Etin: razlika između inačica
m Acetilen premješteno na Etin: važniji naziv |
sitna dopuna |
||
Redak 2: | Redak 2: | ||
[[Slika:Acetylene-2D.png|150px|right]] |
[[Slika:Acetylene-2D.png|150px|right]] |
||
''' |
'''Etin, C<sub>2</sub>H<sub>2</sub>''' (ili ''acetilen'') je najjednostavniji nezasićeni [[ugljikovodik]] s trostrukom vezom iz skupine [[alkin]]a. Izgrađen je od dva atoma [[vodik]]a i dva atoma [[ugljik]]a (C2H2), molekula etina je linearna. To je [[plin]] bez boje okusa i mirisa, ne podržava disanje niti gorenje, na [[zrak]]u izgara svijetlim čađavim plamenom. U [[voda|vodi]] se slabo otapa a u organskim otapalima dobro. Smjese sa zrakom mogu biti neobično eksplozivne. U smjesi s [[kisik]]om, razvija temperaturu do 3100°C što je ujedno i najviša temperatura koju je moguće postići nekim plinskim plamenikom. Zbog tog svojstva se i koristi u uređajima za plinsko zavarivanje tzv. [[autogeno zavarivanje]]. U prodaju dolazi u bocama pod tlakom koji ne prelazi 15 bar-a, otopljen u pogodnom otapalu npr. [[aceton]]. Pri većim tlakovima sklon je spontanoj eksploziji. Zbog opasnosti, u acetilen se dodaju neki spojevi neugodna mirisa tako da se može na vrijeme osjetiti. Nekada se ovaj plin u smjesi s kisikom koristio u medicini za narkozu, no napušten je jer nakon buđenja ostavlja mučninu i glavobolju. U laboratoriju se može pripremiti reakcijom kalcijevog karbida (karabita, CaC2) i vode. |
||
Etin može ragirati s jakim bazama kao kiseline, odnosno zamijeniti vodikov atom s metalom, čime nastaju [[acetilid]]i. Primjer je reakcija između etina i [[Tollensov reagens|Tollensova reagensa]], čime nastaje srebrov acetilid. U slučaju da su u pitanju soli "teških" metala ([[Bakar|Cu]], [[Srebro|Ag]]) spojevi su neobično eksplozivni i osjetljivi. Prilikom eksplozije tlak stvaraju čestice ugljika koji pri tom nastaje. |
|||
== Fizički podaci == |
== Fizički podaci == |
Inačica od 31. siječnja 2008. u 17:08
Etin, C2H2 (ili acetilen) je najjednostavniji nezasićeni ugljikovodik s trostrukom vezom iz skupine alkina. Izgrađen je od dva atoma vodika i dva atoma ugljika (C2H2), molekula etina je linearna. To je plin bez boje okusa i mirisa, ne podržava disanje niti gorenje, na zraku izgara svijetlim čađavim plamenom. U vodi se slabo otapa a u organskim otapalima dobro. Smjese sa zrakom mogu biti neobično eksplozivne. U smjesi s kisikom, razvija temperaturu do 3100°C što je ujedno i najviša temperatura koju je moguće postići nekim plinskim plamenikom. Zbog tog svojstva se i koristi u uređajima za plinsko zavarivanje tzv. autogeno zavarivanje. U prodaju dolazi u bocama pod tlakom koji ne prelazi 15 bar-a, otopljen u pogodnom otapalu npr. aceton. Pri većim tlakovima sklon je spontanoj eksploziji. Zbog opasnosti, u acetilen se dodaju neki spojevi neugodna mirisa tako da se može na vrijeme osjetiti. Nekada se ovaj plin u smjesi s kisikom koristio u medicini za narkozu, no napušten je jer nakon buđenja ostavlja mučninu i glavobolju. U laboratoriju se može pripremiti reakcijom kalcijevog karbida (karabita, CaC2) i vode.
Etin može ragirati s jakim bazama kao kiseline, odnosno zamijeniti vodikov atom s metalom, čime nastaju acetilidi. Primjer je reakcija između etina i Tollensova reagensa, čime nastaje srebrov acetilid. U slučaju da su u pitanju soli "teških" metala (Cu, Ag) spojevi su neobično eksplozivni i osjetljivi. Prilikom eksplozije tlak stvaraju čestice ugljika koji pri tom nastaje.