Klerikalizam: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Uklanjanje izmjene 1067845 što ju je unio/unijela 78.3.35.122 (Razgovor sa suradnikom:78.3.35.122) |
||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
Klerikalizam se kao osmišljeni program i pokret, nasuprot [[liberalizam|liberalnim]] koncepcijama XIX stoljeća, oblikuje među katolicima u [[Pruska|Pruskoj]] u drugoj polovici XIX. stoljeća. Povod je bio otpor nastojanjima kancelara [[Otto Edward Leopold Bismarck|Bismarcka]] da ograniči upliv katoličke crkve u Pruskoj i od [[1871]]. u ujedinjenoj Njemačkoj ([[kulturkampf]]). Otuda se u obliku društvenog pokreta širi i u druge zemlje njemačkog govornog područja, a zatim i u Hrvatsku. |
Klerikalizam se kao osmišljeni program i pokret, nasuprot [[liberalizam|liberalnim]] koncepcijama XIX stoljeća, oblikuje među katolicima u [[Pruska|Pruskoj]] u drugoj polovici XIX. stoljeća. Povod je bio otpor nastojanjima kancelara [[Otto Edward Leopold Bismarck|Bismarcka]] da ograniči upliv katoličke crkve u Pruskoj i od [[1871]]. u ujedinjenoj Njemačkoj ([[kulturkampf]]). Otuda se u obliku društvenog pokreta širi i u druge zemlje njemačkog govornog područja, a zatim i u Hrvatsku. |
||
Nakon enciklike pape [[Lav XIII|Lava XIII]] ''Rerum novarum'' ("Nove stvari") iz [[1891]]., katolički pokreti dobivaju novi poticaj za razvoj, znatno šireći područje svoga interesa. Ovom je enciklikom vrh katoličke crkve prvi put proširio svoju pažnju sa tradicionalnog duhovnog područja na socijalna, |
Nakon enciklike pape [[Lav XIII|Lava XIII]] ''Rerum novarum'' ("Nove stvari") iz [[1891]]., katolički pokreti dobivaju novi poticaj za razvoj, znatno šireći područje svoga interesa. Ovom je enciklikom vrh katoličke crkve prvi put proširio svoju pažnju sa tradicionalnog duhovnog područja na socijalna, ekonomska, politička i kulturna pitanja, koja nameće drastična društvena preobrazba koju je donijelo XIX. stoljeće (kapitalizam, liberalizam). Kod vjernika, kako [[kler]]ika tako i [[laik]]a, javljaju se težnje za aktivnim društvenim i političkim djelovanjem, koje nije više samo reakcija na ugrožen položaj i prava Crkve, nego teži za rješavanjem aktualnih društvenih problema na kršćanskim načelima. |
||
'''Benzine''' su tekuća goriva dobivena raznim postupcima u [[Industrija|industriji]] [[nafta|nafte]]. Osnovna namjena im je pokretanje klipnih [[motor]]a s unutarnjim izgaranjem, benzinjača. Eksploatacijsko-tehnički zahtjevi koje benzine moraju zadovoljiti su: što mirnije izgaranje u cilindru motora, bez čađenja i lupanja; benzina mora biti dovoljno isparljiv radi stvaranja smjese goriva i [[zrak]]a u raznim uvjetima rada; prevelika isparljivost je nepodobna kako se u cijevima, [[rasplinjač]]u ili u [[pumpa|pumpi]] za benzinu ne bi stvarali plinski čepovi; ne smiju sadržavati nesagorive dijelove; [[isparavanje]]m ne smiju ostavljati tragove smola u sustavima i instalaciji. |
|||
Po [[Kemija|kemijskom]] sastavu benzini su smjese, vrelišta već od 30°C, sastavljene iz ugljikovodika između C<sub>4</sub> do C<sub>12</sub> [[atom]]a u [[molekula|molekuli]]. |
|||
'''Avionske benzine''' koriste se za pogon avionskih motora s unutarnjim izgaranjem. Uvjeti u kojim ti motori rade teži su nego kod automobilskih motora pa moraju zadovoljiti više kriterije. Dva osnovna režima rada avio- motora su: uzlijetanje i penjanje [[zrakoplov]]a kada motor zahtjeva bogatu smjesu goriva i [[zrak]]a i let zrakoplova na postavljenoj visini kada motor radi sa siromašnijom smjesom. Radi rada pod različitim [[atmosfera|atmosferskim tlakovima]], pored visoke [[oktanska vrijednost benzina|oktanske vrijednosti]] određena je i isparljivost i tlak para. Lako isparljivi [[ugljikovodici]] svedeni su na minimum jer bi na većim visinama gdje je tlak smanjen izazvali smetnje i prestanak rada motora. |
|||
[[Kategorija:Goriva]] |
|||
[[af:Petrol]] |
|||
[[ar:بنزين (وقود)]] |
|||
[[bg:Бензин]] |
|||
[[bs:Benzin]] |
|||
[[ca:Gasolina]] |
|||
[[cs:Benzín]] |
|||
[[da:Benzin]] |
|||
[[de:Benzin]] |
|||
[[el:Βενζίνη]] |
|||
[[en:Gasoline]] |
|||
[[eo:Benzino]] |
|||
[[es:Gasolina]] |
|||
[[fi:Bensiini]] |
|||
[[fr:Essence (hydrocarbure)]] |
|||
[[gd:Peatrail]] |
|||
[[gl:Gasolina]] |
|||
[[he:בנזין]] |
|||
[[hu:Benzin]] |
|||
[[id:Petrol]] |
|||
[[it:Benzina]] |
|||
[[ja:ガソリン]] |
|||
[[lt:Benzinas]] |
|||
[[nl:Benzine]] |
|||
[[nn:Bensin]] |
|||
[[no:Bensin]] |
|||
[[pl:Benzyna]] |
|||
[[pt:Gasolina]] |
|||
[[ro:Benzină]] |
|||
[[ru:Бензин]] |
|||
[[simple:Gasoline]] |
|||
[[sk:Benzín]] |
|||
[[sl:Bencin]] |
|||
[[sv:Bensin]] |
|||
[[tg:Бензин]] |
|||
[[tr:Benzin]] |
|||
[[uk:Бензин]] |
|||
[[vi:Xăng]] |
|||
[[yi:גאזאלין]] |
|||
[[zh:汽油]] |
|||
a, politička i kulturna pitanja, koja nameće drastična društvena preobrazba koju je donijelo XIX. stoljeće (kapitalizam, liberalizam). Kod vjernika, kako [[kler]]ika tako i [[laik]]a, javljaju se težnje za aktivnim društvenim i političkim djelovanjem, koje nije više samo reakcija na ugrožen položaj i prava Crkve, nego teži za rješavanjem aktualnih društvenih problema na kršćanskim načelima. |
|||
== Klerikalizam i drugi katolički pokreti u XX. stoljeću == |
== Klerikalizam i drugi katolički pokreti u XX. stoljeću == |
||
Inačica od 27. siječnja 2008. u 07:46
Klerikalizam (sinonim: klerikalstvo) je politička i kulturna koncepcija koja se zalaže za snažan utjecaj crkve odnosno klera na državni, politički, kulturni i privatni život. S obzirom da u protestantskim crkvama (osim aglikanske) načelno ne postoji kler, a pravoslavne crkve rijetko ulaze u sukob sa političkim vlastima, pojam "klerikalizam" vezan je gotovo isključivo uz katolicizam.
Nastajanje klerikalizma u XIX. stoljeću
Klerikalizam se kao osmišljeni program i pokret, nasuprot liberalnim koncepcijama XIX stoljeća, oblikuje među katolicima u Pruskoj u drugoj polovici XIX. stoljeća. Povod je bio otpor nastojanjima kancelara Bismarcka da ograniči upliv katoličke crkve u Pruskoj i od 1871. u ujedinjenoj Njemačkoj (kulturkampf). Otuda se u obliku društvenog pokreta širi i u druge zemlje njemačkog govornog područja, a zatim i u Hrvatsku.
Nakon enciklike pape Lava XIII Rerum novarum ("Nove stvari") iz 1891., katolički pokreti dobivaju novi poticaj za razvoj, znatno šireći područje svoga interesa. Ovom je enciklikom vrh katoličke crkve prvi put proširio svoju pažnju sa tradicionalnog duhovnog područja na socijalna, ekonomska, politička i kulturna pitanja, koja nameće drastična društvena preobrazba koju je donijelo XIX. stoljeće (kapitalizam, liberalizam). Kod vjernika, kako klerika tako i laika, javljaju se težnje za aktivnim društvenim i političkim djelovanjem, koje nije više samo reakcija na ugrožen položaj i prava Crkve, nego teži za rješavanjem aktualnih društvenih problema na kršćanskim načelima.
Klerikalizam i drugi katolički pokreti u XX. stoljeću
U XX. stoljeću klerikarizam dobiva osobitu snagu u Španjolskoj, Italiji i Latinskoj Americi. Svim katoličkim pokretima, koji se javljaju u raznim organizacionim oblicima, zajednička je obrana stečenih prava Katoličke crkve pred naletima tadašnjih liberalnih političara koji zastupaju strogo odvajanje crkve od države (sekularizacija).
U okviru katoličkih pokreta razvijaju se raznolike klerikalne koncepcije. Česta je kritika kapitalizma, pojavljuje se i koncepcija kršćanskog socijalizma. Uz liberale, čest objekt napada su masoni. Katolička hijerarhija redovno suzbija suviše vatrene kršćanske aktiviste, koji u socijalnim borbama idu predaleko i zaboravljaju posebni interes Crkve (npr. "Pokret svećenika radnika" u Francuskoj 1940-ih i 1950-ih godina, ili teologija oslobođenja u Latinskoj Americi od 1960-ih). Sve do Drugog vatikanskog koncila 1960-ih godina Crkva vrlo nevoljko prihvaća suvremenu političku demokraciju (a pogotovo težnje za širenjem demokratskog načela na socijalno i ekonomsko polje); koncepcija kršćanske demokracije razvijena je uglavnom u krugovima protestantskih vjernika.
U borbi protiv razmaha radničkog pokreta i uspona radničkih stranaka (socijaldemokratskih i komunističkih), koje su još jače nego liberali u svojoj doktrini antiklerikalni i skloni ateizmu, katolički kler i laički klerikalni aktivisti u Italiji usko surađuju sa Mussolinijevim fašističkim pokretom i režimom, a zatim i sa fašističkim režimima u Španjolskoj (Francisco Franco), Portugalu (Antonio de Oliveira Salazar) i Latinskoj Americi. Stoga se opravdano pojavio pojam klerofašizam. Liberalni i ljevičarski kritičari izjednačavali su svaki klerikalizam (pa čak i svako sudjelovanje aktivnih vjernika u politici) sa klerofašizmom, što nije opravdano.
Klerikalizam u Hrvatskoj i Sloveniji
Klerikalne koncepcije bile su prisutne u Hrvatskoj politici u XIX. i XX. stoljeću u Hrvatskom katoličkom pokretu (1903.-1945.) i Hrvatskoj pučkoj stranci (1919.-1929.). Pokret je ostao marginalnog značaja; vodeći hrvatski političari (Ante Starčević, Stjepan Radić, Vladko Maček) bili su izrazito antiklerikalni (i Ante Pavelić je prema Katoličkoj crkvi bio suzdržan, jer kao univerzalna dolazi u sukob sa nacionalnim načelom). Stjepan Radić je oblikovao načelo: "Vjeruj u Boga, ali ne i u popa", te podržao osnivanje autohtone Hrvatske katoličke crkve.
U susjednoj Sloveniji, međutim, klerikalne su ideje imale ključni značaj u oblikovanju političke scene kroz Slovensku narodnu stranku, kojoj je na čelu bio svećenik Anton Korošec.
Danas se može govoriti o klerikalnim elementima u stavovima nekih, uglavnom marginalnih političara, ali ne i o pravom klerikalizmu kao dosljednoj koncepciji i pokretu. Katolička crkva više ne podržava takve koncepcije.