumb|right|200px|Protuavionski top iz [[1943.]] godine]] |
|||
{{wp+}} |
|||
'''Protuzračna obrana''' služi za obaranje neprijateljskih vojnih [[zrakoplov]]a sa zemlje tijekom borbe. |
|||
{{wikipedizirati}} |
|||
| ⚫ | Do kalibra ispod 20 mm smatraju se |
||
== Povijesni razvoj == |
|||
Već tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] zrakoplovi su gađani [[puška]]ma i [[top]]ovima. Razvojem [[Zrakoplovstvo|zrakoplovstva]] razvijalo se je protuavionsko naoružanje i u snazi i u preciznosti. Već krajem [[Drugi svjetski rat|svjetskog rata]] artiljeriji su se pridružile navođene [[Raketa|rakete]] zemlj-zrak. |
|||
== Artiljerija == |
|||
| ⚫ | Do kalibra ispod 20 mm smatraju se [[mitraljez]]i, a kalibr 20 mm i veći ubrajaju se u topove. Protuavionska artiljerija mora imati brzu rafalnu paljbu (zbog brzine kretanja [[avion]]a) i veliki kalibar zrna (kako bi mogla što bolje ošteti neprijateljsku letjelicu). Ta podijela na mitraljeze i topove prema kalibru je uobičajena u svim [[vojska]]ma. Zbog što gušće paljbe imamo protuavionske topove sa jednom, dvije, tri pa čak i sa četiri cijevi koje automatski istovremeno pucaju. Najnoviji protuavionski topovi koriste kompjutorsku tehniku koji automatski (bez čovjeka) otkriva, prati i puca na neprijateljski avion. Radi lakšeg nišanjenja koriste dimno (po danu) i svjetleće (po noći) streljivo. Između običnih metaka stavi se iza svakog petog po jedan svjetleći/dimni metak. |
||
[[Kategorija:Oružje]] |
[[Kategorija:Oružje]] |
||
Inačica od 11. prosinca 2007. u 19:52
Protuzračna obrana služi za obaranje neprijateljskih vojnih zrakoplova sa zemlje tijekom borbe.
Povijesni razvoj
Već tijekom Prvog svjetskog rata zrakoplovi su gađani puškama i topovima. Razvojem zrakoplovstva razvijalo se je protuavionsko naoružanje i u snazi i u preciznosti. Već krajem svjetskog rata artiljeriji su se pridružile navođene rakete zemlj-zrak.
Artiljerija
Do kalibra ispod 20 mm smatraju se mitraljezi, a kalibr 20 mm i veći ubrajaju se u topove. Protuavionska artiljerija mora imati brzu rafalnu paljbu (zbog brzine kretanja aviona) i veliki kalibar zrna (kako bi mogla što bolje ošteti neprijateljsku letjelicu). Ta podijela na mitraljeze i topove prema kalibru je uobičajena u svim vojskama. Zbog što gušće paljbe imamo protuavionske topove sa jednom, dvije, tri pa čak i sa četiri cijevi koje automatski istovremeno pucaju. Najnoviji protuavionski topovi koriste kompjutorsku tehniku koji automatski (bez čovjeka) otkriva, prati i puca na neprijateljski avion. Radi lakšeg nišanjenja koriste dimno (po danu) i svjetleće (po noći) streljivo. Između običnih metaka stavi se iza svakog petog po jedan svjetleći/dimni metak.